R. H. O. S. U. S.

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-1151/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. L., OIB: …, B. 69 A,

S., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S., protiv tuženika

B. i. S., d. d., OIB: …, S., P.

S. 21, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 21. ožujka 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dne 6. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 11. kolovoza 2020. godine kojom se otkazuje Ugovor o radu Radnika sklopljen dana 1.2.2010. godine na neodređeno, da nije dopušten otkaz Ugovora o radu Radnika sklopljen dana 1.2.2010. godine na neodređeno i da radni odnos tužitelja na poslovima radnik za uslužne poslove II nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana vratiti tužitelja na radno mjesto radnik za uslužne poslove II ili na drugo radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi tužitelja.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. ZOO-a, od presuđenja do konačnog namirenja, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev, koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju sa osnova neisplaćene dvostruke otpremnine isplati ukupan iznos u visini od 7.822,14 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od 11. kolovoza 2020. godine pa do isplate u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju sa osnova neisplaćenih plaća isplati iznos u visini od 2.123,56 eura/16.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svake pojedine plaće pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. ZOO-a, od presuđenja do konačnog namirenja, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju sa osnova neisplaćene naknade za ne korištenje godišnjeg odmora isplati 398,17 eura/3.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 11. kolovoza 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. ZOO-a, od presuđenja do konačnog namirenja, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. ZOO-a, od presuđenja do konačnog namirenja, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

r i j e š i o  j e

I. Ne dopušta se preinaka tužbe u dijelu podrednog tužbenog zahtjeva pod točkom II kojim traži isplatu s osnova djelomično isplaćenih plaća za razdoblje od 1. lipnja 2009. do 27. studenoga 2009., te pod točkom III. kojom traži isplatu djelomično isplaćenih plaća za razdoblje od 30. kolovoza 2013. do 18. srpnja 2017.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.509,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena počevši od 6. svibnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok je za više zatraženo, za iznos od 311,08 eura, tuženik odbijen.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 24. rujna 2020. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad. U tužbi se navodi da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu radnik za uslužne poslove II, koje radno mjesto je zasnovao je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 16. studenog 2009. godine, dok je u radnom odnosu kod poslodavca od 29. listopada 2001. Odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju od 11. kolovoza 2020., tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu iz organizacijskih razloga i ukidanja organizacijske cjeline i radnog mjesta. Tuženik u svojoj odluci navodi kako radnik ima pravo na otpremninu u iznosu od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu te kako radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 18 dana koji će iskoristiti u dogovoru s poslodavcem ovdje tuženikom te ukoliko radnik ovdje tužitelj ne iskoristi godišnji odmor da ima pravo na naknadu. Tuženik u svojoj odluci tvrdi kako je postupio sukladno čl. 115. st. 2., Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 dalje: ZOR) odnosno da je vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika te da je sukladno čl. 127. i 150. ZOR proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom. Protiv navedene Odluke tužitelj je pravovremeno podnio zahtjev kako bi zaštitio svoja prava, na koji je tuženik u zakonskom roku odgovorio. Dana 1. rujna 2020. godine tuženik je donio odluku kojim se zahtjev tužitelja odbija u cijelosti kao neosnovan. Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju je nezakonita i pogrešna iz razloga što tuženiku nije prestala potreba za obavljanjem posla tužitelja odnosno i dalje postoji potreba za tim i sličnim poslovima u koju svrhu tuženik i nadalje zapošljava radnike, kao i iz razloga što tuženik nije postupao sukladno ZOR u pogledu ispunjenja pretpostavki za poslovno uvjetovan otkaz kao što nije ispoštovao zakonsku proceduru iz čl. 150. ZOR-a. Navodi kako je tužitelju nepoznato je li tuženik proveo savjetovanje sukladno čl. 150. ZOR-a, odnosno je li prije proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj odluci, te je li dostavio sindikalnom povjereniku podatke bitne za donošenje i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Također navodi kako ne postoji opravdani razlog za otkaz, radi čega je pobijana odluka nezakonita, te da usporedbom službenih akata poslodavca s prethodno važećim aktima ne proizlazi potreba za ukidanjem radnikova radnog mjesta, a tuženik i nadalje zapošljava radnike slične stručne spreme kao tužiteljeva i to na radnim mjestima koji sadržavaju radne obveze kao i ukinuto tužiteljevo radno mjesto. Nadalje, navodi da je tuženik u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2020. u točki 3. pogrešno i netočno utvrdio visinu iznosa otpremnine u iznosu od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Sukladno Obavijesti tuženika od 7. svibnja 2013. utvrđena je otpremnina u visini od 44.000,00 kuna te je u kategoriji zaštite naznačeno "invalid rada". Sam tuženik je tužitelju dodijelio kategoriju zaštite invalid rada zbog nezgodne na radu zbog koje je odgovoran sam tuženik stoga je tvrdnja tuženika u Odluci od 1. rujna 2020. da uvidom u kadrovsku evidenciju nije utvrđeno da bi radnik bio invalid rada potpuno pogrešna i neistinita pa je otpremnina trebala biti označena u dvostrukom iznosu otpremnine i to u iznosu znatno većem od iznosa od 44.000,00 kuna, a najmanje 76.000,00 kuna, a ne nipošto u visini od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Isto tako navodi kako su oprečne tvrdnje tuženika iz Odluke od 1. rujna 2020. i Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2020. godine na način da u Odluci od 1. rujna 2020. tuženik navodi da je sindikalni povjerenik dao suglasnost na odluku o namjeri poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu zbog organizacijskih razloga, dok u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2020. navodi kako sindikalni povjerenik nije dostavio očitovanje za navedenog radnika.

