REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-594/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-744/2020-4 od 10. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-248/2019-8 od 4. lipnja 2020., u sjednici održanoj 30. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačava presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-744/2020-4 od 10. studenoga 2022. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-248/2019-8 od 4. lipnja 2020. (toč. II. i III. izreke) i sudi:
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-248/2019-8 od 4. lipnja 2020.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja obvezana je tuženica isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 15.658,52 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to specificirano u toč. I. izreke, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 11.500,00 kn (toč. II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena navedena prvostupanjska odluka za iznos od 8.075,68 kn/1.071,83 eura sa zateznim kamatama i troškove parničnog postupka za iznos od 3.425,00 kn/454,57 eura, dok je za iznos od 7.582,84 kn/1.006,41 eura sa zateznim kamatama i troškove parničnog postupka za iznos od 8.075,00 kn/1.071,74 eura presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen, a tužitelj obvezan naknaditi tuženici na ime troškova žalbenog postupka iznos od 460,60 kn/61,13 eura.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd 1336/2023-2 od 14. lipnja 2023. dopuštena je revizija tuženice u odnosu na pravno pitanje:
"Može li se u vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji radi primopredaje službe prije upućivanja na granični prijelaz kao i vrijeme provedeno nakon završetka smjene, a koje se sastoji od organiziranog prijevoza s graničnog prijelaza do policijske postaje, priznati tužitelju kao redovan rad, odnosno kao "vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od propisanog radnog vremena" i time mu omogućiti ostvarenja svih dodataka na plaću (osim dodataka za prekovremeni rad) u smislu odredbe čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, podredno ukine nižestupanjsku odluke.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija tužitelja je osnovana.
7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev za isplatom razlike plaće za vrijeme nakon završetka smjene radi prijevoza i razduženja službe.
8. U postupku je utvrđeno da je tužitelj zaposlen u Policijskoj postaji D. Graničnom prijelazu E., da je njegov rad bio organiziran u turnusima po 12 sati, da je tužitelj morao doći u PP D. pola sata ranije radi primopredaje službe i zaduživanja nakon čega bi bio prevezen na granični prijelaz E. a nakon završetka rada ponovno se morao vratiti u PP D. radi razduženja, slijedom čega je imao obvezu biti na raspolaganju tuženici dodatnih sat vremena.
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je primjenom odredbi čl. 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13, 150/13, 153/13 i 71/16 - dalje: KU) ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti. Pritom se pozvao i na zaključak br.10/44 sa sjednice Komisije za tumačenje primjene Kolektivnog ugovora od 13. lipnja 2013.: "da se uvećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca". Dakle, tužitelju za sve sate rada, odnosno obveznog dolaska na posao i izvan radnog vremena (od 7-19, tj. od 19-7 sati) pripada plaća za rad u turnusu i svi dodaci na plaću prema KU, osim dodatka za prekovremeni rad i rad noću, a koji su također predviđeni KU.
10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim u dijelu koji se odnosi na vrijeme koje je tužitelj proveo nakon završetka smjene radi prijevoza i razduženja službe. Taj sud pri tome zaključuje da tužitelju za vrijeme provedeno u prijevoznim sredstvima ne pripada naknada plaće, već eventualno naknada troškova prijevoza te iz navedenog razloga odbija tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.
11. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
12. Tužitelj postavljenim pitanjem problematizira ima li on pravo na isplatu razlike plaće za vrijeme provedeno nakon završetka smjene, kada mu je organiziran prijevoz od mjesta rada do policijske postaje radi razduženja službe. Poziva se na više odluka ovog suda u kojima je izraženo pravno shvaćanje koje je suprotno od onog iz pobijane odluke te navodi kako se radno vrijeme tijekom kojega je tužitelj prisutan u policijskoj postaji radi primopredaje službe prije, odnosno nakon što je završio s obavljanjem poslova svoje smjene na graničnom prijelazu, ne može smatrati prekovremenim radom, ali mu se treba honorirati kao redovan rad preko formalno propisanog radnog vremena.
13. Osnovani su revizijski navodi tužitelja s obzirom na to da se tužiteljevo vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali mu se to vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena treba vrednovati po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima (tako i ovaj sud u odlukama Revr 466/2007 od 5. rujna 2007., Rev 1155/2021-2 od 30. studenoga 2022. i Rev 1130/2020-2 od 19. travnja 2023.).
14. Slijedom navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje iz pobijane odluke kako tužitelju ne pripada naknada plaća za vrijeme provedeno u prijevoznom sredstvu nakon završetka smjene radi razduženja službe, s obzirom na to da je pravilnom primjenom čl. 44. st. 10. KU tužitelju po osnovi rada u turnusima potrebno navedeni rad priznati kao rad dulji od formalno propisanog radnog vremena.
15. Drugostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim za vrijeme provedeno na radu nakon završetka smjene, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (iznos od 7.582,84 kn/1.006,41 eura s pripadajućim zateznim kamatama), kao i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka te odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. I. izreke presude).
16. S obzirom na to da je žalba tuženice odbijena kao neosnovana, odbijen je i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe te je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke presude.
Zagreb, 30. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec, v.r.
