1              Poslovni broj: Gž-2209/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-2209/2023-3

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, te Andree Boras-Ivanišević kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. G. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik u O., protiv tuženika L. I. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi osporavanja prava na nužni dio, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 15. svibnja 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. P., odvjetnika u O. i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu 28. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se žalba tuženika i preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem: 2 P- 985/2021-19 od 28. srpnja 2023. u pobijanom dijelu u točki I. i II. izreke te sudi:

 

I." 1. Utvrđuje se da je tuženik L. I. djelomično namiren u svom pripadajućem nužnom dijelu ostavine ostavitelja pokojnog I. G., umrlog ..., a koja ostavina se vodi kod Općinskog suda u Osijeku, pod brojem O-662/2017 u vrijednosti do iznosa od 5.719,43 eura ili 43.093,04 kuna od utvrđene vrijednosti nužnog dijela koji iznosi 72.211,08 kuna/9.584,05 eura, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove ovog parničnog postupka tužitelju u iznosu od 8.570, kuna/1.137,43 eura,  sve u roku od 15 dana, dok se za više priznati trošak postupka u iznosu od 3.480,00 kuna/ 461, 87 eura zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi troškove sastava žalbe u iznosu od 125,17 eura/943,13 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tuženik L. I., S., OIB: ..., namiren u cijelosti u svom pripadajućem nužnom dijelu u ostavini ostavitelja pokojnog I. G., umrlog ..., a koja ostavina se vodi kod Općinskog suda u Osijeku, pod brojem O-662/2017 ( točka I. izreke).

 

1.2.U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku L. I. iz S., da tužitelju V. G. iz O., naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.050,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

1.3. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 331,81 eura/2.500,00 kuna.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

 

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

 

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

 

3. Razmatranjem pobijane presude ovaj sud je prije svega utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio žalbama stranaka istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, jer presuda nije nerazumljiva već naprotiv sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja pa presuda nema nedostatka i podobna je za ispitivanje. Suprotno žalbenim navodima sve provedene dokaze važne za utvrđivanje odlučnih činjenica prvostupanjski je sud analizirao dajući razloge zbog kojih prihvaća ili ne prihvaća istinitima iskaze pojedinih svjedoka, iznio razloge prihvaćanja nalaza i mišljenje građevinskog vještaka i obrazložio zbog čega pojedine dokaze ne smatra važnim za odlučivanje.

 

4. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 10. srpnja 2017. određen prekid ostavinskog postupka iza ostavitelja, pokojnog I. G., kojim je na parnicu upućen sin ostavitelja, ovdje tužitelja radi osporavanja prava unuka ostavitelja, a ovdje tuženikova na nužni nasljedni dio.

 

5. Predmet spora predstavlja odlučivanje o zahtjevu tužitelja da je unuk ostavitelja, kao sin ostaviteljeve kćeri, pokojne L. I., i nužni nasljednik ostavitelja, pokojnog I. G., namiren u nužnom dijelu, a odluku o neosnovanosti zahtjeva tužitelja  prvostupanjski sud temelji na slijedeći činjeničnim utvrđenjima:

 

- kako je oporukom od 8. listopada 2011., ostavitelj, sada pokojni I. G., koji je bio otac tužitelja i djed tuženika, raspodijelio svu svoju imovinu na način da je istu ostavio sinu, ovdje tužitelju, navodeći u oporuci da time nije povrijedio nasljedno pravo tuženika kao zakonskog nasljednika, jer je za života svojoj kćeri i njezinom suprugu kupio kuću u K. ulici u O., novčano im pomogao pri kupnji stana u O., B. 136, te pomogao pri opremanju istoga i otplatio tuženikovim roditeljima kredit za automobil,

- kako su roditelji tužitelja I. i K. G. temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ovjerenog kod Općinskog suda u Osijeku 18. lipnja 1976., a sklopljenog između V. V., kao primateljice uzdržavanja, i roditelja tužitelja, kao davatelja uzdržavanja, stekli nekretnine i to kuću u O., K. 37, te da je isti ugovor proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku 2. veljače 1982. pod brojem Z-433/82, na način da su roditelji tužitelja na nekretninama u O., K. 37, temeljem navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju uknjiženi kao suvlasnici svatko u 1/2 dijela,

 

- kako su darovnim ugovorom između I. i K. G., kao darovatelja, i L. I., kao daroprimatelja, od 9. svibnja 1986. darovatelji daroprimateljici darovali nekretnine u O., i to kuću u K. ulici broj 37, te je isti ugovor proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. 2426, k.o. O. (a što je vidljivo iz arhivskog izvatka iz zemljišne knjige na listu 28-31 spisa),

- kako je kupoprodajnim ugovorom od 9. svibnja 1986. kći ostavitelja L. I., kao prodavateljica, prodala I. V., kao kupcu, nekretninu u O., i to kuću u K. ulici broj 37, za ugovorenu kupoprodajna cijena u iznosu od 4.500.000,00 YU dinara,

- kako je prema izvatku iz knjige položenih ugovora (list 22 spisa), kao arhivskog izvatka iz zemljišne knjige (list 24-26 spisa) na stambenoj zgradi u O., B. 136, na stanu broj 21/A, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 14. ožujka 2000., broj O-305/00-3, uknjiženo pravo vlasništva na istima za korist J. I. i tuženika svakoga u 1/2 dijela,

- kako je prema dopisu HZMO-a, Područne službe u O., od 24. listopada 2018. iza pokojnog korisnika mirovine I. G. vraćeno neisplaćeno mirovinsko primanje za travanj 2016. u iznosu od 1.815,85 kuna,

- kako su u predmetu pod posl.br. Z-10998/06 Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku roditelji tuženika L. i J. I. stan u O., B. 136, stekli ugovorom po udruživanju sredstava na izgradnji stana – stanova i to jednosobni stan površine 41,88 m2, te da su predmetni stan ugovorom o zamjeni nekretnina s N. G. i maloljetnim D. G. mijenjali za dvosobni stan broj 21 a, ukupne površine 78,25 m2 na adresi O., B. 136, te su L. i J. I. po realizaciji zamjene stanova razliku vrijednosti stana isplatili u iznosu od 20.000,00 DEM N. G. i maloljetnom D. G.,

- kako je u rješenju o nasljeđivanju iza pokojne L. I., koje se nalazi u predmetnom spisu, navedeno da je ostaviteljica izvanknjižna suvlasnica u 1/2 dijela na stanu u O., B. 136, te su kao njezini zakonski nasljednici utvrđeni suprug J. I. i sin L. I. svaki u 1/2 dijela na predmetnim nekretninama, te su tako i upisani kao suvlasnici rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku, broj Z-10998/06, od 9. listopada 2006.,

- kako je tužitelj od samog početka sudjelovao u izgradnji kuće u kojoj sada živi u L. time da je zemljište kupio tužitelj zajedno sa svojim ocem, te su zajedno počeli graditi kuću, tako da je tužitelj digao kredit i da je zajedno s ocem ostao u zajedničkom kućanstvu, te su i sve ostale troškove u životu snosili zajednički,

- kako je u predmetu pod posl.br. O-662/2017 Općinskog suda u Osijeku iza pokojnog I. G. ostao dug u iznosu od 6.064,54 kuna kod P., Z. d.d., a sve na temelju ugovora o kreditu broj HR7623400093206431831,

- kako iz nalaza i mišljenja od 2. studenog 2022., kao i dopune nalaza i mišljenja od 9. ožujka 2023., stalnog sudskog vještaka financijske struke D. D., dipl. oec. (list 129-136 i 171-175 spisa) proizlazi da vrijednost nekretnine u K. ulici prema iznosu navedenom u darovnom ugovoru iz 1986. iznosi 3.210,79 Eura, dok prosječna tržišna vrijednost nekretnine u K. ulici u trenutku sklapanja darovnog ugovora iz 1986. iznosi 11.438,86 Eura, dok vrijednost 4.500.000,00 YU dinara na dan 9. svibnja 1986. izražena u Eurima iznosi 14.448,57 Eura.

