REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4265/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorane Aralica Martinović, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Split, OIB 78755598868, Obala kneza Branimira 17, protiv tuženika Cestar d.o.o., OIB 274712622195, Split, Matice Hrvatske 1, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja 1. ĐP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. NP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak d.o.o. u Splitu, radi predaje u posjed po tužbi te radi utvrđenja prava vlasništva po protutužbi, odlučujući o žalbama tužitelja, tuženika i umješača na strani tužitelja ŠP protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-556/2017-74 od 3. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-556/2017-74 od 3. svibnja 2023. u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku u roku od 15 dana predati tužitelju nekretnine označene kao:
- čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) označenu brojem 5 u tematskoj skici nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka od 2. ožujka 2022., izmjerene površine 8 m2, upisane u Popis I k. o. [katastarska općina], a koji nalaz i mišljenje vještaka čini sastavni dio ove presude;
- čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) označenu brojem 6 u tematskoj skici nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka od 2. ožujka 2022., izmjerene površine 1 m2, upisane u Popis I k. o. [katastarska općina], a koji nalaz i mišljenje vještaka čini sastavni dio ove presude;
- čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) označenu brojem 8 u tematskoj skici nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka od 2. ožujka 2022., izmjerene površine 6 m2, upisane u Popis I k. o. [katastarska općina], a koji nalaz i mišljenje vještaka čini sastavni dio ove presude;
- dio čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. zem. [katastarska čestica]) označenu brojem 11 u tematskoj skici nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka od 2. ožujka 2022., izmjerene površine 103 m2, upisane u Popis I k. o. [katastarska općina], a koji nalaz i mišljenje vještaka čini sastavni dio ove presude;
- dio čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. zem. [katastarska čestica]) označenu brojem 12 u tematskoj skici nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka od 2. ožujka 2022., izmjerene površine 23 m2, upisane u Popis I k. o. [katastarska općina], a koji nalaz i mišljenje vještaka čini sastavni dio ove presude, sve slobodne od osoba i stvari te se tuženiku zabranjuje svako daljnje pačanje u tužiteljeve nekretnine.
II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-556/2017-74 od 3. svibnja 2023. u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je naspram tužitelja tuženik vlasnik nekretnina označenih kao:
- čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) površine 8 m2;
- čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) površine 1 m2;
- čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) površine 6 m2;
- dio čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. zem. [katastarska čestica]) površine 103 m2, definirano indikacijom A u površini od 6563 m2 u skici lica mjesta broj 1, koju je izradio Ante Bošnjak, ing. geodezije u Splitu 14. veljače 2022., koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke koji je sačinio Ante Bošnjak 2. ožujka 2022., broj predmeta PR-10/21-28, a koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude;
- te nekretnina označena kao dio čest. zemlje [katastarska čestica] (dio. kat. čest. zem. [katastarska čestica]) površine 23 m2, sve definirano indikacijom B u površini od 4404 m2 u skici lica mjesta broj 1, tematska skica koju je izradio Ante Bošnjak, ing. geodezije u Splitu 14. veljače 2022., koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke koji je sačinio Ante Bošnjak 2. ožujka 2022., broj predmeta PR-10/21-28, a koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-556/2017-74 od 3. svibnja 2023. u točki I. izreke, u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se tuženiku naložio predati tužitelju nekretnine označene kao
- dio čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. zem. [katastarska čestica]) označene brojem 25 u tematskoj skici nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka od 2. ožujka 2022., izmjerene površine 1562 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
- dio čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. zem. [katastarska čestica]) označene brojem 32 u tematskoj skici nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka od 2. ožujka 2022., izmjerene površine 3 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
- dio čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. zem. [katastarska čestica]) označene brojem 26 u tematskoj skici nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka od 2. ožujka 2022., izmjerene površine 1101 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
kao i u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik naspram tužitelja vlasnik nekretnina navedenih u toj točki izreke presude, osim onih navedenih u točki II. izreke ove presude, te kojim je odbijen zahtjev tuženika da ga se ovlasti temeljem te presude provesti parcelaciju naprijed navedenih nekretnina, odnosno izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici površine 10967 m2 na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odbija se žalba NP iz [adresa] i potvrđuje točka I. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-556/2017-74 od 3. svibnja 2023. u odnosu na NP.
