Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3638/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. J. Š., Z., OIB:…, zastupana po punomoćnici R. I., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M. Š., Z., zastupan po punomoćnici A. L., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ps-7/2021-21 od 5. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ps-7/2021-21 od 5. svibnja 2023. u dijelu točke I izreke, kojim je tuženiku M. Š. OIB:… naloženo isplatiti tužiteljici J. J. Š., OIB:… iznos polovice plaćenih rata kredita u visini glavnice od 3.914,45 eur[1] /29.493,42 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate:
- na iznos od 191,53 eura1 / 1.443,08 kn s kta od 15.06.2013.
- na iznos od 115,14 eura1 / 867,49 kn s kta od 15.06.2013.
- na iznos od 116,16 eura1 / 875,17 kn s kta od 15.07.2013.
- na iznos od 193,22 eura1 / 1.455,85 kn s kta od 15.07.2013.
- na iznos od 116,02 eura1 / 874,14 kn s kta od 15.08.2013.
- na iznos od 193,00 eura1 / 1.454,13 kn s kta od 15.08.2013.
- na iznos od 116,82 eura1 / 880,15 kn s kta od 15.09.2013.
- na iznos od 194,33 eura1 / 1.464,19 kn s kta od 15.09.2013.
- na iznos od 117,15 eura1 / 882,65 kn s kta od 15.10.2013.
- na iznos od 194,87 eura1 / 1.468,29 kn s kta od 15.10.2013.
- na iznos od 117,42 eura1 / 884,73 kn s kta od 15.11.2013.
- na iznos od 221,86 eura1 / 1.671,64 kn s kta od 15.11.2013.
- na iznos od 222,37 eura1 / 1.675,42 kn s kta od 15.12.2013.
- na iznos od 117,69 eura1 / 886,73 kn s kta od 15.12.2013.
- na iznos od 117,48 eura1 / 885,14 kn s kta od 15.01.2014.
- na iznos od 221,97 eura1 / 1.672,42 kn s kta od 15.01.2014.
- na iznos od 117,96 eura1 / 888,80 kn s kta od 15.02.2014.
- na iznos od 220,12 eura1 / 1.658,47 kn s kta od 15.02.2014.
- na iznos od 220,10 eura1 / 1.658,35 kn s kta od 15.03.2014.
- na iznos od 117,95 eura1 / 888,73 kn s kta od 15.03.2014.
- na iznos od 219,06 eura1 / 1.650,51 kn s kta od 15.04.2014.
- na iznos od 117,40 eura1 / 884,53 kn s kta od 15.04.2014.
- na iznos od 218,03 eura1 / 1.642,72 kn s kta od 15.05.2014.
- na iznos od 116,80 eura1 / 880,01 kn s kta od 15.05.2014.
po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, za druge odnose, u roku od 15 dana, te u dijelu točke II izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljicu polovicu iznosa plaćenih na ime osiguranja kuće i police od nezgode, u ukupnom iznosu od 207,67 eur[2] /1.564,69 kn, sa zakonskim zateznim kamatama
- na iznos od 83,74 eur/630,96 kn od 24.8.2013. do isplate,
- na iznos od 83,74 eura /630,96 kn od 24.8.2014. do isplate,
- na iznos od 19,99 eura /150,58 kn od 24.8.2013 do isplate,
- na iznos od 20,20 eura /152,23 kn od 24.8.2014. do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, za druge odnose, u roku od 15 dana, te se u tom dijelu potvrđuje navedena presuda.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ps-7/2021- 21 od 5. svibnja 2023. u dijelu pobijane točke I izreke, kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznosu od 5.063,60 eur/38.151,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate
- na iznos od 64,80 eura1 / 488,22 kn s kta od 15.10.2011.
- na iznos od 191,71 eura1 / 1.444,47 kn s kta od 15.11.2011.
- na iznos od 192,10 eura1 / 1.447,34 kn s kta od 15.12.2011.
- na iznos od 193,31 eura1 / 1.456,51 kn s kta od 15.01.2012.
