Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4390/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. J., OIB … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u R., protiv I. tuženika V. B. OIB … i II. tuženika T. B., OIB …, obojica iz G.-B., zastupani po punomoćniku J. R., odvjetniku u Z., radi ispražnjenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-1348/19 od 11. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba I. i II. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-1348/19 od 11. svibnja 2023., u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je da su I. i II. tuženici dužni iseliti iz nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici., zemljišnoknjižnog odjela C. označena kao k.č.br. 8810/2, kuća, spremište i dvor ukupne površine 131 čhv, upisne u zk. ul. 1699 k.o. G., koja nekretnina predstavlja polovicu kuće koja se nalazi na adresi …, G., koja se sastoji od prizemlja i prvog kata, te ju predati u posjed tužitelju slobodnu od osoba i stvari (toč. I. izreke). Naloženo je I. tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.507,20 EUR/18.891,08 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. II. izreke. Naloženo II. tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.507,20 EUR/18.891,08 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. III. izreke. Naloženo je tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.617,14 EUR/27.253,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2023.do isplate (toč. IV. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženog parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz toč. IV. izreke (toč. V. izreke).

2. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupansjke presude pod toč. I., II., III. i IV. izreke žalbu su podnijeli tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je vlasničkopravni zahtjev (rei vindicatio) tužitelja za predaju u posjed nekretnine i za naknadu koristi koje su tuženici imali zbog korištenja njegove nekrenine bez valjane pravne osnove.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je pretodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu doredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno u žalbi ukazuju tuženici, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama važnim za presuđenje i može se ispitati, a razlozi presude su jasni i potpuni.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.

7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik u 2/4 dijela nekretnine označene kao k.č.br. 8810/2 kuća, spremište i dvor, ukupne površine 131 čhv, koja je upisana u zk.ul. 1699 k.o. G.;

- da je predmetna nekretnina u naravi podijeljena između suvlasnika i da se tužiteljev dio sastoji od prizemlja – kuhinje, sobe, kupaone i ostave, te dvije sobe i WC-a na katu;

- da je tužitelj upisan kao vlasnik temeljem Ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju potraživanja prijenosom prava vlasništva od 13.10.2017. s J. H., pod poslovnim brojem Z-42078/1 od 27.10.2017.;

- da je rješenjem poslovni broj Z-23881/18 od 7.6.2018. određeno da se na temelju potvrde poslovni broj OU-104/2018 od 7. lipnja 2018. vrši uknjižba prava vlasništva na nekretninama tužitelja kao fiducijarnog vlasnika na nekretninama J. H., te brisanje zabilježbe na nekretnini, koji prijenos je izvršen radi osiguranje novčane tražbine u iznosu od 50.000,00 EUR;

- da tuženici tvrde da su početkom 2018. kupili predmetnu nekretninu i stupili u njezin posjed i da su na ime kupoprdajne cijene isplatili J. H. i D. H. iznos od 30.000,00 EUR, te da je isplata ostatka kupoprodajne cijene i zaključenje kupoprodajnog ugovora trebalo uslijediti u roku od godine dana;

- da su ranija vlasnica sporne nekretnine J. H. i njezin sada pokojni očuh A. J. izgradili dvojni objekt i kao suvlasnici svaki u 2/4 dijela još za očuhova života fizički podijelili cijelu nekretninu na način da je njoj pripao desni dio nekretnine koji se sastojao od prizemlja i kata, a očuhu isti takav lijevi dio nekretnine, te je ista nakon sklapanja Ugovora o zajmu sa sporauzumom o osiguranju potraživanja prijenosom prava vlasništva na tužitelja, istome predala ključeve svog dijela nekretnine, time da s tuženicima nikada nije sklopila nikakav dogovor o prodaji svog suvlasničkog dijela nekretnine, niti je svome sinu D. H. dala ikakve pisane ovlasti da to umjesto nje učini;

- da je provedenim građevinskim vještačenjem po vještaku I. V. utvrđeno da ukupna vrijednost najamnine koja se mogla ostvariti u razdoblju od 5. srpnja 2018. do 5. siječnja 2020. za spornu nekretninu iznosi 5.014,40 EUR/37.782,28 kn.