III. Uvažava se tuženikova žalba i ukida točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-556/2017-74 od 3. svibnja 2023. te se predmet u tom dijelu vraća na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.
IV. Odbacuje se žalba NP protiv točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-556/2017-74 od 3. svibnja 2023. kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je točkom I. izreke prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnina pobliže označenih u toj točki izreke pozivom na odredbe članaka 161. i 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17; u daljnjem tekstu: ZV), s obrazloženjem da je tužitelj u dokaz svog vlasništva predmetnih nekretnina u spis dostavio izvatke iz zemljišnih knjiga iz kojih proizlazi da je upisan kao vlasnik nekretnina, a između stranaka nije bilo sporno da se te nekretnine nalaze u tuženikovu posjedu.
2. U odnosu na zahtjev za predaju u posjed nekretnina koje su označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 2638 m2, sud utvrđuje da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine upisano društvo Kaštelanski staklenici d.d., a također da je Poduzeće za izgradnju Splita, pravni prednik tužitelja, predmetnu česticu stekao u postupku deposesije zemljišta, kako to proizlazi iz Rješenja Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Split od 26. studenoga 1970., nagodbe sklopljene između ČP kojemu je prednik upisanog društva otuđio nekretnine i Općine Split od 11. srpnja 1972., ugovora o zamjeni zemljišta sklopljenog između prednika upisanog društva i ČP od 21. studenoga 1966. Iz toga sud zaključuje da tužitelj nije upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je nakon provedene pretvorbe nositelja prava vlasništva sklopljen pravni posao koji je temelj za prijenos prava vlasništva, pa nije moguće zaključiti da je tužitelj vlasnik predmetne čestice zemlje. Također iz dostavljenih izvadaka iz zemljišne knjige je razvidno da tužitelj nije u zemljišnim knjigama upisan niti kao vlasnik nekretnina označenih kao 10170/3, 10170/4 i 10170/6, već se te nekretnine nalaze upisane kao javno dobro, a tužitelj nije dostavio u spis dokaze iz kojih bi proizlazilo postojanje prava vlasništava nad tim nekretninama, slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
3. U odnosu na protutužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva sud zaključuje da tuženik-protutužitelj nije dokazao postojanje svoj prava vlasništva nad predmetnim nekretninama, za koje je isticao da su mu dodijeljene na korištenje i predane u posjed 1972. godine, kao i da je tužiteljevom pravnom predniku platio naknadu za korištenje, pripremu i uređenje predmetnog zemljišta te da su nekretnine procijenjene u tuženikov temeljni kapital prilikom pretvorbe. Sud se odbijajući protutužbeni zahtjev poziva na odredbe članka 362. stavka i 1. i članka 390.a ZV-a, a ocjenjuje da ugovor broj U-04-5821-MJ/KK od 10. svibnja 1972. i ugovor broj 04- 8962/MJ/SM od 15. ožujka 1974. ne predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tuženika. Iz Rješenja Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Split od 26. studenog 1970. utvrđuje kako su predmetne nekretnine dodijeljene na korištenje predniku tužitelja, Poduzeću za izgradnju Splita – Split, a tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaze da bi on odnosno njegov prednik u zemljišnim knjigama bio upisan kao nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnih nekretnina, odnosno da postoje pretpostavke u smislu odredbe članka 392. ZV-a za stjecanje prava vlasništva u korist tuženika. Što se tiče navoda tuženika da su predmetne nekretnine procijenjene u njegov temeljni kapital u postupku pretvorbe, sud zaključuje da rješenje o procjeni nekretnina koje su uvrštene u društveni kapital prilikom pretvorbe nema značenje akta kojim se stječe pravo vlasništva, a uz to navodi da se od 19 nekretnina koje su pobrojane u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju u postupku pretvorbe tuženika, samo njih 5 podudara s oznakama nekretnina koje su predmet ovog postupka. Niti činjenica da je između parničnih stranaka postojao poslovni odnos iz ugovora o zakupu po kojem je ugovoru tužitelj plaćao zakupninu tuženiku kao zakupodavcu, ne predstavlja dokaz tuženikova vlasništva. Protutužbeni zahtjev nije osnovan u odnosu na nekretnine na kojima niti tužitelj u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik, a to su čest. zem. [katastarska čestica] te 10170/3, 10170/4 i 10170/6. Kako, dakle, tuženik nije dokazao niti stjecanje prava vlasništva na temelju odredbe članka 390.a ZV-a niti neku drugu pravnu osnovu, protutužbeni je zahtjev odbijen kao neosnovan.