- na iznos od 194,41 eura1 / 1.464,76 kn s kta od 15.02.2012.
- na iznos od 193,18 eura1 / 1.455,54 kn s kta od 15.03.2012.
- na iznos od 17,92 eura1 / 135,01 kn s kta od 15.04.2012.
- na iznos od 192,27 eura1 / 1.448,67 kn s kta od 15.05.2012.
- na iznos od 115,58 eura1 / 870,86 kn s kta od 15.05.2012.
- na iznos od 116,39 eura1 / 876,96 kn s kta od 15.06.2012.
- na iznos od 193,62 eura1 / 1.458,82 kn s kta od 15.06.2012.
- na iznos od 191,87 eura1 / 1.445,62 kn s kta od 15.07.2012.
- na iznos od 115,34 eura1 / 869,02 kn s kta od 15.07.2012.
- na iznos od 191,42 eura1 / 1.442,28 kn s kta od 15.08.2012.
- na iznos od 115,07 eura1 / 867,01 kn s kta od 15.08.2012.
- na iznos od 189,76 eura1 / 1.429,75 kn s kta od 15.09.2012.
- na iznos od 114,07 eura1 / 859,48 kn s kta od 15.09.2012.
- na iznos od 192,27 eura1 / 1.448,67 kn s kta od 15.10.2012.
- na iznos od 115,58 eura1 / 870,86 kn s kta od 15.10.2012.
- na iznos od 193,00 eura1 / 1.454,16 kn s kta od 15.11.2012.
- na iznos od 116,02 eura1 / 874,15 kn s kta od 15.11.2012.
- na iznos od 192,62 eura1 / 1.451,31 kn s kta od 15.12.2012.
- na iznos od 115,79 eura1 / 872,44 kn s kta od 15.12.2012.
- na iznos od 194,08 eura1 / 1.462,30 kn s kta od 15.01.2013.
- na iznos od 116,67 eura1 / 879,05 kn s kta od 15.01.2013.
- na iznos od 194,30 eura1 / 1.463,96 kn s kta od 15.12.2013.
- na iznos od 116,80 eura1 / 880,04 kn s kta od 15.02.2013.
- na iznos od 194,30 eura1 / 1.463,93 kn s kta od 15.03.2013.
- na iznos od 116,80 eura1 / 880,03 kn s kta od 15.03.2013.
- na iznos od 195,07 eura1 / 1.469,76 kn s kta od 15.04.2013.
- na iznos od 117,26 eura1 / 883,53 kn s kta od 15.04.2013.
- na iznos od 193,75 eura1 / 1.459,79 kn s kta od 15.05.2013.
- na iznos od 116,47 eura1 / 877,54 kn s kta od 15.05.2013., te u dijelu točke II izreke, kojim je tuženik obvezan na isplatu polovice iznosa od 103,55 eur[3] /780,20 kn, koji su plaćeni na ime osiguranja kuće i police od nezgode s kamatama koje teku na iznose
- na iznos od 83,74 eura/630,96 kn s kamatama od 24.8.2012. do isplate,
- na iznos od 19,81 eura /149,25 kn s kamatama od 24.8.2012. do isplate, kao i odluka o troškovima postupka iz točke III izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženiku M. Š. OIB:… isplatiti tužiteljici J. J. Š., OIB:… iznos polovice plaćenih rata kredita u visini glavnice od 8.978,04 eura1 / 67.645,06 kn zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate:
- na iznos od 64,80 eura1 / 488,22 kn s kta od 15.10.2011.
- na iznos od 191,71 eura1 / 1.444,47 kn s kta od 15.11.2011.
- na iznos od 192,10 eura1 / 1.447,34 kn s kta od 15.12.2011.
- na iznos od 193,31 eura1 / 1.456,51 kn s kta od 15.01.2012.
- na iznos od 194,41 eura1 / 1.464,76 kn s kta od 15.02.2012.
- na iznos od 193,18 eura1 / 1.455,54 kn s kta od 15.03.2012.
- na iznos od 17,92 eura1 / 135,01 kn s kta od 15.04.2012.
