Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1557/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja W. o. V. I. G. d.d. Z., OIB…, zastupano po odvjetnici S. K. iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. Z., protiv tuženika L. d. R., OIB:…, zastupano po punomoćniku M. Č., odvjetniku u Z., radi isplate regresnog potraživanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-546/2023-63 od 24. siječnja 2024., ispravljene rješenjem poslovni broj P-546/2023-67 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-546/2023-63 od 24. siječnja 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj P-546/2023-67 od 2. veljače 2024. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku L. d. R., OIB:… da tužitelju W. o. V. I. G. d.d. Z., OIB… isplati iznos od 3.086,19 EUR[1] / 23. 252,92 KN sa zakonskom zateznom kamatom od 07. prosinca 2016. godine do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku L. d. R., OIB:… da naknadi tužitelju W. o. V. I. G. d.d. Z., OIB… parnični trošak u iznosu od 3.023,92 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja 2024. do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„ I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku L. d. R., OIB:… da tužitelju W. o. V. I. G. d.d. Z., OIB… isplati iznos od 3.086,19 EUR / 23. 252,92 KN zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 07. prosinca 2016. godine pa do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku L. d. R., OIB:… da naknadi tužitelju W. o. V. I. G. d.d. Z., OIB… parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 07. prosinca 2016. godine pa do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate određene za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, a koja na iznos parničnog troška teče od presuđenja do isplate, a sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbe tužitelju.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj u predmetnom postupku traži isplatu osigurane svote u iznosu od 3.086,19 eur/23.252,92 kn, sa zakonskim zateznim kamatama a koju je isplatio svom osiguraniku K. M. dana 30. lipnja 2016. i 20. srpnja 2017. a za štetu nastalu u štetnom događaju od 2. svibnja 2016., kada je osobno vozilo reg oznake PU … osiguran kod tužitelja policom kaska cestovnih vozila br. 03-0385003-01 kojim je upravljala M. D., naletjelo na divljač-divlju svinju.

6. Sporna je i u ovoj žalbenoj fazi postupka odgovornost za štetni događaj.

7. U konkretnom slučaju nije sporno da se nesreća dogodila na javnoj cesti, pa se tuženica poziva na odredbu čl. 50. Zakona o cestama (NN br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje: ZC), odnosno na odgovornost Hrvatskih cesta koja upravlja tom prometnicom, kako je riječ o državnoj cesti, na kojoj u vrijeme nezgode na predmetnoj dionici nije bio postavljan znak opasnosti divljač na cesti, niti je bila postavljana zaštitna ograda kako je to tužena tražila, iako su se i ranije više puta na toj dionici ceste događale nezgode naletom vozila na divljač.

7.1. Dakle, osoba koja upravlja državnom cestom nije poduzela nikakvu aktivnost postavljanjem zaštitnih ograda na koje ukazuje prometni vještak kao nužnima u cilju sprječavanja novih štetnih događaja izazvanih naletom na divljač.

8. Pri tom iz iskaza tajnika i predsjednika L.D. R. proizlazi da se na inicijativu upravo tuženika, a sredstvima L. s. koja su donirana koncesionaru ceste (H. c.) na toj dionici državne ceste D-… postavila plava svjetla – katadiopteri, koji su zapravo imaginarne barijere koje ljudsko oko ne vidi, a divljač vidi i onoga trenutka kad automobil pređe na cesti divljač ne iskače, a to se ukazalo kao učinkovito. Navedena inicijativa tužene, pored poduzetih Zakonom propisanih mjera u ostvarivanju programa gospodarske osnove, a koja biva redovito kontrolirana inspekcijskim nadzorima, ukazuje na zaključak da je tužena poduzela sve mjere i radnje u okviru svojih ovlaštenja. Navedeno, odredbama ZC-a je propisano, tko i kada smije ograđivati prometnicu, a čl. 17. st. 1. alineja 2. istog Zakona propisuje da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesti s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

9. Radi toga se po ocjeni prvostupanjskog suda, ne radi o propustu tuženika, već pravne osobe koja gospodari cestama i koja temeljem ZC-a u konkretnom slučaju odgovara za nastalu štetu, jer na predmetnoj prometnici nisu postavljeni adekvatni prometni znakovi niti oprema koja bi je učinila sigurnom za promet, što nije propust tuženika, već pravne osobe koja gospodari cestama. Navedeno posebno imajući u vidu da je i prije ovog štetnog događaja za istu dionicu već isto utvrđivano i ukazivalo se na opasnost na koje se nije reagiralo.