 

6. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao da je tuženik namiren u svom nužnom dijelu po svojoj pravnoj prednici - majci još za života ostavitelja. Naime, polazeći od utvrđenja kako ostavinsku masu iza pokojnog I. G. čini nekretnina u L. ulici 3, kč. br. 9943/62, upisana u zk. ul. broj 14519, k.o. O., Zemljišnoknjižnog odjela Osijek, Općinskog suda u Osijeku, i to suvlasnički dio 1/2, kao i potraživanje prema HZMO-u s osnova neisplaćene mirovine, sud prvog stupnja je prema procjeni vrijednosti navedene nekretnine 500.000,00 kuna, od čega suvlasnički dio 1/2 pokojnog I. G. vrijedi 250.000,00 kuna, uvećano za neisplaćeno mirovinsko primanje za travanj 2016. u iznosu od 1.815,85 kuna, umanjeno za ostaviteljev dug prema P. d.d., Z. u iznosu od 6.064,54 kune te uvećano za vrijednost dara koji je ostavitelj I. G. učinio darovnim ugovorom od 9. svibnja 1986. svojoj kćeri L. I., i to za kuću u K. ulici broj 37, u iznosu od 11.438,86 Eura ili 86.186,09 kuna, predstavlja ukupnu vrijednost ostavine iza pokojnog I. G. iznosi 331.937,40 kuna ili 44.055,66 Eura.

 

7. Tijekom postupka, naime, bilo je sporno stanje izgrađenosti darovane nekretnine u vrijeme darovanja, odnosno njezina vrijednost u vrijeme u vrijeme darovanja jer je isti dan predmetna nekretnina otuđena ugovorom o kupoprodaji od strane tuženikove majke, pa s tim u svezi je li tuženik po pravnoj prednici za života ostavitelja namiren u svom nužnom nasljednom dijelu.

 

8. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud i prema ocjeni ovoga suda na temelju provedenih dokaza, njihovom analizom i sveobuhvatnom ocjenom  pravilno utvrdio da darovana nekretnina u vrijeme darovanja nije predstavljala ruševinu koju su kompletno po darovanju renovirali njegovi roditelji. Ovo obzirom na tijekom postupku utvrđenu činjenicu da je kupoprodajnim ugovorom majka tuženika L. I. prodala I. V., kao kupcu, predmetnu nekretninu u K. ulici 9. svibnja 1986. (dakle istoga dana kada joj je navedena nekretnina i darovana od strane njezinih roditelja), te je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 4.500.000,00 YU dinara, a što prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka financijske struke D. D., dipl. oec., izraženo u eurima iznosi 14.448,57 Eura.

 

8.1. Pri tom je sud prvog stupnja, suprotno navodima tuženika, temeljem ovlaštenja tužitelja iz odredbe članka 299. stavak 2. ZPP-a prihvatio navedeni dokaz pregledom naknadno dostavljenog ugovora o kupoprodaji budući se radi o dokazu kojeg tužitelj nije mogao bez svoje krivnje priložiti prije zaključenja prethodno postupka .

 

9. U odnosu pak na opseg (veličina) nužnog dijela isti je određen odredbom čl. 70. st. 3. ZN, dok st. 5. iste odredbe sadrži pravilo o izračunavanju vrijednosti nužnog dijela nasljedstva prema kojem nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnog nasljednog prava. Obračunska vrijednost ostavine za razliku od čiste vrijednosti ostavine obuhvaća i one vrijednosti koje je ostavitelj umanjio svojim besplatnim pravnim raspolaganjima(darovanjima).

 

9.1. Odredbom čl. 71. ZN propisan je način utvrđivanja vrijednosti ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela, pri čemu valja napomenuti da u vrijednost ostavine ulazi i vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj odredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio, kao i darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koji nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

 

9.2. Prema odredbi čl. 77. ZN nužni dio je povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnog dijela (čl. 70. st. 5.), a pri utvrđivanju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova uzimaju se u račun i oni darovi i raspolaganja oporukom za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio.

 

9.3. Dakle, pri izračunu vrijednosti nužnog dijela nasljedstva nužnom nasljedniku se uvijek uračunavaju i darovi koje je on dobio. Ako je došlo do povrede nužnog dijela prvo se umanjuju raspolaganja oporukom toliko koliko je potrebno da se namiri nužni dio nasljednika, a ako nužni dio time ne bi bio namiren, vraćaju se darovi.

 

10. S pravom sud prvog stupnja otklanja kao nedokazane tvrdnje tuženika kako je u obračun ostavinske imovine valjalo imati u vidu i darovanja ostavitelja u odnosu na kuću anagrafske oznake P. ulica u O., koja je u međuvremenu prodana i koji novac bi bio uložen u gradnju kuće u L. ulici, a koja je suvlasništvo tužitelja. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka, proizlazi da je tužitelj od samog početka sudjelovao u izgradnji kuće u kojoj sada živi time da je zemljište kupio tužitelj zajedno sa svojim ocem, te su zajedno počeli graditi kuću, tako da je tužitelj digao kredit i da je zajedno s ocem ostao u zajedničkom kućanstvu, te su i sve ostale troškove u životu snosili zajednički.

