Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: K-785/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Špigel, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Jurić Budimir, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. N., OIB ..., zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-1900/2020-1 od 5. listopada 2020., nakon javne rasprave održane 24. travnja 2024., u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Ž. I., optuženog M. N. i branitelja optuženika, odvjetnika D. P. iz O., 29. travnja 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi M. N., ...

kriv je

I. što je

dana 10. rujna 2020., oko 15,00 sati, u Đ., u blizini ugostiteljskog objekta E. za vrijeme dok je T. T. u svojstvu djelatnika tvrtke U. d.o.o. obavljao poslove naplate parkiranja na javnim površinama grada Đ. te uočio da je okrivljeni parkirao osobni automobil registarske oznake ZG ... te ga upozorio da plati parking što ovaj unatoč tome nije učinio, revoltiran time što mu je T. T. potom naplatio kaznu zbog neplaćenog parkinga, u nakani da ga ustraši počeo vrijeđati T. T. raznim psovkama te mu rekao: "Ubit ću te", nakon čega je otišao do svog parkiranog osobnog automobila i iz unutrašnjosti istog uzeo pištolj NN marke model "M-57" call. 7,62 mm, tvorničkog broja J-128235 u kojem je bilo streljivo call. 7,62 mm u ležištu cijevi, koji je otkočio te prišao T. T. i prislonio mu cijev pištolja na lijevu sljepoočnicu, nakon čega je maknuo pištolj, sjeo u vozilo koje je stavio u pogon te u nakani da T. T. teško tjelesno povrijedi, osobnim automobilom prešao preko ivičnjaka na nogostup vozeći prednjim dijelom automobila u pravcu mjesta gdje je stajao oštećeni T. T., koji se izmaknuo u stranu kako ga okrivljenik vozilom ne bi udario i na taj način izbjegao teže ozljeđivanje, dok se okrivljenik vozilom ubrzano udaljio s mjesta događaja, što je sve kod oštećenika izazvalo opravdanu bojazan za njegov život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti i u vezi s njenim radom, te s namjerom da drugog teško tjelesno ozlijedi poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano u članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., te kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11.

III. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. optuženom M. N. se za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

IV. Na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11. optuženom M. N. se za kazneno djelo pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

V. Na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. optuženi M. N. se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

VI. Na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženom M. N. se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci iznosi 8 (osam) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

VII. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom M. N. uračunava se u neuvjetovani dio kazne zatvora vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. rujna 2020. do 3. veljače 2021.

VIII. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog M. N. oduzima se pištolj bez vidljive marke i oznake, proizvođača, model "M57", call. 7,62 mm, tvorničkog broja J-128235 s pripadajućim spremnikom za streljivo i 9 streljiva call. 7,62 mm, a koji je predmet od njega oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo serijskog broja 00045743 od 10. rujna 2020., te se na temelju članka 181. stavak 7. ZKP/08. određuje da će se navedeni predmet predati na raspolaganje Policijskoj upravi osječko-baranjskoj.

IX. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje ZKP/08.) nalaže se optuženom M. N. da podmiri troškove kaznenog postupka i to putni trošak za svjedoke u iznosu od 55,76 Eur (pedesetpeteura i sedamdesetšestcenti) i paušalnu svotu u iznosu od 70,00 Eur (sedamdeseteura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-1900/2020-1 od 5. listopada 2020. optužen je M. N. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaj teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11.

2. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-744/2020-20 od 9. veljače 2021. optuženik je na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobođen optužbe da bi počinio navedena kaznena djela.

2.1. Citirana presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kž- 464/2021-7 od 29. listopada 2021. te je predmet upućen ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. U ponovljenom suđenju optuženik je ostao kod svog ranijeg očitovanja da se ne smatra krivim za navedena kaznena djela.