8. Temeljem utvrđenja da je tužitelj vlasnik spornog dijela nekrenine k.č. br. 8810/2 upisane u zk. ul. 1699 k.o. G. koji tuženici drže u svom posjedu bez valjane pravne osnove, prvostupanjski sud je primjenom odredbi čl. 162. st. 2. i 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženicima, kao nepoštenim posjedniicma da predaju u posjed tužitelju njegovu nekretninu slobodnu od osoba i stvari i da mu naknade korist ostvarenu neosnovanim bogaćenjem zbog posjedovanja njegove nekretnine, te je presudio kao u izreci pobijane presude.

9. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Odredba čl. 161. st. 1. ZV propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV da bi u posutpku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

11. Tužitelj je, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, u postupku dokazao da je upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine i da je kao vlasnik uskraćen u svojoj ovlasti da istu posjeduje, jer ju tuženici drže bez valjane pravne osnove u svom posjedu, zbog čega je osnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženici vrate posjed njegove nekretnine.

12. Tuženicima, koji su nepošteni posjednici tuđe stvari, sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZV pravilno je naloženo da tužitelju kao vlasniku sporne nekretnine naknade u jednakim dijelovima korist koja je za njih nastala za vrijeme svoga posjedovanja u razdoblju od 5.7.2018. do 5.1.2018. u vidu neplaćenih najamnina, svaki u iznosu od po 2.507,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

13. S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je između prvotnih suvlasnika cijele nekretnine izvršena faktična dioba na način da je J. H., koja je dvojni objekt izgradila sa pokojnim očuhom A. J. pripao desni dio dvojnog objekta koji se sastoji od prizemlja i kata, a očuhu lijevi dio dvojnog objekta, te da je J. H. nakon sklapanja Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju potraživanja prijenosom prava vlasništva od 13.10.2017. s tužiteljem, prenijela na njega kao fiducijarnog vlasnika svoj suvlasnički dio nekretnine (desni dio kuće gledajući od ulaza) i predala mu ključeve svog dijela nekrenine, nisu osnovani navodi žalbe da tužitelj nije ovlašten sam, bez drugim suvlasnika tražiti predaju u posjed toga dijela nekretnine.

14. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da ranija vlasnica predmetnog dijela nekretnine J. H. nikada nije prodala tuženicima svoj suvlasnički (sporni) dio nekretnine, niti je svome sinu D. H. dala bilo kakvo pisano ovlaštenje za prodaju njezine nekretnine tuženicima. Stoga se opširna žalbena izlaganja tuženika da je bila riječ o dvostrukoj prodaji nekretnine, te da je prvostupanjski sud trebao utvrditi da je ugovor o kupoprodaji predmente nekretnine sklopljen i da je konavalidirao jer je I. tuženik u dogovoru sa D. H. (sinom prijašnje vlasnice nekrentine J. H.) istome predao u vlasništvo automobile u vrijednosti od 30.000,00 EUR, te mu se obavezao preostali iznos od 20.000,00 EUR isplatiti u roku od dvije godine, ne mogu prihvatiti. Naime, tužitelj je prilikom zaključenja Ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju potraživanja prijenosom prava vlasništva i upisa svog prava vlasništva u zemljišne knjige postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri, sukladno odredbi čl. 122. ZV, koju činjenicu tuženici tijekom postupka ne osporavaju.

15. Odbijanjem prvostupanjskog suda da provede dokaz saslušanjem svjedoka D. H. i I. K. na okolnost da su bili prisutni prilikom predaje automobila i sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine između I. tuženika i D. H., nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog posutpka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kako to tvrde žalitelji, jer obzirom na iskaz ranije zemljišnoknjižne vlasnice predmetne nekretnine da nikada nije prodala svoj suvlasnički dio tuženicima i da nikada nije ovlastila svoga sina da to učini umjesto nje, saslušanje predloženih svjedoka ukazuje se nepotrebinim, a time i neekonomičnim za postupak, jer sve da su navedeni svjedoci i saslušani, to ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

16. Stoga je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

17. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te toj odluci žalitelju u svojoj žalbi određeno niti ne prigovaraju.

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Zagrebu, 30. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.