- na iznos od 192,27 eura1 / 1.448,67 kn s kta od 15.05.2012.
- na iznos od 115,58 eura1 / 870,86 kn s kta od 15.05.2012.
- na iznos od 116,39 eura1 / 876,96 kn s kta od 15.06.2012.
- na iznos od 193,62 eura1 / 1.458,82 kn s kta od 15.06.2012.
- na iznos od 191,87 eura1 / 1.445,62 kn s kta od 15.07.2012.
- na iznos od 115,34 eura1 / 869,02 kn s kta od 15.07.2012.
- na iznos od 191,42 eura1 / 1.442,28 kn s kta od 15.08.2012.
- na iznos od 115,07 eura1 / 867,01 kn s kta od 15.08.2012.
- na iznos od 189,76 eura1 / 1.429,75 kn s kta od 15.09.2012.
- na iznos od 114,07 eura1 / 859,48 kn s kta od 15.09.2012.
- na iznos od 192,27 eura1 / 1.448,67 kn s kta od 15.10.2012.
- na iznos od 115,58 eura1 / 870,86 kn s kta od 15.10.2012.
- na iznos od 193,00 eura1 / 1.454,16 kn s kta od 15.11.2012.
- na iznos od 116,02 eura1 / 874,15 kn s kta od 15.11.2012.
- na iznos od 192,62 eura1 / 1.451,31 kn s kta od 15.12.2012.
- na iznos od 115,79 eura1 / 872,44 kn s kta od 15.12.2012.
- na iznos od 194,08 eura1 / 1.462,30 kn s kta od 15.01.2013.
- na iznos od 116,67 eura1 / 879,05 kn s kta od 15.01.2013.
- na iznos od 194,30 eura1 / 1.463,96 kn s kta od 15.12.2013.
- na iznos od 116,80 eura1 / 880,04 kn s kta od 15.02.2013.
- na iznos od 194,30 eura1 / 1.463,93 kn s kta od 15.03.2013.
- na iznos od 116,80 eura1 / 880,03 kn s kta od 15.03.2013.
- na iznos od 195,07 eura1 / 1.469,76 kn s kta od 15.04.2013.
- na iznos od 117,26 eura1 / 883,53 kn s kta od 15.04.2013.
- na iznos od 193,75 eura1 / 1.459,79 kn s kta od 15.05.2013.
- na iznos od 116,47 eura1 / 877,54 kn s kta od 15.05.2013.
- na iznos od 191,53 eura1 / 1.443,08 kn s kta od 15.06.2013.
- na iznos od 115,14 eura1 / 867,49 kn s kta od 15.06.2013.
- na iznos od 116,16 eura1 / 875,17 kn s kta od 15.07.2013.
- na iznos od 193,22 eura1 / 1.455,85 kn s kta od 15.07.2013.
- na iznos od 116,02 eura1 / 874,14 kn s kta od 15.08.2013.
- na iznos od 193,00 eura1 / 1.454,13 kn s kta od 15.08.2013.
- na iznos od 116,82 eura1 / 880,15 kn s kta od 15.09.2013.
- na iznos od 194,33 eura1 / 1.464,19 kn s kta od 15.09.2013.
- na iznos od 117,15 eura1 / 882,65 kn s kta od 15.10.2013.
- na iznos od 194,87 eura1 / 1.468,29 kn s kta od 15.10.2013.
- na iznos od 117,42 eura1 / 884,73 kn s kta od 15.11.2013.
- na iznos od 221,86 eura1 / 1.671,64 kn s kta od 15.11.2013.
- na iznos od 222,37 eura1 / 1.675,42 kn s kta od 15.12.2013.
- na iznos od 117,69 eura1 / 886,73 kn s kta od 15.12.2013.
- na iznos od 117,48 eura1 / 885,14 kn s kta od 15.01.2014.
- na iznos od 221,97 eura1 / 1.672,42 kn s kta od 15.01.2014.
- na iznos od 117,96 eura1 / 888,80 kn s kta od 15.02.2014.