4. U dokaznom postupku su na temelju članka 431. stavak 1. točke 6., 7. i 8. ZKP/08. pročitani iskazi oštećenog T. T. s prijašnje rasprave od 19. svibnja 2023. (zapisnik sa lista 214-219), svjedoka N. J. s prijašnje rasprave od 25. listopada 2023. (zapisnik sa lista 227-232) i svjedokinje R. L. s prijašnje rasprave od 3. veljače 2021. (zapisnik sa lista 160-164), a nadalje su pročitani: potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 45743 sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta PP Đakovo od 10. rujna 2020. sa DVD medijem sa fotografijama (list 29-32 spisa), službena zabilješka PP Đakovo broj KU-179/2020 od 10. rujna 2020. o zatjecanju okrivljenika M. N. (list 33 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola kod ispitanika M. N. broj 01972879 (list 34 spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora PP Đakovo broj KU-179/20 od 11. rujna 2020. (list 39-45 spisa), zapisnik o pretrazi pokretne stvari bankovnog sefa PP Đakovo broj KU-179/20 od 11. rujna 2020. (list 46-51 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Komunalnog poduzeća U. javnog poduzeća Đ. (list 58-61 spisa), Ugovor o radu broj 253/1-96 između poslodavca KP U. javnog poduzeća Đ. kao poslodavca i zaposlenika T. T. sa aneksima ugovora o radu (list 62-66 spisa), preslika dnevne parkirališne karte broj 150427 od 11. rujna 2020. (list 67-68 spisa), fotografije osobnog automobila reg. oznake ZG ... (list 69-70 spisa), izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika od 25. listopada 2023. (list 236-237 spisa) i potvrda iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 24. travnja 2024. (list 239-240). Na završetku dokaznog postupka optuženik je iznio svoju obranu.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetne zgode oštećeni T. T. u Đ. kao djelatnik tvrtke „U.“ d.o.o. obavljao poslove naplate parkiranja na javnim površinama grada Đ. te da je u toj ulici u blizini ugostiteljskog objekta „E.“ uočio osobni automobil registarske oznake ZG ... koji je parkirao optuženik, a za koji nije bio plaćen parking. Nije bilo sporno i da je oštećenik upozorio optuženika koji se tada nalazio u ugostiteljskom objektu „E.“ da plati parking te da optuženik unatoč ovom upozorenju oštećenika parking nije platio nakon čega je oštećenik izdao kaznu, odnosno dnevnu parkirališnu kartu za navedeni automobil.

5.1. Sve ostale činjenice bile su sporne, odnosno bilo je sporno je li optuženik bio izrevoltiran zbog toga što mu je oštećenik izdao kaznu zbog neplaćenog parkinga i je li u takvom stanju vrijeđao oštećenika raznim psovkama i u nakani da ga ustraši rekao mu da će ga ubiti, a bilo je sporno i je li potom optuženik otišao do svog parkiranog osobnog automobila i iz unutrašnjosti istog uzeo pištolj u kojem je bilo streljivo u ležištu cijevi i je li taj pištolj otkočio, prišao oštećeniku i prislonio mu cijev pištolja na lijevu sljepoočnicu. Bilo je sporno i je li optuženik nakon toga sjeo u osobni automobil i u nakani da oštećenika teško tjelesno povrijedi automobilom prešao preko ivičnjaka na nogostup vozeći prednjim dijelom automobila prema oštećeniku i je li se tada oštećenik izmaknuo u stranu kako ga optuženik automobilom ne bi udario. Dakle, tijekom postupka bile su sporne sve odlučne činjenice o kojima ovisi postojanje predmetnih kaznenih djela prijetnje i pokušaja teške tjelesne ozljede.

