Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-188/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari A. I., OIB: …, odvjetnika iz R., zastupan po punomoćnici S. T., odvjetnici u R., protiv tuženika L. B., OIB: …, iz V., , zastupanog po punomoćnici M. M. J. C., odvjetnici u Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2024., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnica, 30. travnja 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. T. iz V., posl. br. Ovrv-73/2019 od 27. 3. 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku L. B., OIB: …, da u roku 8 dana plati tužitelju A. I. , OIB: …, iznos od 506,54 EUR (petsto šest eura i pedeset četiri centa / 3.816,50 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. veljače 2017. pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO-a).

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. T. iz V., posl. br. Ovrv-73/2019 od 27. 3. 2019. u preostalom dijelu, odnosno u dijelu kojim je naloženo tuženiku L. B., OIB: …, da u roku 8 dana plati tužitelju A. I., OIB: …, iznos od 14.254,55 EUR (četrnaest tisuća dvjesto pedeset četiri eura i pedeset pet centi / 107.401,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2017. pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. st. 2. ZOO-a, kao i u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju A. I. da tuženiku L. B. naknadi troškove postupka u iznosu od 1.746,75 EUR (tisuću sedamsto četrdeset šest eura i sedamdeset pet centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 26. ožujka 2019. tužitelj je, kao ovrhovoditelj, javnom bilježniku S. T., iz V., podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga od 7. ožujka 2019.) protiv ovršenika L. B., radi namirenja tražbine u iznosu od 111.217,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 6. veljače 2017. pa do konačne isplate.

2. Javni bilježnik je 27. ožujka 2019. na temelju tog prijedloga za ovrhu donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-… kojim je naložio ovršeniku da u roku 8 dana namiri ovrhovoditelju tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškom, kao i iznos troškove postupka u iznosu od 4.990,23 kn i predvidive troškove u iznosu od 368,75 kn. Isto tako, radi naplate navedene tražbine određena je ovrha općenito na imovini ovršenika.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik L. B. (sada tuženik) podnio je pravovremeni prigovor. U bitnom je naveo da u prijedlogu za ovrhu nije naznačen naziv niti bilo kakva oznaka vjerodostojne isprave kako je to određeno čl. 35. Ovršnog zakona. Naveo je da nema nikakvih saznanja o predmetnoj tražbini, niti kako je ona nastala. Naveo je da iz prijedloga ne proizlazi koja bi bila pravna osnova isprave na kojoj se rješenje o ovrsi temelji. Naveo je i da osporava iznos naveden u rješenju o ovrsi koji nije potkrijepljen nikakvim dokazima. Istaknuo je kako ga je u postupku pred M. f., P. u., I. V. zastupala odvjetnica B.P.-V.. Naveo je i da nikada nije primio nikakav račun, niti troškovnik temeljem kojeg bi trebao podmiriti predmetnu tražbinu niti ovrhovoditelj raspolaže izvornikom punomoći za zastupanje od strane ovršenika. U prigovoru ovršenik istaknuo je i prigovor zastare obzirom da ne zna o kakvom se potraživanju radi, te je moguće da se radi i o zastarnom roku od godine dana. Stoga je predložio sa se stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u cijelosti uz odbacivanje prijedloga za ovrhu, odnosno podredno odbijanje istoga kao neosnovanog.

4. Javni bilježnik S. T. spis je u smislu čl. 282. Ovršnog zakona proslijedio O. s. u V. na daljnje postupanje s obzirom da podnesen prigovor ovršenika protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

5. Rješenjem O. s. u V., poslovni broj Povrv-… od 20. veljače 2020., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-… od 27. ožujka 2019. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. U podnesku od 21. svibnja 2020. tužitelj se očitovao na tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi. Naveo je da je ovrhu pokrenuo temeljem ovjerenog izvoda iz poslovnih knjiga u kojem je naveden broj računa (130-1-1), datum izdavanja računa (28.12.2016.), datum dospijeća (5.2.2017) i iznos računa (111.217,50 kn), te da tuženik zapravo dobro zna o kojoj se vjerodostojnoj ispravi radi, na što se tražbina odnosi i na koji način je utužena tražbina nastala te da su navodi da tuženik nikada nije primio nikakav račun niti troškovnik netočni. Nadalje, tužitelj je naveo da je odredbom čl.18. st.1. Zakona o odvjetništvu propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na nagradu troškova u svezi s obavljanim radnom, sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora. Prema Tarifi za pojedine radnje (kao što je sastav podneska i sl.) odvjetniku pripada određena naknada te da je prigovor zastare zbog možebitnog jednogodišnjeg zastarnog roka, apsolutno promašen, budući da je jednogodišnji zastarni rok eksplicitno propisan za taksativno određene usluge, a odvjetničke usluge se u čl.232. ZOO-a koji propisuje jednogodišnji zastarni rok, nigdje ne navode. Tužitelj tvrdi da je zadnju uslugu tuženiku pružao 22. srpnja 2015., a ovršni postupak je pokrenut 26. ožujka 2019., odnosno unutar općeg petogodišnjeg zastarnog roka, te je prigovor zastare tražbine neosnovan. Tužitelj tvrdi da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu temeljem ugovora o nalogu, odnosno temeljem punomoći koju mu je tuženik dao za zastupanje u upravom postupku koji se vodio pred M. f. – P. u., I. V., pod brojem Klasa: UP/I-…., UR.BROJ: …. Tvrdi da je u navedenom postupku izvršio uvid u navedeni spis, te istom tijelu uputio zahtjev za utvrđenje zastare i otpis poreznog duga, te obustavu postupka utvrđivanja porezne obveze s osnova poreza na dohodak za 2006., a navedene radnje vidljive su iz obrazloženja samih rješenja M. f. – P. u., I. V. od 27. srpnja 2015., a koje je upravo povodom njegovih zahtjeva donijelo dva rješenja. Nadalje tužitelj tvrdi da je 12. kolovoza 2015. po primitku istih rješenja putem telefaksa, pisanim putem obavijestio tuženika o donesenim rješenjima i o uspješno končanom upravnom postupku, te je tuženik u nekoliko navrata obaviješten o tijeku postupka, tako da ne stoji izjava da ne zna kako je tražbina prema njemu nastala. Tvrdi da je za izvršene usluge, odnosno odvjetničke radnje, tuženiku 28.12.2016. ispostavio račun broj … u iznosu od 111.217,50 kn, a kao vrijednost predmetnog spora u skladu sa tbr.20/2 Tarife, uzeta godišnja porezna osnovica utvrđena P. rj. M. f. – P. u., I. V., KLASA: …, UR.BROJ: … od 1. veljače 2008., u iznosu od 4.235.384,89 kn. Tvrdi da tuženik račun nije platio do datuma dospijeća, te je stoga u dva navrata tuženiku poslao pisane opomene kojima je tražio podmirenje računa za pružanje odvjetničke usluge, međutim tuženik se na obje oglušio.