4. Sud je odbio sudjelovanje umješača na strani tužitelja koji su prijavili miješanje 14. srpnja 2022. i naveli da su ovlaštenici naknade za imovinu oduzetu za vrijeme komunističke vladavine te da imaju pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku, a sve to u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje su parcelacijom nastale čest. zem. [katastarska čestica] te da su podnijeli zahtjev za naknadu za predmetne nekretnine u vidu naturalne restitucije, uz obrazloženje da su umješači već pokrenuli upravni postupak radi ostvarivanja prava na naknadu za oduzetu imovinu u kojem postupku oni ta prava i ostvaruju, a sud ne nalazi da bi o ishodu ove parnice ovisilo neko pravo umješača, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavaka 1. i 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP).
5. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II. izreke presude zbog svih žalbenih razloga. U žalbenim navodima u bitnome osporava odluku suda u pogledu odbijanja zahtjeva za predaju u posjed nekretnine označene kao 2154/3, ističući da je tužbeni zahtjev u tom dijelu utemeljen sadržajno na odredbi članka 166. ZV-a, a da sud u ocjeni toga dijela zahtjeva nije dao valjane razloge, čime je ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Tužitelj je naveo pravnu osnovu stjecanja te nekretnine te su uz tužbu dostavljene isprave na kojima tužitelj temelji svoju aktivnu legitimaciju. Ponavlja navode da je predmetna čestica bila upisana u zk. ul. Općinskog suda u Splitu broj 6263 k. o. [katastarska općina], a nastala je cijepanjem od osnovne čestice 2154, te je na temelju prijavnog lista od 18. svibnja 1998. odobrenog od Ureda za katastarsko-geodetske poslove u Splitu od 2. veljače 1999. izvršena dioba čestice u podčestice 2154/1, 2154/2 i 2154/3. Ponavlja navode da je tužiteljev prednik, Poduzeće za izgradnju Splita, nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekao u postupku deposesije od ranijeg stvarnog vlasnika DP, kojemu je i isplaćena naknada za zemljište, a u postupku deposesije je utvrđeno da je predmetno zemljište upisano kao vlasništvo privrednog poduzeća Rasadnik, dok je stvarnim korisnikom i vlasnikom utvrđen ČP koji se legitimirao ugovorom u zamjeni zemljišta zaključenim s Poljoprivrednim kombinatom Jadro od 21. studenoga 1966., iz čega je za zaključiti da je prednik upisanog vlasnika tu nekretninu otuđio, ali niti ugovor o zamjeni nekretnina niti rješenje o deposesiji nisu provedeni kod nadležnog zemljišnoknjižnog suda pa je tako kao pravni sljednik poduzeća Rasadnik odnosno PIK-a Jadro upisan Kaštelanski staklenici d.d. Kako je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina odlukom državnog organa, smatra da nije od značenja upis u zemljišne knjige, jer se ne radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla. Stoga predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu uz naknadu žalbenog troška tužitelju.
6. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i III. izreke presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ukazujući na to da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao ne samo dodjelom na korištenje uz naknadu nego i dosjeloću. Smatra da je sud propustio pravilo ocijeniti činjenicu da je tuženik u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina od 1972. godine što proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika AP, koji dokaz prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže. To proizlazi i iz Ugovora od 10. svibnja 1972. godine o pripremi i komunalnom uređenju građevinskog zemljišta u predjelu Brnik – Sirobuja u Splitu za izgradnju pogona za izradu betona i betonskih elemenata sklopljenog između Poduzeća za izgradnju Splita - Split i poduzeća Cestar kao investitora, u kojem su ugovoru navedene granice toga pogona i površina, zatim iz Ugovora o pripremi i komunalnom uređenju istog zemljišta od 15. ožujka 1974. u kojem je utvrđeno da je predmetno zemljište predano na korištenje tuženiku 1972. godine, da je već sklopljen ranije ugovor o pripremi i uređenju zemljišta površine 12000 m2, da je tuženik platio tužitelju naknadu za korištenje pripreme komunalno uređenje predmetnog zemljišta, a ističe i da je predmetno zemljište procijenjeno u kapital tuženika prilikom pretvorbe. Dakle, ne samo da je tuženik stekao zemljište dodjelom na korištenje uz naknadu, već i na temelju posjedovanja od 1972. godine, dosjelošću, pri žalitelj ukazuje na odredbu članka 388. stavka 4. ZV-a i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava izraženu u odlukama Trgo (35298/04), Đ i drugi (37685/10) i N (22768/12) prema kojoj praksi u vrijeme za dosjedanje treba računati i vrijeme do 8. listopada 1991. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava trebao protutužbeni zahtjev ocijeniti osnovanim i posljedično tome odbiti tužiteljev zahtjev, slijedom čega predlaže presudu i rješenje u pobijanim dijelovima preinačiti, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška postupka tuženiku.
7. NP kao umješač na strani tužitelja podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude navodeći da se u cijelosti pridružuje žalbi koju je podnio tužitelj protiv točke II. izreke presude, kao i protiv točke I. izreke rješenja kojim je odbijeno sudjelovanje NP kao umješača u ovom postupku. Smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako nema pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku, s obzirom na to da se radi o vlasničkoj tužbi i u ovoj parnici se raspravlja o pravu vlasništva i predaji u posjed nekretnina, što ima značenje u upravnom postupku kojeg su pokrenuli umješači. Predlaže prihvatiti sudjelovanje umješača na strani tužitelja te usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu, a tuženika obvezati na snašanje troškova postupka.
8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
9. Žalbe su su djelomično osnovane, a djelomično nisu osnovane, dok je žalba umješača NP protiv presude nedopuštena.
10. Pobijana presuda i rješenje ispitani su na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama istaknutih žalbenih navoda, pri čemu je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede postupka iz članka 354. stavaka. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presudu u dijelu zbog pogrešnog pravnog pristupa za sada nije moguće ispitati, dok je u dijelu presuda pravilna i zakonita.
11. Rješenje o odbijanju sudjelovanja NP kao umješača na strani tužitelja je pravilno i zakonito. To je rješenje ispitano na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. ZPP-a.
12. Naime žaliteljica NP je podneskom od 14. srpnja 2022 .prijavila stupanje u parnicu kao umješač na strani tužitelja, navodeći da u pogledu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima pravni interes da Grad Split uspije u parnici jer je na temelju odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzete za vrijeme jugoslavensko komunističke vladavine 24. lipnja 1997. podnijela zahtjev za naknadu predmetne nekretnine u vidu naturalne restitucije. U podnesku predlaže izvođenje dokaza.
13. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije dokazan pravni interes za sudjelovanje žaliteljice kao umješača na strani tužitelja. Žaliteljica u spis nije dostavila dokaz o navodno podnijetom zahtjevu za naknadu predmetne nekretnine u vidu naturalne restitucije, već je u završnoj fazi postupka predlagala izvođenje dokaza pribavom spisa nadležnih upravnih tijela. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se interesi umješača u pogledu ostvarivanja prava za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine sukladno citiranom zakonu ostvaruju u upravnom postupku, slijedom čega je pravilno i zakonito rješenje u točki I. izreke te je isto valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a pa je riješeno kao u točki II. izreke rješenja.
