Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-141/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milena Frankić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IGD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Sandri Pavić, odvjetnici u Požegi, proziv tuženika IG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-6/2022-5 od 30. studenog 2020., ispravljenoj rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-6/2022-15 od 14. veljače 2024., koje je ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-6/2022-17 od 22.veljače 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-6/2022-5 od 30. studenog 2020., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-6/2022-15 od 14. veljače 2024., koje je ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob- 6/2022-17 od 22.veljače 2024. pod toč.III.izreke, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-6/2022-5 od 30. studenog 2020., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-6/2022-15 od 14. veljače 2024., koje je ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob- 6/2022-17 od 22.veljače 2024. pod toč.I. II. i IV. izreke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka i troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, ispravljenoj rješenjem toga suda od 14. veljače 2024., koje je ispravljeno rješenjem 22.veljače 2024. utvrđeno je da bračnu stečevinu između tužiteljice i tuženika čine nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje iz k. č. br. [katastarska čestica]-Kuća i dvorište od 897 m2. (toč. I. izreke presude). Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnik u 1/5 dijela, a tuženik u 4/5 dijela predmetnih nekretnina, (toč. II. izreke), dok je tužiteljica odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko 1/5 suvlasničkog dijela (toč. III. izreke). Konačno, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.641,38 kn/881,46 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 30 studenog 2022. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. IV. izreke presude).

2.Protiv navedene presude žale se tužiteljica i tuženik.

3.Tužiteljica se žali protiv presude, sadržajno u odbijajućem dijelu pod toč. III izreke, te u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 -dalje: ZPP). Predlaže u tim dijelovima pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4.Tuženik se žali protiv presude pod toč. I., II. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže u tim dijelovima pobijanu presudu preinačiti i zahtjev tužiteljice odbiti, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

5.Predmet spora je stvarno pravni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, koje je tužiteljica suvlasnica u 1/3 dijela.

6.Sud prvog ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje slijedeće:

-da je predmetna nekretnine upisana u u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] posebna imovina tuženika, koju je tuženik stekao nasljeđivanjem od svoga oca OG, na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-66/90-4 od 12. veljače 1990.,

-da su tužiteljica i tuženik bili u braku od 8. travnja 1978. do 30. ožujka 2004. kad je brak razveden, da je za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka rođeno jedno dijete, da su živjeli u kući roditelja tuženika i u dogovoru s roditeljima tuženika na toj postojećoj kući sebi dogradili stan i isti uredili, dogradili dvorišnu terasu, uveli plin, srušili staru kuću u dvorištu i od te cigle u dvorištu sagradili dvije garaže, kotlovnicu -da su navedene radove financirali tužiteljica i tuženik sredstvima od svojih plaća te dizanjem kredita, a u tome su im pomagali roditelji novčano, te tuženikov otac koji je obavljao građevinske radove zajedno s prijateljima

-da je tužiteljica u dogovoru s tuženikovim roditeljima građenjem, zajedno s tužiteljem za vrijeme trajanja bračne zajednice, stekla pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini sukladno odredbi čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim donosima ("Narodne novine“, broj: 53/91-dalje. ZOVO)

-da je u postupku utvrđeno da je iz nekadašnje prizemnice stvorena potpuno nova građevina kuća katnica, odnosno kuća s uređenim potkrovljem, tako da je stara kuća izgubila svoj raniji identitet i po svojim karakteristikama predstavlja novi objekt

-da su doprinosi koje je tužiteljica dala prilikom izgradnje stana na katu, u potkrovlju, kako plaćom, tako i radom u domaćinstvu i obitelji, kao i doprinos koji je tužitelj dao zaradom i radom na kući prilikom dogradnje kuće te ostalih radova u dvorištu bili jednaki.

7.Iz priložene procjene nekretnine od 2004. proizlazi da je površina prizemlja i potkrovlja jednaka, a vrijednost objekta u vrijeme procjene iznosila je ukupno 990.967,77 kn, dok je vrijednost zemljišta iznosila oko 88.542,80 kn, a vrijednost priključaka 26.827,89 kn, odnosno ukupna vrijednost nekretnine iznosila je 1.106.338,46 kn, odnosno tržišna vrijednost je bila 342.486,14 kn.