6. Optuženik je na raspravi u ponovljenom suđenju izjavio da ostaje u cijelosti kod svoje obrane koju je dao na prijašnjoj raspravi od 3. veljače 2021., a tada je iskazao da je 10. rujna 2020. otišao sam u Policijsku postaju Đakovo na razgovor s inspektorom, jer je imao nekih problema, ali da inspektor nije bio tamo i da su mu rekli da će uskoro doći. Za to vrijeme otišao je u ugostiteljski objekt E. i popio pivo. U jednom trenutku došao je oštećenik kojeg nije bilo nekih sat i pol vremena i rekao mu je da treba platiti parkirnu kartu. Odgovorio je oštećeniku da hoće, samo da popije pivo. Međutim, oštećenik ga je počeo napadati verbalno, a on mu je uzvratio te je nakon toga oštećenik napisao kaznu i stavio je na njegov automobil ispod brisača. Često puta je znao počastiti oštećenika, time da je sina oštećenika primio besplatno da vježba u njegovoj teretani, a u ovom slučaju mislio je da je oštećenik ljut zato što ga nije počastio. Ima dosta problema s nekim osobama iz kriminalnog miljea u Đ. koje mu stalno prijete i zbog straha je nabavio pištolj kojeg je nosio za pojasom. Oštećeniku nije prislonio pištolj uz lijevu sljepoočnicu. S oštećenikom je bio u prijateljskim odnosima, a oštećenik je, kao i cijelo Đ., znalo za prijetnje koje su njemu upućivane, time da je oštećenik znao da on nosi sa sobom i pištolj. Prilikom kretanja s vozilom nije udario u ivičnjak nogostupa iz razloga što ima kabrio koja ima spušteni prednji dio tako da mora paziti kako vozi kako je ne bi oštetio.

6.1. Sud nije prihvatio obranu optuženika u kojoj osporava odlučne činjenice da je prijetio oštećeniku usmrćenjem i prislonio mu repetirani pištolj na sljepoočnicu i da ga je potom automobilom pokušao teško tjelesno ozlijediti i u kojoj prikazuje da ga je oštećenik verbalno napao i lažno prijavio policiji zato što mu nije platio piće, budući da je takva njegova obrana sama po sebi nerealna, jer je teško zamisliti da bi oštećenik zbog jednog neplaćenog pića angažirao policiju i lažno teretio optuženika za predmetna kaznena djela, posebno iz razloga što se iz njegovog načina postupanja predmetne zgode vidi da je samo radio svoj posao. No, i kada bi se uzelo da je oštećenik očekivao da mu optuženik plati piće kako mu ne bi ispisao kaznu za neplaćeni parking, u takvoj bi situaciji bilo logično da oštećenik zbog nezadovoljstva što mu optuženik nije platio piće optuženiku samo ispiše kaznu za parkiranje, odnosno nema nikakve logike da bi u takvoj situaciji oštećenik pored ispisane kazne još i lažno teretio optuženika da mu je prijetio usmrćenjem, stavio repetirani pištolj na sljepoočnicu i namjeravao ga pregaziti automobilom, pogotovo iz razloga što ranije između njih nije bilo nikakvih sukoba, a na što su obojica ukazali u svojim iskazima. K. je iz navedenih razloga obrana optuženika po ocjeni suda besmislena, a i suprotna iskazu oštećenika, kao i materijalnim dokazima, a posebno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 00045743 od 10. rujna 2020. iz koje proizlazi da je kod optuženika istog dana, i to ubrzo nakon što je oštećenik podnio kaznenu prijavu, pronađen pištolj koji je bio repetiran, te imajući u vidu da ni svjedok obrane N. J. nije potvrdio navode optuženika da ga je oštećenik verbalno napao i da mu je pištolj bio za pojasom, a ne u automobilu kako je tvrdio oštećenik, jasno je da se iz svih navedenih razloga optuženiku ne može vjerovati, slijedom čega sud nalazi da je on smišljeno iskazivao radi izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti i kažnjavanja u ovom postupku.