7. U podnesku od 29.5.2020. tuženik je naveo njegova namjera nikada nije bila da ga tužitelj zastupa u poreznom postupku već je njegov agent samo pregovarao s tužiteljem i zbog toga mu tuženik nikada nije ni poslao potpisani izvornik punomoći i o istom ga obavijestio telefonskim putem. Naveo je da je razmišljao o angažiranju novog odvjetnika i zato je i poslao kopiju punomoći tužitelju, no na kraju je ipak odlučio da će ga u postupku pred P. u., I. V. zastupati odvjetnica B. P.-V. kojoj nikada nije otkazana punomoć u tom predmetu i koja je 22. 7. 2015. prema njegovom nalogu podnijela zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2006. Navedenoj punomoćnici uredno je plaćena njena naknada za zastupanje u tom postupku u iznosu od 35.000,00 kuna. Tuženik je naveo da je nelogično da za istu stvar angažira dva odvjetnika i plaća dvostruku naknadu. Nadalje, je naveo i da je tužitelj i imao valjanu punomoć za zastupanje nikako nije mogao kao vrijednost predmeta spora staviti godišnju poreznu osnovicu tuženika kada to niti nije bio iznos porezne obveze. Iznos na koji se zastara odnosi, odnosno razlika poreza i prireza za uplatu iznosila je 1.941.146,37 kuna. Naveo je i da je tužitelj u troškovniku naveo zahtjev za utvrđenje zastare poreznog duga kao i zahtjev za otpis poreznog duga što je zapravo jedna te ista stvar i čija je posljedica obustava poreznog postupka. Tome u prilog govori i činjenica da su i rješenje kojim se uvažava zahtjeva za utvrđivanje nastupa zastare kao i rješenje o obustavi poreznog postupka doneseni 27. srpnja 2015. Također tuženik postavlja pitanje iz kojeg je razloga račun za navodnu uslugu ispostavljen tek 5. siječnja 2017. kada je već samo rješenje o obustavi kao i rješenje o uvažavanju zahtjeva kojim se utvrđuje nastup zastare doneseno 27. srpnja 2015. Uz to tuženik ističe da ga je tužitelj telefonskim putem nekoliko puta kontaktirao i tražio od njega iznos od 350.000,00 kuna zato što je porezni postupak obustavljen.

8. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da mu je tuženik potpisao punomoć i ovlastio ga za zastupanje i predložio je da se donese presudu kojom se održava u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen po javnom bilježniku S. T. u V., poslovni broj Ovrv-… od 27. ožujka 2019. kojim je naloženo tuženiku da mu plati iznos od 111.217,50 kn, odnosno 14.761,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od 6. veljače 2017. pa do namirenja po stopi određenoj po čl. 29 ZOO-a, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.990,93 kn odnosno 662,31 Eur sa zakonskom zateznom kamatom određenom čl. 29. ZOO-a a tekućom od 28. ožujka 2019. Tuženik je isticao da nikada nije opunomoćio tužitelja za poduzimanje pravnih radni u postupku koji se vodio pred RH ministarstvo, već ga je kontaktirao radi konzultacija vezanih uz porezni dug.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 4 spisa), presliku rješenja ministarstva od 27. srpnja 2015. (list 27-28 spisa), presliku rješenja ministarstva od 27. srpnja 2015. (list 30-31) spisa, račun (list 36 spisa), specifikaciju odvjetničkih troškova (list 37 spisa), presliku poreznog rješenja od 1. veljače 2008. (list 40-41 spis), Opomenu pred tužbu (list 42 spisa), presliku povratnice (list 43 spisa), opomenu za neplaćene odvjetničke usluge od 23. siječnja 2018. (list 44 spisa), kopiju lista Prijamne knjige (list 45 spisa), potvrdu o prijemu pošiljke (list 46 spisa), presliku Podneska poreznog obveznika (list 54-56 spisa), potvrde (list 57 spisa), dopis ministarstva od 30. svibnja 2019. s prilozima (list 60-62 spisa), dopis ministarstva od 28. veljače 2023. s prilozima (list 102-107 spisa), dopis ministarstva od 30. ožujka 2023.s prilozima (list 113-117 spisa), dopis ministarstva od 22. svibnja 2023. uz dokumentaciju u kovreti (list 124-126 spisa). Isto tako, sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke B. P.-V., M.B., D. J. i M. M. te stranke. Valja reći da su stranke predlagale da se od P. u. pribavi spis Klasa: … te da se izvede dokaz grafološkim vještačenjem. Naime, tužitelj je predlagao izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem potpisa na punomoći na okolnost vjerodostojnosti, odnosno točnosti da je tuženik potpisao punomoć tužitelju za porezni postupak, a tuženik je predlagao da se grafološko vještačenje izvede na okolnost je li punomoć u spisu P. u. skenirana ili izvornik. Sud je u više navrata tražio od P. u. originalni spis o poreznom postupku koji se vodio kod P. u., protiv poreznog obveznika L. B., pod brojem Klasa: …, Urbroj: …, no P. u. je u konačnici obavijestila sud da ne posjeduje original spisa te da zbog navedenog razloga nije u mogućnosti dostaviti spis na uvid. P. u. je navela kronologiju postupka u navedenom predmetu i dostavila dokumentaciju kojom raspolaže. Napominje se da među tom dokumentacijom nije punomoć za zastupanje po odvjetniku A. I. te iz tog razloga nije niti izveden dokaz grafološkim vještačenjem, a i iz iskaza stranaka u konačnici proizlazi da se u spisu P. u. niti ne nalazi izvornik punomoći, već skenirana punomoć, odnosno iz iskaza svjedokinje M. B. proizlazi da se kod nje nalazi izvornik punomoći. Napominje se i da sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje J. M., predložen na ročištu održanom 21. ožujka 2023., odnosno skoro 3 godine nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, sud je ocijenio da je tužitelj mogao taj dokazni prijedlog predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, odnosno da je isti predložen protivno čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN, broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP-a). Naime. s obzirom da je rješenje P. u. od 1. 2. 2008. potpisala J. M. kao voditeljica ispostave P. u. V., a presliku tog rješenja je sudu dostavio sam tužitelj, tužitelj je prema stajalištu suda imao saznanja o točnom imenu i prezimenu osobe koju je želio predložiti da se sasluša kao svjedok prije zaključenja prethodnog postupka.

10. Iz izvoda iz poslovnih knjiga (list 4 spisa) proizlazi da se radi o izvodu iz poslovnih knjiga odvjetnika A. I. od 7. ožujka 2019., iz kojeg proizlazi da L. B. na temelju broja računa 130-1-1, datum računa 28. 12. 2016., datum dospijeća 5. 2. 2017., duguje tužitelju 111.217,50 kuna.

Iz preslike punomoći (list 26 spisa) proizlazi da je tuženik L. B. 21. 7. 2015. u Sarajevu ovlastio tužitelja da ga zastupa u upravnom postupku koji se vodi pred ministarstvom protiv L. B. iz V., pod poslovnim brojem Kl.: …, Urbr.: …, radi poreza na dohodak. Iz preslike punomoći proizlazi da se radi o obrascu u kojem se nadopunjavaju pojedini dijelovi, koje je sud naprijed naveo.

Iz preslike računa broj 130-1-1 (na listu 36 spisa) proizlazi da je isti izdan 28. prosinca 2016. u 16:17, s naznačenim datumom dospijeća 5. siječnja 2017. te da je na istom tužitelj, odvjetnik A. I. za pružene odvjetničke ministarstvom – P. u. V. pod brojem …. prema priloženom troškovniku zaračunao tuženiku L. B. odvjetničke usluge u iznosu od 88.974,00 kn te porez na dodanu vrijednost u iznosu od 22.243,50 kn, odnosno ukupno 111.217,50 kn i pozvao ga da navedeni iznos plati na transakcijski račun.