1.1. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnom odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 11. kolovoza 2020. kojom se otkazuje Ugovor o radu Radnika sklopljen dana 1.2.2010. godine na neodređeno, te da nije dopušten otkaz Ugovora o radu Radnika sklopljen dana 1.2.2010. na neodređeno i da radni odnos tužitelja na poslovima radnik za uslužne poslove II nije prestao, uz nalaganje tuženik vratiti tužitelja na radno mjesto radnik za uslužne poslove II ili na drugo radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi tužitelja, sve uz potraživanje troškova postupka s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Podredno, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju s osnova neisplaćene dvostruke otpremnine ukupan iznos u visini od 152.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 11. kolovoza 2020. godine pa do isplate (točka I. podrednog tužbenog zahtjeva); da se naloži tuženiku da tužitelju s osnova neisplaćenih plaća isplati iznos u visini od 16.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svake pojedine plaće pa do isplate (točka II. podrednog tužbenog zahtjeva); da se naloži tuženiku da tužitelju s osnova neisplaćene naknade za nekorištenje godišnjeg odmora isplati 3.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 11. kolovoza 2020. godine pa do isplate (točka III. podrednog tužbenog zahtjeva), sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka IV.).

2. U odgovoru na tužbu od 25. studenoga 2020. tuženik navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani i na zakonu neutemeljeni. Opreza radi ističe prigovor prekluzije s obzirom na to da je od dana Odluke od 1. 9. 2020. o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava tužitelja do podnošenja tužbe 24.9.2020. proteklo više od 15 dana. Tuženik je odgovorio na zahtjev za zaštitu prava tužitelja koji je podnesen 19. 8. 2020. godine te je u roku na isto odgovorio. Zahtjev za zaštitu prava podnesen od strane punomoćnika tužitelja primljen je nakon isteka roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. Navodi, kako je tuženik za poslove koje je obavljao tužitelj odnosno ostali radnici iz Odjela uslužnih poslova ustupio društvima kćeri i to: BIS-B. d.o.o. i BIS-O. i ekologija, d.o.o. Društvo je reorganizirano 2013. godine. Netočna je tvrdnja tužitelja da bi tuženik zapošljavao na tom radnom mjestu i za te poslove druge radnike. Tužitelj je u posljednjih sedam godina uglavnom bio na bolovanju ili na čekanju (u pripravnosti), stoga nije niti obavljao svoje poslove i radne zadatke. Reorganizacijskom društva, svi fizički poslovi i pomoćni poslovi sistematizirani su u društvima kćeri. Nadalje, navodi da je dana 13.7.2020. donio Odluku o ukidanju organizacijskih cjelina/jedinica, ukidanju radnih mjesta i poslovno uvjetovanim otkazima zbog organizacijskih razloga te da je prilikom donošenja Odluke o namjeravanom poslovno uvjetovanom otkazu poštivao odredbe Zakona o radu te je sukladno čl. 150. i čl. 151. kao i čl. 127. i 128. Zakona o radu proveo postupak kolektivnog otkazivanja viška radnika, a u svezi s time i savjetovanja i suodlučivanja sa sindikalnim povjerenikom. Sindikalni povjerenik sukladno Zakonu o radu i Statutu sindikata predstavlja radnike, te mu je dostavljena sva relevantna dokumentacija. Obveza je sindikalnog povjerenika da pravovremeno kontaktira radnike koje zastupa i brani njihove interese iz radnih odnosa, pa je radnik pravovremeno kontaktiran i upoznat s namjerom organizacijskih promjena i namjeri otkazivanja radnog odnosa, te mu je sindikalni povjerenik bio dužan predočiti i dostaviti svu relevantnu dokumentaciju, a osim toga sva dokumentacija je izvješena na oglasnoj ploči tuženika, radi čega su netočne tvrdnje tužitelja da ne bi bio obavješten o svim Odlukama i postupcima kolektivnog otkazivanja radnika, ukidanja radnog mjesta i otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Navodi da se temeljem čl. 150. Zakona o radu sindikalni povjerenik izjasnio u točkama Ad1.) o organizacijskim promjenama i Ad2.) i o ukidanju organizacijskih cjelina /jedinca i ukidanju radnih mjesta za što je decidirano dao svoju suglasnost, a zbog navedenog razloga sindikalni povjerenik se nije posebno očitovao na poslovno uvjetovani otkaz tužitelja, tako da nisu oprečne tvrdnje tuženika iz Odluke o otkazu i odluke od 1.9.2020. Tuženik ističe da je svojom Odlukom) od 13.7.2020. točkom Ad1.) ukinuo organizacijsku cjelinu/jedinicu: Odjel uslužnih djelatnosti te time i radna mjesta: radnik za uslužne poslove i radnik za uslužne poslove II na kojima je tužitelj radio, a točkom Ad3.) poslovno je otkazao ugovore radnicima, pa tako i tužitelju zbog organizacijskih razloga te je sindikalnom povjereniku dostavio popis svih radnika sa svim relevantnim podacima (u Prilogu 1), te je sukladno odredbama i čl. 127. i 128. Zakona o radu proveo postupak kolektivnog otkazivanja viška radnika te je u tom smislu poduzeo sve mjere i aktivnosti radi pronalaženja mogućnosti radi otklanjanja mogućnosti otkazivanja radnicima. Sindikalni povjerenik nije prigovorio postupku i načinu provedbe kolektivnog otkazivanja viška radnika niti postupku otkazivanja radnog odnosa tužitelju, a Zavod za zapošljavanje Split nije imao primjedbi na provedeni postupak. Zakonsko je pravo tuženika kao poslodavca da svojim odukama autonomno ustrojava i mijenja svoju organizaciju te organizira svoje poslove sukladno svojim potrebama. Također, navodi kako uvidom u kadrovsku evidenciju da radnik nema status invalida rada, odnosno zaštićenog radnika sukladno čl. 38. Zakonu o radu, a tužitelj je 7.7.2009. dobio Rješenje HZZO-a kojim mu je utvrđena opasnost od nastanka invalidnosti ako nastavi raditi u zatvorenim neventiliranim prostorima, zagađenim otrovima i iritansima dišnih puteva , tako da mu prema ovome Rješenju ništa ne ukazuje na pretrpljenu ozljedu na radu ili profesionalne bolesti , jer je radnik do tada obavljao poslove B. te P. r. r. II u

