REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1944/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH pok. E iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Larisa Radović, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv tuženika 1. ĐH pok. E iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kotlar, Vidov i partneri d.o.o., u Zadru, zbog smetanja posjeda prava stvarne služnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1596/2023-2 od 15. siječnja 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj Psp-586/2021-35 od 6. travnja 2023., u sjednici održanoj 30. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1596/2023-2 od 15. siječnja 2024. odbija se u dijelu koji se odnosi na pravno pitanje.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1596/2023-2 od 15. siječnja 2024. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1596/2023-2 od 15. siječnja 2024. kojim je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj Psp-586/2021-35 od 6. travnja 2023. kojim je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev za posjedovnom zaštitom, a kako je to pobliže navedeno točci I., II. i III. izreke, te je tuženicima naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 915,78 EUR-a/ 6.900,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koje teku od dana donošenja rješenja do isplate.
2. Tuženici podnose prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog jednog pravnog pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja predlagatelji se pozivaju na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 190/2018-2 od 10. ožujka 2020. uz tvrdnju da je shvaćanje drugostupanjskog suda suprotno shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno da shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa je pitanje važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2.2. Prijedlog podnose i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog povrede temeljnih ljudskih prava.
2.3. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije te dopustiti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja uz naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika tužitelj se protivi navodima prijedloga te predlaže odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj važnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, odgovor na ovako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinom slučaja, načinu vođenja postupka i izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, slijedom čega nema elemenata univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnom pitanju važnom ne samo za odluku o ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Obrazloženjem postavljenog pitanja predlagatelj izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava.
5.2. Ako se u prijedlogu za dopuštenje revizije izlažu razlozi kojima predlagatelji iznose samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražavaju neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
6. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje i riješiti kao u točki I. izreke.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tuženici nisu učinili vjerojatnim da bi im osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koje se odnose na povredu prava vlasništva odnosno na pravo na djelotvoran pravni lijek.
8. Što se tiče navoda u prijedlogu za dopuštenje revizije koji se odnose na povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčeno čl. 1. Protokola I iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižim sudovima odnosi na tipičan građanski spor između privatnih osoba te da odluke nižestupanjskih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne.
8.1. Kako dakle, tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine, prijedlog za dopuštenje revizije je valjalo odbaciti.
9. Što se tiče prigovora koji se odnosi na povredu prava na djelotvorni pravni lijek zajamčeno čl. 12. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, treba istaknuti da se na to pravo može pozvati samo onaj koji učini vjerojatnim da mu je povrijeđeno neko drugo pravo zajamčeno Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Kako u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine, njihovi prigovori o navedenoj povredi prava na djelotvorni pravni lijek očito su neosnovani pa ni nju nisu učinili vjerojatnom.
10. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 30. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
