Pr-1480/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. P., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u N. G., protiv tuženice R. H., M., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. travnja 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja S. K., odvjetnice u S. i zakonske zastupnice tuženice M. G., zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u S., po objavi od 3. svibnja 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženica Republika Hrvatska, za M. Z., dužna je tužitelju S. P. iz S., OIB: …, isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 3.873,46 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi zateznih kamata određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec veljaču 2010. godine na iznos od 546,69 eura, od 15.03.2010.;

- za mjesec ožujak 2010. godine na iznos od 356,72 eura, od 15.04.2010.;

- za mjesec travanj 2010. godine na iznos od 168,57 eura, od 15.05.2010.;

- za mjesec svibanj 2010. godine na iznos od 546,09 eura, od 15.06.2010.;

- za mjesec lipanj 2010. godine na iznos od 225,28 eura, od 15.07.2010.;

- za mjesec srpanj 2010. godine na iznos od 220,89 eura, od 15.08.2010.;

- za mjesec kolovoz 2010. godine na iznos od 213,45 eura, od 15.09.2010.;

- za mjesec rujan 2010. godine na iznos od 137,41 eura, od 15.10.2010.;

- za mjesec listopad 2010. godine na iznos od 748,35 eura, od 15.11.2010.;

- za mjesec studeni 2010. godine na iznos od 314,18 eura, od 15.12.2010.;

- za mjesec prosinac 2010. godine na iznos od 395,83 eura, od 15.01.2011.; kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 6.025,20 eura sa

u skladu s odredbama čl. 29. st. zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj

2., 8. i 9. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 27.6.2013. tužitelj navodi da je kao policijski službenik MUP-a, Policijske uprave S., P. S. tijekom 2010. ostvarivao plaću kod tuženice. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanima itd. Odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 i 89/12) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad uvećava za 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, itd. Tijekom 2010. tuženica da tužitelju nije pravilno obračunala i isplatila plaću za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima. Tužitelj da je u skladu s odredbom čl. 186.a. ZPP-a podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 14.3.2013., međutim tuženica da nije dostavila prijedlog nagodbe niti se očitovala na zahtjev tužitelja u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja pa tužitelj stoga predlaže, da sud donese presudu kojom je će se naložiti tuženici da isplati tužitelju za razdoblje od veljače do prosinca 2010. godine, mjesečne iznose od po 1.000,00 kn, ukupno 11.000,00 kn, s zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podnesenim pred sudom 19.7.2013. tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelju da je pravilno obračunata i isplaćena plaća za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom, subotom i blagdanom. Također, tužitelju da je uredno isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo u skladu s odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora. U pogledu prekovremenog rada za navedeno razdoblje, tužitelj da ne ostvaruje pravo na naknadu za prekovremeni rad jer da isti nije radio prekovremeno u utuženom razdoblju. Naime, da je izraženo pravno shvaćanje VSRH o uvjetima koji moraju biti ispunjeni da bi se u pojedinom slučaju vrijeme provedeno na radu duže od predviđenog, tretiralo kao prekovremeni rad, odnosno takav rad treba biti rezultat više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, a ne sama činjenica da je tužitelj bio nazočan na radnom mjestu. Slijedom navedenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

3. Podneskom od 18.12.2013. tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove V. K. uredio tužbeni zahtjev i zatražio po utuženoj osnovi za utuženo razdoblje isplatu ukupnog bruto iznosa od 36.814,16 kn.

4. Općinski sud u S. je presudom br. Pr-417/13 od 12.2.2014. prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Po izjavljenoj žalbi tuženice, Županijski sudu u S. je presudom br. Gžri-64/2014 od 14.4.2015. odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Međutim, po izjavljenoj reviziji tuženice, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem br. Revr-1138/15 od 5.10.2016. prihvatio reviziju, ukinuo nižestupanjske presude i predmet vratio na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

5. U ponovnom odlučivanju vještačenje je obnovljeno po drugom sudskom vještaku za financije i računovodstvo A. M., a u skladu s čijim Nalazom i mišljenjem od 8.2.2021., i to 1. Varijantom izračuna, tužitelj je podneskom od 10.3.2021. uredio tužbeni zahtjev na način da je sada za utuženo razdoblje i po utuženoj osnovi zatražio isplatu ukupnog bruto iznosa od 35.469,49 kn. U 2. Varijanti izračuna sudski vještak M. je na prijedlog tuženice osam sati obračunao kao redovan rad, osam sati kao prekovremeni rad, a osam sati na ime odmora je izuzeto iz obračuna, a što ukupno daje iznos od 29.184,57 kn.