Pogonu montaže trupa te je upravo zbog navedenog Rješenja premješten na lakše poslove Radnik za uslužne poslove II u Sektoru općih poslova. Na temelju takvog dokumenta stavljena je opaska o invalidnosti, no formalno tužitelj nije invalid rada, stoga sukladno čl. 42. Zakona o radu zbog navedenog razloga tužitelj nema pravo na dvostruku otpremninu. Visina otpremnine određena je sukladno Zakonu o radu i nije razlog za utvrđenje nedopuštenosti Odluke, a isplatit će se u rokovima određenim zakonom na temelju obračuna otpremnine, nakon isteka otkaznog roka. Nerazumljiva je točka 2. tužbenog zahtjeva tužitelja u svezi isplate plaće od 16.000,00 kuna, nejasno je temeljem kojeg osnova se traži taj iznos, je li to bruto ili neto, te za koje razdoblje se traži taj iznos. Teret dokazivanja u svezi isplate plaća, naknada i drugih prava izvan spora o otkazu ugovora o radu je na tužitelju sukladno čl. 135. st. 1. Zakona o radu. Nerazumljiv je i preuranjen tužbeni zahtjev u svezi isplate naknade za neiskorišteni dio godišnjeg odmora, jer ako tužitelj nije koristio godišnji odmor, naknada će mu biti isplaćena sukladno zakonu i sukladno Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka.

3. Podneskom od 1. veljače 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da glavnim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je ništetna Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 11. kolovoza 2020. kojom se otkazuje Ugovor o radu Radnika sklopljen dana 1.2.2010. godine na neodređeno, da nije dopušten otkaz Ugovora o radu Radnika sklopljen dana 1.2.2010. godine na neodređeno i da radni odnos tužitelja na poslovima radnik za uslužne poslove II nije prestao (točka I. tužbenog zahtjeva); da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto radnik za uslužne poslove II ili na drugo radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi tužitelja (točka II. tužbenog zahtjeva), uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III. tužbenog zahtjeva. Podredno tužitelj traži da se naloži tuženiku da tužitelju s osnova neisplaćene dvostruke otpremnine isplati ukupan iznos u visini od 7.822,14 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od 11. kolovoza 2020. godine pa do isplate u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. podrednog tužbenog zahtjeva); da se naloži tuženiku da tužitelju isplati s osnova djelomično isplaćenih plaća za razdoblje od 01. lipnja 2009. do 27. studenog 2009. novčani iznos od 1.274,16 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka II. podrednog tužbenog zahtjeva); da se naloži tuženiku da tužitelju isplati s osnova djelomično isplaćenih plaća za razdoblje od 30. kolovoza 2013. do 18. srpnja 2017. novčani iznos od 10.193,28 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka III. podrednog tužbenog zahtjeva); sve uz nalaganje tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uz zateznu kamatu od presuđenja do isplate (točka IV. podrednog tužbenog zahtjeva).

4. Podneskom od 12. ožujka 2024. tuženik ističe kako je tužitelj podneskom od 1. 2. 2024. preinačio tužbu i proširio tužbeni zahtjev na način da sada zahtijeva isplatu s osnova djelomično isplaćenih plaća za razdoblje od 1. 6. 2009. do 27. 11.2009., kao i isplatu s osnova djelomično isplaćenih plaća za razdoblje od 30. 8. 2013. do 18. 7. 2017., a koja preinaka je protivna čl. 190. Zakona o radu, jer ne postoje objektivne okolnosti zbog kojih tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Stoga se tuženik protivi proširenju tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare istaknutih tužiteljevih potraživanja u cijelosti.

5. Sud nije dopustio preinaku tužbe u dijelu podrednog tužbenog zahtjeva pod točkom II kojim traži isplatu s osnova djelomično isplaćenih plaća za razdoblje od 1. lipnja 2009. do 27. studenoga 2009., te pod točkom III. kojom traži isplatu djelomično isplaćenih plaća za razdoblje od 30. kolovoza 2013. do 18. srpnja 2017. iz razloga što tužitelj traži isplatu plaća za drugo razdoblje i to za razdoblje prije otkaza ugovora o radu, a sve nakon zaključenja prethodnog postupka i kada su u postupku izvedeni svi predloženi dokazi.