Iz Specifikacije odvjetničkih troškova (list 37 spisa) proizlazi da je tužitelj obračunao tuženiku odvjetničke radnje, i to: za zahtjev za utvrđenje zastare poreznog duga po 4236 bodova po 20/2 Tbr. OT, odnosno 42.360,00 kuna, zatim za zahtjev za otpis poreznog duga po 4236 bodova po 20/2 Tbr. OT, odnosno 42.360,00 kuna, zatim za uvid u spis 25 bodova po Tbr. 32. OT, odnosno 250,00 kuna, zatim za sastanak u P. u. V. 14. 7. 2015. 50 bodova po Tbr. 31. OT, odnosno 500,00 kuna, zatim za materijalni (putni) trošak Ri-Vž-Ri 500 km x3,12 kn/km (30% od 10,39 kn/l) 1.560,00 kuna po Tbr. 46/3 OT te za cestarinu Ri-Vž-Ri 194,00 kune po Tbr. 44/1 OT i za izbivanje iz ureda za vrijeme putovanja (7 sati) 175 bodova po Tbr. 35 OT, odnosno 1.750,00 kuna, što ukupno iznosi 88.974,00 kuna, na što je obračunao PDV po stopi od 25% u iznosu od 22.243,50 kuna, odnosno sveukupno je obračunao 111.217,50 kuna. Iz Poslovni HR od 14. 7. 2015. proizlazi da je cijena eurosupera 95 bila 10,39 kuna.

Iz preslike rješenja Klas:…, Urbroj: … od 1. 2. 2008. (na listu 40 spisa) proizlazi da je godišnja porezna osnovica poreznog obveznika L. B. za 2006. godinu bila 4.235.384,89 .

Iz preslike podneska na listovima 54-56 spisa proizlazi da je taj podnesak sastavio odvjetnik A. I. 21. 7. 2015. u Ri. za m. za upravnu stvar Klasa: …, Urbroj: …, kao punomoćnik poreznog obveznika L. B. iz V. Iz sadržaja navedenog podneska proizlazi da se porezni obveznik očituje na tijek porezno-upravnog postupka utvrđivanja porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu, sukladno pozivu P. u. od 9. 7. 2015. te obavještava istu da je porezni obveznik imenovao uvodno označenog odvjetnika za svojeg punomoćnika u ovom postupku, pa poziva P. u. da ubuduće korespondenciju vrši isključivo putem imenovanog punomoćnika A. I., odvjetnika iz R.. Nadalje, iz sadržaja navedenog podneska proizlazi da je 1. 1. 2014. nastupila apsolutna zastara za utvrđivanje porezne obveze za 2006. te da zbog toga porezni obveznik nije u obvezi dostavljati nikakve podatke ili se očitovati za porezne obveze iz razdoblja za koje je nastupila zastara, pa predlaže da se donese rješenje kojim se utvrđuje prestanak prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu porezne obveze poreza na dohodak za 2006. u iznosu od 1.941.146,37 kuna, kojim se utvrđuje nastup zastare prava i prestanak tih poreznih obveza te kojim se otpisuju navedene porezne obveze te konačno, kojim se postupak utvrđivanja porezne obveze s osnova poreza na dohodak za 2006. godinu obustavlja. Iz preslike rješenja P. u., klasa: UP/I-…, Urbroj: … od 27. srpnja 2015. proizlazi da je ministarstvo povodom zahtjeva za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze poreznog obveznika B. L., zastupanog putem punomoćnika, odvjetnika I. A. iz R., te punomoćnika ZOU M. F., B.-P. V. i A. F. iz V., na temelju čl. 85. st. 1. Općeg poreznog zakona i čl. 2. st. 1. Zakona o poreznoj upravi, donijela rješenje kojim se zahtjev uvažava i utvrđuje da je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu. Navedeno je i da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je porezni obveznik L. B. podnio putem punomoćnika odvjetnika A. I. 22. 7. 2015. (zaprimljeno u P. u. 23. 7. 2015.) zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu. Također je putem punomoćnika ZOU M. F., B.-P. V. i A. F. iz V., 22. 7. 2015. podnio zahtjev za priznavanje zastare za razrez poreza na dohodak za 2006. godinu. Nadalje, iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je ocjenjujući osnovanost podnesenog zahtjeva utvrđeno da je 1. siječnja 2014. nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu, pa je odlučeno kao u izreci. Iz dostavne naredbe proizlazi da je navedeno rješenje dostavljeno odvjetniku A. I. i ZOU M. F., B.-P. V. i A. F. te pismohrani. Iz preslike kuverte (na listu 29 spisa) proizlazi da je P. u. dostavila rješenje za L. B. odvjetniku A. I.. Iz preslike rješenja ministarstva, klasa: …, Urbroj: … od 27. srpnja 2015. proizlazi da je P. u. povodom nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2006., donijela rješenje kojim se obustavlja postupak utvrđivanja porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu za poreznog obveznika L. B., pokrenutog temeljem podnijete prijave poreza na dohodak za 2006. godinu. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je L. B. 27. 2. 2007. podnio prijavu poreza na dohodak za 2006. godinu te da mu je poreznim rješenjem utvrđen dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 252.289,79 kuna, drugi dohodak u iznosu od 4.002.295,10 kuna te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 1.941.146,37 kuna. Na temelju žalbe poreznog obveznika na rješenje od 1. 2. 2008. Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak je rješenjem od 28. 3. 2012. uvažio žalbu te poništio porezno rješenje od 1.

2. 2008. te predmet vratio na ponovni postupak. U ponovljenom postupku je L. B. putem punomoćnika ZOU M. F., B.P.- V. i A. F. dostavio u P. u. 22. 7. 2015. zahtjev za priznavanje zastare poreznog duga i obustavu postupka (sastavljen 21. 7. 2015.). Također je 23. 7. 2015. P. u. zaprimila podnesak novog punomoćnika - odvjetnika A.

I., poslan prioritetno 22. 7. 2015., u kojem traži utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu te obustavu postupka utvrđivanja (sastavljen također 21. 7. 2015.). Postupajući po navedenom podnesku i zahtjevu P.u. je donijela rješenje 27. srpnja 2015. klasa: …, Urbroj: …, kojim se utvrđuje nastup zastare prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu te je navedeno da je sukladno odredbi čl. 46. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku postupak valjalo obustaviti i u skladu s time donijeti rješenje kao u izreci. Iz dostavne naredbe također proizlazi da je navedeno rješenje dostavljeno odvjetniku A.I. i ZOU M.F., B P.-V. i A.F te pismohrani. Iz preslike kuverte (na listu 32 spisa) proizlazi da je P.u. dostavila navedeno rješenje odvjetniku A.I. Iz preslike dopisa od 12. kolovoza 2015. (list 33 spisa) proizlazi da je odvjetnik A.I. dostavio L.B. na adresu V., preko pošte obično, rješenja P.u. od 27. 7. 2025. Iz Opomene pred tužbu od 26. 1. 2017. (na listu 42 spisa) proizlazi da je tužitelj pozvao tuženika L.B. da mu podmiri usluge uplatom na transakcijski račun u roku od 15 dana. Iz preslike povratnice (na listu 43 spisa) proizlazi da je opunomoćenik L.B. 27.