10. Nadalje, sud je uzeo u obzir i samo ponašanje vozača koji je upravljao vozilom, jer jedna od okolnosti o kojoj svakako treba voditi računa jest to, da šteta ne smije nastati krivnjom vozača. Naime, prometnim vještačenjem je utvrđeno, a na temelju oštećenja na vozilu da se u času naleta na divljač vozilo kretalo brzinom od 91,94 km/h, a preglednost kolnika omogućavala uočavanje divlje svinje u času stupanja iste na prometnicu, jer je divljač bila osvjetljena svjetlima vozila. Dakle, imajući u vidu da je ograničenje brzine u vrijeme štetnog događaja bilo 50 km/h (kao i na dan očevida) nesporno je, da se vozač kretao znatno većom brzinom od propisane a posebno imajući na umu da nakon mjesta štetnog događaja neposredno niti cca. 100 m slijedi raskrižje, pa je vozač morao voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju (čl. 53. i 58. Zakona o sigurnosti prometa na cestama).

11. Sud prihvaća nalaz i mišljenje prometnog vještaka kao stručno i objektivno, pored iskazanog po vozaču i suvozaču koji tvrde da bi se vozilo kretalo brzinom od 50 – 60 km/h, a sve imajući u vidu da je vještak brzinu kretanja vozila utvrdio na temelju štete na vozilu i nesporne činjenice da su se zbog očito snažnog udarca uključila oba "air baga" i "ABS" sistem. Isto tako vještak potvrđuje da je zasigurno riječ o dionici ceste koja bi bila sigurnija da postoji oprema (žičana ograda u propisanoj visini), a da je u vrijeme štetnog događaja da je postojala i prometna signalizacija (što nije) isto bi zasigurno spriječilo nalet divljači. Nadalje, vještak potvrđuje i to da u slučaju se osiguranica tužitelja kretala u okviru ograničenja brzine tada bi također došlo do oštećenja, ali bi posljedice bile manje.

12. Konačno, iako hipotetski ali životno logično vještak izvodi zaključak da, ukoliko bi se osiguranica tužitelja sporije kretala i u okviru dopuštenog ograničenja, tada bi vjerojatno i kasnije došla do mjesta nezgode i teoretski ne bi došlo do sudara, jer bi divljač prešla cestu prije.

13. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio, pozivom na čl. 50. ZC koji je bio na snazi na dan štetnog događaja, prema kojem se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

13.1. Ovo zato jer na dijelu prometnice na kojoj se dogodila prometna nezgoda nije postojao znak opasnosti „divljač na cesti“ iako su se i prije događale nesreće.

14. U odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-1547/11 od 9. studenoga 2016. izraženo je stajalište, da za štetu koja nastane naletom divljači na automobil na javnoj cesti (što je ovdje slučaj), sukladno odredbi čl. 1107. st. 4. ZOO, solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti (čl. 1063. ZOO i čl. 1064. ZOO) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te nadležna organizacija za ceste zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO).

15. Iz obrazloženja odluke Ustavnog suda U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. proizlazi, da je člankom 50. ZC pravno uređena odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači, a isti prema čl. 50. ZC odgovara za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, dakle njena krivnja može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

16. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima uređena je kao objektivna odgovornost Zakonom o lovstvu (NN br. 140/05, dalje: Zakon o lovstvu) i općim propisima obveznog prava (čl. 1063-1067 ZOO) a člankom 50. st. 1 ZC ista nije derogirana.

17. Prema odredbi članka 50. stavaka 1. i 2. ZC, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, odgovora za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. To znači da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

17.1. S druge strane, odgovornost tužene za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa Vrhovnog suda jedinstvena (primjerice, Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.)

18. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje odredba članka 1067. stavka 1. ZOO u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.).

19. To znači da bi se tuženik u okolnostima konkretnog slučaja mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da je propust organizacije koja upravlja javnim cestama, koji je vezan uz nepostavljanje prometnog znaka opasnosti "divljač na cesti" na predmetnoj prometnici, usprkos zahtjevu tuženika, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

20. U konkretnom slučaju utvrđeno je, da je ograničenje brzine na predmetnoj dionici ceste iznosilo 50 km/h, dok se vozačica kretala brzinom od 91,94 km/h, ali i da bi nalet bio izbježiv za sve brzine kretanja niže od 14,9 km/h. Zato prometni vještak zaključuje da gledano po mjestu stupanja divljači na prometnicu, vremenski prije naleta za 0,21 sekunde, brzine vozila i u noćnim uvjetima nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta nikakvom radnjom vozača.