14. Slijedom navedenog je nedopuštena žalba NP protiv točke II. izreke presude, pri čemu valja naglasiti i da bi takva odluka o nedopuštenosti žalbe bila donijeta i u situaciji da je žaliteljici dopušteno sudjelovanje u svojstvu umješača na strani tužitelja, jer iz točke II. izreke pobijane presude u odnosu na koju je tužitelj podnio žalbu proizlazi da se ista ne odnosi na nekretnine na koje žaliteljica polaže pravo na povrat u upravnom postupku.
15. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 366. stavka 1. u svezi s odredbom članka 358. stavka 3. ZPP-a riješeno kao u točki IV. izreke rješenja.
16. Tužiteljeva i tuženikova žalba nisu osnovane u odnosu na zahtjeve koje te stranke ističu u svezi s česticama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], za koje tužitelj zahtijeva predaju posjeda, a tuženik utvrđenje prava vlasništva. Naime, nakon provedenog vještačenja kojemu je bio zadatak utvrditi odnosno identificirati nekretnine koje su predmet tužbenog i protutužbenog zahtjeva, sudski vještak geodetske struke Ante Bošnjak ing. geodezije je u svom nalazu i mišljenju od 2. ožujka 2022., uz čestice koje su bile predmetom tužbenog odnosno protutužbenog zahtjeva, našao da se u predmetnom kompleksu zemljišta koji je ograđen kao jedna cjelina nalaze i navedene čestice, koje međutim u zemljišnim knjigama imaju upisan status javnog dobra. Pravilno je obrazloženje prvostupanjskog suda da tužitelj nije u odnosu na predmetne nekretnine dostavio dokaz o svom pravu vlasništva na tim nekretninama, a pri tome valja ukazati i na odredbe ZV-a prema kojima javna dobra mogu biti predmetom prava vlasništva, za razliku od općeg dobra u smislu odredbe članka 3. ZV-a, jer su opća dobra stvari izvan prometa. Međutim, tužitelj nije dokazao u odnosu na predmetne nekretnine koja su upisana kao javna dobra radi li se o javnim dobrima u općoj uporabi za koje se kao vlasnik ima upisati jedinica lokalne samouprave, odnosno nije dokazao da je upisan kao vlasnik u smislu odredbe članka 22. stavka 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 73/19 i 128/22) odnosno ranije odredba članka 23. stavka 5. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96). Iz istih razloga neosnovana je i tuženikova žalba protiv odbijanja protutužbenog zahtjeva u odnosu na navedene nekretnine, slijedom čega je i tužiteljevu i tuženikovu žalbu u navedenom dijelu valjalo odbiti i presudu potvrditi u dijelu točke II. i dijelu točke III. izreke na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, slijedom čega je presuđeno kao u izreci presude.
17. Osnovana je, međutim, tuženikova žalba u odnosu na točku I. izreke presude kao i u odnosu na točku III. izreke presude u odnosu na ostale nekretnine za koje tuženik zahtijeva utvrđenje prava vlasništva, jer se zbog pogrešnog pravnog pristupa za sada ne može ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude u navedenom dijelu.
18. Prvostupanjski sud u bitnome prihvaća tužbeni zahtjev, a odbija protutužbeni zahtjev u odnosu na nekretnine navedene u točki I. i dijelu točke III. izreke s odlučnim obrazloženjem da je tužitelj upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a da tuženik nije dokazao da je bio nositelj izvanknjižnog prava korištenja predmetnih nekretnina u vrijeme kada su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu. Takva ocjena istaknutih zahtjeva prema ocjeni ovog suda proizlazi iz pogrešnog pravnog pristupa u obrazloženju prvostupanjskog suda da tuženik nema pravnu osnovu za stjecanje prava korištenja predmetnih nekretnina.