1. 2017. primio navedenu Opomenu pred tužbu. Iz opomene za neplaćene odvjetničke usluge (list 44 spisa) i preslike prijamne knjige (list 45 spisa) proizlazi da je tužitelj, odvjetnik A.I., 23. 1. 2018. poslao navedenu opomenu putem e-maila i preko pošte te da poziva tuženika L.B. da najkasnije do 10. 2. 2018. podmiri dugovanje s osnova ispostavljenog računa broj 130-1-1 od 28. 12. 2016. za izvršene odvjetničke usluge u iznosu od 111.217,50 kuna, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

Iz Potvrde (na listu 57 spisa) proizlazi da je L.B., ZOU M. F., B. P.-V. i A. F. iz V. 16. 11. 2015. uplatio iznos od 35.000,00 kuna na ime plaćanja troškova zastupanja u predmetu L.B. protiv P.u.V..

Iz dopisa ministarstva od 30. 5. 2019. (list 60 spisa), 28. veljače 2023. (listovi 102-103 spisa), 30. ožujka 2023. (listovi 113-114 spisa) i 22. svibnja 2023. (listovi 124-125 spisa), pregleda akata po predmetu i dokumentacije u kuverti (list 126 spisa) u bitnome proizlazi da P.u. ne posjeduje original spisa klasa: …, Urbroj: … koji se vodio kod P.u. protiv L.B., te da je zahtjev za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu podnesen i putem punomoćnika odvjetnika A.I., zaprimljen u P.u. 23. 7. 2015., i putem punomoćnika ZOU M.F., B. P.-V. i A.F., zaprimljen 22. 7. 2015. Nadalje proizlazi da je L.B. 27. 2. 2007. podnio prijavu poreza na dohodak za 2006. godinu te da mu je rješenjem od 1.

2. 2008. utvrđen dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 252.289,79 kuna, drugi dohodak u iznosu od 4.002.295,10 kuna te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 1.941.146,37 kuna te da je temeljem žalbe navedeno rješenje poništeno te predmet vraćen na ponovni postupak, i to rješenjem od 28. 3. 2012. U ponovljenom postupku pokrenutom od strane P.u. porezni obveznik je putem punomoćnika ZOU M.F., B. P.-V. i A.F., dostavio u P.u. 22. 7. 2015. zahtjev za priznavanje zastare poreznog duga i obustavu postupka (sastavljen 21. 7. 2015.). Također, da je 23. 7.2015. P.u. zaprimila podnesak novog punomoćnika - odvjetnika A.I., poslan prioritetno 22. 7. 2015., u kojem traži utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu te obustavu postupka utvrđivanja (sastavljenog također 21. 7. 2015.). Nadalje, proizlazi da je postupajući po navedenom podnesku i zahtjevu P.u. donijela rješenje klasa: …, Urbroj: …, kojim se utvrđuje nastup zastare prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu, a također je stog dana doneseno i rješenje klasa: …, Urbroj: …, kojim je P.u. obustavila postupak utvrđivanja porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu za poreznog obveznika L.B., pokrenutog temeljem podnesene prijave poreza na dohodak za 2006. godinu. Iz pregleda akata po predmetu proizlazi da je 10. 7. 2015. Porezna uprava pozvala L.B. na dostavu podataka, da je 14. 7. 2015. zaprimljen podnesak, da je 16. 7. 2015. donesen Zaključak o produljenju roka za dostavu te da je 20. 7. 2015. zaprimljen podnesak. Nakon toga je 22. 7. 2015. zaprimljen zahtjev za utvrđivanje zastare podnesen od strane ZOU M.F., B. P.-V. i A.F.,. Nakon toga je 23. 7. 2015. zaprimljen i zahtjev za utvrđivanje zastare od strane ZOU A.I. i S.N.. Nakon toga je 27. 7. 2015. doneseno rješenje kojim se zahtjev uvažava i rješenje o obustavi postupka. Nakon toga slijedeće pismeno je zahtjev suda za dostavu spisa, zaprimljen 12. 6. 2020. Dakle, iz navedenog proizlazi da odvjetnik A.I. P.u. nije dostavio dva zahtjeva, odnosno dva podneska. Nije vidljivo je li odvjetnik A.I. dostavio punomoć za zastupanje poreznog obveznika L.B..

11. Iz iskaza svjedokinje B. P.-V. proizlazi da je ona zastupala L.B. u postupku pred P.u., i to radi podnošenja zahtjeva za utvrđenje zastare. Tuženik L.B. joj nije spominjao da bi ga netko drugi zastupao, a čitajući uvod rješenja vidjela je da su napisana dva punomoćnika, no ne sjeća se koji je to bio. Stranka joj nije davala nikakve upute, a usluga joj je plaćena. Svjedokinja se ne sjeća je li s tuženikom razgovarala o tome da ima drugog punomoćnika te niti je li ikad razgovarala s tim drugim punomoćnikom. Punomoć joj je dao L.B., a zahtjev za utvrđivanje zastare poreznog duga je slan P.u. preporučenom pošiljkom preko pošte, zajedno s punomoći. Svjedokinja je iskazala da je obitelj B. njihova stranka sigurno od 1992.

12. Iz iskaza svjedokinje M.B. proizlazi da je tuženika zastupala odvjetnica B. P.-V. u predmetu pred P.u., radi poreznog duga. Iskazala je da je tuženik bio u kontaktu s odvjetnikom I., ali ne da ga angažira za taj predmet već radi konzultacija oko toga. Oni tada nisu boravili u R.H., a nogometni agent tuženika mu je dao savjet da se obrati odvjetniku I. radi konzultacija. Iz njezinog iskaza proizlazi da je odvjetnik I. tražio da mu se potpiše bjanko punomoć, obzirom da je rekao da se baš u tom trenutku nalazi u V. i da ima neke veze u P. u., pa je tražio da mu se potpiše punomoć, da ne dođe praznih ruku odnosno da uđe u spis, te je tuženik potpisao tu punomoć, no original nikad nije dostavio odvjetniku I., odnosno original se nalazi kod nje. Nadalje, iz njezinog iskaza proizlazi da nakon što je odvjetnik I. bio u P. u. je nazvao njezinog supruga i tražio da se otkaže punomoć odvjetnici B. P.-V. i da se nazove gospođa M. u P. u. i da joj se kaže da je sada odvjetnik I. punomoćnik njezinog supruga, no to nikad nije napravljeno. Nedugo nakon rješenja P. u. odvjetnik I. je kontaktirao tuženika i tražio 300.000,00 kuna, a nije izdao nikakav račun, već je dobio Opomenu pred tužbu 26. 1. 2017. Tuženik je skeniranu punomoć e-mailom dostavio tužitelju. Iz njezinog iskaza proizlazi da je njezin suprug imao namjeru dati punomoć odvjetniku I. samo za uvid u spis i savjetovanje, a ne za zastupanje u predmetu pred P. u..

13. Iz iskaza svjedokinje M. M. proizlazi da je zaposlenica P. u., i to Službe za ovrhu. Nema saznanja da bi A. I. imao kakvu tražbinu prema L. B., a J. M. je radila kao voditelj Ispostave V. i još uvijek radi u P. u..