21. Prema navodima vještaka žičana ograda u propisanoj visini i prometna signalizacija zasigurno bi spriječile nalet divljači, dok bi u slučaju vožnje u okviru ograničenja brzine došlo do oštećenja, ali s manjim posljedicama a moguće je i da bi divljač prešla cestu prije, dakle do štete uopće ne bi došlo.

22. Naime, sama činjenica da se u konkretnom slučaju ne radi o propustu tuženika što na predmetnoj dionici ceste nisu postavljeni adekvatni prometni znakovi niti oprema koja bi je činila sigurnom za promet, u situaciji kada tuženik za štetu odgovara po objektivnom kriteriju, nije dovoljna za zaključak o njegovoj neodgovornosti za štetni događaj (jer isti ne odgovara po osnovi krivnje).

22.1. Za ekskulpaciju tuženika od odgovornosti potrebno je ocijeniti postojanje uzročne veze između tog nepostupanja trećih osoba i samog štetnog događaja.

23. U postupku utvrđene činjenice, po mišljenju ovog suda, ne ukazuju da je opisano nepostupanje organizacije koja upravlja javnom cestom u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Naime, znakovi opasnosti, kao što je znak "divljač na cesti", služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (članak 16. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama - "Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 71/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20). S obzirom da je u konkretnom slučaju ograničenje brzine na predmetnoj dionici ceste u vrijeme štetnog događaja bilo 50 km/h, a da se nalet na divljač mogao izbjeći brzinom kretanja vozila nižom od 15 km/h, za zaključiti je da opisani propust nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem jer bi vozač i uz postojanje tog prometnog znaka, vozio većom brzinom od one potrebne za izbjegavanje naleta.

24. U postupku nije utvrđeno da bi postojala obveza ograđivanja prometnice koja nije auto-cesta već državna cesta, pa prema odredbi čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN br. 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11) nema takve obveze.

25. Nadalje, vožnja brzinom od preko 90 km/h na prometnici gdje je dopuštena brzina 50 km/h i po mišljenju ovog suda predstavlja ekscesni način vožnje. Međutim, s obzirom na mišljenje vještaka da je nalet bio izbježiv samo do brzine kretanja 14,9 km/h (dok su sve ostalo u nalazu mišljenja i vještaka hipoteze bez činjeničnih zaključaka) tuženik nije dokazao da bi postojala odgovornost osiguranice tužitelja za štetni događaj.

26. Radi toga tuženik odgovara za nastalu štetu, po načelu uzročnosti, a budući da nije dokazao da je za štetu odgovoran štetnik ili da postoji isključiva odgovornost treće osobe.

27. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima postupka.

27.1. Tužitelju pripada trošak sastava tužbe od 100 bodova, pristupa ročištu od 2. lipnja 2021. godine 100 bodova, pristupa ročištu od 12. travnja 2022. 100 bodova, pristupa očevidu od 19. rujna 2022. 100 bodova, pristupa ročištu od 22. prosinca 2022. 100 bodova, pristupa ročištu od 1. veljače 2023. 100 bodova, sastava žalbe od 29.3.2023. 125 bodova, pristupa ročištu od 15. rujna 2023. 100 bodova, pristupa ročištu od 12. prosinca 2023. 100 bodova, odnosno ukupno 1.850,00 eura (dok trošak sastava žalbe od 24.10.2017. nije priznat jer je ta žalba odbijena kao neosnovana), odnosno ukupno 1.850,00 eur, što uvećano za pdv od 25% iznosi 2.312,50 eur, trošak pristojbe na tužbu 77,38 eur, pristojbe na presudu 77,31 eur, predujma za vještaka 89,61 eur, pristojbe na žalbu 77,31 eur, trošak sastava žalbe s pdv-om ukupno 312,50 eur te trošak pristojbe na žalbu 77,31 eur, prema priloženoj potvrdi, odnosno ukupno 3.023,92 eur.

Tužitelju su dosuđene kamate na parnični trošak prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO u vezi čl. 151. st. 3. ZPP.

28. Na temelju čl. 373. st. 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.