REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4338/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Đure Sessa člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V.A. iz mjesto, [adresa] ([osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica iz Zagreba, Gjure Deželića kbr. 70/II, protiv tuženice Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija kbr. 6 (OIB: 14036333877), koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta kbr. 47, radi utvrđenja ništavnosti dijela ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-329/2021-2 od 1. rujna 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 5544/2018-21 od 2. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom „u točki 1. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba članka 2. i 4. Ugovora o kreditu broj 116-05/206 od 20. siječnja 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazan kredit u valutnoj klauzuli CHF, a u točki 2. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 77.540,98 HRK zajedno sa zateznim kamatama na pojedine iznose od dana dospijeća do isplate i po stopi sve pobliže određeno u toj točki izreke. Točkom 3. izreke utvrđen je ništetnim članak 6. Ugovora o kreditu broj 116-05/206 od 20. siječnja 2006. u dijelu u kojem je banka ovlaštena primijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke, a u točki 4. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.236,30 CHF po srednjem tečaju banke koji je važio na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose od dana dospijeća do isplate i po stopi sve pobliže određeno u toj točki izreke. Točkom 5. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 27.104,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 2. studenog 2020. do isplate.“

2. Osporenom presudom („povodom žalbe tuženika“) odbijena je djelomično žalba tuženice kao neosnovana, a djelomično je prihvaćena - te je prvostupanjska presuda:

- potvrđena u točki 1., 2., 3. i 5. izreke, i

- preinačena u točki 4. izreke tako da je tuženici naloženo isplatiti tužitelju 33.339,50 kn „sa zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini iznos od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim“ na pojedinačne dijelove toga iznosa glavnice kako je to određeno izrekom presude (pa tako na prvi iznos od 148,61 kn od 31. listopada 2006. pa do isplate).

3. Tuženica je sukladno čl. 387., 385. i 385.a Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv te drugostupanjske presude, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

(i) Je li počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), u postupku pred drugostupanjskim sudom, kada je odlukom drugostupanjskog suda preinačena odluka suda prvog stupnja na način da je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju novčani iznos u kunama umjesto tužbenim zahtjevom traženog i prvostupanjskom presudom prihvaćenog novčanog iznosa u valuti CHF prema srednjem tečaju banke?

(ii) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001,35/05)?

(iii) Treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF ili kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?

(iv) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF?

4. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

5. Prijedlog nije dopušten.

6. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 1. rujna 2021., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

7. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

8. Te odredbe ZPP-a, takve, predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu i praksu koju bi trebalo preispitati i promijeniti) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

9. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljena pitanja pod (ii), (iii) i (iv) Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje se u odnosu na ta pitanja ne može očekivati neujednačena i nesigurna praksa - ili takva da bi ju trebalo mijenjati.

10. Naime, osporena presuda je u odnosu na ta pitanja (za slučaj kakav je ovdje: kada je riječ o sporu u svezi Ugovora o kreditu kojim je po tužitelju ostvaren kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, a pokrenutom po zahtjevu tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredaba toga Ugovora o jednostranoj promjeni kamatne stope i odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula, te njegovom zahtjevu za povrat utuženih iznosa plaćenih s osnova preplaćene kamate i preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF, promjene tečaja) temeljena na suđenju u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati: shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda izraženo je (i određeno obrazloženo) u nizu odluka revizijskog suda, pa tako, primjerice, u odlukama posl. br. Revd 4088/2022-2 od 18. listopada 2022., Revd 752/2022-2 od 1. ožujka 2022., Revd 1677/2022-2 od 18. svibnja 2022., Revd 235/2022-2 od 19. travnja 2022., Revd 4305/2022-2 od 8. studenoga 2022., Revd 3691/2022-2 od 2. studenoga 2022., Revd 823/2022-2 od 22. studenoga 2022., Revd 3682/2022-2 od 5. listopada 2022., Revd 2622/2022-2 od 27. rujna 2022., Revd 1676/2022-2 od 4. listopada 2022., Revd 2747/2022-2 od 4. listopada 2022., Revd 2528/2022-2 od 7. rujna 2022. Revd 4472/2021-2 od 16. ožujka 2022., Revd 911/2022-2 od 16. ožujka 2022, Revd 3313/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3242/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3371/2022-2 od 10. rujna 2022., Revd 2507/2021-2 od 15. lipnja 2021., Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015., Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 499/2020-2 od 10. ožujka 2020., a dijelom je prihvaćeno i na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022.

11. Kada je riječ o pitanju pod (i) iz prijedloga, situacija je bar u odnosu na pristup tome pitanju nešto drugačija.

Prvostupanjska presuda je preinačena po žalbi tuženice - koja sada u odnosu na taj preinačeni dio pretendira reviziji.

Međutim, tuženica u prijedlogu nije istakla razumne, određene i dostatne razloge iz kojih bi proizlazilo da je to pitanje važno (prvo) za odluku o predmetu spora, konkretno - da bi odgovorom na to pitanje ostvarila povoljniju poziciju, odnosno - da je već i samo preinačenjem prvostupanjske presude po njezinom traženju povrijeđena u nekom svom pravu, a potom (drugo, ali ne i u ičemu manje bitno) da je to pitanje važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava.

Samo izraz njezina nezadovoljstva osporenom presudom te razloge ne može nadomjestiti.

12. Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:

12.1. da pitanja iz prijedloga tuženice nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa, odnosno takva - da bi ju trebalo mijenjati,

12.2. da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

13. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 30. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug