REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4224/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja VAGUE FORMIDABLE d.o.o., OIB 42101660455, Zagreb, Zagrebačka cesta 185B, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Pavičić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MARTIH, d.o.o., OIB 72310493256, Zagreb, Trg Petra Preradovića 1, kojeg zastupa punomoćnik Luka Antunović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić&Antunović u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, radi isplate iznosa od 2.654,46 EUR, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-515/2023-5 od 23. listopada 2023., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-515/2023 od 6. studenog 2023., 6. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-515/2023-5 od 23. listopada 2023., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-515/2023 od 6. studenog 2023., u dijelu točke I. i točke II. izreke i glasi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba, Savska cesta 9, poslovni broj Ovrv-52/2019 od 29. siječnja 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju sveukupno iznos od 2.654,46 EUR (20.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 663,61 EUR (5.000,00 kn) od 25. rujna 2018. pa do isplate, na iznos od 663,61 EUR (5.000,00 kn) od 27. listopada 2018. pa do isplate na iznos od 663,61 EUR (5.000,00 kn) od 24. studenog 2018. pa do isplate na iznos od 663,61 EUR (5.000,00 kn) od 29. prosinca 2018. pa do isplate, kao i u dijelu kojim je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 96,42 EUR (726,50 kn).

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.087,70 EUR, u roku od 8 dana.

3. Odbija se tužitelj s dijelom zahtjeva da mu tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 495,86 EUR, kao neosnovanim.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-515/2023-5 od 23. listopada 2023., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-515/2023 od 6. studenog 2023., u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi predvidive troškovi ovršnog postupka u iznosu od 12,74 EUR (96,00 kn).

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom je odlučeno: „I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba, Savska cesta 9, poslovni broj Ovrv-52/2019 od 29. siječnja 2019., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kn / 2.654,46 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i ovršni trošak u iznosu od 822,50 kn / 109,16 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2019. do isplate, u roku od 8 dana, te se tužba u cijelosti odbija kao neosnovana. II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.000,00 kn / 1.061,78 eur u roku od 15 (petnaest) dana.“ Rješenjem o ispravku presude od 6. studenog 2023., ispravljena je presuda u točki I. izreke, tako da ispravno piše: „I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba, Savska cesta 9, poslovni broj Ovrv-52/2019 od 29. siječnja 2019., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kn / 2.654,46 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i ovršni trošak u iznosu od 822,50 kn / 109,16 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2019. do isplate, u roku od 8 dana, te se tužba u cijelosti odbija kao neosnovana.“

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio, prvenstveno uzimajući u obzir da je riječ o sporu male vrijednosti koji bi trebalo karakterizirati brzina, racionalnost, jednostavnost, instantnost i koncentracija postupka, a ta načela se funkcionaliziraju i operacionaliziraju u stranačkim ograničenjima glede iznošenja činjenica i predlaganja dokaza (čl. 461. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) pa i u ograničenjima žalbenih razloga dočim sud može o postojanju činjenica zaključivati po slobodnoj ocjeni i temeljem pretežite vjerojatnosti (čl. 464.a ZPP-a). Nadalje, prvostupanjski sud pored utvrđenja da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji od 15. travnja 2018., te da tuženik nije sporne račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama niti koristio pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost, te da tužitelj nije sudu ponudio nijednu ispravu kao pisani dokaz o izvršenim uslugama u razdoblju kolovoz – studeni 2018. ocjenjuje nevjerodostojnim iskaz zakonskog zastupnika tužitelja i odbija tužbeni zahtjev. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a.

3. Žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržano se poziva na počinjenu bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, pored toga ukazuje da je pobijana presuda puna nepravilnosti i da se najveći dio obrazloženja odluke odnosi na razmatranje suda o pojednostavljenoj i deformaliziranoj proceduri izvođenja dokaza u sporu male vrijednosti. Također se navodi kako nije jasno zašto sud nije cijenio pisani dokaz u spisu u skladu s iskazima zakonskih zastupnika stranaka, nadalje da su stranke imale ugovoreni mjesečni paušalni iznos prema Ugovoru bez obzira na obim poslova, nadalje da su stranke imale ugovoreni mjesečni iznos bez PDV-a, prema ispostavljenim računima. Nadalje da je sud potpuno ignorirao iskaz Dunje Dragović koja je obavljala poslove za tuženika u spornom razdoblju, da je ranije račune tuženik podmirio, da je nejasan zaključak suda kako se ne može niti na razini indicije izvesti zaključak da su računi dostavljeni tuženiku. Tuženik nije tražio da se poništi ugovor ili da bi predmetni ugovor bio ništetan. Predlaže preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe u iznosu od 248,86 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 73,00 EUR.