19. Iz spisa proizlazi da se, kako tužbeni tako i protutužbeni zahtjev odnose na nekretnine koje su kao jedna cjelina, neizgrađeno građevinsko zemljište u predjelu „Sirobuje“ predane na korištenje uz naknadu 1970. godine Poduzeću za izgradnju Splita – Split, kako proizlazi iz rješenja Sekretarijata za upravno pravne poslove odsjeka za imovinsko pravne poslove od 19. listopada 1970. na listu 67.i 68. spisa. Iz tog rješenja proizlazi da se predviđa na tom zemljištu izvršiti izgradnja pogona građevinskog poduzeća za izradu betona i betonskih elemenata. Nadalje iz Ugovora sklopljenog 1974. između Poduzeća za izgradnju Split – Split, koje je nesporno pravni prednik tužitelja i poduzeća Cestar, koje je pravni prednik tuženika, ali i ugovora između istih ugovornih strana iz 1972. godine, proizlazi da se radi o ugovoru o pripremi i komunalnom uređenju građevinskog zemljišta za izgradnju pogona i izradu betona i betonskih elemenata u predjelu Dornik – Sirobuja, da je nadležni organ uprave Općine Split donio rješenje o dodjeli prava na korištenje zemljišta, upravo onog uvodno citiranog, i da je to zemljište po Poduzeću za izgradnju Splita – Split, kojem je zemljište dodijeljeno na korištenje, predmetno zemljište predalo tuženiku kao investitoru 1972. godine. Kako proizlazi iz isprava u spisu, za tu dodjelu je tuženikov prednik platilo sredstva za pripremu i komunalno uređenje građevinskog zemljišta skupštine Općine Split, i nesporno je u posjedu toga kompleksa zemljišta iz 1972. godine, što proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka, tuženikovog zastupnika po zakonu AP, na što s pravom ukazuje tuženiku svojoj žalbi.
20. Pogrešan pravni pristup sastoji se u tome što sud odbija prihvatiti navedene isprave kao dokaz o prijenosu prava korištenja predmetnog kompleksa zemljišta na tuženika, a da bi potom onda postojale pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva trgovačkog društva kao pravnog sljednika društvenog poduzeća u smislu odredbe članka 390.a ZV-a.
21. U smislu prijelaznih i završnih odredaba ZV-a dopušteno je dokazivati da upisani nositelj prava upravljanja korištenja ili raspolaganja nad nekom nekretninom nije vlasnikom nekretnine odnosno moguće je dokazivati da je došlo do izvanknjižnog prijenosa tih prava koja su u smislu odredbe članka 360. ZV-a pretvorbom nositelja tog prava postala prava vlasništva. U tom smislu je i tuženik ovlašten dokazivati da je na njega prenijeto to pravo korištenja, a prema ocjeni ovoga suda za zaključak da je došlo do prijenosa prava korištenja nije nužno i isključivo potrebno o tome posjedovati formalni akt. U tom smislu je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu revizijskih odluka izradio ustaljenu praksu da nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u materijalnopravnom smislu nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine i da na taj način te nekretnine ne bi mogle biti predmetom prava vlasništva nakon izvršene pretvorbe.
22. Prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio sadržaj predmetnih ugovora između tužiteljeva prednika Poduzeća za izgradnju Splita – Split i tuženika, a sve u smislu odredbe članka 43. stavka 1. i članka 46. Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Službeni list SFRJ“ broj: 26/54, 19/55, 48/58, 52/58, 30/6 i 53/62; „Službeni list SFRJ“ broj: 15/65, 57/65 i 17/67) koji je bio na snazi u predmetno vrijeme sklapanja navedenih ugovora, jer je u smislu citiranih zakonskih odredaba skupština općine mogla građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu davati na korištenje, ali je i mogla ovlastiti pojedine radne organizacije da pod uvjetima predviđenim njenom odlukom daju na korištenje građevinsko zemljište u društveno vlasništvo sukladno stavku 1. članka 43. toga Zakona. Dakle, sud je propustio u navedenom smislu ocijeniti isprave na koje se poziva tuženik, o stupanju u posjed predmetnog kompleksa zemljišta i o plaćanju naknade za uređenje toga zemljišta, pri čemu je tuženikov prednik nastupao kao investitor za izgradnju pogona radi kojeg je to zemljište i dodijeljeno na korištenje tužiteljevu predniku u prvom koraku i ocijeniti je li na tuženika prenijeto pravo korištenja predmetnog zemljišta. Tu valja ukazati i na činjenicu da je tuženik, što je između stranaka nesporno, u neprekidnom posjedu predmetnih nekretnina, a s tim u vezi i na odredbu članka 268. stavka 1. Zakona o udruženom radu („Službeni list SFRJ“ broj: 35/76, 57/83, 85/87 i 6/88) kojom je bilo propisano da ako je nekretnina postala društveno sredstvo određene pravne osobe u doba društvenog vlasništva, da se njezino vraćanje može zahtijevati u roku od pet godina računajući od dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina, a tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje da je zahtijevao vraćanje te nekretnine u navedenim rokovima pa je već i s obzirom na te odredbe Zakona o udruženom radu, u razdoblju u kojem je isti na snazi, valjalo prosuđivati o tuženikovu stjecanju prava korištenja predmetnih nekretnina kao pravnom temelju za stjecanje tuženikova prava vlasništva u smislu odredbe članka 390.a ZV-a.
23. Za pravilnu primjenu odredbe članka 390.a ZV-a je potrebno utvrditi i jesu li nekretnine na koje se odnosi tužbeni zahtjev one nekretnine koje je kao ovlaštenik prava korištenja tuženik unio u pretvorbi u procjenu svog temeljnog kapitala, u kom smislu za sada u spisu nedostaju odgovarajući podaci. Naime, nema odgovarajućih podataka kako bi se mogla izvršiti identifikacija jesu li upravo nekretnine naznačene u rješenju Sekretarijata za upravno pravne poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove broj 475/164-70 od 19. listopada 1970. i na koje se poziva Ugovor o pripremi i komunalnom uređenju građevinskog zemljišta za izgradnju pogona za izradu betona i betonskih elemenata u predjelu Brnik - Sirobuja između tužiteljeva i tuženikova prednika iz 1974. godine, identične u oznakama i površinama onima navedenim u nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a treba utvrditi i koje od tih čestica su unijete u procjenu društvenog kapitala prilikom pretvorbe tuženika, a sukladno rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 10. lipnja 1998. na listu 74. spisa. U tom smislu, imajući u vidu pravilnu primjenu materijalnoga prava na koje je ukazano, valja u ponovljenom postupku odrediti i zadatak vještaku prilikom identifikacije predmetnih nekretnina koje su predmetom tužbenog i protutužbenog zahtjeva.
23. Valja reći da se žalitelj pogrešno poziva na presude Europskog suda za ljudska prava glede uračunavanja vremena prije 8. listopada 1991. u vrijeme dosjedanja, jer je u konkretnom slučaju odlučno je li tuženik po pravnim prednicima bio nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina i jesu li iste unijete u procjenu temeljnog kapitala prilikom pretvorbe, što je u konkretnom slučaju osnova za stjecanje prava vlasništva u korist tuženika.
24. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana u odnosu na točku II. izreke presude kojom je odbijen zahtjev za predaju u posjed nekretnina nastalih iz čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer žalitelj s pravom ukazuje na ostvarenu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a da presuda u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da su izneseni razlozi nerazumljivi. Naime, tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je predmetna nekretnina, za razliku od onih koje su upisane u zemljišnim knjigama tužitelja, upisana je kao vlasništvo Kaštelanskih staklenika d.d. samo stoga što nisu u zemljišnim knjigama upisani svi prijenosi prava korištenja toga zemljišta, odnosno prije svega da nije upisano kako je pravni prednik Kaštelanskih staklenika ugovorom o zamjeni zemljišta s ČP to zemljište prenio na ČP, od kojeg je pak tužitelj u postupku deposesije preuzeo u posjed uz naknadu predmetno zemljište.
