REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1782/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja/predlagatelja osiguranja BORISA DEBELIĆA, OIB 14888255196, Put Bože Felkera 33, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnica Ružica Spasojević, odvjetnica u Rijeci, Sokol Kula 6, protiv tuženika/protivnika osiguranja ULJANIK POMORSTVO d.o.o. u stečaju, OIB 61741481122, Flaciusova 1, Pula, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere osiguranja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-110/2024-6 od 27. ožujka 2024., 6. svibnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja/predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-110/2024-6 od 27. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja/tužitelja prema protivniku osiguranja/tuženiku u iznosu od 45.376,70 EUR sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dospijeća do isplate i parničnih troškova, oduzimanjem i polaganjem gotovog novca koji se nađu u vlasništvu protivnika osiguranja i njihovom pohranom u Trgovačkom sudu u Pazinu.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine u smislu odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj/predlagatelj osiguranja iz svih žalbenih razloga navodeći u bitnome da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je o njegovom tužbenom zahtjevu već odlučeno, jer je on obavljao dvije različite funkcije u tri pravne osobe te je nagrada za njegov rad plaćena po dvije osnove. Ističe da nije sporno da je o njegovom zahtjevu kao zahtjevu stečajnog upravitelja donesena pravomoćna odluka kojom mu je uskraćeno pravo na isplatu iznosa od 45.376,70 EUR, ali u konkretnom slučaju se ne radi o njegovoj nagradi za rad kao stečajnog upravitelja, nego o nagradi za poslove koje je obavljao kao direktor stranih kompanija MTP3 i MTP4 u iznosima od 2.000,00 USD mjesečno. Tvrdi da ima pravo na tu nagradu na osnovi odluke dioničara tih društava te da je ta nagrada, umjesto da se isplaćuje s računa stranih kompanija na njegov račun, zbog porezne jednostavnosti proslijeđena na račun stečajnog dužnika kao rezidenta pa se iz tog računa trebala izvršiti isplata njemu kao direktoru stranih kompanija, kao drugi dohodak. Dobiveni iznos mu tuženik nije isplatio nego ga je zadržao bez valjane pravne osnove, a o toj pravnoj osnovi nije donesena pravomoćna meritorna odluka. Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje u njegovu korist ili da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2., te odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
6. Prethodno je potrebno istaknuti da je u ovoj pravnoj stvari predlagatelj osiguranja kao tužitelj podnio tužbu radi isplate iznosa od 45.376,70 EUR sa zateznim kamatama na temelju stjecanja bez osnove. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-110/2024-3 od 21. ožujka 2024. njegova je tužba odbačena kao nedopuštena, s obrazloženjem da je o tom zahtjevu već pravomoćno odlučeno u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom, rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj St-218/19-146 od 17. listopada 2023.
7. Odlučujući o prijedlogu za osiguranje, prvostupanjski je sud ocijenio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine u smislu čl. 346. st. 1. OZ-a. Međutim, u konkretnom slučaju ne radi se o osiguranju nenovčane tražbine privremenom mjerom (čl. 346. st. 1. OZ-a), jer predlagatelj osiguranja tvrdi da prema protivniku osiguranja ima novčanu tražbinu u iznosu od 45.376,70 EUR koju je protivnik osiguranja zadržao bez pravne osnove i upravo tu tražbinu predlagatelj osiguranja želi osigurati predloženom privremenom mjerom. Dakle, pravilno je trebalo primijeniti odredbu čl. 344. st. 1. OZ-a, međutim to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer je i primjenom te zakonske odredbe trebalo jednako odlučiti o prijedlogu za osiguranje (čl. 368. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a).
8. Odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
9. Prvostupanjski sud je odbio predloženu privremenu mjeru, jer je ocijenio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine u smislu odredbe čl. 346. st. 1. OZ-a, smatrajući da je o tražbini već odlučeno u stečajnom postupku koji se vodi nad protivnikom osiguranja, i to na način da je utvrđeno da tužitelj nema pravo iz stečajne mase potraživati nagradu odnosno naknadu za rad kojeg je obavio u vođenju poslova drugih osoba, neovisno o tome jesu li te osobe povezane sa stečajnim dužnikom.