4. Tuženik je dao odgovor na žalbu osporavajući sve žalbene navode i predlaže potvrditi pobijanu presudu. Traži trošak odgovora na žalbu i sudske pristojbe postupka u iznosu od 286,50 EUR.

5. Žalbu je podnio tuženik pobijajući točku II. izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradi i naknadi za rad odvjetnika koja više nije na snazi u odnosu na visinu boda. Predlaže preinačiti pobijanu odluku i priznati tuženiku troškove postupka prema vrijednosti 1 boda od 15,00 kn. Traži trošak žalbe u iznosu od 559,91 EUR.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

7. Osnovano tužitelj navodi da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je obrazloženje odluke u suprotnosti sa stanjem spisa i prvostupanjski sud nije ocijenio sve dokaze u spisu. No navedeni nedostatak bilo je moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku, što je i učinio ovaj sud drugog stupnja postupajući u skladu sa odredbom čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a. Naime, navedenim odredbama je propisano da u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ovoga Zakona (st. 3.), a odredbom st. 1. istog članka je propisano da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je važne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

8. Predmet spora je zahtjev za plaćanje iznosa od 20.000,00 kn (mjesečno iznos po 5.000,00 kn) za razdoblje od kolovoza do studenog 2018. na ime usluge koordinacije i organizacije poslova ugostiteljskog objekta Lolipop, temeljem čl. 3. Ugovora o poslovnoj suradnji. Stranke su bile u ugovornom odnosu temeljem čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

9. Iz činjeničnog stanja spisa proizlazi da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom naknade za ugovorenu uslugu. To iz razloga jer su stranke imale Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između stranaka, dok niti jedna od stranaka, nije osporila autentičnost Ugovora ili valjanost. Zakonski zastupnik tuženika je iskazao da mu se potkrala greška ili mu je podmetnuta zadnja stranica ugovora, nadalje da ne zna da li su koji računi plaćeni ili proknjiženi te je isto iskazao da je četiri utužena računa svjedokinja Dunja Dragojević donijela u računovodstvo tuženika koje su inače automatski plaćali a kad je postavio pitanje osnovanosti računa da su računi prestali stizati. Suprotno tome je iskazivala zakonska zastupnica tužitelja, da su imali sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji, da je imala pravo ispostavljati mjesečne račune za svoje usluge koji su određeni u paušalnom mjesečnom iznosu, da je obavila više usluga za tuženika u vidu promocija, kontakata, dogovaranja poslovne suradnje, ne jednako svaki mjesec. Račune je slala e-mailom Dunji Dragojević, a neke je donosila na ruke u lokal Dunji Dragojević. Zakonska zastupnica tužitelja je u svom iskazu specificirala izvršene usluge, npr. kontakti s sponzorima Badel, PPD, Obala grupa, Jamnica i dr. Nije sporno da su raniji računi plaćeni po predmetnom Ugovoru, sa specifikacijom – usluge koordinacijskih i organizacijskih poslova Nakon više neplaćenih računa, prekinula je suradnju i poslala raskid Ugovora tuženiku koji to nije potpisao niti vratio tužitelju. Iz iskaza saslušane svjedokinje Dunje Dragojević, zaposlenice tuženika u spornom razdoblju proizlazi da je bila voditelj lokala Lolipop za tuženika, s tužiteljem je dogovoreno organiziranje domjenaka i sponzorstva, imali su sklopljen ugovor, neki poslovi su realizirani, neki računi su plaćeni, nitko nije prigovarao ispunjenju obaveza, njoj su računi fizički dostavljani i predavala ih je u računovodstvo tuženika. Iz sadržaja dostavljenih e-mailova proizlazi da se postavlja pitanje kome su predani računi tužitelja. U konačnici, i ono što je odlučno, iz sadržaja sklopljenog i valjanog Ugovora proizlazi da su stranke ugovorile suradnju od 15. travnja 2018. do 15. travnja 2019. na ime usluge koordinacije i organizacije poslovanja za ugostiteljski objekt. Ugovoren je mjesečni iznos od 5.000,00 kn, bez PDV-a, prema ispostavljenom računu, rok plaćanja 14 dana. Ugovor je opskrbljen potpisima i štambiljima ugovornih strana.

