Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-30/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika OF, zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj Ik I-28/2024-9 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15.
– ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., i 114/22. - dalje: KZ/11.), zatvorenik OF uvjetno je otpušten s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Splitu broj K- 13/2013. od 29. studenog 2013., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-237/2014. od 14. svibnja 2014., zbog kaznenog djela iz članka 90. KZ/97. i članka 218. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. Pod točkom II izreke uvjetni otpust na temelju pobijanog rješenja traje do očekivanog isteka kazne 19. listopada 2025. Pod točkom III izreke, za boravište uvjetno otpuštenog zatvorenika OF određena je adresa u [adresa] (kod BF). Pod točkom IV izreke, na temelju članka 60. stavka 2. KZ/11., zatvoreniku OF određene su posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11.; a) redovito javljanje Policijskoj postaji Pula-Pola, i to na način da im se javi prvi radni dan nakon uvjetnog otpuštanja i da se potom redovito javlja dva puta mjesečno i b) redovito javljanje Probacijskom uredu Pula, Rovinjska 16 i to na način da im se javi prvi radni dan nakon uvjetnog otpuštanja i da se potom redovito javlja. Nadalje, pod točkom V izreke, na temelju članka 61. stavka 3. KZ/11., određeno je da će sudac izvršenja opozvati uvjetni otpust i odrediti izvršenje izrečene kazne ako zatvorenik tijekom provjeravanja ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebne obveze koje su mu određene ili ih teško ili uporno krši. Pod točkom VI izreke, na temelju članka 174. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje: ZIKZ), određeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik OF može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Puli – Pola.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati te pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika OF, odnosno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
2.1. Zatvorenik OF podnio je odgovor na žalbu osobno i po opunomoćeniku, odvjetniku Nenadu Sladakoviću. Žalbu državnog odvjetnika predlaže odbiti.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim prigovorima državnog odvjetnika, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio da su kod zatvorenika OF ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11., koje opravdavaju njegovo uvjetno otpuštanje.
6. Tako je pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda ispravno utvrđeno kako iz izvješća Kaznionice u Valturi proizlazi da se zatvorenik pridržava odredbi Kućnog reda, da je radno angažiran te je u pojedinačnom programu izvršavanja kazne zatvora ocijenjen kao uspješan, nema kaznenih postupaka u tijeku, koristi izvankaznioničke pogodnosti, završio je razne programe, vjerojatnost recidiva procijenjena je kao niska, ima osiguran postpenalni prihvat te je zadržao podršku primarne obitelji, u odnosu na kazneno djelo ubojstva izražava kritičnost te je mišljenje Kaznionice u pogledu uvjetnog otpuštanja zatvorenika pozitivno.
7. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako su time uz izrečene posebne obveze javljanja probacijskom uredu i policijskoj postaji, ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 2. KZ/11. za odobravanje uvjetnog otpusta, kao mjere za poticanje na dobro ponašanje tijekom izdržavanja kazne i individualizacije kazne kroz što ranije uključivanje zatvorenika u život na slobodi.
8. U odnosu na žalbene navode koji upiru na stegovno kažnjavanje zatvorenika zbog bijega s poluotvorenog odjela Zatvora u Gospiću, za koji stegovni prijestup se zatvorenik opravdao da je kao razlog bijega bila činjenica da zbog mjera vezanih uz COVID-19 osam mjeseci nije vidio djecu, te da zatvorenik nije bio suglasan s provođenjem elektroničkog nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta, drugostupanjski sud smatra da te činjenice same po sebi uz okolnosti nabrojene pod točkom 6. ove odluke nisu prepreka za odobravanje uvjetnog otpusta zatvorenika. Nadalje, uz počinjeni teži stegovni prijestup, iz spisa proizlazi i to kako se očekuje i nadalje uredno ponašanje zatvorenika, odnosno da je procjena vjerojatnosti recidiva niska, da je izvankaznioničke pogodnosti koristio uredno, kao i da je tijekom izdržavanja kazne bio uključen u razne programe koje je uredno pohađao.
9. Također, žalbeni navodi koji upiru na negiranje zatvorenika kaznenog djela razbojništva, koji doista proizlaze iz izvješća Kaznionice, nisu osnovani, obzirom da je zatvorenik za navedeno kazneno djelo osuđen presudom na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Šibeniku broj K-7/2012. od 14. prosinca 2012. pa se isto negiranje ukazuje nelogičnim, kako to s pravom ističe zatvorenik u odgovoru na žalbu.
10. Nadalje, valja istaknuti kako je smisao i svrha instituta uvjetnog otpusta, ocjena izostanka potrebe za daljnjim izdržavanjem kazne lišenja slobode ako je zatvorenikovo ponašanje korigirano, što znači da uvjetni otpust ovisi o resocijalizaciji zatvorenika. Osim toga, pravomoćno izrečena kazna, kojom se (između ostalog) ostvaruje svrha specijalne prevencije, uvjetnim otpustom nije izmijenjena već se samo promijenio način njenog izvršavanja.
11. Što se tiče ranije osuđivanosti zatvorenika, koja činjenica je točna, valja istaknuti da je prvostupanjski sud istu uzeo u obzir prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu zatvorenika, te drugostupanjski sud prihvaća stav i mišljenje suda prvog stupnja da ta okolnost, nema odlučujući značaj za odluku o uvjetnom otpustu. To tim više, kada se ima na umu brojnost i značaj svih izloženih pozitivnih okolnosti odlučnih za uvjetni otpust te izrečene posebne obveze javljanja probacijskom uredu i policijskoj postaji. Na taj način utjecat će se na njegovu svijest da ne čini nova kaznena djela, naročito jer je upozoren da će u slučaju kršenja posebnih obveza, uvjetni otpust biti opozvan te će doći do izvršavanja izrečene kazne zatvora do njenog isteka.
12. Slijedom svega navedenoga, sve navedene pozitivne činjenice na strani zatvorenika, uz nedvojbenu činjenicu da je ostatak neizdržanog dijela kazne koji sada iznosi otprilike 1 godinu i 6 mjeseci, doista kratak u odnosu na duljinu kazne od 13 godina, svojim značajem pretežu u korist odluke o uvjetnom otpuštanju jer je zatvorenik svoje ponašanje tijekom izdržavanja kazne korigirao, te je za očekivati da na slobodi neće činiti nova kaznena djela, zbog čega žalbenim navodima državnog odvjetnika nije s uspjehom osporena pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