14. Iz iskaza svjedoka D. J. proizlazi da je prije 8-9 godina sreo prijatelja u R. i u jednom razgovoru mu je rekao da mu A. I. radi nešto oko poreza, a on mu je rekao da on zna A. I.. Nakon nekog vremena kada je L. B. bio u S., rekao mu je da ima neki problem s P. u. i on mu je rekao da ima poznanika koji se time bavi i nabavio mu je broj od A. I., da vidi što može riješiti. Dalje ne zna detalje. Otprilike godinu dana nakon toga sreo je A. I., koji mu je doviknuo da je riješio onog L. B., a nakon nekog vremena L. B. mu je rekao da ga je A. I. tražio neki iznos, nešto oko 50.000,00 Eur, što L. B. nije bilo simpatično, a prije otprilike 2-3 godine mu je A. I. rekao da će tužiti L. B.. Iz njegovog iskaza proizlazi da je dao kontakt L. B. i da je on poveznica između tužitelja i tuženika, zna da je bio uključen i neki ured iz V.. Nije mu poznato da bi se tužitelj nalazio s ocem L. B.. Tuženik mu nije rekao da je tužitelju spreman platiti 30% nagrade od visine duga, on o tome nije pregovarao.

15.Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, valja reći da sud prihvaća u cijelosti iskaz svjedokinje B.P.-V. kao vjerodostojan, s obzirom da je ista iskazivala neposredno uvjerljivo i ista je prema stajalištu suda nezainteresirana za ishod spora. Glede iskaza svjedokinje M. B., tuženikove supruge, sud prihvaća njezin iskaz u pravcu da se kod nje nalazi original punomoći koju je tuženik skenirao i poslao e- mailom tužitelju te da tuženik nije imao namjeru angažirati tužitelja za zastupanje u predmetu pred P. u., s obzirom da ga je već u tom postupku zastupala odvjetnica B. P.-V., već mu je skeniranu punomoć poslao putem e-maila na traženje tužitelja radi uvida u spis P. u. i za savjetovanje. Naime, sud je u tom pravcu prihvatio iskaz svjedokinje M. B., s obzirom da doista iz iskaza svjedokinje B. P.-V. i dostavljenih podataka od strane P. u., proizlazi da je tuženika L. B. u tom postupku zastupala odvjetnica B. P.-V., a iz iskaza svjedoka D. J., koji prema stajalištu suda nije neposredno zainteresiran za ishod spora proizlazi da su stranke doista bile u kontaktu vezano za postupak koji se vodio pred P. u., odnosno tuženikov problem s P. u.. Glede iskaza svjedokinje M. M., valja reći da ista nema saznanja o odlučnim činjenicama u ovom postupku. Glede iskaza svjedoka D. J., sud prihvaća njegov iskaz u pravcu da je on dao kontakt A. I. L. B., no da on nije pregovarao o visini naknade koju bi eventualno tuženik bio dužan platiti tužitelju u vezi problema s P. u..

16. Iz iskaza tužitelja odvjetnika A. I. proizlazi da ga je u vezu s tuženikom doveo D. J., agent tuženika. Tuženik ga je osobno nazvao da ima problem s poreznim rješenjem i tražio da ga uzme u zastupanje i da će mu za usluge platiti, na što je pristao i rekao da mu je za zastupanje u poreznom postupku potrebna punomoć, bez koje ne može ništa, na što je tuženik rekao da nema nikakvih problema da će mu punomoć potpisati i poslati i da će za njegove usluge platiti cijenu koju se dogovore. Tužitelj je iskazao da je tuženiku rekao da rade po odvjetničkoj tarifi i da će mu fakturirati po odvjetničkoj tarifi, a da je sam tuženik predlagao da će mu isplatiti postotak od iznosa otpisanog duga, no ostali su kod odvjetničke tarife. Nadalje je tužitelj iskazao da nakon što su dobili punomoć, čini mu se e-mailom, izvršio je uvid u spis i to u dva navrata, s obzirom da prvi puta cijeli spis nije bio formiran. Obavijestio je tuženika o stanju spisa i rekao da je potrebno podnijeti službeni podnesak na temelju kojeg će se porezni dug ukinuti i postupak obustaviti te da je tuženik zahtijevao da to učini. Nakon toga je podnio podneske koji se nalaze u poreznom spisu na temelju kojih je porezno tijelo i donijelo rješenja koja se nalaze u spisu. Tuženik ga je radi predaje dokumentacije uputio na svojeg oca s kojim je bio na sastanku u V. koji mu je predao porezno rješenje i dodatnu dokumentaciju i molio ga da poduzme sve da se porezni dug riješi, a da će mu tuženik bez ikakvih problema podmiriti usluge, da ima novaca, pa mu je u tom smislu uručio i ugovore izvornike sa NK V. i sa FC N., koji se još uvijek nalaze u njegovom posjedu. Tuženik ga je dosta često kontaktirao radi dobivanja informacije da li su uspjeli bilo što riješiti i nikada nije govorio da ne bi platio dug, odnosno cijenu njegovih usluga. Nakon što je zaprimio rješenje porezne uprave iz kojeg je vidljivo da je posao napravljen, odnosno da je polučio uspjehom isto je dostavio tuženiku, te ga pozvao na plaćanje naknade za zastupanje, a radi koje je dostavio i račun, koji se nalazi u spisu, no račun nije plaćen. Iskazao je da ga kad je vršio uvid u spis porezne uprave nitko ga nije tražio original punomoći. Odgovorio je da je rješenje porezne uprave stiglo 29.9.2015., a kada je ispostavio račun je vidljivo iz računa u spisu. Na pitanje zašto je tek tada ispostavljen račun, odgovorio je da da se čekala pravomoćnost rješenja P. u.. Na pitanje zašto je ispostavio račun nakon više od godinu dana od pravomoćnosti rješenja porezne uprave odgovorio je da je odmah tražio da mu se isplati. Primjenom odvjetničke tarife sam došao do iznosa od 111.217,50 kn. VPS je bio iznos duga uvećan za kamatu, a to je vidljivo iz rješenja porezne uprave, kojim je utvrđena godišnja porezna osnovica u iznosu od 4.235.384,89 kn. Na pitanje je li nesporno da je u spis porezne uprave uložio skeniranu punomoć, odgovorio je da je to moguće. Na pitanje tko je ispunjavao skeniranu punomoć, odgovorio je da on, da je stranka bila u S., dakle nije ispunjavao punomoć u prisutnosti stranke. Punomoć je ispunjavao na temelju telefonskih razgovora i izričitih uputa tuženika za što je punomoć izdana. Ne zna kada je izvršio uvid u porezni spis, dva puta je bio. Nije vidio u spisu da tuženik već ima punomoćnika, odnosno spis koji mu je porezna uprava dala na uvid nije sadržavala punomoć drugog odvjetnika. Na pitanje je li imao bilo kakve pisane upute za poduzimanje radnji, odgovorio je da mu je pisana punomoć dostavljena putem e-maila, a sve drugo putem telefona te da nije tražio tuženika da mu plati 300.000,00 kn.

17.Iz iskaza tuženika L. B. proizlazi da je u to vrijeme bio u S., odnosno bio je na relaciji S.-D.-V.. i gospoda B. P.-V. mu je javila da ima porezni dug. Njegov nogometni menadžer D. J. mu je rekao da mu njegov prijatelj A. I. može pomoći u vezi tog poreznog duga i tako je kontaktirao A. I. i razgovarao s njim o slučaju.

