Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-423/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr. sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz C., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K. iz Odvjetničkog društva K. & p. iz Z., protiv tuženika A. H. d.o.o. Z., OIB: … zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz OD R. i p. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-799/2023-9 od 27. veljače 2024., dana 3. svibnja 2024.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-799/2023-9 od 27. veljače 2024. u točki II izreke.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:
“I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.
II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 497,71 eura, u roku od 8 dana.”
2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica iz svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Tužiteljice je podnijela tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke tuženika o privremenom premještanju na rad u A. C. K..
6. Podneskom od 10. studenog 2023. je povukla tužbu.
7. Tuženik se suglasio s povlačenjem tužbe, ali je zatražio naknadu parničnog troška.
8. Temeljem čl. 193. ZPP-a, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužba povučena te je naložio tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka.
9. Sud prvog stupnja pravilno je primjenom čl. 158. st. 1. ZPP-a naložio tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka s obzirom da je tužiteljica povukla tužbu.
10. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da je primjenom čl. 158. st. 2. ZPP-a tuženiku trebalo naložiti da tužiteljici naknadi trošak postupka treba istaknuti da tuženik nije udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice, a isto tako, ne postoje niti drugi razlozi koji bi se mogli pripisati tuženiku u smislu čl. 158. st. 2. ZPP-a.
10.1. Činjenica da je tuženik tijekom postupka, a prije povlačenja tužbe, donio odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu te tužiteljicu u otkaznom roku oslobodio od obveze rada ne predstavlja razlog temeljem kojega bi se moglo zaključiti da postoji osnova za “pripisivanje krivnje” tuženiku u smislu čl. 158. st. 2. ZPP-a.
Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, bez obzira na odluku o otkazu koja je u međuvremenu od podnošenja tužbe u ovom predmetu donesena, tužiteljica je bila ovlaštena provesti ovaj postupak do njegove pravomoćnosti i dokazivati da je odluka tuženika o privremenom premještanju nedopuštena. Ovisno o tome bi li osporavala i dopuštenost odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, ovisio bi ishod postupka samo o zahtjevu za vraćanje u ranije mjesto njenog rada (B.). U slučaju neosporavanja otkaza kao i u slučaju osporavanja istog, ali uz utvrđenje suda da je otkaz dopušten, zahtjev tužiteljice za vraćanje u ranije mjesto rada u ovom postupku bi bio odbijen kao neosnovan, ali bi odluka o troškovima postupka ovisila o uspjehu sa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti odluka o pravovremenom premještanju (točka I tužbenog zahtjeva tužiteljice). U slučaju osporavanja otkaza, ako bi otkaz bio ocijenjen nedopuštenim tužiteljica bi imala pravo u ovom postupku ostvariti pravo na vraćanje u ranije mjesto rad, pod pretpostavkom da dokaže da je odluka tuženika o privremenom premještanju na rad u A. C. K. nedopuštena.
10.2. No, tužiteljica je odlučila povući tužbu i time onemogućila da se u ovom postupku utvrdi je li je odluka tuženika o privremenom premještanju na rad u A. C. K. dopuštena.
10.3. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, kada bi se utvrđenjem da se razlozi podnošenja i povlačenja tužbe mogu pripisati tuženiku tužiteljici u ovom postupku priznalo pravo na naknadu troškova postupka, tada bi se tužiteljici priznali troškovi neovisno o tome bi li ona sa svojim tužbenim zahtjevom u ovom postupku uspjela. Zbog toga ovaj sud zaključuje da se izuzetak iz čl. 158. st. 2. ZPP-a propisan pravnom sintagmom “drugi razlozi koji se mogu pripisati tuženiku” ne primjenjuje na okolnosti iz ovog predmeta, neovisno o tome što tužiteljica donošenjem odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu uz oslobođenje od obveze rada tijekom otkaznog roka tvrdi da više nema interes osporavati odluku o privremenom premještanju. U opisanim okolnostima krivnja za podnošenje i povlačenje tužbe ne može se pripisati tuženiku s obzirom da je ishod ovog postupka u kojem se traži utvrđenja nedopuštenosti odluke o privremenom premještanju ostao neizvjestan, dok donošenje odluke o osobno uvjetovanom otkazu uz oslobođenje od obveze rada samo po sebi nije protivno zakonu i ne može biti osnova za zaključak da je to razlog da se tuženiku pripiše krivnja za uzrokovanje troškova ovog postupka.
11. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
12. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom odbijen je i njen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu, 3. svibnja 2024.
Sutkinja:
mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.
