Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-538/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja G. S., OIB..., S., kojeg zastupa punomoćnica E. M., protiv tužene D. Š., OIB..., iz S., koju zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-842/2022-11 od 15. prosinca 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 2. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-842/2022-11 od 15. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. R. iz S. poslovni broj Ovrv-5142/2021 od 14. ožujka 2022. kojim je tuženici naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 1.838,71 EUR / 13.853,73 kn sa zateznim kamatama koje teku od 21. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 24,89 EUR / 187,50 kn1 , u roku od 15 dana."
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja žalbu uvaži, a pobijanu presudu ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženica je žalbu podnijela zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim, u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.838,71 euro/13.853,73 kune s osnova neplaćenih obroka otkupa stana sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2021. do isplate.
6.1. Kao nespornu činjenicu među strankama sud utvrđuje da je Z. P. bio nositelj stanarskog prava na stanu površine 85,52 m2, koji se nalazi u zgradi u S., a koja je sagrađena na k. č. br. 6455/12 i 1186/12 u k. o. S. te da su G. S. (tužitelj) kao prodavatelj i Z. P. kao kupac i nositelj stanarskog prava 21. prosinca 1995. sklopili Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo. Tijekom postupka nije bilo sporno da je nakon toga Z. P. predmetni stan prodao tuženici s kojom je kao prodavatelj sklopio 11. veljače 2005. Ugovor o kupoprodaji. Kao nespornu činjenicu sud utvrđuje da je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica predmetnog stana te da je u zemljišnim knjigama na temelju Ugovora o kupoprodaji stana od 21. prosinca 1995. uknjiženo založno pravo u iznosu od 101.100,89 kuna s nuzgredicama u korist G. S..
6.2. U odnosu na sporne činjenice osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva sud utvrđuje da je tužitelj ovlašten od tuženice tražiti plaćanje neplaćenih obroka otkupa stana na temelju odredbe članka 148. stavak 3. i 149. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji stana od 21. prosinca 1995. i 11. veljače 2005. Naime, prema utvrđenju suda prvog stupnja tuženica je zaključujući Ugovor o kupoprodaji stana 11. veljače 2005. (dalje: Ugovor/2005.) bila upoznala s činjenicom da kupuje stan za koji još uvijek nisu plaćeni svi obroci za otkup stana na kojem postoji stanarsko pravo, a kojeg je Z. P. kao kupac zaključio s tužiteljem 21. prosinca 1995. jer je to navedeno u člancima 2., 3. i 4. Ugovora/2005. Člankom 6. citiranog Ugovora tuženica je kao kupac stana preuzela na sebe daljnje obveze plaćanja otkupa stana tužitelju od trenutka potpisivanja Ugovora/2005. Po ocjeni suda Z. P. i tuženica su člankom 6. Ugovora/2005. ugovorili u smislu odredbe članka 148. stavak 3. ZOO-a pravo naplate obroka za otkup stana u korist tužitelja kao treće osobe na koji način je tužitelj na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZOO-a stekao vlastito i neposredno pravo prema tuženici tražiti isplatu daljnjih obroka otkupa stana i to od dana potpisivanja Ugovora/2005. Na temelju takvih utvrđenja i primjene materijalnog prava sud utvrđuje da nisu osnovani prigovori aktivne i pasivne legitimacije.
6.3. Na temelju kartice korisnika za sporno razdoblje od 1. travnja 2018. do 30. lipnja 2021. sud utvrđuje da tuženica nije platila mjesečne obroke otkupa stana u ukupnom iznosu od 1.838,71 euro.