- na iznos od 220,12 eura1 / 1.658,47 kn s kta od 15.02.2014.
- na iznos od 220,10 eura1 / 1.658,35 kn s kta od 15.03.2014.
- na iznos od 117,95 eura1 / 888,73 kn s kta od 15.03.2014.
- na iznos od 219,06 eura1 / 1.650,51 kn s kta od 15.04.2014.
- na iznos od 117,40 eura1 / 884,53 kn s kta od 15.04.2014.
- na iznos od 218,03 eura1 / 1.642,72 kn s kta od 15.05.2014.
- na iznos od 116,80 eura1 / 880,01 kn s kta od 15.05.2014.
sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNBa koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici polovicu iznosa koji su plaćeni na ime osiguranja kuće i police od nezgode, a u ukupnom iznosu od 311,23 eura1 / 2.344,94 kn na slijedeće iznose:
- na iznos od 83,74 eura1 / 630,96 kn s kta od 24. 08. 2012. g. pa do isplate
- na iznos od 83,74 eura1 / 630,96 kn s kta od 24. 08. 2013. g. pa do isplate
- na iznos od 83,74 eura1 / 630,96 kn s kta od 24. 08. 2014. g. pa do isplate
- na iznos od 19,81 eura1 / 149,25 kn s kta od 24. 08. 2012. g. pa do isplate
- na iznos od 19,99 eura1 / 150,58 kn s kta od 24. 08. 2013. g. pa do isplate
- na iznos od 20,20 eura1 / 152,23 kn s kta od 24. 08. 2014. g. pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNBa koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku M. Š. OIB:… naknaditi tužiteljici J. J. Š. OIB:… parnični trošak u iznosu 5.580,99 eura1 / 42.050,00 kn, s zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 5. svibnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), kojom posebno pobija odluku o troškovima postupka, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a tuženiku dosude troškovi parnice uvećani za troškove žalbe,
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika predlaže istu odbiti kao neosnovanu, traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. U predmetnom postupku Općinski građanski sud u Zagrebu tijekom postupka donio je presudu dana 29.06.2015. godine radi iseljenja i isplate kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, te je ovaj sud dana 27.02.2018. donio presudu i rješenje pod posl.br. 33 Gž-7291/15-5 (list 768-774) te je presudio da se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ps-75/14-25 od 29.06.2015. (list 731-744 spisa) u pobijanoj toč. I. izreke, te se odbijaju žalbe tuženika kao neosnovane te se potvrđuje navedena presuda u toč. II. i IIl. izreke, te je riješio da se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ps-75/14-25 od 29.06.2015. u toč. IV. i V. izreke.
6. Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku pod posl.br. U-III-1729/2018 od 23.03.2021. godine (list 778-794 spisa) i to pod toč. I. da se ustavna tužba usvaja i pod toč. II. da se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7291/15-5 od 27.02.2018. pod toč. II. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ps-75/14-25 od 29.06.2015. pod toč. II., III. i VI. izreke te da se u tom dijelu predmet vraća Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje.
6.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je rješenje pod posl.br. Gr1 306/2021-2 od 07.07.2021. godine (list 807-809 spisa), kojim je odlučeno da se za postupanje u ovom predmetu određuje Općinski sud u Velikoj Gorici.
7. Tužiteljica u ovoj fazi postupka potražuje isplatu polovice iznosa po dva ugovora o namjenskom kreditu i to kredita od 16.08.2011. br. ugovora 3224542068, kreditna partija 7105323892 koji je podignut na svotu od 55.000,00 eura i po ugovoru o namjenskom kreditu od 07.03.2012. br. ugovora 3226777714 kreditna partija 7105519865 na iznos od 28.900,00 eura sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Nadalje tužiteljica navodi da je po ta dva kredita u utuženom razdoblju platila iznos od 135.290,12 kn a od tuženika potražuje isplatu polovice u svoti od 67.645,06 kn, a koji krediti predstavljaju dug bračne stečevine, jer su podignuti radi izgradnje i uređenja kuće koja je predmet spora između stranaka.