8.Sud prvog stupnja, uzimajući u obzir navedenu procjenu nekretnina iz 2004., kao i činjenicu da je zemljište, na koje otpada 8% vrijednosti, bilo u vlasništvu tuženikovog oca, koji je sagradio i prizemlje, na koje se odnosi 45% vrijednosti, da je isti uveo i instalacije, osim plina, na što se odnosi oko 2% vrijednosti nekretnine, zaključuje da su stranke zajedno stekle oko 45% vrijednosti nekretnine, da je iskazima saslušanih svjedoka utvrđeno da je otac tuženika, koji je bio stolar, sudjelovao dogradnji kuće, koja pomoć je bila namijenjena isključivo tuženiku nalazi da doprinos tužiteljice u stjecanju 45% vrijednosti nekretnine iznosi 20%, a tuženika 30%, što daje osnovu za stvarnopravni, a ne obveznopravni zahtjev.

9.Slijedom iznesenog, djelomično prihvaća zahtjev tužiteljice nalazeći da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 1/5 dijela, a tuženik u preostalih 4/5 dijela, dok u preostalom dijelu, preko 1/5 dijela zahtjev tužiteljice odbija i odlučuje kao u pod toč.I., II. i III. izreke presude.

10.Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi tužiteljice i tuženika neosnovani.

11.Ovaj sud drugog stupnja ispitao je presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 354 st.2. ZPP te nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365.st.2 ZPP, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

12.Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno ukazuje tuženik u žalbi.

13.Sud prvog stupnja je dokaze koji su odlučni za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja ocijenio u skladu s odredbom čl.8. ZPP, a druga je stvar što tuženik smatra da ti razlozi nisu valjani te ih ne prihvaća, a što zapravo predstavlja žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

14.Također nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15.U ovom sporu tužbeni zahtjev bio je upravljen na utvrđenje suvlasničkih dijelova prema doprinosu bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine tijekom trajanja bračne zajednice, a na temelju ulaganja u predmetnu nekretninu koju je tuženik stekao nasljeđivanjem iza očeve smrti 1990., a o kojem zahtjevu je i odlučeno izrekom presude, čime je sud prvog stupnja postupio u smislu odredbe čl. 2. ZPP jer je sudio u granicama zahtjeva stavljenog u postupku.

16.Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ne propisuje izričito situaciju stjecanja stvarnih prava građenjem, adaptacijom odnosno rekonstrukcijom i nadogradnjom na već postojećem tuđem građevinskom objektu, zbog čega se i dosadašnja sudska praksa opredijelila za analognu primjenu odredaba čl. 24. do 26. ZOVO. Sada je to jasno regulirano odredbom čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

17.Adaptacijom (rekonstrukcijom), dogradnjom i nadogradnjom u pravilu se ne može steći pravo suvlasništva, već eventualno obveznopravni zahtjev. Pri tome valja naglasiti da je u slučaju znatnijih ulaganja kada je prvobitna građevina u znatnijom mjeri izmijenjena, pa zapravo niti ne postoji u izvornom obliku ulaganjima je moguće steći pravo suvlasništva, ali samo u situaciji kada je to ugovoreno sa vlasnikom nekretnine.

18.Polazeći od iznesenog, neosnovano ukazuje tuženik da je u postupku počinjena bitna povreda iz čl. 354.st.2.toč.12. ZPP (prekoračenje tužbenog zahtjeva) jer odluka suda prvog stupnja nije utemeljena na drugačijoj osnovi od one na koju se tijekom postupka pozivala tužiteljica (analogna primjena čl.24. ZOVO)

19.Prema odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78, 27/78, 45/89-dalje: ZBPO), zajednička imovina bračnih drugova je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Pravnim institut bračne stečevine koji je kasnijom zakonskom regulativom (Obiteljski zakon) stupio na mjesto instituta zajedničke imovine (u regulativi ZBPO) obuhvaćen je isti sadržaj (imovine koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine). Prema ZBPO bračni drugovi su na zajedničkoj imovini imali pravo zajedničkog vlasništva (u kojem njihovi udjeli u toj imovini nisu bili određeni, iako su odredivi i utvrđuju se prema kriteriju doprinosa bračnog druga u stjecanju te imovine prema okolnostima svakog pojedinog slučaja).

20.S druge strane, posebna imovina (čl. 278. ZBPO) predstavlja imovinu koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, te imovinu koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one iz čl. 277. ZBPO. (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

21.Prema odredbi čl. 285. ZBPO svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine. Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Kod utvrđivanja doprinosa bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, sud vodi računa, kako o zaradi svakog bračnog druga, tako i o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, te i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (čl. 287. ZBPO).

22.Raspoloživi dokazi ne upućuju na zaključak da je kuća izgrađena isključivo sredstvima tužiteljevih roditelja, tuženika i uz pomoć susjeda već su i parnične stranke svojim radom i sredstvima zajednički doprinijele izgradnji objekta i stvaranju nove vrijednosti za vrijeme trajanja braka, tako da je predmetna nekretnina barem dijelom postala dio njihove zajedničke imovine, kako to propisuje odredba čl.277. ZBPO. Tome u prilog govori i iskaz tuženika koji u biti ne spori da su on i tužiteljica u dogradnji gornjeg kata kuće sudjelovali kako vlastitim radom tako i financiranjem izvedenih radova.

23.Navedeno ulaganje izvršeno za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, a provedenim dokazima je utvrđeno da je zemljište na kojem je izgrađena predmetna nekretnina (kuća) bilo u vlasništvu tuženikovog oca, koji je sagradio i prizemlje, te je isti uveo i instalacije (osim plina), da su tužiteljica i tuženik, kao bračni drugovi, uz suglasnost roditelja tuženika iz imovine koju su stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ( zarada i dizanje kredita), te vlastitim radom dogradili stan na postojećoj kući i isti uredili, dogradili dvorišnu terasu, uveli plin, srušili staru kuću u dvorištu i od te cigle u dvorištu sagradili dvije garaže, kotlovnicu, da je time promijenjen identitet postojeće kuće (što je vidljivo iz fotografija list 19-1, te fotografijama i utvrđenjima iz procjene vrijednosti predmetne nekretnine), pri čemu karakter izvedenih radova i opseg uloženih vrijednosti u radove u nadogradnju i uređenje kuće od strane tužiteljice i tuženika je takav da opravdava stvarnopravni zahtjev tužiteljice.

24.Upravo je tuženik u spis priložio procjenu vrijednosti predmetne nekretnine sačinjen po stalnom sudskom vještaku i procjenitelju Slavku Tomljanoviću od 19.srpnja 2004., kojim je utvrđeno stanje i vrijednost nekretnine u vrijeme prestanka bračne zajednice stranaka, a s kojom procjenom je bila suglasna i tužiteljica, pa nije predložila vještačenje u sudskom postupku, radi čega je sud prvog stupnja navedenu procjenu prihvatio kao dokaz čije valjanost nije dovedena u sumnju i na njemu utemeljio svoju odluku, sukladno čl.250.ZPP (tako VSRH u odluci Rev-2277/2018-2 od 17. listopada 2018.).

25.U konkretnom slučaju ne radi o isplati za izvršena ulaganja to i nije bilo potrebno u postupku utvrđivati koji su točno radovi izvedeni na kući i koliko iznosi njihova vrijednost, kako to pogrešno smatra tuženik.