5.1. Prema odredbi čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno od odredbe st.1. ovoga članka može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenje prethodnog postupka (st.2. čl. 190.). Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5.2. Tužitelj ne samo da nije dokazao da bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, već ovaj sud smatra da preinaka nije ni svrsishodna za rješenje odnosa među strankama, jer tužitelj preinačenim tužbenim zahtjevom sada potražuje navodnu neisplatu plaće za razdoblje 1.6.2009. do 27.11.2009., te od 30. 8. 2013. do 18. 7. 2017. pri tome ne pružajući nikakve dokaze na tu okolnost pa je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 01 od 16. studenoga 2009., kretanje na radu za tužitelja, odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2020., zahtjeva za zaštitu prava od 1. rujna 2020., odluke tuženika od 1. rujna 2020., obavijesti tuženika od 7. svibnja 2013., zahtjeva za zaštitu radničkih prava od 18. kolovoza 2020., odluke o namjeri ukidanja organizacijskih cjelina/jedinica društva od 13. srpnja 2020., odluke o otkazu ugovora o radu od 17. 7. 2020., očitovanje sindikalnog povjerenika na odluku o namjeri ukidanja organizacijskih jedinica od 21. srpnja 2020.,obavijest o provedenom savjetovanju dostavljena H. z. z. z. od strane

tuženika, obavijesti o provedenom savjetovanju H. z. z. z.

dostavljena tuženiku 10. rujna 2020, Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 10. travnja 2020., Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 23. rujna 2019., Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 16. siječnja 2020., Pravilnika o radu iz siječnja 2015., organizacijske strukture i popisa radnih mjesta od 2. lipnja 2020. i 13. srpnja 2020., Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 29. lipnja 2020., obavijesti od 7. svibnja 2013., tablica viškova Brodosplit d.d., isplatne liste za listopada 2020., prijave o ozljedi na radu od 27. studenoga 2008., usporedne tablice radnika iz Odjela uslužnih djelatnosti, presude Prekršajnog suda u Splitu br. XIVG-42/2009 od 16. studenoga 2009., saslušanjem svjedoka D. J., J. F., saslušanjem tužitelja i zz tuženika kao parničnih stranaka, dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka T. Z., a sud je odustao od izvođenja daljnjih

dokaza, sve kao suvišni i nepotrebni pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. studenoga 2009.,na radnom mjestu radnik za uslužne poslove II, šifra …..

- da je tuženik donio Odluku o namjeri ukidanja organizacijskih cjelina/jedinica, o namjeri ukidanja radnih mjesta zbog organizacijskih razloga, o namjeri poslovno uvjetovanom otkazivanju radnog odnosa radnicima zbog organizacijskih i gospodarskih razloga i o savjetovanju sa sindikalnim povjerenikom društva, koju odluku je uz obavijest o namjeri rješavanja kolektivnog viška, razlozima prestanka potrebe za radom radnika, broju radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora radnika, podatke o radnicima po obrazovanju, dobi i spolu dostavio sindikalnom povjereniku radi savjetovanja, koje se dopisom od 21. srpnja 2020. očitovao na odluku tuženika;

- da je tuženik dostavio H. z. z. z. obavijest o provedenom

savjetovanju sa sindikalnim povjerenikom i podatke vezane uz rješavanje kolektivnog viška kod tužene, kao i podatke o radnicima kojima se namjerava otkazati ugovor o radu zbog poslovnog uvjetovanih razloga u okviru kolektivnog viška radnika,

- da je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2020. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. studenoga 2009., na radnom mjestu radnik za uslužne poslove II zbog organizacijskih razloga i ukidanja organizacijske cjeline i radnog mjesta,

- da je tužitelj dana 18. kolovoza 2020. osobno (a dana 1. rujna 2020. putem punomoćnika), podnio zahtjev za zaštitu prava radnika protiv odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, kojeg je tuženik zaprimio 19. kolovoza 2020.,

-da je tuženik odlukom od 1. rujna 2020. odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika kao neosnovan, kojeg je tužitelj zaprimio 10. rujna 2020.,

- da je tužba podnesena dne 24. rujna 2020.

8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost glavnog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost i visina podrednog tužbenog zahtjeva.

9. Ovaj sud smatra glavni tužbeni zahtjev i podredni tužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2020., te da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao uz vraćanje tužitelja na posao na radnom mjesto za uslužne poslove II ili na drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi tužitelja.

10.1. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelj traži na ime dvostruke otpremnine isplatu iznosa od 7.822,14 eura, s osnova neisplaćenih plaća u iznosu od 2.123,56 eura/16.000,00 kn, te s osnova neisplaćene naknade za nekorištenje godišnjeg odmora u iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kn.

11. Tuženik ističe prigovor prekluzije, jer je od dana odluke od 1. rujna 2020. o odbijanju zahtjeva tužitelja do podnošenja tužbe proteklo više od 15 dana.

12. Prema odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,127/17, 98/19; dalje - ZR) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.

13. U konkretnom slučaju, tužitelj je na odluku o otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika 18. kolovoza 2020., kojeg je tuženik zaprimio 19. kolovoza 2020, što nije prijeporno među strankama, dakle, unutar roka od 15 dana od dana zaprimanja odluke o otkazu ugovora o radu.