8. Tužiteljica navodi da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu morala ugovoriti instrumente osiguranja kredita i to založno pravo na nekretnini te je bila obvezna potpisati zadužnicu kao ovršnu ispravu te sklopiti ugovore o osiguranju kuće i ugovore o osiguranju života i te police osiguranja vinkulirati u korist Z. b. d.d. kako to proizlazi iz odredbe čl. 8. do 23. ugovora o kreditu te je tužiteljica morala ugovoriti po izričitom zahtjevu banke u svezi tih namjenskih kredita ukupno tri police osiguranja i to jednu policu osiguranja kuće i dvije police osiguranja života.
9. U odnosu na kredit od 16.08.2011. na iznos od 55.000,00 eura tužiteljica je sa A. o. d.d. sklopila policu za osiguranje kuće br. 1430-171260547 kao višegodišnje osiguranje u trajanju od 24.08.2011. do 24.08.2028. i ta se polica naplaćuje svake godine, a 24.08. polica je vinkulirana u korist Z. b. d.d. Također u odnosu na isti kredit na iznos od 55.000,00 eura tužiteljica je morala sklopiti policu osiguranja od nezgode br. 990101-171260570 kao višegodišnje osiguranje isto tako vinkuliranu u korist Z. b. d.d. koja se također naplaćuje svake godine na dan 24.08.
9.1. U svezi kredita od 07.03.2012. na iznos od 28.900,00 eura koji je sklapan sedam mjeseci nakon prvog kredita tužiteljica je morala ponovo upisati hipoteku na nekretninu, te je ponovo potpisala zadužnicu i sklopila treću policu osiguranja pod br. 990101-171427237 koju banka naplaćuje svake godine 15.03. jer je i to polica višegodišnjeg osiguranja u trajanju od 17.03.2012. do 17.03.2026.
9.2. Troškovi po tim policama osiguranja također predstavljaju dug koji je proizašao iz sklopljenih ugovora o kreditu pa je stoga tuženik dužan tužiteljici isplatiti polovicu tih iznosa koje je platila na dane 24.08. i 15.03., i to za godine 2012., 2013. i 2014. police se naplaćuju putem tekućeg računa tužiteljice u korist Allianz d.d. trajnim nalozima br. 12, 13 i 14 koji su zamijenili ranije trajne naloge po brojevima 4 i 5.
10. Sporna je i u ovoj žalbenoj fazi postupka osnova tražbine tužiteljice prema tuženiku.
11. Nesporno je između stranaka, da su stranke bivši bračni drugovi čiji je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P2-314/13. od 22.5.2013., da su citirani ugovori sklopljeni kako je navedeno, te da je tužiteljica samostalno otplaćivala anuitete prema navedenim ugovorima o kreditu i premije osiguranja, u čemu tuženik nije sudjelovao, te sami iznosi uplata također nisu sporni.
11.1. Nesporno je i da je tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica 1/1 dijela čestice 2986/1556 kuća broj 60, garaža i dvorište, M.., upisane u z.k.ul. 6338 k.o. G..
12. Iz iskaza tužiteljice u postupku proizlazi, da je sklopila navedene kredite te policu osiguranja kuće i policu osiguranja od nezgode, a da je pretpostavka za dobivanje novčanih sredstva od banke bila dostava troškovnika radova te sklapanje ugovora s građevinskom firmom, da je sklopila ugovor s društvom Š. d.o.o. te da je veći dio sredstava po oba ugovora o kreditu u iznosu oko 400.000,00 kn isplaćen društvu Š. d.o.o. dok je manji iznos odnosno oko 200.000,00 kn po oba kredita isplaćen i na njen račun. Društvo Š. d.o.o. za izvedene radove joj je naplaćivalo iznose koji su bili uvećani za PDV, te je društvo tada moglo odbiti pretporez po ispostavljenim računima te je navedeno društvo za te radove potrošilo manje od 200.000,00 kn, a radovi su počeli negdje početkom 2011. od 01.10.2011. do 01.12.2011. izvedeni su radovi na kući.
Također od navedenih kredita plaćeni su i troškovi legalizacije koja je kompletno dovršena 2014. godine kao i izrada geodetskog elaborata u iznosu od 5.500,00 kn. Sredstva od kredita nije koristila za vlastite potrebe.
13. Tuženik je u svom iskazu naveo da je točno da je tužiteljica podignula dva kredita tijekom 2012. i 2011. godine te da je iznos od 338.816,00 kn uplaćen na račun društva Š. d.o.o. te da su iz tog iznosa izvedeni građevinski radovi na cijelom objektu, kako u prizemlju koje je tužiteljičina očevina tako i na gornjim etažama koje predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, navodeći da je preostali iznos od 313.000,00 kn uplaćen na tekući račun tužiteljice te da je iz tog iznosa oko 40.000,00 kn utrošeno na namještaj u stambenom objektu, a oko 207.000,00 kn da je korišteno da se zatvore raniji nenamjenski krediti koje je dizala tužiteljica, navodeći da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice podizali niz kredita kako bi se zatvarale i neke ranije obveze te da nije točno da je cjelokupni iznos kredita utrošen namjenski za objekt odnosno za gradnju i opremanje istog. Istaknuo je da je točno da tužiteljica podmiruje iznose za predmetne kredite, kao i premije po policama.
14. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio, da su krediti u traženim iznosima podignuti, te da je anuitete plaćala tužiteljica administrativnom zabranom.
14.1. Također prvostupanjski sud smatra utvrđenim da su iznosi iz tih kredita uloženi u opremanje, građevinsko uređenje i dovršetak radova na kući na adresi M… u Z., s time da se ističe kako tuženik nije osporio da su izvedeni radovi na objektu prema situacijama koje su predane banci, a radi se o nadograđenom dijelu kata i potkrovlja kuće a ne prizemnog dijela za kojeg tužiteljica tvrdi da predstavlja njezinu posebnu imovinu. Također iz provedenog postupka proizlazi da tuženik i sada živi na adresi u M… u Z. i koristi gornji dio predmetne kuće.
15. U odnosu na prigovore tuženika da su određeni dijelovi novčanih iznosa iz kredita potrošeni na podmirivanje minusa tužiteljice i dugova po kreditnim karticama tužiteljice, te na plaćanje troškova života, prvostupanjski sud se očitovao navodeći da ne mijenjanju ranije utvrđenja suda, iako ti navodi tuženika iz provedenih dokaza ne proizlaze, a da i je tako kako tuženik navodi u tom slučaju bi se radilo o dugovima nastalim u zajedničkom životu iz zajedničke potrošnje jer ni iz jednog dokaza provedenog tijekom postupka niti tvrdnje tuženika ne proizlazi da bi bilo koji dio tih novčanih sredstava realiziranih iz navedenih kredita, tužiteljica zadržala za sebe, spremila na stranu ili uložila u neku svoju posebnu imovinu, tako da sukladno cjelokupno provedenom postupku sud smatra da se radi o kreditima uloženim u ono što se može smatrati bračnom stečevinom i zajedničkim troškovima života. Tužiteljica je nastavila samostalno otplaćivati kredite banci nakon prestanka bračne zajednice, pa nadalje do potpune otplate kredita te stoga navedene obveze i nastala dugovanja iz realiziranih kredita snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove.
16. Tuženik se u žalbi prvenstveno poziva na čl. 44. Obiteljskog zakona (NN br. 103/15, 98/19, dalje: ObZ/15), koji se ne primjenjuje u ovom slučaju budući da se radi o tražbini nastaloj 2011-2012. godine te je brak stranaka razveden 2013.
