Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-183/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek - Šabijan i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AB i drugih, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 5. u vezi sa članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. , 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog AB i okrivljenog TB podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kov 10/2024-5 od 3. travnja 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog AB i okrivljenog TB kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kov-10/2024-5 od 3. travnja 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog AB i drugih, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. KZ/11. na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog AB i okrivljenog TB iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u koji je uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to u odnosu na AB od 5. prosinca 2023., te u odnosu na TB od 6. prosinca 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni AB po branitelju, odvjetniku Slavenu Mijoču zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "žalbu usvoji i ukine istražni zatvor okrivljeniku, a podredno ukoliko drugostupanjski sud ocijeni da su ispunjeni uvjeti za produljenje istražnog zatvora, predlaže da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavak 2. točka 1., 2., 3., 4., 5. i 9. ZKP/08".
2.1. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i okrivljeni TB po branitelju odvjetniku Atili Šilješu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "da ukine pobijano rješenje, podredno da predmetno rješenje preinači sukladno navodima u žalbi, te odredi mjere opreza u najširem mogućem spektru koje će okrivljenik poštovati."
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene opća i posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog AB i okrivljenog TB iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te je za svoju ocjenu dao valjane, dostatne i neproturječne razloge koje u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Nije u pravu okrivljeni AB kada tvrdi da više ne egzistira ni opći ni poseban uvjet za produljenje istražnog zatvora, te pritom tu tvrdnju ne potkrjepljuje niti jednim pravno relevantnim argumentom vezano za zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja već se bavi činjeničnim utvrđenjima, na način da opširno iznosi obranu i polemizira s do sada izvedenim dokazima, kao i sa nalazom vještaka vezano uz alkoholiziranost oštećene VB tempore criminis. Okrivljeni TB, jednako tako opširno u žalbi zapravo iznosi svoju obranu pa se ovdje skreće pozornost žaliteljima da ocjena vjerodostojnosti dokaza nije u ovlasti ovog vijeća, kao vijeća drugostupanjskog suda, kada odlučuje o žalbi na rješenje o istražnom zatvoru. Naime, prvostupanjski je sud valjano obrazložio postojanje osnovane sumnje kao osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., navođenjem dokaza pod točkom 11. i 12. obrazloženja pobijanog rješenja, s time da je prvostupanjski sud utvrdio da je ispunjena temeljna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora. Zaključak o postojanju osnovane sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo koje je predmet optužbe ne ukazuje da je osoba kriva za počinjenje tog kaznenog djela i ne implicira njezinu kaznenopravnu odgovornost. Naime, u ovom stadiju kaznenog postupka, a prilikom odlučivanja o daljnjem trajanju istražnog zatvora, zadaća optužnog vijeća je utvrditi proizlazi li iz prikupljenih dokaza dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, što je prvostupanjski sud i učinio, a ocjenu tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, tijekom kojeg će okrivljenici imati prilike iznijeti ove žalbene navode, budući da većina po svom sadržaju predstavljaju obranu i dokazne prijedloge okrivljenika, pa ih sud nije razmatrao.
7. U odnosu na poseban uvjet za opstojnost mjere istražnog zatvora za koji okrivljeni AB tvrdi da "vjerojatno nije postojao niti prilikom određivanja istražnog zatvora, a u međuvremenu je svakako prestao postojati", što obrazlaže time da okrivljenici nisu nikada ranije prijavljivani, a kamoli osuđivani za kaznena djela, prvostupanjski sud ja dao valjano i na zakonu osnovano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud svoju ocjenu temelji na okolnostima i načinu počinjenja kaznenog djela za koje su okrivljenici osnovano sumnjivi, a pri počinjenju kojeg su iskazali ustrajnost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje koji se ogledaju u izvršenju više spolnih odnosa i sa spolnim odnosom izjednačenim spolnim radnjama prema oštećenoj VB. Prema tome dosadašnja neosuđivanost je samo jedan od kriterija temeljem kojih se procjenjuje opasnost od ponavljanja kaznenog djela, te je u konkretnom slučaju istražni zatvor nužan i opravdan radi zašite zahtjeva javnog interesa i očuvanja sigurnosti koji pretežu nad pravom na slobodu pojedinca.
8. Imajući u vidu upravo interes očuvanja javne sigurnosti, jednako tako nije od značaja niti žalbeni navod okrivljenog AB, da se daljnjim zadržavanjem obojice okrivljenika u istražnom zatvoru ugrožava njihova materijalna egzistencija.
9. Žalbenim navodom da se okrivljeni AB kao neosuđivana mlada osoba nalazi već četiri mjeseca u istražnom zatvoru, (što je samo po sebi prema njegovoj ocjeni anulirano postojanje i najmanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela) ovaj okrivljenik posredno, a okrivljeni TB izravno upire na povredu načela razmjernosti. Međutim uslijed postojanja osnovane sumnje na učin teškog kaznenog djela protiv spolne slobode drugostupanjski sud nalazi da boravkom od četiri mjeseca u istražnom zatvoru načelo razmjernosti nije povrijeđeno. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
10. Neosnovano u svojoj žalbi tvrdi TB da je "posve nepoznato koja je svrha istražnog zatvora doli da isti zamijeni samu kaznu prije eventualnog izricanja kazne, a što je izravno u koliziji sa Ustavom Republike Hrvatske". Uz navedeno posebice ističe da su okrivljeniku teško povrijeđena prava zajamčena člancima 3., 22. ,26. i 28. Ustava Republike Hrvatske, i to konkretno navodom u pobijanom rješenju "da je isti djelatna vojna osoba, čija je obveza kao pripadnika hrvatske vojske štiti građane Republike Hrvatske, a ne narušavati njihova osobna, zakonska i ustavna prava". Međutim, navedeno se ne ukazuje osnovanim, s obzirom da je iz pobijanog rješenja razvidno da je prvostupanjski sud valjano vrednovao sve okolnosti na strani okrivljenika na razini osnovane sumnje, bez ulaženja u kaznenu odgovornost okrivljenika, Jednako tako, od strane Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora
11. Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti ovih okrivljenika ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela, koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer mjere opreza, protivno žalbenim prijedlozima u obje žalbe, u konkretnom slučaju, za sada, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja nedvojbeno postoji.
12. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