14. U skladu s odredbom čl. 133. st. 2. ZR, ako poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva za zaštitu prava radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Stoga je rok od 15 dana iz čl. 133. st. 2. ZR u kojem je tuženik kao poslodavac trebao odlučivati o predmetnom zahtjevu za zaštitu prava (rok od 15 dana u kojem poslodavac ima pravo donijeti odluku o zahtjevu za zaštitu prava za poslodavca ne može početi teći prije nego što je takav zahtjev zaprimljen) istekao dne 3. rujna 2020. Tuženik je na tužiteljev zahtjev odgovorio (odluka tuženika od 1. rujna 2020.), koju je tužitelj zaprimio 10. rujna 2020., to je tužitelj u skladu s odredbom čl. 133. st. 2. ZR u daljnjem roku od 15 dana, tj. 24. rujna 2020. (zadnji dan roka bio je 25. rujna 2020., a tužba je podnesena 24. rujna 2020.)., kada ju je sud i zaprimio putem elektroničke pošte, podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu. Dakle, zahtjev za zaštitu prava radnika, a time i tužba je podnesena unutar zakonskog roka pa se stoga tuženikov prigovor prekluzije zahtjeva i tužbe ukazuje neosnovanim.

15. Prema članku 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U stavku 2. istog članka propisano je kako pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

16. Prema čl. 127. st. 1. ZR-a poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorici radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika.

16.1. Odredbom čl. 127. st. 2. ZR-a propisano je da u višak radnika iz stavka 1. tog čl. ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca, dok je u st. 3. citiranog članka propisano da je poslodavac dužan, radi provođenja obveza savjetovanja iz st. 1. tog čl., radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika. St. 4. citiranog članka određeno je kako tijekom postupka savjetovanja s radničkim vijećem, poslodavac je dužan razmotriti i obrazložiti sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika.

17. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

18. Odredbom čl. 150. st. 1. ZR određeno je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Čl. 150. st. 2. ZR određeno je da u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje. Čl. 150. st. 3. ZR određeno je da se važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju osobito odluke, između ostalog, i o kolektivnom višku radnika iz članka 127. ovoga Zakona te sve druge odluke za koje je ovim Zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje radničkog vijeća u njihovu donošenju, dok se prema čl. 150. st. 4. ZR podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

19. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tuženika na radnom mjestu radnik za uslužne poslove II, a tuženik je zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. studenoga 2009. jer je zbog organizacijskih razloga i ukidanja organizacijske cjeline i radnog mjesta prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je tužitelj zaposlen. Iz obrazloženja odluke o poslovno-uvjetovanom otkazu od 11. kolovoza 2020. proizlazi kako je zbog prestanka potrebe za postojanjem određenih radnih mjesta te prestanka potrebe za daljnjim obavljanjem određenih poslova i zbog izmjene organizacije poslovanja, proces rada i radnih postupaka Uprava Društva je sukladno svojim ovlastima Odlukom od 13. srpnja 2020. ukinula određene organizacijske cjeline, određene poslove i radna mjesta te je time ukinula organizacijsku jedinicu Odjel uslužnih poslova, odnosno radno mjesto radnik za uslužne poslove II na kojem je tužitelj radio. Tuženik nije pronašao mogućnost da radniku ponudi drugi posao, odnosno da ga zadrži u radnom odnosu pa je otkazao ugovor o radu tužitelju zbog organizacijskih razloga.

20. Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svom iskazu navodi kako je otkaz dobio protuzakonito zbog tehnološkog viška radnika, zbog gospodarske situacije. Kada je dobio otkaz još su neke kolege dobile otkaz, ali ne zna je li bio program rješavanja viška zaposlenika, ali izgleda da je njegovo radno mjesto ukinuto pa mu je dan otkaz. Što se tiče otpremnine dano mu je samo oko 20.000,00 kuna na ime otpremnine, ali mu pripada veći iznos otpremnine, najmanje oko 150.000,00 kuna, jer je kod tuženika radio 19 godina. Plaće je dobio ali smanjene, a nije mu plaćen godišnji odmor, samo mu je plaćeno čekanje na kojem je bio dva puta od 2013.-2017., te od 2019.-2020. dok nije dobio otkaz 1.8.2020.

21. ZZ tuženika T. Č. u svom iskazu navodi kako je trebalo voditi računa da društvo B. d.d. posluje pozitivno pa su krenuli u rekonstruiranje društva, vodili su računa da preraspodjeljuju poslove unutar društava grupe i B. d.d.,

a društva grupe su povezana društva s B. d.d., koje je kao k. dr. imalo ulogu upravljanja drugim društvima, ugovaranja poslova, vođenja i realizacije ugovorenih poslova. Došli su do zaključka da Odjel uslužnih djelatnosti u kojem su bili ljudi na čekanju, nema potrebe za postojanjem tog odjela i on je ukinut. Sukladno zakonskim propisima tim djelatnicima, bila su 2-3 djelatnika u tom odjelu, su otkazali ugovor o radu. Sukladno zakonskim propisima ljudima samo isplaćivali otpremnine i plaće.

22. Svjedok D. J. u svom iskazu navodi kako je poslodavac donio odluku o ukidanju određenih radnih mjesta, između kojih i radnih mjesta radnika za uslužne poslove, a koje je obavljao gospodin L. i sukladno tome radniku L. je otkazan ugovor o radu. Osim L. na tom radnom mjestu su bila zaposlena još dvojica radnika R. T. i sada pokojni J. T. i njih dvojica su dobili otkaz ugovora o radu. Prije otkazivanja ugovora o radu tužitelja kao i drugim radnicima kojima se otkazivao ugovor o radu provedena je zakonska procedura savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom gosp. F., koji se suglasio s otkazom ugovora o radu tužitelju. Prije otkazivanja kontaktirao je gosp. F. vezano za otkaz, odnosno išli su na savjetovanje o određenom broju ljudi kojima se otkazuje, a gosp. F. ih je povratno izvijestio kojim radnicima daje suglasnost za otkaz ugovora o radu a kojima ne. Konkretno tužitelju je dana suglasnost za otkaz.

