Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-750/2016-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, na temelju prijedloga sudske savjetnice Martine Blažanović Deković, u pravnoj stvari tužitelja SMREKA-CO d.o.o., OIB: 07256592018, Split, Velebitska 65, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Budimir & partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Splitu, Tolstojeva 35 A, protiv tuženika TEKO d.o.o., OIB: 67496018907, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 3B, kojeg zastupa punomoćnik Bogdan Srdelić, odvjetnik u OD BULJ&SRDELIĆ d.o.o. Split, Hrv. mornarice 1F, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. ožujka 2024. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja Branimira Milića, punomoćnika tužitelja Nenada Čovića te punomoćnika tuženika Bogdana Srdelića, 29. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-956/16 kojeg je 29. veljače 2016. donijela javna bilježnica u Splitu, Mirjana Popovac, u dijelu kojim je naloženo tuženiku TEKO d.o.o., OIB: 67496018907, da tužitelju SMREKA-CO d.o.o., OIB: 07256592018 isplati 905,50 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 26. prosinca 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-956/16 kojeg je 29. veljače 2016. donijela javna bilježnica u Splitu, Mirjana Popovac u dijelu kojim je naloženo tuženiku TEKO d.o.o., OIB: 67496018907 da tužitelju SMREKA-CO d.o.o., OIB: 07256592018 plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 323,65 EUR / 2.438,55 kn kao i predvidive troškove postupka u iznosu od 129,40 EUR / 975,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 29. veljače 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III Nalaže se tužitelju SMREKA-CO d.o.o., OIB: 07256592018, Split, Velebitska 65, u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku TEKO d.o.o., OIB: 67496018907, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 3B, troškove parničnog postupka od 3.375,00 EUR. IV Odbija se zahtjev tuženika SMREKA-CO d.o.o., OIB: 07256592018, Split, Velebitska 65, u dijelu kojim je tražio da mu tužitelj TEKO d.o.o., OIB: 67496018907, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 3B, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 29. veljače 2016. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim je od javnog bilježnika zatraženo donošenje rješenja o ovrsi kojim se tuženiku, tada kao ovršeniku, nalaže da mu plati 58.974,30 kn sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate, troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama te kojim se, radi prisilne naplate tražbine, određuje ovrha. U prijedlogu je naveo da ima dospjelu tražbinu prema tuženiku, tada ovršeniku, što dokazuje računom R1 110-BM1-115 od 25. studenog 2015. čiji je prilog obračun radova.

2. Javna bilježnica u Splitu, Mirjana Popovac, donijela je 29. veljače 2016. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-956/16 kojim je naloženo tuženiku, tada ovršeniku, da u roku od osam dana namiri tužitelju, tada ovrhovoditelju, tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 2.438,55 kn, kao i predvidivim troškovima postupka u iznosu od 975,00 kn te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik, tada ovršenik, podnio je prigovor pa je ovaj sud rješenjem poslovnog broja Povrv-750/2016 od 28. studenoga 2016. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U svom prigovoru tuženik je naveo da ne duguje tužitelju iznos zbog kojeg je izdano rješenje o ovrsi. Naime, da je on bio izvođač radova na uređenju stana na adresi Split, Tončićeva 6, a da je dio ugovorenih radova bio izvođenje stolarskih radova koje čine obnova i ugradnja pojedinih postojećih unutarnjih vrata, izrada i ugradnja novih unutarnjih vrata te izrada i ugradnja nove fasadne stolarije koja je obuhvaćala izradu i ugradnju 9 prozora kao i izradu i ugradnju 2 dvokrilna vrata ka terasi, odnosno balkonu. Za izvođenje navedenih stolarskih radova da je odabrao tužitelja pa su parnične stranke 16. travnja 2015. zaključile ugovor. Navedenim ugovorom da se izvođač obvezao započeti s radovima u roku od 3 dana od potpisivanja ugovora, a radove da je trebao izvesti do 5. lipnja 2015. Kao predujam za navedene radove da je uplatio tužitelju 65.000,00 kn. Međutim, da se kasnilo sa izvođenjem radova, no da je 17. lipnja 2015. tužitelj ugradio fasadnu stolariju koja je 18. lipnja 2015. pregledana od strane projektantice i nadzornog inženjera, a da su oni ustanovili da isporučena i ugrađena stolarija nije zadovoljavajuće kvalitete, odnosno da ima više bojadisarskih i stolarskih nedostataka te da su neke pozicije u potpunosti neprihvatljive, da se moraju demontirati i isporučiti nove. Potom, da je 7. srpnja 2015. na gradilište vraćena stara stolarija u istom stanju u kakvom je i otpremljena sa gradilišta, odnosno neobnovljena, a osim toga da je ustanovljeno da jedan par unutrašnjih starih vrata nedostaje te da će trebati napraviti nova o trošku izvođača. Zbog navedenog da je tuženik istoga dana angažirao nove stolare i bojadisare za obnovu i bojanje kako starih vrata tako i nekvalitetno obojanih novih prozora i novih vrata. Nadalje, budući da tužitelj nije popravio izvedene radove, da je investitor 29. veljače 2016. angažirao drugog stolara (stolarija Bečić) da demontira dvoja balkonska vrata i izradi nova, a da su demontirana balkonska vrata deponirana na skladištu tuženika te je tužitelj obaviješten da ih može preuzeti. Zatim, da je 17. ožujka 2016. stolar Bečić ugradio dvoja nova balkonska vrata, sa čijom kvalitetom su investitori zadovoljni te su 18. ožujka 2016. djelatnici i podizvođači tuženika pristupili sanaciji oštećenja koja su nastala zbog izmjene balkonskih vrata, koji radovi su još uvijek u tijeku. Zaključno je naveo da dio radova koje tužitelj potražuje nije uopće izveden, a da je dio radova nekvalitetno izveden, zbog čega je tuženik bio prisiljen angažirati drugog izvođača radova. Osim toga zbog kašnjenja izvođenja radova, da će tuženik biti prisiljen investitoru platiti ugovornu kaznu.

5. Očitujući se na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi tužitelj je izjavio da su parnične stranke 16. travnja 2015. zaključile ugovor za stolarske radove na stanu u Tončićevoj ulici u Splitu, a da sastavni dio ugovora čini ugovorni troškovnik sastavljen na temelju ponude tužitelja od 19. siječnja 2015. Navedenim ugovorom da se izvođač obvezao započeti s radovima u roku od 3 dana od potpisivanja ugovora, a radove da je trebao izvesti do 5. lipnja 2015. Međutim, zbog toga što je trebao čekati odobrenje projektantice za izbor boje, okova i sl. da mu je bilo nemoguće završiti radove do isteka roka jer je projektantica odabrala okov i dala skice za vrata nakon proteka roka za izvođenje radova. Nadalje, da je tuženik tužitelju za obavljeni posao uplatio 65.000,00 kn, a ispostavljen račun odnosi se na ime neplaćenog dijela izvedenih radova u količinama i cijenama sukladnim ugovoru. Potom, da je fasadnu stolariju ugradio 15. srpnja 2015., a da na istu nije bilo primjedbi. U odnosu na navod tuženika oko angažiranja novih bojadisara, izjavio je da je u svom obračunu odbio troškove bojanja. Nadalje, da je netočno da su za vrijeme izvođenja radova od strane tuženika bili angažirani drugi stolari, a da je on s radovima završio 15. srpnja 2015. U odnosu na dvoja balkonska vrata, da je posao izvršio sukladno ugovoru, no da je glavna zamjerka tuženika bila da ista imaju prag. Međutim, da je skicu vrata po želji projektantice dobio naknadno, a da balkonska vrata bez praga ne bi bila adekvatna za zaštitu od vanjskih utjecaja.

