Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-426/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr. sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužitelja-protuženika B. J. iz B.1 , OIB: …, dalje u tekstu tužitelj, kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u B.2 , protiv tuženika-protutužitelja Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB: 52634238587, dalje u tekstu tuženik, koga zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući, o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1457/2022-103 od 21. ožujka 2024. te rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1457/2022-103 od 21. ožujka 2024., dana 3. svibnja 2024.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki I izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1457/2022-103 od 21. ožujka 2024. kao i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1457/2022-103 od 21. ožujka 2024.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za ministarstvo da isplati tužitelju B. J., B.1 , OIB: …, bruto iznos od 2.163,38 EUR zajedno sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje se obračunavaju po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine, do 31. prosinca 2022. godine, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine, pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na bruto iznose od:
- 184,05 eura od 15.12.2007. godine,
- 562,06 eura od 15.01.2008. godine,
- 51,10 eura od 15.03.2008. godine,
- 616,06 eura od 15.04.2008. godine,
- 294,03 eura od 15.06.2008. godine,
- 393,75 eura od 15.08.2008. godine,
- 62,33 eura od 15.02.2009. godine, uz naknadu parničnog troška od 2.798,02 eura, sve u roku od 8 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima i zahtjev tužitelja za naknadom troška u preostalom iznosu iznad dosuđenog".
2. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:
“Odbacuje se kao nedopuštena protutužba koja glasi:
"Tužitelj je dužan tuženici isplatiti iznos od 139.458,08 kn (294.520,89 kn – 155.062,81 kn) (121.581,56 kn – 33.481,25 kn = 155.062,81 kn) sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 1. veljače 2017. pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak sa kamatom od dana donošenja presude do isplate."
3. Protiv te presude u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i protiv rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući prvostupanjske odluke, kao i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22).
6. Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.
7. U ovom postupku sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i taj dio prvostupanjske presude nije osporen žalbom te je postao pravomoćan istekom roka za žalbu.
8. Tuženik je tijekom postupka podnio protutužbu kojom traži povrat iznosa koji su isplaćenih temeljem prethodno donesene pravomoćne presude koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom revizije tuženika.
9. Sud prvog stupnja protutužbu je odbacio kao nedopuštenu primjenom čl. 186. a ZPP-a.
10. Pravilno sud prvog stupnja navodi da prema čl. 186.a ZPP-a osoba koja namjerava tužiti Republiku Hrvatsku obvezu podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora koji zahtjev mora sadržavati sve što i tužba, a stavkom 8. istog članka propisano je da navedena pretpostavka mora biti ispunjena i u situaciji kada Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj.
11. S obzirom na navedeno, a kako tuženik nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora tužitelju prije podnošenja protutužbe u ovom postupku, pravilno je sud prvog stupnja protutužbu odbacio pa je žalba tuženika protiv rješenja odbijena i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.
12. U odnosu na žalbene navode tuženika da se protutužba ima smatrati zahtjevom za mirno rješenje spora zbog dugotrajnosti žalbenog postupka i prethodnog prihvaćanja deklaratornog zahtjeva za utvrđenje prava na zadržavanje novčanog iznosa koji je po pravomoćnoj presudi tužitelju isplaćen, a koji je odlukom drugostupanjskog suda ukinut i predmet je vraćen na ponovan postupak, treba istaknuti da je to pravno shvaćanje nepravilno. Te okolnosti ne otklanjaju obvezu primjene čl. 186. a ZPP-a jer ni na koji način nisu povezane s obzirom na svrhu koja se želi postići primjenom čl. 186.a ZPP-a. Ta svrha je omogućavanje suprotnoj strani da razmotri sve činjenice i pravna pitanja vezana uz zahtjev koji se pred tu suprotnu stranu postavlja te da odluči pristaje li udovoljiti zahtjevu i ako pristaje pod kojim uvjetima i na koji način.
Protutužba za povrat stečenog bez osnove kada je ta osnova otpala temelji se na posebnim činjenicama i posebnom pravnom osnovu koji nisu vezane uz meritum odnosno pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja kao niti uz činjenice na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev.
Osim toga, tužitelju dopuštanjem tuženiku da podnese tužbu bez da se prethodno obraćati radi mirnog rješenja spora ne bi bila dana mogućnost da postigne nagodbu s tuženikom u pogledu predmeta protutužbenog zahtjeva pa bi se pravnim shvaćanjem da tuženik prije podnošenja protutužbe nije bio dužan postupiti po čl. 186.a ZPP-a tužitelja dovelo u nejednaku pravnu situaciju na način da se njemu ne bi dala prilika da eventualno dogovori uvjete povrata stečenog bez osnove, a koja prilika je dana tuženiku prije nego je tužitelj podnio tužbu u ovom postupku za isplatu razlike plaće, s obzirom da je tužitelj ispoštovao svoju obvezu prethodnog obraćanja sukladno čl. 186.a ZPP-a.
13. S obzirom da je rješenje o odbačaju protutužbe potvrđeno, a da tuženik sadržajno ne osporava odluku o troškovima postupka, i žalba protiv odluke o troškovima postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi je kao neosnovana odbijena te je i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrđena, a sve to primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a.
14. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu, 3. svibnja 2024.
Sutkinja:
mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.