5.1. Tuženica je izjavila prigovor 1. Varijantu izračuna, s obzirom iz tog izračuna nije izuzet 8 sati dnevno na ime odmora. U odnosu na 2. Varijantu izračuna koju je sudski vještak izradio po prijedlogu tuženice, na njega je tuženica, također izjavila prigovor. Naime, tuženica navodi da, iako je vještak u svoj dopuni naveo kako je druga varijanta prijedlog tuženice i da ju je sačinio po načelu tri osmice, da je činjenica kako vještak isto nije napravio na način kako to u dopuni vještva tvrdi. Iz navedene dopune vještva vidljivo je kako vještak nije navedenu metodologiju primijenio za sve dane koje je tužitelj proveo na službenom plovilu. Tako da vještak za radni nalog br. 24/2558 za razdoblje od 2.7.2010. do 6.7.2010. godine, navodi kako je tužitelj od ukupnog boravka na plovilu, koje je započelo na dan 2.7.2010. u 9,00, pa završilo na dan 6.7.2010. godine u 12,00 sati. Primjerice, za dan 2.7.2010. godine, tj. za boravak na plovilu od 9,00 do 24,00 sata, odnosno za ukupno 15 sati, 8 sati je radio redovito i 7 sati prekovremeno, a za dan 6.7.2010. godine, od 00,00 do 12,00 sati, tj. ukupno 12 sati, tužitelj je radio je 8 sati redovito i 4 sata prekovremeno. Međutim, da je tužitelj doslovno računao po metodologiji tri osmice i odmora noću, onda da bi trebao računati 8 sati redovitog rada, 5 sati prekovremenog i 2 sata odmora. Dalje, tuženica navodi da je indikativno kako je vještak skoro za sve dane, koje je tužitelj proveo na plovilu ispod 24 sata, primjerice 20, 16 ili 8 sati računao na način da je isto računao kao redoviti i prekovremeni rad.

5.2. Sudski vještak A. M. podnio je Dopunsko vještvo od 22.9.2021. u kojem navodi da su prigovori tuženice neutemeljeni jer da je obračun izvršio sukladno dokumentaciji u spisu i pravilima struke. Glede navoda tuženice da vještak nije sačinio vještvo po načelu tri osmice, te da isti nije navedenu metodologiju primijenio za sve dane koje je tužitelj proveo na službenom plovilu, sudski vještak daje mišljenje da su prigovori tuženice neutemeljeni jer da je upravo po zadatku suda, dokumentaciji koja mu je bila na raspolaganju i pravilu naše struke, izradio navedenu dopunu vještva po istoj metodologiji za sve dane boravka tužitelja na plovilu. Vezano za prigovore tuženice, konkretni navod radnog naloga tužitelja i to prvi i zadnji dan boravka tužitelja na plovilu, daje mišljenje da su za oba navedena dana posebno ostvareni sati na plovilu i to 15 sati 2.7.2010. i 12 sati 6.7.2010. godine. Dakle, u oba dva dana da su ostvareni sati tužitelja manji od 16 sati (24-8), prema tome navedenih 15 sati odnosi se na 8 redovitih i 7 sati prekovremenog rada, kako je to u predmetnom vještvu i iskazano, što je po mom mišljenju ispravno.

5.2.1. Takvu metodologiju obračuna sud smatra ispravnom jer je sudski vještak primjenjivao metodu „tri osmice“ - 8 sati redovan rad, 8 sati prekovremeni rad i 8 sati odmora pa u situaciji kada je tužitelj zadnji dan višednevne službe na moru na brodu boravio, primjerice, 15 sati, od toga se po metodi “tri osmice“ 8 sati odnosi na redovan rad, a preostalih 7 sati na prekovremeni rad, a ne kako to tuženica neispravno tvrdi, 5 sati na redovan rad, 5 sati na prekovremeni rad i 5 sati na odmor jer kada bi primjenjivali takvu metodu obračuna, tada ne bi govorili o metodi „tri osmice“, a uostalom stav Vrhovnog suda RH je da se iz obračuna na ime odmora izuzima 8 sati samo ako se radi o 24 sata boravka na brodu, što konkretno za taj dan nije bio slučaj jer je boravak trajao 15 sati.

5.2.2. Unatoč tome što sudski vještak prigovore tuženice smatra neosnovanima, sudski vještak je izvršio obračun kako to tuženice predlaže u podnesku od 9.6.2021. (za one dane kada je tužitelj proveo manje od 24 sata, npr. 16 sati pa tuženica predlaže obračun zaokružiti na 5,5 sati redovnog rada, 5,5 sati prekovremenog rada i 5,5 sat prekovremenog odmora i sl.) prema kojem bi tužitelju na ime razlike plaće za utaženo razdoblje pripadao ukupan iznos od 10.438,02 kn.