21.7.2015. mu je potpisao i skenirao punomoć i poslao putem e-maila, no drugog dana ga je odvj. I. zvao i rekao mu da opozove punomoć B. P.-V. i da nazove gđu. M. u P. u. i da joj javim da ga odvjetnik I. zastupa na P.u.,, no on to nije htio napraviti i rekao je odvjetniku I. da to neće napraviti. Nakon što je njegova odvjetnica B. P.-V. dobila rješenje od porezne uprave rekla mu je da ga u istom zastupa i A.I.. Nakon toga ga je zvao odvjetnik I. i tražio da mu plati 300.000,00 kn. Bio je ogorčen s tom cifrom i preplašen i rekao mu da mu to ne može platiti i rekao o čemu se tu radi i nikad nije dobio račun od odvjetnika I.. Iskazao je da s odvjetnikom I., nikad nije razgovarao o ciframa, s njim je samo razgovarao o problemu, odnosno dao mu je punomoć za konzultacije i da provjeri jer je rekao da ima vezu u P.u., odnosno odvjetnik I. se ponudio u vezi informacija te da će izvidjeti kakva je situacija u P.u. s time. Račun od odvjetnika I., nije primio fizički, sve je to bilo telefonski, i mislim da nakon što mu je telefonski rekao da mu plati 300.000,00 kn ga možda još jednom nazvao i smanjio cifru, ali sve su to bile astronomske cifre. Nije bio upoznat s tekstom odnosno sadržajem koji je odvj. I. upisao u punomoć i rekao jer odvjetniku I. da ima punomoćnicu u postupku pred P.u.. Na pitanje tužitelja da li se punomoć koju mu je poslao odnosi na taj porezni predmet ili za nešto treće, odgovorio je da je to bio prazan papir i da je tu punomoć poslao da tužitelj uopće može doći u P.u. pitati za njega i taj porezni spis. Tu punomoć je poslao tužitelju za uvid u spis jer mi je njegov prijatelj D.J. rekao da tužitelj ima veze u P.u.. Punomoć je dao da bi dobio informaciju u vezi poreznog duga. D.J. mi je tako prezentirao tužitelja da on ima veze u P.u.. Na pitanje da li sam od svoje punom. obio informacije o tom spisu, odgovaram da sam dobio informacije da se to vodi, odnosno da je u tijeku. Informacija koju je htio dobiti je u kojoj je to situaciji. Na pitanje je li tužitelju izdao punomoć da ga zastupa u tom postupku, odgovorio je da je punomoć izdana samo za konzultacije, a na pitanje zašto to nije napisao u punomoći odgovorio je da mu je tužitelj rekao samo da potpiše. Nikad nije razgovarao s tužiteljem o cijeni usluge. Na pitanje je li od tužitelja dobio konzultacije i informacije, odgovorio je da se s tužiteljem čuo 22.7. i da je situacija bila da je to gotovo, završeno, a te informacije je imao i od B.P.-V..

18. Stranke su dopunski saslušane na ročištu održanom 15. travnja 2024. te iz iskaza tužitelja nadalje proizlazi da je P.u. podnio onoliko podnesaka koliko je specificirano na računu, odnosno točno se više ne sjeća. nadalje proizlazi da je sastanak u P.u. održao sastanak onda kada se našao s tuženikovim ocem pa je usput otišao izvršiti uvid u spis. Misli da je službenica M. tražila da naknadno dostavi punomoć, a drugi puta je išao izvršiti uvid u spis nakon što mu je izdana punomoć. Punomoć mu je izdana kada piše da mu je izdana. Iskazao je da se najprije čuo s tuženikom, koji mu je rekao da ide do njegovog oca koji će mu dati papire, odnosno dokumentaciju o poreznom dugu, a da će mu on punomoć dostaviti putem e-maila ili faksom da vidi što se može učiniti u vezi tog poreznog duga. Nakon toga se našao s tuženikovim ocem koji mi je dao dobar dio dokumentacije i onda je otišao na uvid u spis da vidi o čemu se radi. Nakon toga se čuo sa L.B. odnosno taj isti dan kada je izvršio uvid u spis. Cijelo vrijeme su bili u kontaktu i nikada nije bilo sporno da ga je imenovao i da radi taj posao. Odgovorio je da mu je tuženik dao usmeni nalog da obavi posao i kad mu je dao punomoć je je dostavio u P.u.. Tu punomoć koju mu je poslao preko e-maila je dostavio u P.u., a tuženik mu je rekao da orginal šalje poštom. Nakon što je izvršio uvid u spis kontaktirao je stranku. Napomenuo je tuženiku i da mu je čak dobar dio poreznog duga u zastari. S tuženikom je iskomunicirao radnje koje će poduzeti i rekao mu je da poduzme sve da ne mora platit taj dug. Službenica u P.u., mu je bez punomoći dozvolila uvid u spis jer joj je objasnio da je iz R. te mu je rekla da naknadno dostavi punomoć što je i učinila i to je konstatirala u službenoj zabilješci. Tog dana je zvao tuženika. Iz iskaza tuženika L.B. nadalje proizlazi da, nakon što mu je predočena preslika punomoći na listu 26 spisa, je on popunio "S., 21:07." te dopisao godinu i potpisao se na punomoći, a punomoć je bila prazna, odnosno on nije dopisao tekst u punomoći. S tužiteljem se čuo prije potpisivanja punomoći. Rješenje od P.u. od 27.7.2015. je primio od B. P.-V.. S tužiteljem se čuo 2-3 puta, i treći put je bio tad kad ga je tražio iznos da plati koji ne odgovara utuženom iznosu. B.P.-V. mu je rekla da je dala zahtjev za zastaru. U isto vrijeme je bio u kontaktu s tužiteljem i odvjetnicom B. P.-V. koja je vodila cijeli slučaj. Nije dao striktnu uputu tužitelju da podnese zahtjev isti kakav je podnijela odvjetnica B. P.-V., koja ga je zastupala duže vrijeme On je promijenio klubove u B., Nj., S. i ne zna koliko dugo ga je zastupala prije nego je potpisao punomoć tužitelju. Na pitanje kako to da B. P.-V. vec nije podnijela zahtjev za zastaru prije nego ju je podno tužitelj odgovorio je da ne zna.

