REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Gž-629/2024-2

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. (ranije B.) iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku T. B., odvjetniku u O., protiv tuženika E. M. d.o.o. Z. (kao pravni slijednik I.-L. d.o.o.) sa sjedištem u Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1033/2021-24 od 4. ožujka 2024., na sjednici vijeća 6. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1033/2021-24 od 4. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijena je u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice da se, u st. I. izreke, proglasi nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata novčane tražbine tuženika s mirovine tužiteljice, sve to temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika R. G. pod brojem Ovrv-… od 12. kolovoza 2011., a da se ovršni postupak obustavi; u st. II. izreke da se naloži tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi, sve to u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela pravovremenu žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o trošku. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku te ustraje u prigovoru zastare uslijed proteka zastarnog roka od 10 godina propisanog odredbom čl. 253. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da se sud neosnovano referira na činjenicu da je zastara prekinuta podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 27. ožujka 2011., da je predmet postupka proglašenje ovrhe, odnosno izravne naplate novčane tražbine tuženika s mirovine tužiteljice nedopuštenom, da uz zahtjev HZMO nikada nije dostavljena ovršna isprava po kojoj se treba postupati, pa da se stoga navedeni zahtjev ima smatrati kao da nikada nije bio podnesen na naplatu jer ne sadrži sve potrebno da bi se po istome moglo postupati. Predlaže preinaku presude, podredno ukidanje i vraćanje na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe, odnosno izravne naplate novčane tražbine tuženika s mirovine tužitelja osnovom rješenja o ovrsi javnog bilježnika R. G. broj Ovrv-… od 12. kolovoza 2011.

6. U postupku nije sporno:

- pasivna legitimacija tuženika

- da je dana 12. kolovoza 2011. javni bilježnik R. G. iz Z. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-… kojim je naložila tužiteljici kao ovršeniku da u roku osam dana namiri tražbinu ovrhovoditelja tada I.-L. d.o.o. za l., Z., u iznosu 33.217,25 kn sa zateznim kamatama, a ovrha je određena na novčanim sredstvima ovršenice

- da je to rješenje postalo pravomoćno 26. kolovoza 2011.

- da je dana 27. rujna 2011. ovrhovoditelj to rješenje dostavio na naplatu FINI,

- da je dana 9. rujna 2013. predmetno rješenje o ovrsi dostavljeno Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) na provedbu izvansudske ovrhe

- da je HZMO 23. rujna 2013. izvijestio punomoćnika ovrhovoditelja odvjetničko društvo B./P. d.o.o. da je dana 9. rujna 2013. zaprimilo rješenje o ovrsi broj Ovrv- 703/11, da po istom ne mogu postupiti jer je mirovina ovršenice preopterećena te da je navedeno rješenje evidentirano u redoslijed naplate

- da je dopisom od 8. ožujka 2023. sud izvješten od strane HZMO Područna služba Osijek da je zaprimljen i zahtjev E. M. d.o.o za provedbom ustege na mirovini temeljem Ugovora o cesiji između I. l. d.o.o Z. i društva E. M. d.o.o. za nepodmireno dugovanje za otkupljeni iznos partije, ali da im nije dostavljeno niti od novog niti ranijeg vjerovnika izvornik rješenja o ovrsi javnog bilježnika, slijedom čega su brisali potraživanje iz redoslijeda čekanja na naplatu

- da tužiteljica tražbinu nije namirila

- da je tužiteljica kao ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje navedene pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava - da je prijedlog za odgodu odbijen kao neosnovan, dok je zaključkom poslovni broj Ovr-2051/2021-4 od 4. listopada 2021. ovršenica upućena pokrenuti parnicu uslijed istaknutog prigovora zastare tražbine.

7. Sporno je, je li zastarjela tražbina tuženika.

8. Sud prvog stupnja, pobijanom odlukom, zaključio je u bitnom da tražbina nije zastarjela jer nije protekao desetogodišnji rok iz čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u svezi sa čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a budući da je Fina prestala s postupanjem po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dana 4. kolovoza 2018. sukladno čl. 12. i čl. 33. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 68/12), da je do prestanka toga postupanja došlo zbog razloga za koje ovrhovoditelj ne odgovara, odnosno zbog nedostatka novčanih sredstava ovršenice, ovdje tužiteljice, da je stoga došlo do prekida zastare, koja je nakon toga ponovno počela teći, a od tada, neovisno i o provedbi ovrhe na mirovini, nije protekao navedeni zastarni rok.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. t. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o istima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, odnosno samih tih isprava ili zapisnika. Nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a pravilno je, primijenjeno materijalno pravo, na pravilno i potpuno utvrđeno bitno činjenično stanje.

9.1. Bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP nije ostvarena time što sud prvog stupnja navodi i postupak koji je pokrenut radi naplate tražbine još kod FINA-e 27. rujna 2011. jer je taj postupak od značaja za tijek zastare, kako i obrazlaže sud prvog stupnja. Naime, upravo je taj postupak doveo do prekida zastare uslijed kojeg zastara tražbine nije nastupila.

10. Naime, odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11; ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Dakle, predmetna tražbina zastarijeva za 10 godina.

10.1. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11. Kako je, a što i nije sporno, još raniji vjerovnik kao ovrhovoditelj bio podnio zahtjev za naplatu tražbine kod Fine te je po tom zahtjevu naplata prestala 4. kolovoza 2018. (što se žalbenim navodima ne osporava) kada je Fina prestala izvršavati navedenu osnovu za plaćanje te tu osnovu izknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje u kojem je ista bila evidentirana iz razloga jer nije bilo novčanih sredstava za izvršenje osnove (sve sukladno čl. 12. i čl. 33. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima „Narodne novine“ 68/18 kojima je propisano da, čl. 33. st. 1. Agencija je dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona (4. kolovoza 2018.) ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona - ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti), to kako je do toga došlo iz razloga koji leže na ovršenici, odnosno nedostatku novčanih sredstava iste, a ne na ovrhovoditelju (u smislu npr. da je od prijedloga odustao), pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je time došlo do prekida zastare, nakon čega je ista ponovno počela teći, kako slijedi iz odredbe čl. 245. ZOO st. 1. - nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru; st. 3. - kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način; st. 4. - kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka i st. 5. - isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja u svezi sa st. 6. - zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

11.1. Nastavno dakle, od 4. kolovoza 2018. zastarni rok od 10 godina počeo je teći ispočetka, pa činjenica da je u međuvremenu HZMO potraživanje (zavedeno 9. rujna 2013.) brisao iz redoslijeda čekanja na naplatu nije od značaja za tijek zastarnog roka, niti je dakle iz toga razloga – nastupa zastare tražbine ta ovrha mogla biti ocijenjena kao nedopuštena.

12. Valja dodati da nedostatak izvornika rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u postupku kod HZMO zbog već navedenog, odnosno činjenice da je bilo došlo do prekida zastare i da je zastara počela teći ispočetka, podredno tek i činjenice da je HZMO brisao tražbinu iz redoslijeda čekanja na naplatu, nije od značaja za ovu pravnu stvar.

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

14. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli – Pola 6. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško