REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5143/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Đura Sessa člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. F. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku u Odvjetničkom društvu J., V. & V. j.t.d. iz Z., protiv 1 2
tuženice A. M. iz Z., (OIB: …), zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. i p. iz Z., radi činidbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv rješenja o parničnom trošku Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-1526/2021-2 od 24. lipnja 2022. kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o troškovima postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3189/17-37 od 28. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem:
1.1. u stavku I. izreke odbijena je djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i:
- potvrđena prvostupanjska presuda „u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana (koja se u tom dijelu po čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku smatra rješenjem)“ i
- potvrđeno rješenje „istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-3189/17-37 od 28. listopada 2021. u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju K. F. naknaditi tuženici A. M. trošak parničnog postupka u iznosu od 11.875,00 kn, u roku od 15 dana“,
1.2. u stavku II. izreke prihvaćena je djelomično žalba tužitelja i djelomično preinačeno prvostupanjsko rješenje „u toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici A. M. trošak parničnog postupka preko iznosa od 11.875,00 kn do iznosa 13.750,00 kn odnosno za iznos od 1.875,00 kn“ tako da je u tom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka odbijen kao neosnovan.“
2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška dopusti revizija, pa je u prijedlogu postavio pitanja:
1/ U slučaju kada je tijekom postupka došlo od strane tužitelja do otuđenja predmeta spora i posljedičnog gubitka aktivne legitimacije za vođenje spora, slijedom čega je sud donio odbijajuću presudu, treba li sud, bez obzira na navedeno, utvrditi je li tužbeni zahtjev bio osnovan kako bi donio odluku o troškovima parničnog postupka?
2./ U slučaju kada je tijekom postupka došlo od strane tužitelja do otuđenja predmeta spora i posljedičnog gubitka aktivne legitimacije za vođenje spora, ako i kada bi tužitelj uspio u sporu da nije otuđio predmet spora, treba li sud odluku o parničnom trošku temeljiti na čl. 154. st. 1. ZPP-a te obvezati tužitelja da snosi troškove postupka, ili sud odluku o trošku treba temeljiti na čl. 156. st. 1. ZPP-a pa stoga obvezati tuženika da on snosi troškove postupka?
3./ Predstavlja li protivljenje povlačenju tužbe od strane tuženika, koje pravo se temelji na odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a, u slučaju kada tuženik više nema pravni interes da uspije u parnici zlouporabu postupovnih prava?
3. Tuženica je odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog tužitelja nije dopušten.
5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 24. lipnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije." To treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.“, (stavak 2.) „Revizija protiv odluke suda drugog stupnja kojom je pravomoćno odlučeno o troškovima postupka je dopuštena ako su ispunjene pretpostavke iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona.“, (stavak 3.) „U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“
Sukladno tome revizija tužitelja protiv odluke o parničnom trošku bila bi dopuštena ako bi njegov prijedlog udovoljavao uvjetima za njegovu dopuštenost.
6. Podneseni prijedlog zbog toga valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
U svijetlu tih odredaba treba imati na umu da one predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi ali i (ovdje relevantno) određeno izloženih razloga zbog kojih predlagatelj smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, kao i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi revizijskog suda ili drugostupanjskih sudova ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.
Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.
7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio pitanja - za koja drži da su pravna i određena, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporeno rješenje temeljeno, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nije naveden niti jedan a pogotovo ne određen, logičan razlog iz kojeg bi se moglo zaključiti o toj važnosti pitanja, a taj razlog ne može nadomjestiti isticanje tužitelja kako bi po njemu trebalo ocijeniti bit spora o snašanju parničnih troškova u specifičnim okolnostima samo ovoga slučaja (kada je tužbeni zahtjev tužitelja u konačnom ocijenjen neosnovanim i odbijen: tako da tužitelj sa tim zahtjevom nije uspio), odnosno njegovo isticanje shvaćanja kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o tim troškovima (uz tvrdnju da su mu povrijeđena temeljna ustavna i konvencijska prava vlasništva) - kao ni njegova uopćena (ničime određenim konkretizirana) tvrdnja da su po njemu naznačena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj sudske prakse jer (da) o njima nema prakse revizijskog suda,
7.2. odnosno, konkretno, da prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),
7.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387., 385. i 385.a ZPP-a), pa (sukladno tome, zbog razloga iz točaka 7.1. i 7.2.) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).
8. Revizijski sud kod toga samo primjećuje da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).
9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:
9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, obzirom da nisu obrazložena dostatnim, određenim razlozima, nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i obrazložena razlozima važnosti te obzirom i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga: a taj se sa uspjehom ne može podnijeti pozivom na razloge iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 80/22) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st.
5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“)
Zagreb, 30. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