19.Analizirajući iskaze stranaka, sud prihvaća iskaz tužitelja odvjetnika A.I. u pravcu da je on popunjavao punomoć koja se u preslici nalazi na listu 26 spisa, odnosno sud prihvaća iskaz tuženika L.B. u pravcu da je on na toj punomoći samo nadopisao "S., 21:07." te dopisao godinu i potpisao se na punomoći, a punomoć je bila prazna, odnosno on nije dopisao tekst u punomoći, odnosno da je u preostalom dijelu tužitelj popunjavao tu punomoć. Također sud prihvaća iskaze stranaka u pravcu da je tuženik dostavio tu punomoć skeniranu tužitelju e-mailom, odnosno da tuženik nikad nije dostavio izvornik punomoći tužitelju. Naime, iskazi stranaka su zapravo u tom pravcu sukladni, a na temelju iskaza tuženikove supruge M.B., sud je utvrdio da se kod nje zapravo nalazi izvornik te punomoći koju je tuženik potpisao. Nadalje, sud prihvaća iskaz tužitelja da je izvršio uvid u spis P.u. vezan za L.B. te da nije imao nikakve pisane upute od tuženika za poduzimanje radnji u vezi tog postupka. Sud je prihvatio i iskaz tuženika L.B. u pravcu da je predmetnu punomoć, koju u izvorniku nije dostavio tužitelju, dao za konzultacije i da provjeri situaciju u P.u. u vezi njegovog predmeta, te da mu nije dao striktnu uputu da podnese isti zahtjev kakav je podnijela o njegova punomoćnica B.P.-V., kao i da s tužiteljem odvjetnikom A.I. nije razgovarao o cijeni njegove usluge. Naime, u tom pravcu, iako sud ne smatra da je postupao s pažnjom prosječnog čovjeka, odnosno u skladu s načelima savjesnosti i poštenja kao sudionika u (obveznom) odnosu s tužiteljem, sud je ocijenio životno logičnim njegov iskaz u pravcu da nije dao striktnu uputu tužitelju da podnese formalno isti zahtjev na spis P.u., kakav je zapravo dan prije odvjetnika A.I. podnijela njegova punomoćnica odvjetnica B. P.-V.. Nadalje, valja reći da je, iako su iskazi stranaka dijelom kontraktiktorni jedan drugome, ali i samima sebi (posebno iskaz tužitelja odvjetnika A.I. u dijelu je li prvi puta vršio uvid u spis P.u. bez punomoći ili nakon što mu je tuženik e mailom dostavio skeniranu punomoć, kao i je li tužitelj rješenja P.u. primio 29.9.2015., s obzirom da iz dopisa na listu 33 spisa proizlazi da je istima raspolagao već 12. kolovoza 2015.), razmatrajući iskaze stranaka dane na ročištu održanom 19. siječnja 2023. od onih danih na ročištu održanom 15. travnja 2024., sud iste povezujući ih sa sadržajem dokumentacije u spisu i iskazima saslušanih svjedoka prihvatio u naprijed navedenim dijelovima, odnosno pravcu da tužitelj odvjetnik A.I. zapravo nije raspolagao valjanom punomoći, koju prema stajalištu suda predstavlja samo izvornik punomoći, za zastupanje tuženika u predmetu P.u. koji se vodio pod Klasa … vezano za utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2006. tuženika L.B., kao poreznog obveznika.

20. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve u međusobnoj povezanosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, sud je odlučio kao u izreci odnosno ocijenio je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

21. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je je li tužitelj imao valjanu punomoć za zastupanje tuženika u postupku pred P.u., koji se vodio radi utvrđivanja porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu za poreznog obveznika L.B.. Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženik kontaktirao tužitelja, odvjetnika A.I. telefonskim putem, u vezi postupka utvrđivanja porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu koji se vodio pred P.u.. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka M.B. i D.J., proizlazi da je D.J. dao broj odvjetnika A.I. L.B., jer mu je L.B. rekao da ima neki problem s P.u., a D.J. mu je rekao da ima poznanika koji se time bavi. Nadalje, iz iskaza saslušane svjedokinje M.B. i tuženika, koje je sud u tom pravcu prihvatio, proizlazi da su se M.B. i L.B. nalazili u to vrijeme u S., a tužitelj je tražio da mu L.B. dostavi punomoć da može izvršiti uvid u spis P.u.. L.B. je potpisao praznu punomoć odvjetniku A.I., nadopisao datum i mjesto popunjavanja i skeniranu punomoć poslao putem e-maila odvjetniku A.I., koji je tu punomoć popunio do kraja. Na temelju takve skenirane punomoći je odvjetnik A.I. izvršio uvid u spis P.u. i 22. srpnja 2015. podnio preko pošte, preporučenom pošiljkom, zahtjev koji se u preslici nalazi na listovima 54-56 spisa, kojim je predložio P.u. donošenje rješenja kojim se utvrđuje nastup zastare prava i prestanak obveze poreza na dohodak za 2006. godinu te kojim se otpisuju porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu i kojim se postupak utvrđivanja porezne obveze s osnova poreza na dohodak za 2006. godinu obustavlja. Valja naglasiti da je u postupku utvrđeno i da je u istom postupku pred P.u. tuženika L.B. zastupala B.P.-V., odvjetnica u ZOU M. F., B. P.- V. i A. F., koja je 22. 7. 2015. također podnijela zahtjev za priznavanje zastare za razrez poreza na dohodak za 2006. godinu. Zahtjev koji je podnio odvjetnik A. I. u P. u. je zaprimljen 23. 7. 2015., a zahtjev koji je podnijela odvjetnica B. P.-V. iz ZOU M. F., B. P.-V. i A. F. je u P. u. zaprimljen 22. 7. 2015. U postupku je nadalje utvrđeno da je P. u. zahtjev L. B. za utvrđenje da je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godine uvažen rješenjem od 27.7.2015. i istog dana je doneseno i rješenje kojim se obustavlja postupak utvrđivanja porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu za poreznog obveznika L.B.. Nadalje iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj odvjetnik A.I. izdao račun za odvjetničke usluge s PDV-om u ukupnom iznosu od 111.217,50 kn broj … 28. prosinca 2016, dakle više od godinu i 5 mjeseci od kada je kako tvrdi izvršio odvjetničke usluge za tuženika. Prilikom donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je u prvom redu imao u vidu odredbu čl. 7. Zakona o odvjetništvu (NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21), iz koje proizlazi da su odvjetnici dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore te Kodeksu odvjetničke etike. Nadalje, sud je imao u vidu i odredbu čl. 18. st. 3. Zakona o odvjetništvu, prema kojoj je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. Odredbom čl. 32. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da u postupku stranku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik te da je osoba ovlaštena za zastupanje stranke dužna podnijeti dokaz o ovlasti za zastupanje stranke, a ako su zakonom propisani i dodatni uvjeti za oblik ovlasti, ovlast mora biti dana prema tim uvjetima. Prema stajalištu suda, tužitelj je kao opunomoćenik tuženika bio dužan P.u. dostaviti original punomoći, a iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nije P.u. dostavio original punomoći za zastupanje tuženika u postupku utvrđivanja porezne obveze poreza na dohodak za 2006. godinu za poreznog obveznika L.B, pokrenutog temeljem podnijete Prijave poreza na dohodak za 2006. godinu. Iz Općih načela Kodeksa odvjetničke etike (NN 64/07, 72/08, 64/18, 52/21, 83/21) proizlazi da taj Kodeks odvjetničke etike utvrđuje načela i pravila ponašanja kojih su se, radi očuvanja dostojanstva i ugleda odvjetništva, odvjetnici uvijek dužni pridržavati pri obavljanju svoje službe. Iz točke 18. Općih načela Kodeksa odvjetničke etike proizlazi da se protivi časti i ugledu odvjetništva svaka nelojalnost u poslovanju, a osobito pribavljanje stranaka putem posrednika, uzimanje uputa od trećih osoba izvan odvjetničkog ureda i pozivanje na dobre veze. Također, iz Kodeksa odvjetničke etike proizlazi da odvjetnik ne smije preuzeti zastupanje stranke koju već zastupa drugi odvjetnik prije nego što stranka tom odvjetniku ne opozove punomoć. Također, glede troškova zastupanja iz Kodeksa odvjetničke etike proizlazi da odvjetnik treba stranku upoznati s približnim iznosom troškova zastupanja i upozoriti je na mogućnost da troškovi koji će joj biti određeni na teret protivne stranke budu manji od njegova računa. U konkretnom slučaju prema stajalištu suda, tužitelj kao odvjetnik nije postupao u skladu s citiranim odredbama Zakona o odvjetništvu, Zakona o općem upravnom postupku i Kodeksa odvjetničke etike. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da je D.J. bio posrednik između tužitelja i tuženika. Nadalje, iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj uzimao upute od tuženikovog oca izvan odvjetničkog ureda. Nadalje, proizlazi da je tužitelj izdao račun za usluge koje tvrdi da je izvršio kao punomoćnik tuženika, više od godinu i pet mjeseci nakon izvršenja tih usluga. Također, iz provedenog postupka proizlazi da tužitelj P.u. nije podnio dokaz o ovlasti za zastupanje L.B. kao stranke. Prema stajalištu suda, takav dokaz je samo izvornik punomoći, a ne i preslika skenirane punomoći, odnosno skenirana punomoć. Glede računa broj … od 28. prosinca 2016. također valja reći da iz provedenog postupka proizlazi, odnosno iz pregleda akata po predmetu P. u. … proizlazi da je tužitelj sastavio samo jedan zahtjev odnosno jedan podnesak, a na računu je obračunao odvjetničke troškove sastava dva zahtjeva. Glede toga valja reći čak i da je u postupku utvrđeno da je tužitelj imao valjanu punomoć za zastupanje tuženika pred P. u., tužitelj ne bi imao pravo na naknadu troškova sastava dva zahtjeva, s obzirom da u ovom postupku nije dokazao da je sastavio dva zahtjeva već samo jedan zahtjev, a s druge strane, prema odredbi čl. 52. Kodeksa odvjetničke etike odvjetnik ne smije stranci prouzročiti nepotrebne troškove postupka. Isto tako valja reći da iz navedenog računa proizlazi da je tužitelj tuženiku obračunao naknadu za sastanak u P.u. 14.7.2015., a iz provedenog postupka, odnosno iskaza samih stranaka i preslike skenirane punomoći proizlazi da je tuženik tu punomoć potpisao tek 21.7.2015. pa je i u tom dijelu prema stajalištu suda tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Dakle, na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio da tužitelj nije imao valjanu punomoć za zastupanje tuženika u postupku pred P.u., ali s obzirom da iz iskaza tuženika i svjedokinje M.B. proizlazi da mu je tuženik poslao skeniranu punomoć radi uvida u spis Porezne uprave, sud je ocijenio djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, i to u dijelu koji se odnosi na uvid u spis za koji je tužitelj zatražio naknadu u visini od 250,00 kuna + PDV, zatim vezano uz taj uvid u spis na materijalni putni trošak u visini od 1.560,00 kuna i cestarinu u iznosu od 194,00 kune te za izbivanje iz ureda za vrijeme putovanja u iznosu od 1.750,00 kuna, a s obzirom da je u tom dijelu tužitelj zatražio naknadu sukladno tada važećim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN broj 142/12, 130/14, 118/14, 107/15), a sve primjenjujući fiksni tečaj konverzije od 7,53450 sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22). Na te materijalne troškove i na izbivanje iz ureda tužitelj nema pravo potraživati i obračunavati porez na dodanu vrijednost, s obzirom da iz odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika proizlazi da odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost samo na obavljene radnje, a materijalni troškovi, putovanja i izbivanje iz ureda se prema stajalištu suda ne mogu smatrati obavljenom radnjom. Naknadu za sastanak u P. u. 14. 7. 2015. sud nije ocijenio osnovanom, kako je već rečeno, s obzirom da iz preslike punomoći na listu 26 spisa proizlazi da je tuženik tužitelju punomoć potpisao tek 21. 7. 2015. Glede zatražene naknade za zastav za utvrđenje zastare poreznog duga i zahtjeva za otpis poreznog duga, sud u tom dijelu zahtjev tužitelja također nije ocijenio osnovanim, s obzirom da tužitelj prema stajalištu suda nije dokazao da je bio ovlašten od strane tuženika za poduzimanje tih radnji, a kako je već i ranije navedeno, iz dokaznog postupka proizlazi da je odvjetnik A.I. sastavio samo jedan zahtjev, a ne dva. Tu valja naglasiti da je sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvenstveno imao u vidu naprijed citirane propise kojima se utvrđuju načela i pravila ponašanja kojih su se odvjetnici dužni pridržavati pri obavljanju svoje službe i koja su prema stajalištu suda zahtjevnija i stroža od načela savjesnosti i poštenja kojih su se dužni pridržavati ostali sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa ( čl. 4. ZOO-a). Slijedom svega navedenoga valjalo je, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