26.Polazeći od sadržaja izvedenih dokaza, te utvrđenja iz procjene vrijednosti predmetne nekretnine da je od nekadašnje prizemnice stvorena potpuno nova građevina kuća katnica, da je površina prizemlja i potkrovlja jednaka, a vrijednost objekta u vrijeme procjene iznosila je ukupno 990.967,77 kn, dok je vrijednost zemljišta iznosila oko 88.542,80 kn, a vrijednost priključaka 26.827,89 kn, odnosno ukupna vrijednost nekretnine iznosila je 1.106.338,46 kn, odnosno tržišna vrijednost je bila 342.486,14 kn, da je zemljište, na koje otpada 8% vrijednosti, bilo u vlasništvu tuženikovog oca, koji je sagradio i prizemlje, na koje se odnosi 45% vrijednosti, te je isti uveo i instalacije, osim plina, na što se odnosi oko 2% vrijednosti nekretnine, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da vrijednost zajedničkog doprinosa stranaka u stjecanju zajedničke imovine iznosi 45%.

27.Imajući u vidu navedeno, kao i da je iskazima saslušanih svjedoka, a i samih stranaka utvrđeno da je u izgradnji kuće sudjelovao i otac tuženika (koji je bio stolar) i čija pomoć je bila namijenjena isključivo tuženiku, doprinos tužiteljice u stjecanju te zajedničke imovine iznosi 45%, a tuženika 55% (a ne, kako je to pogrešno naveo sud prvog stupnja tužiteljice u omjeru od 20%, a tuženika u omjeru od 30%).

28. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan obzirom da je navedeno ulaganje izvršeno za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika, sukladno odredbama čl. 277., čl.287. ZBPO i odredbama ZOVO radi čega, u konačnici, kada se vrijednost doprinosa tužiteljice stavi u razmjer prema ukupnoj vrijednosti imovine pravilan je zaključak da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 1/5 dijela, dok posljedično tome suvlasnički udjel tuženika iznosi 4/5 dijela.

29.Tuženik u žalbi ponavlja žalbene navode kojima osporava osnovanost stvarno pravnog zahtjeva tužiteljice, osporavajući i opseg ulaganja stranaka u dogradnju predmetne nekretnine, a koji navodi su od strane suda ocijenjeni neosnovanim, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja , jer je ocjena izvedenih dokaza od strane suda o toj činjenici dana u skladu s čl. 8. ZPP, te tuženik preocjenjivanjem provedenih dokaza na način kako to njemu odgovara ne može s uspjehom osporiti obrazloženi zaključak suda prvog stupnja. Uostalom ocjena dokaza je na sudu, a ne strankama.

30.U odnosu na žalbene navode tužiteljice da joj je tuženik priznao suvlasništvo 1/3 dijela predmetne nekretnine, a pozivajući se na Izjavu od 22. kolovoza 2013. valja reći, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, da iz sadržaja navedene izjave nije moguće izvesti zaključak da je tuženik priznao da predmetna nekretnina u 1/3 dijela predstavlja (su) vlasništvo tužiteljice s osnova bračne stečevine

31.Tužiteljica i tuženik svojim vlastitim ulaganjima nakon prestanka bračne zajednice, pa sve i ako je povećana time vrijednost predmetne nekretnine, nema zakonskog osnova za povećani obim suvlasničkih prava po osnovi naknadnih ulaganja u povećanju vrijednosti nekretnine – jer iz sadržaja izvedenih dokaza ne proizlazi da stranke sporazumom drugačije odredile (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Rev-962/2006 i Rev-x-1125/15), a osim toga stranke nisu predlagale dokaze iz kojih bio bilo moguće zaključiti o vrijednosti uloženih sredstava.

32.Slijeom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368.st.1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

33.I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovu (čl.154.st.1. ZPP) tako i po visini dosuđenih troškova (čl.155.st.1 ZPP), a tužiteljica i tuženik određeno niti ne navode u čemu bi se nezakonitost odluke o troškovima postupka sastojala.

34.Tuženik nije uspio sa žalbom da troškovi žalbenog postupka padaju na njegov teret, dok trošak odgovora na žabu nije bio potreban za vođenje parnice (čl.154.st.1. i čl.155.st.1. ZPP u vezi s čl. 166.st.1. ZPP).

U Zagrebu 30. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović