REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4469/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Đure Sessa člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. V. pok. S. iz O. G., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku V. Lj., odvjetniku iz S., protiv tuženika L. V. pok. S. iz S., O., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici I. N., odvjetnici iz T., radi predaje posjeda nekretnine i zabrane uznemiravanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-343/2022-2 od 28. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru posl. br. P-4686/2019-32 od 31. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženika predati mu „u neposredan i isključivi posjed dio nekretnine označene kao čest.zem.803/7 k.o. O. G., koji dio je u skici vještva sudskog vještaka I. B. iz mjeseca listopada 2020., a koje vještvo čini sastavni dio presude, označen slovima A-B-C-D-A“, sve s time da mu se u buduće zabrani bilo kakvo uznemiravanja „u ostvarivanju stvarnih prava na predmetnoj nekretnini“. Ujedno je potvrđena i odluka kojom je tužitelju naloženo da tuženiku isplati 9.000,00 kn parničnog troška.
2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. „Dali je sud pravilo primijenio čl. 8 Zakona o parničnom postupku kada donosi presudu koja je u suprotnosti sa iskazima svjedoka i stranaka u postupku?“
2. „Može li se na temelju prividnog ugovora zasnivati valjani pravni posao?“
3. „Je li postupak parcelacije zemljišta proveden temeljem prividnog ugovora valjan pravni posao?“
4. „Je li sud dužan prihvatiti prijedlog stranke u postupku ukoliko vještak nije otklonio primjedbe i prigovore na vještvo?“
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
4. Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 28. travnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. U konkretnom slučaju tužitelj nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio (formulirao) niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, k tome i sa razlozima takve važnosti. To sve obzirom da se takav značaj ne može dati u prijedlogu navedenim pitanjima i razlozima kojima predlagatelj obrazlaže njihovu važnost.
7.1. Naime, prije svega, prvo u prijedlogu postavljeno pitanje odnosi se samo na konkretan pravni odnos, na pitanje ocjene dokaza u svim specifičnim okolnostima ovog konkretnog slučaja - i to kako ih predlagatelj (a ne i sud) vidi i sugerira prihvatiti relevantnim. Tim pitanjem predlagatelj u biti sugerira prihvatiti shvaćanje na kojem osporena odluka nije temeljena i činjenice koje u postupku nisu utvrđene, te traži samo preocijenu utvrđenja na kojima je osporena presuda temeljena, da se prihvati njegovo shvaćanje o ovima: dakle, da mu se odgovori je li ovdje, prema okolnostima koje nameće prihvatiti - ili kakve bi htio, pravilno odlučeno o njegovom zahtjevu - pa to nije pitanje iz odredbe čl. 385.a stavka 1. ZPP-a.
Isticanje razloga kojima polemizira sa obrazloženjem osporene presude, sve sa tvrdnjama kojima u biti samo preocijenjuje ono što je po drugostupanjskom sudu prihvaćeno bitnim i istinitim - odnosno kojima polemizira sa činjeničnim utvrđenjima i pravnim shvaćanjima na kojima je osporena presuda temeljena, ne može nadomjestiti to pitanje kao ni navedene (također potrebne za dopuštenost prijedloga) razloge.
Nije kod toga zanemarivo za istaći i da odluke na koje se predlagatelj poziva u prijedlogu, nalazeći da su u odnosu na to pitanje usporedive sa ovdje osporenom, sa ovom nisu usporedive: osporena presuda nije temeljena na shvaćanjima koja bi u ičemu bila u suprotnosti sa shvaćanjima izraženim u tim odlukama (obzirom da je svaka temeljena na činjeničnim i pravnim, posebno procesnim okolnostima konkretnog slučaja, onog na koje se pojedinačno svaka odluka odnosi, a osporena presuda, za razliku od ovih, temeljena je na njima neusporedivom utvrđenju, onome kojeg revizijski sud kao po naravi činjeničnog ne može preispitivati, napose ne po postavljenim pitanjima - a kojima predlagatelj selektivno sugerira prihvatiti samo ono što bi on htio, ono što tvrdi - a što nije dokazao),
- da je predlagatelju za ukazati na odredbu čl. 8. ZPP-a, prema kojoj: „Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.“ - iz smisla koje je odredbe zaključiti da se dokazna snaga pojedinog dokaza, ma o kojem god se radilo, ocjenjuje u okolnostima svakog konkretnog slučaja zasebno: to je za sagledati u smislu pravilnog shvaćanja da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što predlagatelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da sudovi na temelju provedenih dokaza, da su pravilno ocijenjeni - prema njegovom shvaćanju pravnog standarda „pravilno“, nisu imali razloga odbiti tužbeni zahtjev - već (da) su morali istinitim i pravilnim prihvatiti samo ono što on navodi i njegovu ocjenu provedenih dokaza, nižestupanjski sudovi nisu povrijedili niti jedno pravo tužitelja,
- da, po tome, podneseni prijedlog u svezi tog u njemu naznačenog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP- a: da o njemu u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa.
7.2. Nadalje, iz prijedloga se ne može razabrati niti zašto bi i daljnja, u njemu naznačena pitanja pod 2., 3. i 4. - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna za dopuštenost revizije: u prijedlogu glede tih pitanja nije istaknut niti jedan određeni razlog iz kojeg bi valjalo zaključiti o toj njihovoj važnosti, a značaj takvog razloga (uz ostalo i prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "…Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.") ne može se dati samo paušalnom navodu predlagatelja da su ta pitanja važna zbog svih onih razloga koje u prijedlogu nabraja - a prema kojima se u smislu odredaba ZPP-a prijedlog samo načelno određeno može podnijeti.
Konkretno, prijedlog niti u svezi tih „drugih“ pitanja ne sadrži određene, razumne i dostatne razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a prema kojima bi se moglo procijeniti da su u smislu tih odredaba važna.
8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:
- da Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
9. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
10. Revizijski sud tek primjećuje:
- da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki),
- da podneseni prijedlog može razmatrati samo u granicama u njemu naznačenog pitanja i razloga kojima ga predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).
Zagreb, 30. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