7. Oštećenik je iskazao da poznaje optuženika od ranije, budući da je optuženik oženio njegovu susjedu, a bio je kod njih i u svatovima. Unazad 40 godina radi u tvrtki U. u Đ., a predmetne zgode radio je na poslovima naplate parkiranja za tu tvrtku u Đ.. Sjeća se da su mu oko 13,30 sati toga dana dodijeljene za kontrolu parkiranja u Đ.. Prvo je obišao Ulicu A. S. dva puta, a potom je prešao u Ulicu B. J.. J.. U toj ulici vidio je automobil crni Opel z. registarskih oznaka koji nije imao plaćenu parkirnu kartu. U toj ulici nalazi se i kafić vlasnika J., a tamo je na terasi vidio optuženika koji je sjedio s mlađim J.. Rekao je optuženiku da plati kartu za taj automobil barem za sat vremena. To je rekao optuženiku u prolazu, a inače vozači imaju 15 minuta vremena od uočavanja vozila za koje nije plaćen parking da taj parking plate. Potom je ponovno otišao obići Ulicu B. J.. J., a kada se vratio vidio je da optuženik nije platio kartu za navedeno vozilo kako mu je naložio. To je ubilježio u svoj aparat, stavio kaznu na vozilo zbog neplaćenog parkiranja i potom uslikao vozilo, jer to inače moraju raditi kada stavljaju kazne na automobile. Kada je stavio tu kaznu, optuženik je skočio s terase kafića u kojem je prethodno sjedio, zatim je otišao do navedenog automobila, otvorio desna vrata i iz ladice izvadio pištolj. Potom je došao do njega, jednom rukom ga uhvatio za gornji dio majice, a s drugom rukom mu je stavio pištolj na lijevu sljepoočnicu. Pri tome mu je optuženik psovao i galamio, a sjeća se da su se gosti drugog kafića zbog toga zaprepastili. Bio je u transu, a optuženik je potom sjeo u auto, ubacio u rikverc i pobjegao. Poslije su ga iz firme poslali da ode dati izjavu u policiju o tom događaju, što je i učinio. Kada je optuženik sjeo u auto, prvo je krenuo naprijed prema njemu, htio ga je pregaziti i prešao je preko ivičnjaka, a on je tada bio udaljen od automobila jedno pola metra i morao se skloniti tako što je išao prema nazad. Potom je optuženik ubacio u rikverc i otišao. Kada je vidio da mu je stavio kaznu na automobil, optuženik mu je psovao i govorio da će ga ubiti. Optuženik nije oštetio auto kada je prešao preko ivičnjaka, a da je oštetio vjerojatno ne bi mogao ponovno otići sa autom. U drugom kafiću preko puta bilo je dosta gostiju, ali ih on ne poznaje, time da nije ni prolazio tamo da vidi koga točno ima na terasi tog kafića. Nakon što mu je optuženik prislonio pištolj na sljepoočnicu, a prije nego je otišao do automobila, on je ostao stajati na istom mjestu, jer je na aparatu morao dovršiti radnje vezano za kaznu koju je optuženiku stavio na automobil. Ne sjeća se je li ga nekad optuženik znao počastiti pivom za parking. Optuženik je parkirao automobil na mjestu koje je bilo udaljeno jedno metar do metar i pol od kafića u kojem je sjedio. Kada je prolazio kod tog kafića rekao je optuženiku da će staviti kaznu na njegov automobil, a optuženik mu je rekao da to ne radi, jer je to njegov automobil. Optuženik nije ništa drugo radio s pištoljem kada mu ga je prislonio na glavu, već mu je psovao.

7.1. Na temelju članka 426. ZKP/08. oštećeniku je predočen njegov iskaz s dokazne radnje ispitivanja u svojstvu svjedoka u Policijskoj postaji Đakovo od 23. rujna 2020. u dijelu gdje je rekao da je optuženik repetirao pištolj. Oštećenik je na to naveo da je točno da je optuženik repetirao pištolj, ali da je to bilo prije nego što mu je pištolj prislonio na sljepoočnicu.

7.2. Nadalje je oštećenik opisao da je optuženik naglo krenuo prema naprijed kada je išao prema njemu preko ivičnjaka koji je bio visine oko 10 cm. Mlađi J. je bio na terasi kafića zajedno s optuženikom, a otišao je u unutrašnjost kafića kada je vidio da je njega optuženik uhvatio za majicu i stavio mu pištolj na sljepoočnicu. U drugom kafiću preko puta koji je spomenuo je bilo dosta ljudi, po njegovoj procjeni oko 15, 20 ljudi.

