REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1933/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. B., OIB …, iz S., R., kojeg zastupa punomoćnica G. P.-T., odvjetnica u O., protiv ovršenika Đ. B., OIB …, iz C., L., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž Ovr-463/2023-2 od 28. rujna 2023. kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Ovr-65/2022-4 od 20. rujna 2022., u sjednici održanoj 30. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž Ovr-463/2023-2 od 28. rujna 2023. kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Ovr-65/2022-4 od 20. rujna 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za kojeg podnositelj navodi da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. Pitanje koje je tužitelj naznačio u prijedlogu glasi:
"Je li ovrhovoditelj ovlašten zatražiti obračun uglavničene kamate te tražiti prijedlogom za ovrhu isti iznos s glavnicom potraživanja i pripadajućim troškovima postupka čime bi se postojanje glavnice potraživanja ovrhovoditelja povećalo i u odnosu na provedbu ovrhe na nekretninama sukladno članku 80.b Ovršnog zakona?".
3. Ovršenik nije odgovorio na prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 12. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) u vezi s odredbom članka 387. stavka 1. i u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljava temeljnim postupovnim pretpostavkama dopuštenosti revizije.
5. Naime, prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Međutim, ovrhovoditelj u prijedlogu ne navodi ni jedan indikator važnosti poput, primjerice neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, već sadržaj prijedloga upućuje tek na nezakonitost kao razlog važnosti. Međutim, prema ocjeni revizijskog suda, nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu spomenute zakonske odredbe, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to, zbog privatne funkcije te revizije, bila primarna svrha, dok je reviziji po dopuštenju primarna svrha ujednačavanje sudske prakse putem donošenja odluka s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom.
7. U odnosu na potrebe razvoja prava kao razloga važnosti, valja odgovoriti da predlagatelj u prijedlogu nije naveo ni koje su to potrebe razvoja prava koje bi opravdavale intervenciju najvišeg suda putem dopuštenja revizije, poput usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično.
8. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 2. i 4. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