6. U nastavku postupka tuženik je negirao da bi uzrok kašnjenja radova bili kasni odabir okova i boje navodeći da su sheme vanjske i unutarnje stolarije tužitelju poslane e-mailom 19. travnja 2015., da je boja određena 29. svibnja 2015., a okov 2. lipnja 2015., no da je riječ isključivo o odabiru okova za unutarnju stolariju te nema utjecaj na izradu fasadne stolarije. Nadalje, da izbor okova i boje ne utječe na izradu stolarskih elemenata dok oni nisu u visokom stupnju gotovosti pa je unatoč tome mogao posao izvršiti u roku. Međutim, da je postupanje tužitelja u obavljanju posla bilo neprofesionalno te da je zakasnio sa angažiranjem svog podizvođača, obrta Josipa Ajdukovića te je to uzrokovalo kašnjenje. Osim toga, da je tužitelj podizvođača pogrešno uputio oko obavljanja radova pa su zbog toga nekvalitetno izvedeni. Izjavio je i da je običaj da izvođač napravi radioničke nacrte da bi se izbjegli problemi koji su nastali, a da to tužitelj nije učinio. U odnosu na unutarnju stolariju, da je podizvođač tužitelja, Damir, odnio vrata na obradu, a zatim ista vratio neobrađena s tim da je dvoja vratna krila izgubio pa je rad na adaptaciji unutarnje stolarije preuzeo tuženik, dok je manji dio radova izveo podizvođač tužitelja Čeko. Potom, da se svi prigovori na angažman tužitelja nalaze u prigovoru tuženika od 1. travnja 2016., te u e-mailu s početka kolovoza 2015. Vezano uz obračun radova, da isti nije obavljen sukladno ugovoru. Kao glavne primjedbe naveo je: obračun izrade dvaju novih balkonskih vrata koja nisu priznata, a nije ni umanjen iznos računa za trošak demontaže, odvoza te popravaka koji su zbog toga nastali; nije obračunata ugovorna kazna u iznosu od 14.183,92 kn koju je tuženik platio zbog kašnjenja tužitelja; unutarnja vrata koja je trebao renovirati, a koja je izgubio, pokušava naplatiti kao nova; radove koje je umjesto njega izveo tuženik nije ispravno obračunao, odnosno odbio je premali iznos, u odnosu na vantroškovničke radove (dalje: VTR) da je stavka opšavne letve neprihvatljiva jer su prozori ugovoreni kao cjelina. Naveo je i da je tužitelj naplatio alu roletarske radove koje nije izveo, a da su isti ugovoreni sukladno troškovniku. Potom da je u nekoliko navrata tužitelju ponudio objektivniji obračun, no da nisu uspjeli s dogovorom, ali da priznaje tuženiku sve većinski izvedene radove sukladno e-mailu od 18. rujna 2015. Zaključno smatra da je tužitelj preplaćen u svom angažmanu.

7. U nastavku postupka tužitelj je naveo da nije vodio građevinsku knjigu sukladno ugovoru, no da su obračunati radovi izvedeni u količinama i po cijeni u skladu sa ugovorom. Protivio se navodima da bi iz nacrta stolarije bilo vidljivo da balkonska vrata trebaju biti bez praga. Izjavio je i da su voditelj radova tuženika te zastupnik po zakonu tuženika prije izvedbe stolarije bili u radionici te da su bili upoznati sa detaljima izvedbe u tehničkom smislu. Nije osporavao da je dio radova bojanja unutarnje stolarije izveo tuženik, ali da ih je već uračunao i to po cijeni višoj od uobičajene. Naveo je da je vanjsku stolariju bojao tužitelj, ali da je lakiranja obavio tuženik, no da je i te radove u svom obračunu priznao tuženiku. Protivio se navodu tuženika da radovi na unutarnjoj stolariji ne ovise o odabranom okovu te je isticao da je odabir okova bio u obvezi tuženika. U odnosu na navod da je izgubio vrata, izjavio je da ona nisu izgubljena, već da su ostala u skladištu tuženika i bačena su skupa sa neupotrebljivim vratima, a da su zato izrađena i ugrađena nova vrata. Protivio se navodu da opšavne letve ne pripadaju VTR-u. Izjavio je da su sve primjedbe iz maila tuženika od 28. listopada 2015. otklonjene iako sve nisu bile odgovornost tužitelja. Potom, da je u obračunu od 7. listopada 2015. tuženik već priznao izvedene radove u iznosu od 90.485,52 kn. Nadalje, da alu roletarski radovi nisu bili u obvezi tuženika pa da je začuđujuće odbijanje troška za društvo Fenestra, kao i da je umanjenje za Schachermayer preveliko. Istaknuo je da je tuženik u svojoj okončanoj situaciji prema investitoru zaračunao iste radove u vrijednosti od 139.695,00 kn, a da tužitelj od tuženika potražuje 105.162,30 kn.