7.3. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika vjerodostojnim, budući da je on iskazivao detaljno i sadržajno te gotovo identično kao prilikom prvog ispitivanja u svojstvu svjedoka u policiji, što govori o tome da je bio dosljedan, a samim time i iskren, time da je njegov iskaz potkrijepljen dnevnom parkirališnom kartom koju je izdao za parkirano vozilo optuženika, a na kojoj je zabilježen trenutak uočavanja parkiranog vozila optuženika bez plaćene parkirne karte i trenutak kada je ispisana kazna za to vozilo, odnosno dnevna parkirališna karta, kao i nespornom činjenicom da optuženik unatoč upozorenju oštećenika nije htio platiti parking i da je toga dana bio pod utjecajem alkohola i, kako je sam ukazao u svojoj obrani, pod stresom zbog problema s osobama iz krim miljea i još imao kod sebe pištolj, a za koji je ubrzo nakon događaja od strane policije utvrđeno da je bio u položaju spremnom za ispaljenje, odnosno repetiran. Prema tome, za sud nema dvojbe da se oštećeniku može u potpunosti vjerovati kada tvrdi da je optuženik bio izrevoltiran kada mu je ispisao kaznu zbog neplaćenog parkinga i da mu je zbog toga prijetio usmrćenjem verbalno, kao i pištoljem koji je prethodno repetirao i prislonio mu na lijevu sljepoočnicu. S obzirom da iz takvog ponašanja optuženika proizlazi da je on bio izuzetno bijesan zbog toga što mu je oštećenik ispisao kaznu, očito je da se oštećeniku može vjerovati i kada tvrdi da ga je optuženik nakon ovog zastrašivanja usmrćenjem htio i pregaziti automobilom. Iz navedenih razloga, a uzimajući u obzir i da je oštećenik odmah nakon događaja zatražio pomoć policije, za sud nema dvojbe da je on doista bio u strahu, odnosno da je u svom iskazu opisivao okolnosti i ponašanje optuženika koje je doista i doživio predmetne zgode.

8. Svjedok N. J. je iskazao da se sjeća da je predmetne zgode došao u 14,00 h raditi u svoj kafić E. u Đ.. Nakon nekog vremena došao je tamo i optuženik koji je s njim sjeo na terasu tog kafića popiti piće. Sjedili su i razgovarali na terasi negdje pola sata do sat vremena, a potom je optuženik otišao, dok je on otišao unutar kafića oprati čaše. Optuženik je došao s automobilom, a misli da se radilo o kabrioletu sive boje, te je parkirao tri do četiri metra od terase kafića. Istog dana oko 21, 22 sata došla je u kafić policija radi optuženika. Ne sjeća se, ali misli da je u vrijeme dolaska policije optuženik bio u njegovom kafiću. U ulici gdje se nalazi kafić redovno nadležne osobe obavljaju kontrolu parkiranja. Sjeća se da je toga dana tamo bio oštećenik i da je rekao optuženiku da plati parkirnu kartu, ali ne zna je li to optuženik učinio ili nije. Kada je oštećenik rekao optuženiku da plati parking, optuženik je za nekih 10-tak minuta nakon toga napustio kafić. Predmetne zgode je radio u svom kafiću E. kao konobar. Osim optuženika nije bilo drugih gostiju u kafiću kada je on došao u svoju smjenu. Zbog položaja kafića u poslijepodnevnim satima bude jako sunce na terasi i zbog toga rijetko kad ima u to vrijeme gostiju. Dok je optuženik bio u kafiću cijelo je vrijeme s njim sjedio, a ne zna koliko puta je za to vrijeme oštećenik prolazio kod kafića, no misli da se samo u jednom navratu oštećenik obratio optuženiku radi plaćanja parkinga. Ne zna je li oštećenik dao kaznu optuženiku za neplaćeni parking. Optuženik je sjeo u auto kada je odlazio te je izašao s parkirališta na rikverc.