23. Svjedok J. F. u svom iskazu navodi kako radi u B. i. S. u funkciji glavnog sindikalnog povjerenika. Vezano za otkaz ugovora o radu koji su radnici dobivali u BIS-u, bilo je više ljudi, a svi oni koji imaju preko 60 god. i utvrđeni invaliditet zaštićeni su po zakonu. Sve te ljude je kao sindikalni povjerenik pozvao i razgovarao s njima, jedino tužitelja nije zvao jer on nema nikakvu zaštitu po zakonu, odnosno nema godine života ni invaliditet i u ovom slučaju njegov otkaz nije protivan zakonu. U tužiteljevom otkazu ugovora o radu pisalo je da se otkaz daje iz organizacijskih razloga a što je točno dovelo do otkaza i koji su to organizacijski razlozi ne zna.

24. Dakle, tuženik je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, a s obzirom na činjenicu da namjerava otkazati ugovore o radu poslovno uvjetovanim otkazima više od 20 radnika u 2020. (tuženik je na dan 6. 7. 2020. imao 111 zaposlenih, a kolektivnim viškom je obuhvaćeno 25 radnika, da bi nakon provedenog savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom otkazao ugovore o radu 15 radnika iz organizacijskih razloga, a 2 radnika iz gospodarskih razloga) uz dopis sindikalnom povjereniku dostavio odluku o namjeri ukidanja organizacijskih cjelina/jedinica Društva i namjeri ukidanja radnih mjesta zbog organizacijskih razloga, a time i o namjeri poslovno uvjetovanom otkazivanju radnog odnosa radnicima zbog organizacijskih razloga, a uz tu odluku dostavio je i podatke (o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju viška radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, o obrazovanju, dobi i spolu radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnine i drugih davanja radnika, te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viša radnika) vezane za namjeravanju odluku o namjeri ukidanja organizacijskih cjeline/jedinica, ukidanju radnih mjesta i utvrđivanju viška radnika i poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za radnike navedene u Popisu radnika sve temeljem odredbe čl. 127. st. 3. i čl. 150. st. 3. ZR-a.

25. Sindikalni povjerenik, nakon što su mu u pisanom obliku dostavljeni određeni podaci, a nakon provedenih savjetovanja, dao je suglasnost na ukidanje organizacijskih cjeline/jedinica Društva i na ukidanje radnih mjesta zbog organizacijskih razloga, a suglasnost je dao i za otkazivanjem ugovora o radu radnicima kojima je ukinuto radno mjesto zbog organizacijskih i gospodarskih razloga i koji nemaju nikakvu zakonsku zaštitu.

26. Također je i Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područna služba Split nakon zaprimljene obavijesti tuženika o provedenom savjetovanju sa sindikalnim povjerenikom i podataka o kolektivnom višku, kojim je obuhvaćeno 17 radnika, utvrdio da ne postoje osnove iz čl. 128. st.2. Zakona o radu za primjenu odredbi o odgodi otkazivanja radnicima koji su utvrđeni kolektivnim viškom (dopis HZZZ od 10. rujna 2020.).

27. Naime, autonomno je pravo poslodavca organizirati proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja mijenja svoju organizaciju, utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba. Međutim, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac prije odluke o otkazu provede postupak u skladu s naprijed citiranim odredbama ZR/14, a tuženik je, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju postupio u skladu s odredbom čl. 127. ZR/14, jer se na zakonom propisan način savjetovao s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom.

28. Tuženik je dana 13. 7. 2020. donio odluku o namjeri ukidanja organizacijskih cjelina/jedinica, o namjeri ukidanja radnih mjesta zbog organizacijskih razloga i poslovno uvjetovanom otkazivanju radnog odnosa radnicima zbog organizacijskih i gospodarskih razloga, a u kojoj odluci se navode razlozi zbog kojih se ukidaju organizacijske cjeline/jedinice Društva (između ostalih i Odjel uslužnih poslova), zbog kojih prestaje potreba za radom radnika, broj ukupno zaposlenih radnika, broj, zvanje i poslovi radnika za čijim radom prestaje potreba i kriteriji izbora takvih radnika, iznos i način obračuna otpremnine i drugih materijalnih davanja, kao i mjere radi zbrinjavanja viška radnika, te je sindikalnom povjereniku dostavio odluku Uprave društva od 13. 7. 2020. u kojoj je naveo podatke o razlozima za namjeravane odluke o ukidanju organizacijskih cjelina/jedinica, o ukidanju radnih mjesta i o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu, broju ukupno zaposlenih radnika, broju radnika kojima se namjerava otkazati ugovor o radu, te dobi, spolu, radnom mjestu, invalidnosti, obvezi uzdržavanja, ukupnom stažu navedenih radnika, kao i iznosu otpremnine koji bi im pripao, radi savjetovanja o namjeri ukidanja organizacijskih cjelina/jedinica, namjeri ukidanja radnih mjesta zbog organizacijskih razloga, o namjeri poslovno uvjetovanom otkazivanju radnog odnosa radnicima zbog organizacijskih razloga na savjetovanje i u toj odluci, temeljem odredbe čl. 127. st. 3. ZR-a, sindikalnom povjereniku u pisanom obliku dostavljeni su svi podatci.

28.1. Sindikalni povjerenik se dana 21. 7. 2020. očitovao na dostavljenu mu odluku i podatke navedene u njoj od strane tuženika, tako da se suglasio s namjerom ukidanja organizacijskih cjelina/jedinica Društva, s namjerom ukidanja radnih mjesta zbog organizacijskih razloga, kao što je dao suglasnost i za otkazivanje ugovora o radu radnicima kojima je ukinuto radno mjesto zbog organizacijskih razloga, kao što je i tužitelju, jedino nije dao suglasnost za otkazivanje određenim radnicima koji imaju zaštićeni status.

28.2. Osim toga, tuženik je dostavio i H. z. z. z., P.

s. S. obavijest o provedenom savjetovanju i isti nije utvrdio postojanje osnova iz čl. 128.st.2. Zakona o radu za primjenu odredbi o odgodi otkazivanja radnicima koji su utvrđeni kolektivnim viškom.

28.3. Obveza savjetovanja propisana je upravo s ciljem da se omogući stvaran utjecaj na zakonitost postupka otkazivanja, odnosno da se radničkom vijeću, ovdje sindikalnom povjereniku, pruži realna mogućnost da nakon upoznavanja s razlozima namjeravane odluke poslodavca izrazi svoje shvaćanje o namjeravanoj odluci, a sve kako bi poslodavac pri odlučivanju o pravu radnika imao na umu i shvaćanje tog vijeća.

29. Imajući u vidu prednje, po mišljenju ovog suda postojao je opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, te da je odluka o otkazu ugovora o radu donesena sukladno odredbama ZR-a. Radi se o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu iz čl. 115.st.1. ZR i to zbog organizacijskih razloga, a tuženik je ispunio svoje zakonske obveze, kao i obvezu savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom i zatražio suglasnost radi ukidanja organizacijskih cjelina/jedinica Društva, ukidanja radnih mjesta zbog organizacijskih i gospodarskih razloga i otkazivanja ugovora o radu, a sindikalni povjerenik se na pravovremeni zahtjev poslodavca izjasnio da daje suglasnost na ukidanje organizacijskih cjelina/jedinica Društva, ukidanja radnih mjesta zbog organizacijskih razloga, kao i otkazivanja ugovora o radu radnicima kojima je ukinuto radno mjesto zbog organizacijskih i gospodarskih razloga, a ne spadaju u zaštićenu kategoriju. Iz odluka tuženika od 13.

7. 2020. moglo se provjeriti prema kojim je kriterijima tužitelj utvrđen kao višak, a sindikalnom povjereniku je pružena stvarna mogućnost provjere poštivanja kriterija i stvarnog utjecaja na sadržaj odluke, jer su istome dostavljeni svi podatci o radnicima kojima se namjerava otkazati ugovor o radu, kao što proizlazi i iz Popisa radnika – prilog 1. Odluke tuženika od 13. 7. 2020. (list 37/38 spisa).

30. Osim toga, na Odjelu uslužnih poslova, pored tužitelja (koji je radio na radnom mjestu uslužne poslove II.), radili su još J. T. i R. T. (zaposleni na radnom mjestu za uslužne poslove I.), s time da je R. T. dobio otkaz ugovora o radu zbog organizacijskih razloga, dok za J. T., kojem je

Odlukom o namjeravanom otkazu ugovora o radu također zatražena suglasnost radi otkazivanja kao invalidu rada, sindikalni povjerenik nije dao suglasnost. Kako je zbog organizacijskih razloga ukinuta organizacijska jedinica Uslužne djelatnosti, time i sva radna mjesta unutar te djelatnosti, to tuženik nije imao obvezu da provede usporedbu s ostalim radnicima koji su također dobili otkaze, a obavljaju iste poslove kao i tužitelj, odnosno otkaz je dobio R. T., a J. T. spada u zaštićenu kategoriju, zbog čega mu nije mogao biti dan otkaz ugovora o radu.

30.1. Za istaknuti je kako su neutemeljene i nedokazane tvrdnje tužitelja da je prije 2.6.2020. kod tuženika u službi uslužnih djelatnosti bio 10-ak radnika, jer tužitelj nije naveo ime i prezime bilo kojeg tuženikovog radnika koji nije utvrđen viškom i kojem nije otkazan ugovor o radu, a s kojim bi se vršila usporedba. Radno mjesto radnik za uslužne poslove je ukinuto, kao što su ukinuta i druga radna mjesta u Odjelu uslužnih djelatnosti, a s obzirom na restrukturiranje društva od 2013. godine, kao i temeljem organizacijskih primjena u 2020. godini, stoga nema drugog radnog mjesta koje bi odgovarali stručnoj spremi tužitelja.

31. Nadalje, odredbom čl. 38. ZR propisano je da radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu. Istekom vremena potrebnog za liječenje ili opravak od profesionalne bolesti ili ozljede na radu prestaje zabrana otkazivanja prema citiranom članku 38. ZR-a.

31.1. Međutim, u ovom slučaju za vrijeme otkazivanja radnog odnosa tužitelju tužitelj nije bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede na radu, niti se liječio ili oporavljao. Ozljedu na radu tužitelj je zadobio 26.11.2008. i nakon te ozljede se oporavio i nastavio raditi kod tuženika prema novom ugovoru o radu na poslovima radnika uslužne djelatnosti II., jer u protivnom bi radnik dobio otkaz zbog nesposobnosti obavljanja poslova plinskog rezača ravnača II u Pogonu montaže trupa.