23. Glede troškova postupka valja reći da s obzirom da je ovršni postupak koji je vođen kod javnog bilježnika uslijed prigovora tuženika prešao u parnični postupak potrebno je donijeti zajedničku odluku o troškovima postupka i to ovršnih i parničnih (sve u vezi s odredbom čl. 164. st. 4. ZPP-a, kojom je propisano da će o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom). Dakle, nakon donošenja odluke o stavljanju rješenja o ovrsi izvan snage smatra se da ovrha nije niti pokrenuta pa se pa se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave smatra tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. i 448. ZPP-a. Prema tome, kada se ovršni postupak po prigovoru ovršenika nastavi kao parnični postupak radi se o jedinstvenom postupku pa o troškovima postupka treba odlučiti jednom odlukom. Stoga je odlukom sadržanom pod točkom III. izreke sud odlučio o cjelokupnim troškovima ovog postupka. U konkretnom slučaju odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Naime odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Prema stajalištu suda tužitelj je uspio u omjeru od 50% u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, u istom omjeru je u parnici uspio i tuženik. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio u omjeru od 3,43%, a tuženik 96,57%. Dakle, uspjeh tužitelja u parnici je za oko 26,71%, a tuženika 73,29%. Iz navedenog proizlazi da bi tužitelj bio dužan tuženiku naknaditi 46,58% troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Sud je priznao tuženiku kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to za sastav prigovora na rješenje o ovrsi 500,00 EUR, sukladno Tbr. 11.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23; dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 54. Tarife. Sastav očitovanja na odgovor na prigovor dostavljen sudu 29. 5. 2020. sud nije našao potrebnim za vođenje parnice, s obzirom da je u ovom predmetu održano pripremno ročište 8. lipnja 2020. te se tuženik o svemu navedenom u tom podnesku mogao očitovati na pripremnom ročištu, a i sud nije imao dovoljno vremena za dostaviti taj podnesak protivnoj strani, te je tužitelj predložio da se taj podnesak ne uzme u obzir sukladno čl. 299.a ZPP-a. Tuženiku je nadalje priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 8. 6. 2020., 19. 1. 2023., 21. 3. 2023., 8. 1. 2024. i 15. 4. 2024. u iznosu od 500,00 EUR za svako, sukladno Tbr. 9.1. Tarife, u vezi s Tbr. 54. Tarife i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 111.217,50 kuna, odnosno 14.761,09 EUR. Tuženiku nije priznat putni trošak od Z. do V. u zatraženim iznosima od 100,00 EUR, s obzirom da si je tuženik mogao angažirati punomoćnicu iz sjedišta suda, a također taj putni trošak nije ničim dokazan glede osnove i visine, Dakle, tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćnici odvjetnici u iznosu od 3.000,00 EUR, na što valja obračunati i PDV po stopi od 25% u iznosu od 750,00 EUR, sukladno Tbr. 46. Tarife. Dakle, slijedom svega navedenoga valjalo je tužitelju naložiti da tuženiku naknadi 46,58% iznosa od 3.750,00 EUR, odnosno parnične troškove u iznosu od 1.746,75 EUR.

24. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 30. travnja 2024.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se odluka objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa odluke, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.