17. Ovaj je sud već u odluci posl. br. Gž-7291/1 izrazio stajalište, da nekretnina u koju su izvršna sporna ulaganja po samom zakonu predstavlja bračnu stečevinu stranaka, radi čega je odbijen zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženika iz iste, dok činjenica, da nije utvrđen omjer suvlasništva stranaka, ne utječe na taj zaključak. Prema utvrđenjima u postupku nekretnina nesporno u jednom dijelu predstavlja vlastitu imovinu tužiteljice, a ulaganja su vršena tijekom niza godina i djelomično u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 51/89 – pročišćeni tekst,
Obiteljskog zakona (Narodne novine 59/90, dalje. ZBPO) a sporna u vrijeme važenja 116/03, 17/14, 136/04, 107/07, 61/11, 25/13, 5/15, dalje: ObZ/03).
18. Nisu zato osnovani prigovori tuženika da bi ga sud pobijanom presudom obvezao na plaćanje svota koje je tužiteljica uložila u vlastitu imovinu.
19. Ovdje je za ukazati da bračni drug koji je nakon razvoda braka nastavio otplaćivati kredit (i slična zaduženja) koji je uložen u imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice, ima pravo tražiti od druge strane da joj namiri ono što je bila dužna učiniti tj. da mu vrati odgovarajući dio kredita i drugih pozajmica. To stoga, što bez obzira na to tko je od bračnih drugova otplaćivao dospjele rate za kredit, odnosno koji je od bračnih drugova vraćao zaduženja kojima je stečena imovina za vrijeme trajanja braka, obveza vraćanja kredita i drugih pozajmica (ukoliko se radi o zajedničkoj imovini stečenoj za vrijeme trajanja braka), predstavlja zajedničku obvezu, pa prestanak bračne zajednice i razvod braka ne mijenja odnose proistekle iz te obveze (čl. 249. st. 1. i čl. 248. ObZ(03).
20. Radi toga ovaj sud smatra da je tuženik u obavezi tužiteljici platiti polovicu iznosa kredita i obveza na temelju osiguranja tog kredita u razdoblju nakon razvoda braka stranaka.
21. Nije utemeljeno pravno shvaćanje tuženika da je za rješenje spora odlučno koliki je njegov doprinos u bračnoj stečevini, a što je predmet parnice između stanaka koja se vodi pod posl. br. P Ob-585/16, jer su u smislu odredbe članka 249. st. 1. ObZ/03 bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.
22. Okolnost da su predmetne nekretnine stečene na način da su plaćene sredstvima kredita čiji je korisnik samo tužiteljica, znači da kredit, koji je ona plaćala, kao i svi još neotplaćeni i nedospjeli obroci kredita nisu dio bračne stečevine, već isti predstavlja dug, odnosno teret bračne stečevine, za koji odgovaraju oba bračna druga.
23. Osnovano se međutim prigovara prvostupanjskoj presudi u dijelu, u kojem je tuženik obvezan na plaćanje obroka kredita koji su dospjeli i plaćeni za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.
24. Odredbom čl. 248. ObZ/03 je propisano kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine, a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije dogovorili (čl. 294. st. 1. ObZ/03).
25. Navedena presumpcija podrazumijeva jednake doprinose bračnih drugova u stjecanju imovine koja predstavlja bračnu stečevinu, sve dok bračna zajednica traje, neovisno o tome koji od bračnih drugova sklopi ugovor o kreditu s bankom i otplaćuje obroke kredita, a ukoliko nije ugovoreno drugačije. Sve dok bračna zajednica traje udjeli u stjecanju bračne stečevine smatraju se jednakim, a zahtjev za povrat više plaćenog mogao bi isticati samo bračni drug koji tvrdi da je unio sredstva koja predstavljaju njegovu posebnu imovinu.
26. Imovina stečena u braku radom, a što sredstva spornog kredita nesporno jesu jer je tužiteljica isti otplaćivala na temelju administrativne zabrane na svojoj plaći, stečena je u jednakim dijelovima, pa se ne može dokazivati (za razliku od imovine stečene u režimu ZBPO) da su doprinosi različiti, odnosno da je doprinos jednog bračnog druga veći od onog drugog.
27. Radi se o kreditima iz 2011. i 2012. godine, pa dakle ono, što je stečeno tim sredstvima, u tom razdoblju, predstavlja po samom zakonu bračnu stečevinu u jednakim dijelovima, što znači da se smatra i da su doprinosi stranaka jednaki. Zato tužiteljica ne bi mogla tražiti povrat polovice plaćenih obroka kredita i osiguranja za kredit, sve dok je bračna zajednica stranaka trajala. Naime, kako tuženik osnovano prigovara, ne može istovremeno za obveze stranaka važiti i režim bračne stečevine i "odvojene blagajne" pri čemu ne postoji ugovor kojim bi stranke uredile svoje imovinskopravne odnose u spornom razdoblju.
28. Isto bi proizlazilo i iz pravilnog stajališta prvostupanjskog suda da navodi tuženika da su određeni dijelovi novčanih iznosa iz kredita potrošeni na podmirivanje minusa tužiteljici i dugova po kreditnim karticama tužiteljice, te na plaćanje troškova života, ne mijenjanju zaključak suda, iako ti navodi tuženika iz provedenih dokaza ne proizlaze, a da i je tako kako tuženik navodi u tom slučaju bi se radilo o dugovima nastalim u zajedničkom životu iz zajedničke potrošnje jer ni iz jednog dokaza provedenog tijekom postupka niti tvrdnje tuženika ne proizlazi da bi bilo koji dio tih novčanih sredstava realiziranih iz navedenih kredita, tužiteljica zadržala za sebe, spremila na stranu ili uložila u neku svoju posebnu imovinu, tako da sukladno cjelokupno provedenom postupku sud smatra da se radi o kreditima uloženim u ono što se može smatrati bračnom stečevinom i zajedničkim troškovima života. Nesporno je pri tom da se radi o namjenskim kreditima upravo za ulaganje u spornu nekretninu.
29. Tužiteljica je nastavila samostalno otplaćivati kredite banci nakon prestanka bračne zajednice, pa nadalje do potpune otplate kredita te stoga navedene obveze i nastala dugovanja iz realiziranih kredita snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove.
30. U postupku je nesporno da su se stranke razvele 2013. godine, ali iz iskaza tužiteljice proizlazilo bi da je do prestanka bračne zajednice došlo već 2012. godine, pri čemu nije naveden točan mjesec, od kada je tuženik fizički odvojen, dok iz tvrdnji tuženika proizlazi da je do istog došlo u travnju 2013.
31. S obzirom na to, da po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na isplatu polovine iznosa koje je sama podmirila banci na ime kredita i troškova osiguranja, nakon prestanka bračne zajednice, a koji su uloženi u imovinu koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka, potrebno je utvrditi kada je bračna zajednica stranaka faktično prestala.
32. Zato je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim tužiteljici dosuđen iznos koji odgovara polovini svih iznosa koje je platila nakon nespornog prestanka bračne zajednice u travnju 2013., sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog obroka do isplate, a u preostalom dijelu je odluka ukinuta jer činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.
33. Budući da ovaj sud smatra da ulaganja stranaka u nekretninu upisanu kao isključivo vlasništvo tužiteljice u konkretnim okolnostima predstavlja bračnu stečevinu, nisu ispunjeni uvjeti za prekid postupka do završetka postupka radi utvrđenja udjela stranaka u istu (što je potrebno jer se radi o nekretnini koja je nesporno dijelom predstavljala posebnu imovinu tužiteljice, te su ulaganja počela već u vrijeme važenja ZBPO). Sud naime može o navedenom, kao prethodnom pitanju, odlučiti sam, ne ulazeći pri tom u omjere suvlasništva stranaka koji ovise o činjenicama koje nisu predmet postupka.
34. U ponovljenom postupku sud će utvrditi navedenu, odlučnu činjenicu vremena prestanka faktične bračne zajednice stranaka, te potom i o dijelu zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije nespornog prestanka bračne zajednice (prema navodima tuženika u lipnju 2013. godine) te i o tom dijelu predmeta spora donijeti zakonitu odluku.
35. Budući da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.
36. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 370. ZPP, te u odnosu na odluku o troškovima žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 30. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić, v.r.