25. Nejasni su razlozi s odjeljka 35. obrazloženja pobijane presude u kojem sud utvrđuje da je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik zemljišta Kaštelanski staklenici d.d., da je iz isprava u spisu razvidno da je Poduzeće za izgradnju Split predmetnu česticu steklo u postupku deposesije, što proizlazi kako iz rješenja Odsjeka za imovinsko pravne poslove Sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Split od 26. studenog 1970., tako i Nagodbe između Mije ČP i [adresa] od 1972. godine te Ugovora o zamjeni zemljišta sklopljenog između prednika upisanog prednika i ČP od 21. studenog 1966., a potom utvrđenje suda da tužitelj u spis nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je nakon provedene pretvorbe nositelja prava vlasništva sklopljen pravni posao kojem je temelj prijenos prava vlasništva pa da se ne može zaključiti da je tužitelj vlasnik predmetnog zemljišta. Ti su razlozi nejasni, jer ako se utvrđuje da je doista na temelju odluke nadležnoga tijela izvršena deposjedacija predmetnog zemljišta u korist tužitelja, a to od ČP koji je prethodno ugovorom o zamjeni izvršio zamjenu zemljišta s upisanim prednikom Kaštelanskih staklenika d.d., onda bi proizišao zaključak da je upravo tužitelj bio taj koji je imao pravo korištenja, a nije jasno na temelju čega sud smatra da je trebalo dokazati postojanje pravnog posla na temelju kojeg je nakon pretvorbe tužitelj postao nositelj prava vlasništva predmetnog zemljišta. Ti su razlozi nejasni.
26. Međutim, u odnosu na navedeno zemljište sud je propustio ocijeniti priloženi zemljišnoknjižni izvadak na listu 18. spisa iz kojeg je za zaključiti da je u odnosu na predmetno zemljište zabilježen spor između tužitelja Cestar d.o.o. protiv tuženika Kaštelanskih staklenika d.d. koji se kod Općinskog suda u Splitu vodi na temelju tužbe zaprimljene 12. srpnja 2013. Nadalje, iz prvostupanjskog spisa (list 133. - 134. spisa) proizlazi da je prvostupanjski sud imao saznanja da se kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-550/20 vodi postupak između tužitelja Cestar d.o.o. iz Splita i Kaštelanski staklenici d.d., a u svezi predmetne nekretnine te da je u tom sporu tužitelj podnio tužbu glavnog miješanja, a prvostupanjski sud je propustio utvrditi odlučne činjenice u pogledu navedene parnice, slijedom čega je za sada činjenično stanje u odnosu na predmetnu nekretninu nepotpuno utvrđeno.
27. Zbog navedenog je tužiteljevu i tuženikovu žalbu valjalo prihvatiti te ukinuti točku I. izreke presude i dio točke III. izreke presude kao i točku II. izreke rješenja kojom je odlučeno o trošku postupka, kao što je navedeno u točkama I. i III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će zakazati novu glavnu raspravu te će, polazeći od pravilnog pravnog pristupa, ponovno ocijeniti isprave u spisu koje su parnične stranke dostavile te će dodatnim zadatkom naložiti vještaku utvrditi identitet zemljišnoknjižnih čestica na koje se odnosi tužbeni zahtjev s obzirom na odlučnu činjenicu jesu li one i u kojoj površini sadržane u rješenju o dodjeli zemljišta iz 1970. godine (list 67. spisa) te jesu li nekretnine koje su na temelju citiranog rješenja i citiranih ugovora iz 1971. i 1974. godine predane u posjed tuženiku radi izgradnje pogona za izradu betona i betonskih elemenata sadržane u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju prilikom pretvorbe tuženika. Glede nekretnina za koje tužitelj tvrdi da ih je stekao u postupcima deposesije potrebno je utvrditi jesu li iste u posjedu tuženika, odnosno jesu li iste uključene u postupku pretvorbe temeljnog kapitala, kako bi mogao donijeti pravilnu i zakonitu odluku i istu valjano obrazložiti. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će odlučiti i o ukupnim troškovima postupka, uključujući i trošak ovog žalbenog postupka.
Zagreb, 2. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Gorana Aralica Martinović