8. Radi dokazivanja istinitosti svojih navoda tužitelj je predložio izvesti dokaz čitanjem isprava: ponude tužitelja od 19. siječnja 2015., ugovora za radove na uređenju stana u Splitu, Tončićeva 6 od 16. travnja 2015., ugovornog troškovnik, mailove tuženika upućene tužitelju 6. svibnja 2015., 11. svibnja 2015., 25. svibnja 2015., 27. svibnja 2015., 29. svibnja 2015., 16. lipnja 2015., računa br. 7/V01/0 i računa br. 11/V01/0, cjenika, e-maila od 7. listopada 2015. s obračunom, ponude schachermayer od 22. rujna 2015. prijedlog ugovora za radove na uređenju stana, e- mail korespondencija od 14. srpnja 2015., 20. srpnja 2015., 24. srpnja 2015., 3. kolovoza 2015., 27. kolovoza 2015. i 5. listopada 2015. Uz navedeno, predložio je izvesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, saslušanjem svjedoka Josip Ajduković, Stipana Omrčena Čeke, uviđajem te vještačenjem po vještaku stolarske (podredno građevinske) struke.

9. Tuženik je predložio izvesti dokaz čitanjem isprava: e-mail korespondencije od 10. srpnja 2015., 19. travnja 2015., 29. svibnja 2015., 2. lipnja 2015., 20. srpnja 2015., 3. kolovoza 2015., 18. rujna 2015., 28. listopada 2015., 15. prosinca 2015., 18. siječnja 2016., 1. prosinca 2015., 31. listopada 2016., 20. siječnja 2015., računa društva Schachermayer od 8. srpnja 2015. i 14. srpnja 2015., fotografije od 7. srpnja 2015., ugovora između parničnih stranaka, fotografije praga i novih vrata, okončane situacije od 5. srpnja 2016., upisa u građevinski dnevnik. Uz navedeno, predložio je izvesti dokaz saslušanjem svjedoka Frane Jakšetića, Dubravka Pačka, Christiana Marussa, Ivana Krvavice, Tomislava Maršića, Josipa Ajdukovića te vještačenjem po vještaku građevinske struke.

10. Sud je izveo dokaz čitanjem isprava u spisu: ponude tužitelja od 19. siječnja 2015., ugovora za radove na uređenju stana u Splitu, Tončićeva 6 od 16. travnja 2015., ugovornog troškovnika, e-mail korespondencije od 6. svibnja 2015., 11. svibnja 2015., 25. svibnja 2015., 27. svibnja 2015., 29. svibnja 2015., 16. lipnja 2015., računa br. 7/V01/0 i računa br. 11/V01/0, cjenika, e-maila od 7. listopada 2015. s obračunom, ponude schachermayer od 22. rujna 2015., e-mail korespondencije od 10. srpnja 2015., 19. travnja 2015., 29. svibnja 2015., 2. lipnja 2015., 20. srpnja 2015., 3. kolovoza 2015., 18. rujna 2015., 28. listopada 2015., 15. prosinca 2015., 18. siječnja 2016., 1. prosinca 2015., 31. listopada 2016., 20. siječnja 2015., računa društva Schachermayer od 8. srpnja 2015. i 14. srpnja 2015., fotografije od 7. srpnja 2015., ugovora između parničnih stranaka, fotografije praga i novih vrata, okončane situacije od 5. srpnja 2016., upisa u građevinski dnevnik. Nadalje, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku stolarske struke Ivanu Juriću te vještaku građevinske struke Siniši Kroli. Uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o saslušanju zastupnika po zakonu tužitelja Branimira Milića te zastupnika po zakonu tuženika Siniše Družijanića kao i zapisnici o izvođenju dokaza saslušanjem vještaka Ivana Jurića te svjedoka Dubravka Pačka i svjedoka Christiana Marussa.

11. Nisu izvedeni dokazi saslušanjem Frane Jakšetića, Ivana Krvavice, Tomislava Maršića, Josipa Ajdukovića te Stipe Čeke jer su stranke povukle navedene prijedloge.Nije izveden ni dokaz uviđajem jer je sud ocijenio suvišnim budući da iz navoda stranaka proizlazi da su radovi na stanu u cijelosti dovršeni pa je nemoguće uviđajem utvrditi koje je radove obavio tužitelj. Sud nije uzeo u obzir prijedlog ugovora za radove na uređenju stana, e-mail korespondencija od 14. srpnja 2015., 20. srpnja 2015., 24. srpnja 2015., 3. kolovoza 2015., 27. kolovoza 2015. i 5. listopada 2015. jer su navedene isprave dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka.

12. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

13. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te slijedom toga odlučiti o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati 7.827,23 EUR / 58.974,30 kn za izvedene radove na stanu u Splitu, Tončićeva 6.

14. U postupku nije bilo sporno da su stranke 16. travnja 2015. zaključile ugovor za radove na uređenju stana u Splitu, Tončićeva 6 te da je tuženik u vezi s ugovorom uplatio tužitelju 65.000,00 kn. Nadalje, nije bilo sporno ni da je tužitelj kasnio s izvođenjem radova, kao ni da je tužitelj izvršio dio radova, dok je dio radova izvršio tuženik. Nesporno je tužitelj za izvođenje radova angažirao podizvođače Josipa Ajdukovića i Čeku. Vezano uz fasadnu stolariju nesporno je tužitelj istu izradio i ugradio, a nije sporno ni da je radove bojanja izvršio tužitelj, dok je lakiranje iste izvršio tuženik. Nadalje, nije bilo sporno ni da alu roletarski radovi nisu izvršeni. U odnosu na unutarnju stolariju nesporno je da je dio radova obavio tužitelj, dok je veći dio radova obavio tuženik. Nadalje, nije bilo sporno ni da su izrađena nova unutarnja vrata umjesto vrata koja su se trebala renovirati. U odnosu na VTR nije bilo sporno da su izvedeni radovi koji se odnose na opšavne letve. Nadalje, nije bilo sporno da način obračuna radova nije sukladan odredbama zaključenog ugovora, a da su stranke prije sudskog postupka pokušavale uskladiti obračune, no nisu uspjele postići dogovor.

15. Spor je među strankama nastao u odnosu na to jesu li svi radovi navedeni u obračunu izvedeni sukladno ugovoru, kao i jesu li izvedeni u navedenim količinama. Slijedom toga bilo je sporno je li tuženik imao primjedbi na izvedene radove, je li tužitelj izradio i ugradio balkonska vrata sukladno ugovoru te jesu li bili ugovoreni alu roletarski radovi. Uz navedeno, bilo je sporno je li tužitelj ispravno obračunao bojanja koja je obavio tuženik te je li tužitelj izgubio vrata koja su bila predviđena za renovaciju. Uz navedeno, sporno je pripadaju li opšavne letve VTR-u i treba li tuženiku priznati umanjenja na koja se pozvao.

16. Budući da je tuženik izjavio da priznaje sve većinski izvedene radove sukladno e-mailu od 18. rujna 2015. sud smatra da tužitelju treba u cijelosti priznati stavku Škomrlj te stavku kupljene boje, dok treba zaključiti da je tužitelj većinski izveo radove rušenja označene pod točkom 11.

17. Iz sadržaja e-mail korespondencije, upisa u građevinsku knjigu, te iskaza zastupnika po zakonu stranaka, ali i svjedoka Dubravka Pačka i Christiana Marussa proizlazi da je tuženik imao primjedbi na radove izvedene od strane tužitelja te da su navedene primjedbe istaknute odmah nakon pregleda radova. Iz istih dokaza proizlazi i da je tužitelj pozivan otkloniti nedostatke, da je neke nedostatke otklonio, a da je neke nedostatke otklonio tuženik.

18. Analizirajući je li tužitelj izradio i ugradio balkonska vrata sukladno ugovoru, sud je uzeo u obzir sadržaj ugovora te ugovornog troškovnika, iskaze zastupnika po zakonu stranaka, sadržaj e-mail korespondencije, priložene dijelove građevinskog dnevnika, iskaze svjedoka Dubravka Pačka i Christiana Marussa te nalaz vještaka Ivana Jurića, kao i nalaz vještaka Siniše Krole. Svi navedeni dokazi osim iskaza zastupnika po zakonu tužitelja podudarni su u dijelu kojim se navodi da tužitelj nije izradio i ugradio balkonska vrata sukladno ugovoru. Naime, iz e-maila od 19. travnja 2015. proizlazi da je tužitelj tada upoznat sa shemama vrata, a da su navedena vrata trebala biti kao postojeća. Iz dijelova građevinskog dnevnika proizlazi da postavljena fasadna stolarija ne odgovara predanim shemama, a to potvrđuju i iskazi svjedoka Dubravka Pačka i Christiana Marussa. Sud prihvaća kao vjerodostojan nalaz vještaka stolarske struke Ivana Jurića u dijelu kojim navodi da je tužitelj trebao izraditi vrata bez donje horizontalne prečke (zvanog prag), a što proizlazi iz postojećih shema, kao i nalaz vještaka Siniše Krole kojim on zaključuje da ugrađena balkonska vrata ne odgovaraju shemama. Stoga je sud utvrdio da tužitelj nije izveo stolarske radove pod točkama 8. i 9. obračuna u skladu s ugovorom.

19. Razmatrajući jesu li bili ugovoreni alu roletarski radovi sud je uzeo u obzir sadržaj ponude od 15. siječnja 2015., sadržaj ugovora te ugovornog troškovnika, iskaze zastupnika po zakonu stranaka, sadržaj e-mail korespondencije te nalaze vještaka Ivana Jurića i Siniše Krole. Svi navedeni dokazi osim ponude te iskaza zastupnika po zakonu tužitelja podudarni su u dijelu kojim se navodi da su bili ugovoreni alu roletarski radovi. Naime, u pojedinačnim stavkama troškovnika alu roletarski radovi navode se kao ugovoreni. I sam tužitelj u svom obračunu navodi alu roletarske radove te sud smatra nelogičnim i neživotnim da bi ih tužitelj u obračunu navodio da isti nisu ugovoreni. U tom dijelu sud je prihvatio i zaključak vještaka Ivana Jurića koji navodi da jedinična cijena podržava trošak izrade roleta. Iz sadržaja ponude razvidno je da ista ne uključuje alu rolete, ali navedena ponuda niti ne glasi na isti iznos koji je ugovoren pa je sud zaključio da je s tim u vezi došlo do izmjena do samog zaključenja ugovora. Stoga je sud utvrdio da su alu roletarski radovi bili ugovoreni pa je bilo potrebno odbiti dio radova koji je u odnosu na navedene radove obračunat, a koji nesporno nije izvršen.

20. Prilikom razmatranja pripadaju li opšavne letve VTR-u sud je uzeo u obzir sadržaj ugovora te ugovornog troškovnika, sadržaj e-mail korespondencije te nalaz vještaka Ivana Jurića kao i nalaz vještaka Siniše Krole. Naime, člankom 3. ugovora regulirani su naknadni i nepredviđeni radovi pa je određeno da se pod nepredviđenim radovima podrazumijevaju radovi koji nisu ugovoreni, a nužni su za ispunjenje ugovora, dok su naknadni radovi oni radovi koji nisu ugovoreni, niti su nužni za ispunjenje ugovora, ali naručitelj zahtjeva da se isti izvedu. Istim člankom određeno je da ugovorena cijena ne sadrži vrijednost nepredviđenih i naknadnih radova. Iz sadržaja ugovornog troškovnika proizlazi da je ugovorena ugradnja novih vrata i roleta do potpune gotovosti. Iz nalaza vještaka Jurića proizlazi da se opšavne letve ne ugrađuju kada se vrata ugrađuju "u mokro". Iz nalaza vještaka Krole proizlazi da vještak smatra da navedeni radovi ne mogu biti VTR. Sud se oslonio na mišljenja vještaka Jurića i Krole koja u tom dijelu prihvaća kao stručna pa je utvrdio da opšavne letve ne pripadaju VTR-u.

21. Radi utvrđivanja činjenice je li tužitelj izgubio vrata koja su bila predviđena za renovaciju sud je uzeo u obzir sadržaj obračuna, sadržaj ugovornog troškovnika, e- mail korespondencije od 10. srpnja 2015., te iskaz svjedoka Dubravka Pačka. Iz sadržaja ugovornog troškovnika proizlazi da su unutarnja vrata navedena pod točkom 2. trebala biti renovirana, dok je u obračunu navedeno da su izrađena nova vrata. Uz navedeno, sud se oslonio na sadržaj e-mail korespondencije od 10. srpnja 2015. iz kojeg proizlazi proizlazi da je podizvođač vratio unutarnju stolariju, no da nedostaju dvoja stara vratna krila, a da zastupnik po zakonu tužitelja prihvaća navedenu činjenicu. Stoga je sud utvrdio da je podizvođač tužitelja izgubio navedena vrata.

22. Razmatrajući odgovornost tužitelja za kašnjenje s radovima, sud je uzeo u obzir sadržaj e-mail korespondencije, iskaze zastupnika po zakonu stranaka, kao i iskaze svjedoka Dubravka Pačka i Christiana Marussa te nalaz vještaka Ivana Jurića. Iz e-mail korespondencije proizlazi da su boja i okovi prije isteka roka za dovršenje radova. Iz iskaza svjedoka Dubravka Pačka proizlazi da je tužitelj kasnio s radovima iako je više puta kontaktiran s ciljem da se radovi izvedu u roku. Nadalje, iz iskaza svjedoka Christiana Marussa proizlazi da se stolarija može izrađivati i prije izbora okova i boje. Iz mišljenja vještaka Ivana Jurića proizlazi da se tužitelj prema ugovorenim radovima odnosio neprofesionalno. Iskaze svjedoka Pačka i Marussa te mišljenje vještaka Jurića sud smatra objektivnim i vjerodostojnim pa je utvrdio da je tužitelj odgovoran za kašnjenje sa izvođenjem stolarskih radova.

23. Propisano je člankom 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. dalje: ZOO) da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

24. Propisano je člankom 597. stavkom 1. ZOO-a da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Sukladno članku 601. ZOO-a izvođač odgovara za osobe koje su po njegovu nalogu radile na poslu koji je preuzeo kao da ga je sam izvršio.

25. Nadalje, člankom 604. stavkom 1. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, dok je člankom 612. ZOO-a određeno da je naručitelj dužan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke.

26. Propisano je odredbama članka 608. ZOO-a da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok, kao i da ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga. Međutim, ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete.

27. Prilikom utvrđivanja je li tužitelj pravilno obračunao radove, sud je uzeo u obzir citirane zakonske odredbe pa je utvrdio da se tužitelju ne može priznati izvođenje balkonskih vrata kao i opšavnih letvi. Nadalje, mora se uzeti u obzir da su alu roletarski radovi ugovoreni te da je podizvođač tuženika izgubio jedna vrata, kao i da je dio radova obavio tuženik . U tom pogledu, obračun vještaka Siniše Krole sud je prihvatio kao vjerodostojan jer je isti podudaran s nespornim činjenicama kao i činjenicama koje su u postupku utvrđene. Sud nije prihvatio obračun vještaka Ivana Jurića jer je i sam vještak prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja ustanovio da je u pojedinim točkama obračuna pogriješio. Stoga je sud utvrdio da je vrijednost priznatih radova 71.822,47 kn.

