REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1445/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. R. iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u R., protiv tuženice Lj. K. iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u R., radi utvrđenja nužnog dijela, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2317/2021-7 od 16. studenog 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1207/16-14 od 27. listopada 2016., u sjednici održanoj 30. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na povrede temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2317/2021-7 od 16. studenog 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1207/16-14 od 27. listopada 2016. u odnosu na pravna pitanja i zbog povrede temeljnog ljudskog prava.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica je osporila navode iz prijedloga za dopuštenje i predložila je prijedlog odbaciti kao nedopušten. 3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da tužiteljica nije iznijela odgovarajuće razloge važnosti postavljenih pitanja, jer je odluka revizijskog suda na koju se tužiteljica poziva donesena u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i u njoj nije zauzeto pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima.

5. Naime, odluci revizijskog suda broj: Rev-x-1030/13-2 od 14. svibnja 2014. kojom je odlučeno o pravu nasljednika na nužni dio navedeno je da bi tužitelj imao pravo, u slučaju ako dokaže da je povrijeđen njegov nužni dio nasljedstva, tražiti povrat dara u ostavinu radi namirenja nužnog dijela nasljedstva, pri čemu se vraćanje dara može tražiti u ostavinskom postupku, da bi ostvarivanje ovih prava isključivo u parničnom postupku postojalo samo u slučaju kada bi se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pojavio novi nasljednik ili nova oporuka ostavitelja te da kod povrede nužnog dijela treba popisati sva ostaviteljeva dobra u času smrti te vrijednost svih darova i tek tada se može utvrditi je li došlo do povrede nužnog dijela i u kojoj visini.

6. Stoga postavljena pitanja o tome je li udovica izgubila pravo na nužni dio ostavinske imovine zato što je tužbenim zahtjevom tražila ostvarivanje svog prava samo na poznatom dijelu ostavinske imovine, a ne na punom opsegu koji joj nije poznat te računa li se nužni dio isključivo na način propisan Zakonom o nasljeđivanju ili na način koji zahtijeva svaki konkretni slučaj, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao pod točkom I. izreke.

8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužiteljica podnosi zbog povrede ustavnog prava na jednakost pred zakonom iz čl. 14. Ustava Republike Hrvatske, prava na jednakost svih pred sudovima iz čl. 26. Ustava Republike Hrvatske, prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske te prava vlasništva iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bila povrijeđena temeljna Ustavom zajamčena prava koja navodi tužiteljica.

9. Naime, ovaj sud primjećuje da je tužiteljica na raspolaganju imala žalbu kojom se i koristila, a nižestupanjske presude su obrazložene i nisu očito nerazumne. Nadalje, tužiteljica tek paušalno navodi da joj je povrijeđeno pravo na jednakost pred sudovima i pred zakonom te pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava, jer navedene navodne povrede nije ničime obrazložila niti je navela u čemu se te povrede očituju. Osim toga, tužiteljica nije navela niti koju osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka su nižestupanjski sudovi počinili ili koju odredbu materijalnog prava su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili. Stoga ovaj sud zaključuje da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena prava iz čl. 14., 26., 29. i 48. Ustava RH.

10. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 30. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.