31.2. Naime, sukladno čl. 41. ZR ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. Radi osiguranja poslova iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove.

31.3. Tuženik je i postupio sukladno gore navedenoj odredbi i tužitelja je premjestio na lakše poslove u Odjelu za uslužne poslove II, nakon što je tužitelju rješenjem HZZO-a od 7. 7. 2009. utvrđena opasnost od nastanka invalidnosti ako nastavi raditi u zatvorenim neventiliranim prostorima, zagađenim otrovima i iritansima dišnih putova, dok tužitelj dokaze na okolnost da spada u zaštićenu kategoriju, te da je utvrđen invalidom rada nije pružio niti priložio (i u svom stranačkom iskazu je naveo kako nema rješenje da je invalid rada), a time nema nikakvu pravnu zaštitu sukladno čl. 38. ZR-a radi čega je i sindikalni povjerenik u točki 3. očitovanja i naveo da za radnike koji nemaju nikakvu zakonsku zaštitu, može dati svoju suglasnost. 32. Prema odredbi čl. 131. st. 1. ZR-a u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije uređeno. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, ako je ugovor otkazao poslodavac, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu (čl. 131. st. 3. ZR-a) to konkretno kod poslovno uvjetovanog otkaza znači da poslodavac treba dokazati da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga (što je u ovom slučaju poslodavac i dokazao), dok činjenicu postupanja poslodavca suprotno odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a, neovisno o sadržaju obrazloženja odluke o otkazu treba dokazati radnik, što tužitelj u ovom slučaju nije dokazao.

33. Kako iz povedenih dokaza (priloženih isprava u svezi sa savjetovanjem sa sindikalnim povjerenikom, H. z. z. z., programom

zbrinjavanja viška zaposlenika, odluke o otkazu ugovora o radu i dr.) nesumnjivo proizlazi da je iz organizacijskih razloga postojao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, radi čega se ukazuje neosnovanim glavni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2020, a time i da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao, te vraćanje na rad na radnom mjesto radnik za uslužne poslove II pa je isti valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I izreke presude.

34. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu dvostruke otpremnine u iznosu od 7.822,14 eura (tužbom je potraživao isplatu iznosa od 152.000,00 kn/20.173,87 eura, a podneskom od 1.2.2024. smanjio je na iznos od 7.822,14 eura, koje smanjenje tužbenog zahtjeva znači djelomično povlačenje tužbe, kojem povlačenju se tuženik nije protivio), s osnova neisplaćenih plaća iznos od 2.123,56 eura/16.000,00 kn, te s osnova naknade za nekorištenje godišnjeg odmora u iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kn, a koji zahtjevi su po ocjeni ovog suda neosnovani.

35. Člankom 42. st.1. ZR-a određeno je da radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a kojemu nakon završenog liječenja, oporavka i profesionalne rehabilitacije, poslodavac ne može osigurati odgovarajuće poslove iz članka 41. ovoga Zakona, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu, ako je ispunio uvjete za stjecanje prava na otpremninu propisanu ovim Zakonom.

35.1. Tužitelju je nakon ozljede na radu i završetka liječenja tuženik osigurao rad na drugim odgovarajućim poslovima, stoga isti nema pravo na dvostruku otpremninu prilikom otkazivanja radnog odnosa, radi čega se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.822,14 eura na ime dvostruke otpremnine ukazuje neosnovanim i isti je valjalo odbiti. Osim toga, za navesti je da je tuženik pravilno isplatio tužitelju otpremninu u iznosu od 29.064,06 kn dne 24.12.2020. (list 134 spisa).

36. Također tuženik je isplatio plaću tužitelju za listopad 2020. u iznosu od 5.298,87 kn, te naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 3.091,68 kn, kao i naknadu plaće za vrijeme otkaznog roka u iznosu od 3.924,80 kn, što sve proizlazi i iz isplatne liste (list 131-134 spisa), stoga se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.123,56 eura/16.000,00 kn na ime neisplaćene plaće (pri tome ne precizirajući razdoblje u kojem mu nisu isplaćene plaće pa ovim traži njihovu isplatu), te iznosa od 398,17 eura/3.000,00 kn na ime naknade za nekorištenje godišnjeg odmora, ukazuje neosnovanim.

37. S obzirom na gore navedeno, valjalo je i podredni tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku pa je tužitelju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa) priznat sljedeći trošak, a sve prema popisu troška: glede glavnog tužbenog zahtjeva tuženiku je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 265,45 eura/2.000,00 kn, uvećano za PDV 66,36 eura/500,00 kn, ukupno 331,81 eura/2,500,00 kn (200 bodova x10,00 kn uvećano za 25 % PDV-a). Glede podrednog tužbenog zahtjeva, tuženiku su priznati sljedeći troškovi: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za sastav podnesaka od 29. 6. 2021., 5.11.2021., 7.12.2021 i 8.12.2021 po 250 bodova, od 23.5.2022. 62,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn (kako je tuženik popisao) iznosi 1.741,99 eura/13.125,00 kn, na ime PDV-a iznos od 435,50 eura/3.281,25 kn, ukupno iznos od 2.177,48 eura/16.406,25 kn, odnosno sveukupno 2.509,29 eura (331,81 eura +2.177,48 eura), dok je za više zatraženo, za iznos od 311,08 eura tuženik odbijen, a kao u točki III izreke presude. Na dosuđeni iznos tuženiku su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 6. svibnja 2024., kao dana presuđenja, do isplate.

U Splitu 6. svibnja 2024.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika