Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž Ob-5/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Aniti Barlafa odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krešo Štefek, Sanja Špiljarić i Anita Barlafa iz Zagreba, Amruševa 1 protiv tuženika GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Tomislavu Grahovac odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žeper iz Zagreba, Andrije Hebranga 9, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po posebnoj skrbnici KŽ, diplomiranoj pravnici, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi razvoda braka, ostvarivanja roditeljske skrbi i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-948/2022-24 od 30. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-948/2022-24 od 30. studenog 2023.

a) potvrđuje u pobijanoj točki V. izreke

b) preinačava u točki VI. izreke, te se sudi:

Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I./ Razvodi se brak sklopljen 4. svibnja 2006. u [adresa] koji je upisan u maticu vjenčanih matričnog područja [adresa], za godinu 2006., pod rednim brojem 00013 između HŽ, rođene H, rođene **.**.1975. u [adresa] i NŽ, rođenog **.**.1979. u [adresa].

II. / Maloljetno dijete FŽ stanovati će s majkom na adresi stanovanja majke.

III./ Majka HŽ ostvarivati će potpuno samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete FŽ.

IV./ Osobni odnosi oca i maloljetnog djeteta se zabranjuju u razdoblju dok je na snazi mjera opreza, zabrana približavanja maloljetnom djetetu, a po ukidanju mjere opreza osobni odnosi oca i maloljetnog djeteta odvijati će se vikendima prema prethodnom dogovoru i u prisutnosti voditeljice mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbni koja je roditeljima izrečena od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zabok.

V./ Nalaže se ocu NŽ da za uzdržavanje maloljetnog djeteta FŽ doprinosi mjesečno za razdoblje od 23. rujna 2022. do 30. studenog 2023. daljnji iznos od 55,00 eura/414,39 kn1 mjesečno, a od 1. prosinca 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti u iznosu od 275,00 eur/2.071,98 kn, sve s dospijećem najkasnije do 30.-og u mjesecu za tekući mjesec i sve sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznos do isplate po stopi koja se određuje, za razdoblje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na tekući račun majke HŽ otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

VI/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn sa zateznim kamatama od 30. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom V. i VI. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, te odrediti niži mjesečni iznos uzdržavanja za mlt. dijete, a podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, kao i preinačiti odluku o trošku na način da svaka stranka snosi svoj trošak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika u odnosu na točku V. izreke nije osnovana, dok je osnovana u odnosu na troškove parničnog postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je u prvostupanjskom postupku bio način ostvarivanja roditeljske skrbi parničnih stranaka u odnosu na njihovo zajedničko mlt. dijete, način ostvarivanja osobnih odnosa s drugim roditeljem, te iznos koji je roditelj koji ne stanuje s mlt. djetetom u obvezi platiti za djetetovo uzdržavanja nakon razvoda braka stranaka.

7. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom, nakon što su parnične stranke tijekom postupka postigle sporazum o razvodu njihova braka, da mlt. dijete živi s majkom, te da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, odredio i da će se osobni odnosi oca i mlt. djeteta ostvarivati po ukidanju mjere opreza koja je izrečena ocu i to vikendima prema prethodnom dogovoru i u prisutnosti voditeljice mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi, a do tada osobne odnose oca i mlt. djeteta zabranjuje.

8. U žalbenom postupku je sporna visina određene obveze uzdržavanja koju je u obvezi platiti tuženik za mlt. dijete i to u visini od 275,00 eura, odnosno je li je sud prvog stupnja pravilno cijenio mogućnosti tuženika kao oca za plaćanjem navedenog iznosa uzdržavanja, te potrebe mlt. djeteta. Tuženik smatra kako je ranijim potpisivanjem Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, gdje je bilo dogovoreno plaćanje iznosa od 208,15 eura, tužiteljica dobrovoljno pristala na plaćanje navedenog iznosa, s time da iz stanja spisa proizlazi kako je tuženik do sada redovito plaćao iznos od 220,00 eura na ime uzdržavanja mlt. djeteta. Također navodi kako se prihodi iz ranijih godina ne mogu povezivati sa trenutnom situacijom, te ga se gura na marginu neimaštine kao nezaposlenu osobu.

9. Prema odredbi čl. 311. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19 i 47/20 i 49/23, dalje: ObZ) ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju i sl. i one se određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dok je čl. 313. istoga Zakona određen način utvrđivanja mogućnosti roditelja koji je obveznik uzdržavanja te se pri tome uzimaju o obzir svi prihodi obveznika uzdržavanja kao i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi i obrazovanjem a njegove novčane obveze uzimaju se u obzir samo ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Čl. 312. Obz-a propisuje kako dijete može imati i povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa zdravstvenim stanjem djeteta, što se također mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja u parničnom postupku.

10. Tijekom postupka prvostupanjski sud je temeljem iskaza tužiteljice, s kojom mlt. dijete i živi, utvrdio kako je mlt. FŽ starosti 17 godina, učenica 3. razreda prirodoslovne gimnazije, ima redovite materijalne potrebe s osnova higijene, odjeće, obuće, prehrane, pribora za školu, izleta, ove godine i maturalnog putovanja. Iz stanja spisa i priležeće opsežne medicinske dokumentacije, a i tužiteljičinog iskaza utvrđeno je kako mlt. dijete ima zdravstvenih problema i redovito se liječi i odlazi na terapije, a u posljednje vrijeme i privatno psihologu jednom tjedno zbog pogoršanog zdravstvenog stanja što dodatno plaća 40,00 eura po dolasku. U odnosu na tužiteljicu utvrđeno je kako radi kao spremačica sa mjesečnim prihodima u visini od 698,00 eura.

11. U odnosu na imovinske i osobne prilike tuženika prvostupanjski sud utvrđuje kako je tuženik u ožujku 2023. bio vlasnik vozila: Fiat Punto 1.4. Active iz 2007., Mercedesa klasa C 220 Bluetec iz 2014., Škode Praktik 1.6 TDI iz 2010. i traktora iz 1979.. Saslušani tuženik je izjavio kako je automobile Fiat i Mercedes prodao za ukupno 7.000,00 eura, a sada je kupio automobil Audi A4 koji je platio gotovinom od 12.000,00 eura. Iz godišnjeg obračuna poreza na dohodak za 2021. godinu utvrđeno je kako je za tu godinu tužitelj zaradio 121.155,81 kn, te je ostvario i neoporezive primitke koji se ne smatraju dohotkom u ukupnom iznosu od 13.600,00 kn. Za 2022. ostvario je iznos od 80.039,33 kn, te neoporezive primitke koji se ne smatraju dohotkom u iznosu od 18.500,00 kn. Trenutno nije zaposlen, prijavljen je na Zavod za zapošljavanje i prvo je kao naknadu primao iznos od 500,00 eura, a sada iznos od 300,00 eura, te nije vlasnik nekretnina.

12. Odredbom čl. 288. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

13. Po stavu ovoga suda, sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza pravilno zaključio o visini uzdržavanja koju treba platiti tuženik u odnosu na svoje jedino maloljetno dijete.

14. Prvostupanjski sud je, pravilnom primjenom navedenih odredaba ObZ utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetnog djeteta, te je ocijenio imovinske i osobne prilike tuženika, pa je na temelju takvih utvrđenja pravilno utvrdio novčani iznos koji je na ime uzdržavanja tuženik u mogućnosti doprinositi za maloljetno dijete. Imajući u vidu činjenično stanje koje je utvrdio sud prvog stupnja, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da doprinosi za uzdržavanje maloljetnog djeteta u razdoblju od podnošenja tužbe pa nadalje, iznos od 275,00 eura mjesečno, s time da je svakako potrebno dodatno navesti kako dijete ima i zdravstvenih problema koji iziskuju dodatne troškove za njeno liječenje.

15. Mora se napomenuti da je sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 48/23.), minimalni novčani iznos koji je dužan doprinositi roditelj koji ne živi s djetetom, za dijete u dobi mlt. FŽ 223,46 eura, te iznos od 208,15 eura, naveden u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, koji pri tome nije odobren od strane suda, niti su se o njemu stranke suglasile tijekom postupka, nije relevantan za ovaj postupak.

16. U odnosu na navode žalbe tuženika da prvostupanjski sud nije imao u vidu da su se pogoršale materijalne prilike na njegovoj strani, valja navesti da su mogućnosti tuženika u konkretnom slučaju procijenjene u skladu s njegovom dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti, kako je to predviđeno odredbom čl. 313. st. 4. ObZ, tako da je ocjena i ovoga suda da će tuženik biti u mogućnosti plaćati dosuđeni iznos uzdržavanja, imajući u vidu da je tuženik zdrava osoba, u životnoj dobi kada je radno najproduktivniji (rođen **.**.1979.) i stoga u mogućnosti i s obzirom na gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj i povećanu potrebu za radnom snagom, pronaći zadovoljavajuće zaposlenje, a time i zadovoljavajuća primanja, te eventualno stvoriti uvjete i za stjecanje povećane zarade. Ovdje je ipak za naglasiti da je obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta, zakonska obveza i ima prednost pred svim drugim obvezama, s obzirom na to da su potrebe maloljetnog djeteta prioritetne potrebe, a radno sposoban roditelj ih je dužan zadovoljiti. Za očekivati je, kada je otac već do sada redovito plaćao iznos od 220,00 eura, da mu razlika do konačno dosuđenog iznosa, obzirom na sve naprijed navedeno, nije i ne može biti odveć tegobna, dok navodi da plaća mjesečnu tarifu za mobitel i internet tužiteljici i kćeri nisu od utjecaja na ispunjavanje obveze plaćanja uzdržavanja.

17. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanoj točki V. izreke zbog čega je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP i odlučeno kao u izreci.

18. Međutim, u odnosu na odluku o troškovima postupka osnovana je žalbe tuženika s obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio troškove parničnog postupka u visini od 497,71 euro.

19. Člankom 366. stavak 1. ObZ-a propisano je da u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

20. Iz provedenog postupka utvrđeno je kako niti jedna od stranaka nije zlouporabila svoja procesna ovlaštenja, stranke su se suglasile oko razvoda braka, roditeljske skrbi, dok je tuženik tijekom postupka uredno plaćao uzdržavanje za mlt. dijete. Obzirom na naprijed navedeno ovaj sud smatra kako je u konkretnom predmetu valjalo pravilnom primjenom čl. 366. ObZ-a donijeti odluku da svaka strana snosi svoje troškove postupka, te je u skladu s time preinačena odluka suda prvog stupnja u pobijanoj točki VI. izreke presude i to primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a.

21. U preostalom nepobijanom dijelu (toč. I., II, III. i IV. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

22. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe obzirom da nije uspio sa žalbom u pogledu glavne stvari, već isključivo u odnosu na trošak postupka.

U Vukovaru, 29. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Željko Marin