 

11. Stoga se ukazuju u cijelosti neosnovanim tvrdnje tuženika da bi u ostavinu sada pokojnog I. G. trebalo uračunati polovicu vrijednosti kuće u P. ulici (odnosno ulici ...).

 

12. Isto tako pravilno je sud prvog stupnja smatrao utvrđenim vrijednost ostavinske imovine sukladno 221. stavak 1. ZPP-a, koju visinu tuženik nije sporio pa utoliko suprotno navodima žalbe sud nije bilo dužan o postojanju navedene činjenice odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, neprijeporno činjenice sud ne utvrđuje pa u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjene odredaba članka 221.a ZPP-a.

 

13. Međutim, sud prvog stupnja gubi iz vida neprijepornu činjenicu da je predmetom darovanja spornog ugovora o darovanju bila samo 1/2 dijela ostavitelja dok je druga ½ dijela predmetom darovanja njegove supruge, a majke stranaka, koja se vodila i kao upisana kao suvlasnica predmetnog suvlasničkog dijela, što je razvidno iz spisu dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu.

 

14. U navedenom, obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje okolnosti iz navoda oporuke u odnosu na ostala davanja ostavitelja koji isti spominje u oporuci, to je imajući u vidu da 1/2 dijela predmetne darovane nekretnine iznosi prema utvrđenoj prosječnoj cijeni vrijednosti u vrijeme darovanja 5.719,43 eura ili 43.093,04 kuna, tako ukupna vrijednost ostavine iza pokojnog I. G. prema ranije iznesenim utvrđenjima iznosi 288.844,35 kuna ili 38.336,23 eura, odnosno nužni dio tuženika temeljem odredbe članka 69. stavak 1. ZN-a iznosi 9.584,05 eura ili 72.211,08 kuna.

 

14.1. Naime, odredbom članka 69. stavka 1. ZN-a propisano je da su nužni nasljednici ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug, dok je odredbom članka 70. stavka 3. ZN-a propisano je da nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja, dok je odredbom stavka 5. istoga članka propisano da nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela).

 

15. Kako je, dakle, ostavitelj I. G. darovnim ugovorom od 9. svibnja 1986. darovao svojoj kćeri L. I., majci tuženika i njegovoj pravnoj prednici, 1/2 dijela kuće u K. ulici broj 37, a vrijednost kojeg dijela nekretnine prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka financijske struke D. D., dipl. oec., iznosi 5.719,43 eura /43.093,04 kuna, to je razvidno da je oporučnim raspolaganjem ostavitelja I. G. povrijeđen nužni dio tuženika za iznos utvrđene vrijednosti od 3.864,62 eura/2.9117,97 kuna, budući da tuženik po svojoj majci i pravnoj prednici nije namiren u cijelosti u svom nužnom dijelu koji iznosi 72.211,08 kuna/9.584,05 eura.

 

16. Stoga je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, sudeći u okviru tužbenog zahtjeva tužitelja, temeljem odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a,  pobijanu presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao u izreci.

 

17. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari to je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka te tužitelju obzirom na procijenjeni uspjeh u postupka, kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu, odmjeriti prema sveukupnom uspjehu u omjeru od 70%, umanjenom za uspjeh tuženika u postupku u omjeru od 30%, tako da njegov konačni uspjeh u sporu iznosi 40%. Tužitelju je tako prema pravilnom obračunatom trošku zastupanja po punomoćniku temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022, u daljnjem tekstu: OT), sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, u iznosu od 15.175,00 kuna/2.014,06 eura, bez troškova vještačenja koje tužitelju pripadaju u cijelosti, valjalo priznati trošak postupka u iznosu od  8.570, kuna/1.137,43 eura, što obuhvaća i trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

17. 1. Pri tome je obzirom na uspjeh tuženika u žalbenom stadiju postupka u omjeru od 30% istom valjalo priznati trošak žalbe (sastav žalbe 248,86 eura, uvećano za PDV iznosi 311,08 eura/2.343,83 te pristojbu žalbe od 106,18 eura/800,00 kuna), što u navedenom opsegu iznosi  125,17 eura/943,13 kuna.

 

18. Radi naprijed izloženog odlučeno je kao u  izreci.

 

U Splitu 7. prosinca 2023.