28. Budući da je sud utvrdio da je za kašnjenje odgovoran tužitelj, sukladno članku 7. ugovora tuženiku pripada pravo na ugovornu kaznu. Međutim, tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti prigovor prijeboja te tražbine, kao ni drugih tražbina koje bi imao prema tužitelju. Stoga sud nije prihvatio obračune vještaka kojima su tuženiku priznata umanjenja.

29. Uzevši u obzir da nije bilo sporno da je tuženik tužitelju u vezi s poslom uplatio 65.000,00 kn, trebalo je prihvatiti zahtjev tužitelja i održati na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 6.822,47 kn odnosno 905,50 EUR.

30. Pored glavnice tuženik duguje i zatezne kamate, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje: Zakon o obveznim odnosima) od prvog dana nakon dana dospijeća iznosa duga naznačenog u računu, odnosno od 26. prosinca 2015.

31. U platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sadržan je i nalog za plaćanje troškova ovršnog postupka.

32. Odluka o troškovima ovršnog postupka donesena je na temelju članaka 14., 21. i 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014.) te članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., dalje: ZPP). Sud je uzeo u obzir da je tužitelj je u postupku uspio sa 11,57%, dok je tuženik uspio 88,43%. Budući da je tuženik većinski uspio u sporu, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkama I i II. 34. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023, dalje: Zakon o parničnom postupku) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 138/2023., dalje: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 7.827,23 EUR / 58.974,30 kn te okolnost da je tužitelj je u postupku uspio sa 11,57%, dok je tuženik uspio 88,43%. Stoga tuženiku treba odmjeriti naknadu 76,86% priznatih troškova.

35. Tuženiku su za vođenje ove parnice priznati sljedeći troškovi: sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 1. travnja 2016. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11. i Tbr. 42. Tarife), zastupanja na ročištu održanom 22. veljače 2017. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9.2. i Tbr. 42. Tarife), sastava podneska od 22. ožujka 2017. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8.1. i Tbr. 42. Tarife), zastupanja na ročištu održanom 5. travnja 2017. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9.2. i Tbr. 42. Tarife), sastava podneska od 8. svibnja 2017. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8.1. i Tbr. 42. Tarife), zastupanja na ročištu održanom 12. svibnja 2017. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. i Tbr. 42. Tarife), zastupanja na ročištu održanom 14. srpnja 2017. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. i Tbr. 42. Tarife), zastupanja na ročištu održanom 23. svibnja 2018. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. 1. i Tbr. 42. Tarife), zastupanja na ročištu održanom 29. travnja 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. i Tbr. 42. Tarife), sastava podneska od 6. prosinca 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8.1. i Tbr. 42. Tarife), zastupanja na ročištu održanom 13. prosinca 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. i Tbr. 42. Tarife), sastava podneska od 22. prosinca 2022. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8.4. i Tbr. 42. Tarife), zastupanja na ročištu održanom 24. siječnja 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. i Tbr. 42. Tarife), sastava podneska od 31. svibnja 2023. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8.4. i Tbr. 42. Tarife), sastava podneska od 1. veljače 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8.1. i Tbr. 42. Tarife), zastupanja na ročištu održanom 22. ožujka 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. i Tbr. 42. Tarife).

36. Stoga je sud prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.375,00 EUR te je odlučio kao u pod točkom II izreke presude.

37. Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi više traženi trošak zastupanja na ročištu održanom 22. veljače 2017. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9.2. i Tbr. 42. Tarife), više traženi trošak zastupanja na ročištu održanom 5. travnja 2017. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9.2. i Tbr. 42. Tarife), više trženi trošak sastava podneska od 22. prosinca 2022. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 8.4. i Tbr. 42. Tarife), više traženi trošak sastava podneska od 31. svibnja 2023. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 8.4. i Tbr. 42. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 29. travnja 2023. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9.3. i Tbr. 42. Tarife).

38. Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove postupka u iznosu od 750,00 EUR pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

39. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.

U Splitu 29. travnja 2024.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: 9-30866-e2fe0

Kontrolni broj: 037f4-cdacb-b8637

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.