6.4. Sud također utvrđuje da je neosnovan prigovor zastare jer se na tražbinu tužitelja primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom članka 371. ZOO-a pa kako je najstarija tražbina za isplatu kupoprodajne cijene u obrocima dospjela 5. travnja 2018. do dana podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji se sada smatra tužbom, 24. prosinca 2021., nije protekao zastarni rok od pet godina. Naime, s obzirom da je isplata kupoprodajne cijene u Ugovoru o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, kojeg je tužitelj zaključio sa Z. P. 21. prosinca 1995., ugovorena u obrocima, na tražbinu tužitelja ne može se primijeniti trogodišnji zastarni rok za povremena potraživanja u smislu odredbe članka 372. stavak 2. ZOO-a. Kako je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog obroka kupoprodajne cijene do isplate, a plaćanje zateznih kamata traži od kasnijeg dana (21. prosinca 2021.), jer su svi obroci dospjeli zaključno s 1. lipnja 2021., po ocjeni suda osnovan je zahtjev tužitelja da mu tuženica plati zatezne kamate od 21. prosinca 2021. do isplate.
7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilne, prihvaća i ovaj sud.
8. Tuženica u žalbi tvrdi da presuda suda prvog stupnja nije pravilna iz razloga što sud nije smio prihvatiti dokaze tužitelja podnesene na pripremnom ročištu 29. kolovoza 2023. i kasnije jer je u točki 20.1. obrazloženja naveo da je vrijednost predmeta ovog spora 7.088,33 kune pa se radi o sporu male vrijednosti. Da nije uzeo u razmatranje dokaze koje je tužitelj predložio na pripremnom ročištu po ocjeni tuženice tužitelj ne bi dokazao osnovu i visinu svog zahtjeva. Druge žalbene razloge tuženica u žalbi ne navodi.
9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih razloga tuženice utvrđeno je da žalbene tvrdnje nisu osnovane jer je tužitelj, kao ovrhovoditelj, prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenom javnom bilježniku, kao povjereniku suda, tražio od tuženice plaćanje iznosa od 13.853,73 kune, koji zahtjev tijekom ovog postupka nije mijenjao, zbog čega je i pobijana presuda donesena na način da je u tom iznosu održan na snazi platni nalog javnog bilježnika sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a pa se ne radi o sporu male vrijednosti, kako je to utvrdio i sud prvog stupnja te obrazložio u točki 5. obrazloženja. Činjenica što je doista sud prvog stupnja pogrešno u točki 20.1. obrazloženja naveo da je prilikom određivanja visine troškova uzeta u obzir vrijednost predmeta spora od 7.088,33 kune ne utječe na zaključak suda da se ne radi o sporu male vrijednosti, a kako je u točki 20.2. obrazloženja sud pravilno naveo da je vrijednost predmeta ovog spora 1.838,71 euro/13.853,73 kune te je na temelju te vrijednosti spora utvrđivao iznos troškova tužitelja, žalba tuženice nije osnovana.
10. Obzirom da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tuženica tužitelju nije platila u utuženom razdoblju od 1. travnja 2018. do 30. lipnja 2021. mjesečne obroke otkupa stana u ukupnom iznosu od 1.838,71 eur/13.853,73 kune, jer tuženica tu činjenicu nije dokazala, a niti žalbom osporava pravilnost tog činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja, pravilno je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbe članka 149. stavak 1. ZOO-a jer je temeljem te odredbe tužitelj aktivno legitimiran od tuženice tražiti plaćanje mjesečnih obroka otkupa stana koje se je tuženica obvezala plaćati člankom 6. Ugovora/2005. kojeg je zaključila sa Z. P..
10.1. Također, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da za tražbinu tužitelja nije nastupila zastara jer je plaćanje kupoprodajne cijene ugovoreno u obrocima slijedom čega se na tražbinu tužitelja primjenjuje opći zastarni rok iz članka 371. ZOO-a.
10.2. Zatezne kamate sud je također pravilno dosudio od 21. prosinca 2021., kao dana od kojeg je tužitelj zahtijevao plaćanje zateznih kamata, jer je pravilno utvrdio da bi tužitelj imao pravo tražiti plaćanje zateznih kamata od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka, a svi obroci dospjeli su prije navedenog dana.
11. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a.
Koprivnica, 2. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković v.r.