6. Općinski sudu Splitu u ponovnom odlučivanju, proveo je dokazni postupak čitanjem izvješća, zahtjeva za mirno rješenje spora, preslike dostavnice, obračunskih listića plaće, preslike radnih naloga za utuženo razdoblje, evidencije prisutnosti na radu, vještačenjem po vještaku A. M. stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno- financijske poslove, suglasnošću stranaka pročitan je zapisnik iz spisa ovoga suda br. Pr-815/16 i Pr 814/16 sa izvedenim dokazima saslušanjem svjedoka B. I., R. K., A. P., A. S., saslušan je tužitelj kao parnična stranka, a nakon čega je donio presudu kojom u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan dakle, prihvaćen je tužbeni zahtjev za iznos od 35.469,49 kn.

7. Županijski sud u S. je rješenjem br. Gž R-457/2023 od 4.10.2023. ukinuo prvostupanjsku predudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Županijski sud navodi da je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj dokazao da je u vrijeme onih 8 sati koji bi bili određeni za odmor, efektivno radio po nalogu poslodavca, a za koji rad bi ga pripadala naknada za prekovremeni rad u ukupnom bruto iznosu od 35.469,49 kuna. Međutim, ističe Županijski sud, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, u situaciji kada je tužitelj boravio više dana na brodu po 24 sata, obračun se vrši na način da se obračunava osam sati redovnog rada, osam sati prekovremenog rada i osam sati dnevnog odmora. Radi toga, tužitelju bi u utuženom razdoblju po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada pripadao iznos iz dopuna nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. M. na način da bi se trebao obračunati rad uzimajući u obzir osam sati dnevnog odmora.

8. U ponovnom suđenju sudski vještak je u Dopunskom vještvu od 28.3.2024. izvršio je konverziju kuna u eure pa tako 1. Varijanta izračuna sada glasi na iznos od 4.707,61 EUR (prije 35.469,49 kn), a 2. Varijanta izračuna sada glasi na iznos od 3.873,46 EUR (prije 29.184,57 kn).

9. Tužitelj je podneskom od 19.4.2024. tužbeni zahtjev postavio sada s 2. Varijantom izračuna prema kojoj razlika plaća za utuženo razdoblje iznosi 3.873,46 EUR (prije 29.184,57 kn) te napominje, da je to samo zbog ustaljene sudske prakse da se iz izračuna treba izostaviti 8 sati na ime odmora u slučaju višednevne službe na moru, dok da je pravni stav tužitelja i dalje takav da mu za cijelo vrijeme provedeno u takvoj službi pripada pravo na naknadu za rad. Tuženica, s druge strane, usprotivila se svakom potraživanju tužitelja preko iznosa od 10.438,02 kn iz Dopunskog vještva od 22.9.2021.

10. U ponovnom suđenju sud je izveo dokaze navedene pod točkom 6. obrazloženja ove odluke te je izveden dokaz Dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo A. M..

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od veljače 2010. do zaključno sa prosincem 2010.

12.1. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik M.

Republike Hrvatske, policijska uprava Splitsko-dalmatinska, P.S..

12.2. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima za cijeli 24 satni angažman tijekom višednevnih službi na moru.

13. Člankom 91. Zakona o policiji (Narodne novine broj 129/00, 41/08, 76/09 – dalje ZP) je propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, te da policijskom službeniku za prednje navedeni rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

13.1. Člankom 86. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09 – dalje ZR) je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, dok je odredbom čl. 82. st. 1. ZR-a propisano da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

13.2. Člankom 44. st. 1., 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 – dalje KU) je propisano da službenik ima pravo na uvećanje plaće za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5% (st. 1.), zatim da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno (st. 11.), te da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st. 13.).

14. Provedenim dokaznim postupkom utvrđene su slijedeće činjenice:

-da je tužitelj je u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Postaja pomorske policije Split i to, kao zapovjednik broda;

-da je tuženica organizirala rad i određivala vrijeme trajanja posla tužitelju;

- da je izvršavajući radne naloge tužitelj provodio na policijskom ophodnom brodu po nekoliko dana zaredom, boraveći za to vrijeme neprekidno na radnom mjestu u aktivnom dežurstvu jer službu vrši po potrebi ili na poziv, pa je tako radio i prekovremeno, noću, na državne blagdane te subotom i nedjeljom;

-da tuženica nije dokazala kako je tužitelju izvršila preraspodjelu radnog vremena već je utvrđeno da tužiteljev rad u kontinuitetu od po nekoliko dana za redom nije nadoknađen slobodnim danima, niti je o tome tuženica donijela pismenu odluku.

14.1. Nadalje, uvidom u radne naloge tuženice sud je utvrdio da je u istima određen sat i dan početka i završetka rada, radni zadatak te mjesto izvršenja istog. Iz istih je razvidno kako je tužitelj bio obvezan izvršavati opće i posebne zadatke te aktivno dežurati cijelo vrijeme službe, koje je određeno od prvog do posljednjeg dana službe. Pregledom Izvještaja razvidno je postupanje, obavljeni rad i u kojem vremenu je isti izvršavan, za svakog člana posade, a na temelju višednevnih radnog naloga.