10. Nije sporno da je prvostupanjski sud u stečajnom postupku nad protivnikom osiguranja rješenjem poslovni broj St-218/2019 od 17. listopada 2023. uskratio davanje suglasnosti na prijedlog završne diobe od 29. lipnja 2023. u dijelu u kojem je predloženo da se predlagatelju osiguranja kao stečajnom upravitelju isplati iznos od 45.376,70 EUR. Ovaj sud je odlukom poslovni broj Pž-4048/2023 od 23. siječnja 2024. odbio žalbu ovdje predlagatelja osiguranja, u tom postupku stečajnog upravitelja društva protivnika osiguranja. Pritom je obrazloženo da stečajni upravitelj ne može potraživati iz stečajne mase kao troškove stečajnog postupka, naknadu koju traži kao direktor stranih društava (MTP3 u iznosu od 22.228,96 EUR, MTP4 u iznosu od 23.147,74 EUR). Naime, stečajni dužnik je pružao usluge tim trgovačkim društvima na temelju ugovora i aneksa koji su sklopljeni prije otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom, a odlukom Skupštine vjerovnika od 4. veljače 2020. je dana suglasnost stečajnom upravitelju da nastavi poslovanje (stečajnog dužnika) pružanjem usluga tim društvima „do prodaje brodova u njihovu vlasništvu“. Dakle, stečajni dužnik je i nakon otvaranja stečajnog postupka pružao ugovorene usluge tim društvima i sukladno tome stečajni dužnik dobivao naknadu za pružene usluge od tih društava koja je ušla u stečajnu masu stečajnog dužnika; upravo je iz te stečajne mase stečajnom upravitelju isplaćena nagrada. Zato, premda je stečajni upravitelj Boris Debelić ujedno bio i direktor tih društava MTP3 i MTP4, te upravljao i poslovanjem tih društava, on za radnje koje je poduzeo kao direktor tih društava ne može tražiti naknadu za taj rad od stečajnog dužnika. Naprotiv, stečajni upravitelj Boris Debelić može od stečajnog dužnika potraživati nagradu samo za svoj rad u obavljanju poslova koje je poduzeo za stečajnog dužnika. Naknadu za vođenje poslova koje je obavljao kao zastupnik po zakonu drugih trgovačkih društava, on može ostvarivati samo od tih društava. Prema tome, premda je Boris Debelić prije prestanka postojanja društava MTP3 Inc i MTP4 Inc imao pravo na naknadu za rad kao direktor tih društava, on je tu naknadu mogao ostvarivati samo od tih društava, no, ne i od stečajnog dužnika. Upravo zbog navedenog, ukupna naknada direktoru tih društava u iznosu od 45.376,70 EUR ne predstavlja trošak stečajne mase kako je stečajni upravitelj naveo u prijedlogu završne diobe.
11. Iz prethodno navedenog proizlazi da je sud odlučivao o nagradi predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja, za obavljene poslove u funkciji direktora stranih kompanija MTP3 i MTP4 te utvrdio da za te radnje koje je poduzeo kao direktor društava MTP3 Inc i MTP4 Inc ne može od stečajnog dužnika potraživati naknadu za rad, nego da naknadu za vođenje poslova koje je obavljao kao zastupnik po zakonu drugih trgovačkih društava može ostvarivati samo od tih društava.
12. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine prema tuženiku. Također, s obzirom da pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 344. st. 1. OZ-a moraju biti kumulativno ispunjene to prvostupanjski sud kada je utvrdio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine nije morao ispitivati je li predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
13. Predlagatelj se u ovome postupku poziva i na stjecanje bez osnove, jer tvrdi da tražbina koju predlaže osigurati nije naknada za njegov rad kao stečajnog upravitelja protivnika osiguranja, nego da je riječ o nagradi za poslove koje je on obavljao kao direktor stranih kompanija MTP3 i MTP4. Tvrdio je da je stečajni dužnik bez osnove zadržao novčana sredstva koja su mu strana društva čiji je on direktor uplatila za njegovu nagradu za rad u tim društvima, kao i to da su zbog porezne jednostavnosti sredstva isplaćena protivniku osiguranja, a ne na njegov račun. U tom se smislu protivnik osiguranja upućuje na odredbe Stečajnog zakona kako o ostvarivanju tražbina vjerovnika koji tvrde da imaju imovinsku tražbinu prema stečajnom dužniku nastalu prije otvaranja stečajnog postupka (čl. 137. i 167. SZ-a), tako i na odredbe Stečajnog zakona kojima je uređena zabrana osiguranja nakon otvaranja stečajnog postupka (čl. 169. SZ-a).
14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. OZ-a žalba predlagatelja osiguranja je odbijena i pobijano rješenje potvrđeno. Zagreb, 6. svibnja 2024.
Sudac
Kristina Saganić
Broj zapisa: 9-30867-5942c
Kontrolni broj: 0e6ac-710aa-08b49
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
