REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1916/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SE OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Albin Hotić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I- tuženika ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II-tuženika CE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], III-tužene UE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], IV-tužene VE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. 16, V-tuženika RE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], VI-tužene SEK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], VII-tužene IE,k OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i VIII-tužene LE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svih zastupanih po punomoćnici Đurđici Filipčić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Galetović i Galetović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-353/2022-3 od 6. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj P-1495/2019-30 od 17. prosinca 2021., u sjednici održanoj 30. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-353/2022-3 od 6. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj P- 1495/2019-30 od 17. prosinca 2021. (stavak I izreke) dok je u stavku II izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
2. Tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog četiri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 391/2011-2 od 7. veljače 2012., Rev-x 793/2015 od 30. listopada 2018. i Rev-x 172/2009 od 10. studenoga 2009. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije u konkretnom postupku. Potražuje trošak sastava prijedloga.
3. U odgovoru tuženika na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, tuženici se protive navodima u prijedlogu te predlažu prijedlog odbiti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, odgovori na ovako postavljena pitanja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, slijedom čega nemaju elemente univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnim pitanjima važnim ne samo za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
6. U konkretnom slučaju predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim i da je bez pravnog učinka "Darovno pismo" od 3. prosinca 1984. kojeg su potpisali DE kao kupac i ĆE kao prodavatelj.
6.1. Pošavši od utvrđenja da je prema tada važećim propisima bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, te da prema čl. 18. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96) pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu smatraju se valjanim ukoliko nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim, ocjenjuju da se takvi poslovi osnažuju odnosno proglašavaju se valjanima te do njihove eventualne ništetnosti ili pobojnosti mogu dovesti isključivo opći razlozi za ništetnost ili pobojnosti propisani Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), stoga zaključuju da ne postoji niti jedan razlog koji bi činio ništetnim sporno "Darovno pismo" od 3. prosinca 1984. te slijedom toga odbijaju tužbeni zahtjev.
6.2. Pogrešno je shvaćanje predlagatelja da su rješenja na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelji pozivaju u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima o kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda. Naime, u svakom od predmeta na koji se poziva predlagatelj odluke o tužbenim zahtjevima obrazložene su specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju.
6.3. Shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u suprotnosti sa odlukama ovog suda na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva tužitelj. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tužitelj, odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju.
6.4. Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tužitelj opravdao važnosti postavljenih pitanja.
7. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.
8. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 30. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
