UsI-3417/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice M. U. (OIB: …) iz Š., M. L. …, protiv tuženika Ministarstva financija

Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2024. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, 2. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-15/22-01/132, URBROJ: 513-04-23-2 od 17. listopada 2023. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je pravovremeno 13. prosinca 2023. podnijela ovom sudu tužbu, kojom je osporila zakonitost rješenja zakonitosti tuženika KLASA: UP/II-410-15/22- 01/132, URBROJ: 513-04-23-2 od 17. listopada 2023. zbog, u biti, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da nije točno da ona privremeno prebiva na adresi M. L. … u Š., već da ona tu stalno prebiva, da ona

doista plaća sve komunalne i druge komunalne obveze, da je izradila novu osobnu iskaznicu s navedenom adresom prebivališta, jer je čekala da stara osobna istekne i da ne bi plaćala dvaput. Stoga, ali i zbog svojih financijskih i zdravstvenih neprilika, zatražila je poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak ili preinačiti ta rješenja, tako da ju se oslobodi plaćanja poreza.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su izneseni u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je ona izjavila protiv rješenj Grada Šibenika, Upravnog odjela za financije KLASA: UP/I-410- 10/22-01/2396, URBROJ: 2182-1-06/1-22-1 od 15. srpnja 2022., a kojim joj je utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor na adresi Š., M. L. …, površine … m2, u iznosu od … kuna za ….

3. U dokaznom postupku čitani su: potvrda o prijavi boravišta „Š.,

….

k. ….“, obavijest o mirovini, stara i nova osobna iskaznica i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-10/22-01/2396.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Stranke nisu popisale troškove upravnog spora.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka koje su donijete u postupku utvrđivanja tužiteljici obveze plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi

Š., M. L. …, površine … m2, u iznosu od … kuna za …., a koja

joj je utvrđena na temelju odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. i članka 25. Zakona lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. i 101/17., u daljnjem tekstu: ZLP) i Odluke o porezima Grada Šibenika („Narodne novine, broj: 14/01. i 14/03., u daljnjem tekstu: Odluka).

7. Tužiteljica, u biti, nije osporila ključna utvrđenja poreznih tijela, osim što je paušalno navela da na konkretnoj adresi stalno prebiva i da je izmijenila adresu prebivališta prijavljujući ga s danom …. k. …., a nakon i čekajući istek joj stare osobne iskaznice.

7.1. Nije sporno da je tužiteljica vlasnica konkretne kuće te visina poreza. Ona nije osporila ni točnosti podataka o korisnoj površini dijela navedene kuće koju ona koristi i da ta površina iznosi … m2.

7.2. Nije sporno ni utvrđenja i navodi poreznih tijela vezano za povremeno korištenje konkretne kuće a niti je on osporila ocjenu izvedenih pisanih dokaza o podatcima o utrošenoj količini vode ali i struje i dinamici njihove potrošnje tijekom ….

7.3. Sud mora primijetiti da tužiteljica, osim iznošenja općenitih i ničim potkrijepljenih navoda, u biti, nije osporila ključna činjenična utvrđenja poreznih tijela, a o kojima je ovisila pravilna primjena materijalnog propis.

8. Pokazalo se, u biti, spornim je li riječ o kući koja se koristila povremeno ili sezonski tijekom …. i je li, s tim u vezi, tužiteljica obveznica plaćanja poreza na kuću za odmor.

9. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. ZLP-a kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a njome se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

9.1. Člankom 25. ZLP-a je propisano da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

10. Sud smatra da obveza plaćanja poreza na kuću za odmor utemeljena je na korištenju objekta. Stoga sama okolnost da je na adresi kuće koja je predmet nadzora i oporezivanja porezom na kuću za odmor vlasnik ima prijavljeno prebivalište na znači samo po sebi da se ona koristi stalno za stanovanje. Izloženo pravno shvaćanje izraženo i u presudama Upravnog, sada Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4999/01 od 13. svibnja 2004. godine i Us-4009/95-4 od 22. veljače 1996. godine (www.propisi.hr).

11. S obzirom na izvedene dokaze rezultate dokaznog postupka do kojih je došlo upravno tijelo i stanje spis predmeta upravnog tijela, a unatoč činjenici mjesta prijavljenog prebivališta od …. k. …., a prema pravilima o teretu dokazivanja i uzimajući u obzir da ona tijekom spora nije predložila sudu izvođenje konkretnih i prikladnih dokaza radi utvrđenja suprotnoga, sud smatra u dovoljnoj mjeri raspravljenim i utvrđenim da tužiteljica konkretnu kuću u Š. koristi povremeno i sezonski, zbog čega je u obvezi platiti porez na kuću za odmor na temelju odredbe članka 25. ZLP-a.

12. U izloženom je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je, nakon što je utvrdilo pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda, utvrdilo tužiteljici porez na kuću za odmor za …., a osporena rješenja sadrže sve razloge o bitnim činjenicama, razloge koji su bili ključni pri ocjeni dokaza i razloge vezano za ocjenu navoda stranke koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

13. Stoga, a budući da je osporeno rješenje zakonito i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 2. svibnja 2024.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. i članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici M.U. iz Š., M. L. …,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, a spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-10/22-01/2396 vratiti nakon pravomoćnosti presude,

- u spis.