10. Sukladno čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Nije došlo do raskida ugovora u smislu odredbe čl. 598. ZOO-a. Naručitelj usluge je dužan platiti naknadu koju su stranke ugovorile i u smislu odredbe čl. 9. ZOO-a dužan je ispuniti svoju obvezu. Ocjenom iskaza svjedokinje Dragojević (tada zaposlenice tuženika) i zakonske zastupnice tužitelja proizlazi da su usluge izvršene dok samim ugovorom nije određena količina i u kojem razdoblju je tužitelj dužan pružati točno usluge koordinacije i organizacije poslovanja. Određen je mjesečni iznos naknade.

11. Stoga, ovaj sud ocjenom u cijelosti izvedenih dokaza koje je prvostupanjski sud propustio ocijeniti dajući tome razlog da se u postupcima male vrijednosti načela izvođenja dokaza i ocjene tih dokaza funkcionaliziraju i operacionaliziraju u stranačkim ograničenjima nisu pravilni razlozi i time je počinjena bitna povreda postupka, jer time što je konkretno spor male vrijednosti ne može se relativizirati izvedeni dokazni postupak. Iako su u postupku suprotstavljeni iskazi zakonskih zastupnika stranaka, sadržaj je spisa i iskaz svjedokinje Dragojević koje prvostupanjski sud nije ocijenio te pisani dokaz - valjani Ugovor o poslovnoj suradnji.

12. Stoga je valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi u odnosu na svaki pojedini mjesečni iznos od 5.000,00 kn zajedno s pripadajućim kamatama, kao i za troškove ovršnog postupka u visini od 726,50 kn i u tom dijelu preinačiti odluku ( čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a). Dospijeće mjesečnih iznosa je u skladu s dostavljenim računima dok je stopa visine zakonske zatezne kamate određena u skladu s odredbom čl. 29. ZOO-a. Valjalo je djelomično potvrditi točku I. izreke kojim je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu određenih predvidivih ovršnih troškova jer tužitelj nije dokazao da su mu nastali ti troškovi (čl.368. st. 1. ZPP-a).

13. U odnosu na troškove postupka, valjalo je odluku preinačiti u cijelosti i donijeti odluku temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom je tužitelj uspio u sporu. U konkretnom slučaju ima se primijeniti Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 138/23 jer kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

14. Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 17. travnja 2019. u iznosu od 199,08 EUR (kako je traženo) prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak pristupa na ročište 10. srpnja 2019. u visini od 100,00 EUR, prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, trošak pristupa na ročište 21. studenog 2019. u iznosu od 199,08 EUR prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak pristupa na ročište 12. ožujka 2020. u iznosu od 199,08 EUR prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak pristupa na ročište 13. listopada 2020. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, trošak sastava žalbe od 24. studenog 2020. u iznosu od 248,86 EUR prema Tbr. 10. t. 1. Tarife, trošak pristupa na ročište za mirenje 17. svibnja 2023., u iznosu od 100,00 EUR, prema Tbr. 9. t. 4. Tarife, trošak pristupa na ročište 19. rujna 2023. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, trošak žalbe od 30. listopada 2023. u iznosu od 248,86 EUR prema Tbr. 10. t. 1. Tarife, dakle sveukupno 1.494,96 EUR. Ne traži trošak PDV-a. Na to je valjalo priznati trošak sudske pristojne na presudu u iznosu od 73,00 EUR i trošak dvije sudske pristojbe na žalbu od po 73,00 EUR, tako da tužiteljev trošak iznosi 2.087,70 EUR.

15. U preostalom dijelu zatraženog troška u iznosu od 495,86 EUR valjalo je odbiti tužitelja kao previsoko zatraženim troškom dok na ročište za objavu presude punomoćnik tužitelja nije pristupio.

16. Stoga je odlučeno kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 6. svibnja 2024.

Sutkinja

Ana Cvitković

Broj zapisa: 9-30867-1d2ec

Kontrolni broj: 09ab9-03bb1-76148

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ana Cvitković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.