Posl. br. UsI-5551/2023-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. T. iz P., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik D. K. odvjetnik u I., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave M., Policijske postaje P., P., OIB: …, radi oduzimanja vozačke dozvole, 30. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave M., Policijske postaje P., KLASA: UP/I-211-03/23-07/2470, URBROJ: 511-21-06-23-1, od 11. listopada 2023. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem ukida se i oduzima, vozačka dozvola, serijskog broja …, izdana na ime tužitelja, kojem se nalaže da tu dozvolu vrati policijskoj upravi, sve na način i u rokovima navedenim izrekom tog rješenja. Kao odlučan razlog uspostave osporenog rješenja obrazloženo je da je tužitelj, kao mladi vozač, u periodu od 16. rujna 2023. do 22. kolovoza 2023., prikupio 10 negativnih prekršajnih bodova, a kojom okolnošću su ispunjeni uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole propisani Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.
2. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog stava tužitelj prvenstveno ukazuje da je jedan od obveznih prekršajnih naloga, a koji su navedeni osporenim rješenjem i to prekršajni nalog policijske postaje Č., KLASA: 211-07/23-4/42036, URBROJ: 511-21-09-23-1, od 12. lipnja 2023., evidentiran kao pravomoćan iako za isto nisu postojali uvjeti, jer on taj nalog nikad nije ni zaprimio. Naime tužitelj tvrdi kako potpis na dostavnici nije njegov, zbog koje okolnosti je kod Općinskog suda u Č. podnio prijedlog radi ukidanja klausule pravomoćnosti i izvršnosti tog naloga. Dodaje da ukoliko se utvrdi da potpis na dostavnici nije njegov tada će klausule biti ukinute, dok se on neće moći smatrati osobom koja je prikupila deset negativnih prekršajnih bodova. Iz ovog razloga predlaže da Sud usvoji navode tužbe, uvaži tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, obustavi upravni postupak koji je prethodio osporenom rješenju i vrati mu vozačku dozvolu, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.
3. Tuženik, u svom odgovoru, navodi kako je rješenje utemeljeno na članku 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kojim su propisane pravne posljedice počinjenja prekršaja u prometu. Navodi kako nije ovlašten propitivati pravomoćne odluke, već isključivo temeljem postojećih evidencija donijeti rješenje o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole. Ističe da su prekršajni bodovi pravna posljedica osude za počinjeni prekršaj, iz kojeg razloga zaključuje da u konkretnom slučaju postoje svi pravni i stvarni razlozi za donošenje rješenja kojim se tužitelju ukida i oduzima vozačka dozvola. Stoga predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev, iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.
4. U ovoj upravnoj stvari sporna je primjena materijalnog prava, dok činjenice nisu sporne. Nadalje, stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave iz članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.) te je Sud na temelju citiranog članka Zakona spor riješio bez rasprave.
5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 286. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 85/22. - u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju.
8. Tužitelj u ovom sporu ne tvrdi da nije počinio prekršaje koji su temelj osporenog rješenja. Isto tako tužitelj ne osporava ni izračun negativnih prekršajnih bodova. Stoga se isključivo, kao pravno relevantno u ovom predmetu, ukazuje odgovor na pitanje da li je zakonito rješenje kojim se ukida i oduzima vozačka dozvola u situaciji u kojoj postoji postupak kojim se traži ukidanje klausule pravomoćnosti i izvršnosti akta koji je temelj obračunu prekršajnih bodova.
9. Razmatrajući odlučno pitanje ovog spora Sud navodi kako se pravna posljedica osude vezuje uz pravomoćnost i izvršnost utvrđenja odgovornosti počinitelju prekršaja. Stoga dok god pravomoćnost i izvršnost nisu ukinute posljedice počinjenog prekršaja pogađaju počinitelja automatizmom i bez obzira na eventualni postupak ukidanja pravomoćnosti. Tek u situaciji u kojoj pravomoćnost odluke bude stavljena izvan snage prestaju i njene posljedice, iz kojeg razloga okolnost da je tužitelj pokrenuo postupak ukidanja potvrda pravomoćnosti i izvršnosti nisu od utjecaja na samo rješenje kojim se ukida i oduzima vozačka dozvola. Isto tako i iako nije od utjecaja Sud uočava kako je Prijedlog za ukidanje klausule pravomoćnosti i izvršnosti podnesen nekoliko dana nakon donošenja osporenog rješenja, što znači da takav prijedlog u trenutku odlučivanja tuženika nije ni postojao.
10. Konačno i iako i nije od utjecaja, Sud ukazuje kako je osporeno rješenje administrativna mjera uspostavljena radi povećanja sigurnosti prometa, iz kojeg razloga situacija u kojoj bi, nakon donošenja rješenja, počinitelj pokretanjem postupka ukidanja pravomoćnosti prolongirao mjeru, evidentno nije smisao zakona.
11. Budući da ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, Sud ocjenjuje kako osporenim rješenjem nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.
12. Trebalo je stoga temeljem članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
13. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovom tužbom od 12. studenoga 2023. (list 3 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno stavku 4. tog članka Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
Zagreb, 30. travnja 2024.
Sudac
Vlaho Bassegli Gozze, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