15. U skladu s tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 6. lipnja 2006. i pravnom shvaćanju koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u većem broju istovrsnih predmeta kao primjerice: Rev-753/09 od 17. studenoga 2009, Revr-1425/13 od 10. svibnja 2016. Revr-640/14 od 1. lipnja 2016., Revr-1256/14 od 1. lipnja 2016., Revr-598/15 od 1. lipnja 2016., i drugim., u situaciji kada zbog specifične službe tužitelj obavlja svoj rad u višednevnim službama na brodu i ima pravo na slobodno vrijeme tj. vrijeme za odmor, ovaj sud zaključuje, da se to slobodno vrijeme ne može smatrati radom bez obzira što je tužitelj obvezan biti nazočan na svome mjestu rada (brod) pa proizlazi, da tužitelj ima pravo na plaćeni rad samo za stvarno odrađene sata rada.

16. Slijedom navedenog i kako tuženica nije dokazala da je tužitelju izvršila preraspodjelu radnog vremena, sud je naložio sudskom vještaku da utvrdi visinu razlike plaće umanjujući ukupno provedeno vrijeme na brodu za osam sati odmora. Sudski vještak A. M. to je i učinio u 2. Varijanti izračuna iz Nalaza i mišljenja od 8.2.2021., odnosno iz Dopunskog vještva od 28.3.2024., u kojem je sate rada tužitelja utvrdio na temelju podataka koje je tuženica dostavila u spis i to, na temelju evidencije koju je tuženica vodila o mjesečnim satima rada tužitelja i na temelju radnih naloga s priloženim Izvješćima koja se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja u utuženom razdoblju. Za tako utvrđene sate rada tužitelja, sudski vještak je primjenom odredbi čl. 44 KU-a izradio izračun neplaćenog rada iz osnove prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima na način da je u 2. Varijanti izračuna od ukupno provedenog vremena na brodu izuzeo osam sati odmora (8 sati redovan rad, 8 sati prekovremeni rad, 8 sati odmor) pa je za razdoblje od veljače 2010. do zaključno s prosincem 2010. dobio razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 3.873,46 EUR (prije 29.184,57 kn) koja nije isplaćena tužitelju.

17. Kako je tužitelj tužbeni zahtjev konačno postavio upravo u skladu s 2. Varijantom izračuna iz Nalaza i mišljenja od 8.2.2021., odnosno iz Dopunskog vještva od 28.3.2024., a koju varijantu obračuna prihvaća sud kao ispravnu iz razloga navedenih pod točkom 5.2.1. obrazloženja ove odluke, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan i naložiti tuženici da isplati tužitelju ukupan bruto iznos od 3.873,46 EUR s osnove razlike plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od veljače 2010. do zaključno sa prosincem 2010.

18. Tužitelju je na dosuđeni iznos valjalo priznati zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04., 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13.,125/13., 148/13., Odluka USRH - 83/14., 143/14., 136/15., dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

18.1. Zatezna kamata teče na svaki pojedinačni dio iznosa od 15-og u mjesecu, kako je to tužitelj zatražio. Naime, čl. 84. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09., 61/11. i 73/13.) propisuje, da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

19. Tužitelju s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., u tekstu Tarifa). Tužitelju je prema popisanom trošku (list 377-378) i vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje, određen trošak zastupanja po punomoćniku u granicama postavljenog zahtjeva i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora-100 bodova, za sastav tužbe-100 bodova, za zastupanje po punomoćnicima na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 17.10.13., 16.1.14., 30.5.17., 17.12.20., 18.3.21., 30.6.21., 8.12.21., 7.3.24., 22.4.24.- za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima za objavu presude od 12.2.14. i 3.5.24. - za svako 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), za zastupanje na ročištima od 28.3.18., 14.3.19. – za svako 50 bodova (Tbr. 9. T. 2. Tarife), za sastav podnesaka od 18.12.13., 28.3.18., 10.3.21., 19.4.24. - za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 6.11.13., 26.3.18., 15.1.21., 25.6.21., 2.12.21. - za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), za sastav podnesaka od 7.10.13., 26.5.17., 10.7.20. – za svaki 50 bodova (Tbr. 8.t. 3. Tarife), za konferenciju sa strankom 1 sat - 50 bodova (Tbr. 35. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 2.025 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 4.050,00 eura, a uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 5.062,50 eura, na koji iznos je valjalo pribrojiti iznos na ime troškova vještačenja – ukupno 962,70 eur pa se dobije 6.025,20 eura koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

19.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 3. svibnja 2024.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

-pun. tužitelja

-ODO

-u spis