REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1868/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. H., OIB …, iz O., protiv tuženika A. Z. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., kojeg zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-526/2018-2 od 10. lipnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-348/2017-6 od 31. siječnja 2020., u sjednici održanoj 30. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-526/2018-2 od 21. studenoga 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-348/2017-6 od 31. siječnja 2018.
1.1. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja kojim se problematizira pitanje početak tijeka zakonskih zateznih kamata na naknadu imovinske štete na osobnom vozilu obračunate kao totalna šteta, a nastale u štetnom događaju (sudaru motornih vozila) koji se zbio 15. studenoga 2013. za koju je štetu tužitelj odgovoran u opsegu od 30%, a tuženik kao osiguratelj u opsegu odgovornosti svog osiguranika (prednika tužiteljice) od 70%. Predlagatelj, naime, smatra da je naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), i to zbog nepodudarnosti pravnog shvaćanja na kojem je utemeljena pobijana presuda s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odlukama broj Rev-95/1996-2 od 14. siječnja 1997. i Rev-197/2004-2 od 18. ožujka 2004.
2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog tuženika.
3. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje koje se problematizira u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i, kao takvo, ne opravdava intervenciju najvišeg suda. Naime, sudovi su tužitelju na dosuđeni iznos naknade imovinske štete na osobnom vozilu koja je obračunata kao totalna, a nastala u sudaru dvaju motornih vozila od kojih je jedno bilo osigurano kod tuženika, dosudili zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate primjenom odredbe članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (″Narodne novine″ broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13 - dalje: ZOOP). To je u skladu s ustaljenom i stabilnom praksom revizijskog suda izraženoj u brojnim odlukama (primjerice, Rev-374/2021-2 od 4. srpnja 2023., Rev-934/2014-2 od 5. travnja 2017., Rev-2026/2016-2 od 8. svibnja 2019. i dr.).
4. Tuženik, s druge strane, smatra da je tužitelju kamatu valjalo dosuditi od presuđenja do isplate, ali se pritom poziva na praksu revizijskog koja je bila aktualna prije stupanja na snagu ZOOP, dok je ZOOP na nov način uredio pitanje tijeka zakonske zatezne kamate na odštetne zahtjeve oštećenika po osnovi osiguranja.
5. Imajući na umu naprijed navedeno, razlozi važnosti na koje ukazuje revident nisu odgovarajući naznačenom pitanju i kao takvi, suprotno navodima predlagatelja, ne služe ujednačavanju sudske prakse što je upravo funkcija revizije po dopuštenju. Utoliko pitanje vezano uz početak tijeka zakonske zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete nema potrebno obilježje važnosti koje bi opravdavalo intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
6. Slijedom navedenog, prijedlog je tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 392. stavka 1. i 6. te članka 387. stavka 5. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