8.1. Nakon što je svjedoku N. J. predočen njegov iskaz s prijašnje rasprave od 3. veljače 2021. u dijelu gdje je rekao: "Kada je sve to bilo gotovo izašao sam van i vidio okrivljenika kada sjeda u vozilo i kreće prvo naprijed, što mi se učinilo da je isti promašio brzinu, a onda u rikverc te se udaljio u smjeru O.", odgovorio je da je to bilo davno, ali da misli da je bilo tako kako je naveo da toj prijašnjoj raspravi.

8.2. Nadalje je svjedok N. J. rekao da je po njegovoj procjeni ivičnjak do staze visine oko 20-tak cm, odnosno malo viši od prosječnih ivičnjaka. Misli da optuženik nije automobilom prešao ivičnjak, jer bi u takvoj situaciji razbio branik, s obzirom da je vozio niži auto. Unutarnji dio njegovog kafića i terasu dijeli pješačka staza, a šank se nalazi otprilike sedam metara od ulaza u kafić. Preko puta kafića E. nalaze se kafići S., C. T. i P., a ranije je tamo bio i caffe bar F. koji više ne radi. Misli da je predmetne zgode u tim kafićima također bilo malo gostiju, možda ukupno oko 15-20, jer se radilo o popodnevnim satima. Misli da u tim kafićima u to vrijeme nije bilo bučno. Dok je prao čaše unutar kafića nije čuo da bi optuženik i oštećenik nešto pričali ili galamili, a inače s tog mjesta može čuti što se događa izvan kafića pa tako i kada netko prolazi i razgovara na mobitel. Đ. je mali grad i svi se međusobno poznaju pa je stoga siguran da su se poznavali i optuženik i oštećenik. Inače su dečki koji naplaćuju parking znali doći u njegov kafić popiti pivo, odnosno platio bi im kavu ili pivo zbog čega oni ne bi ispisali kaznu. Tako je znao dolaziti i T.. Toga je dana došao raditi u svoj kafić u 14,00 sati, a optuženik je došao kasnije, možda nakon nekih sat vremena od njegovog dolaska u kafić. Poslije nije od nikoga čuo niti je ikoga sreo tko bi mu rekao da je vidio nešto ispred kafića kada je optuženik odlazio, a ne sjeća se ni je li oštećenik bio vani kada je optuženik odlazio s automobilom.

8.3. Nakon što je svjedoku N. J. predočen njegov iskaz s prijašnje rasprave od 3. veljače 2021. u dijelu gdje je rekao da je vidio oštećenika koji se nalazio na udaljenosti oko pet metara u desno od mjesta gdje je bilo vozilo optuženika, odgovorio je da je moguće da je tako bilo. Nadalje je naveo da nije nikada vidio da optuženik nosi sa sobom oružje, ali da je čuo da to optuženik čini zbog nekih prijetnji koje je dobivao, no to samo zna iz priča. Na primjedbu državnog odvjetnika da svojim iskazom pogoduje optuženiku, ovaj je svjedok rekao da ikome ne pogoduje, da poznaje i optuženika i oštećenika i da mu je sve ovo stresno.

8.4. Iskaz svjedoka N. J. u pogledu spornih odlučnih činjenica sud nije prihvatio vjerodostojnim, prvenstveno iz razloga što je u tom dijelu njegov iskaz suprotan iskazu oštećenika koji je vidio da je on bio vani na terasi kafića kada je njega optuženik uhvatio za majicu i stavio mu pištolj na sljepoočnicu. Da se ovom svjedoku ne može vjerovati kada ukazuje da nije vidio ovakvu reakciju optuženika proizlazi i iz okolnosti što je proturječno iskazivao vezano za ovu okolnost gdje se nalazio u vrijeme kada se po iskazu oštećenika događaj odvio, pa je tako u iskazu na raspravi u ponovljenom suđenju ovaj svjedok rekao da je cijelo vrijeme sjedio s optuženikom na terasi svog kafića „E.“ sve dok optuženik nije otišao iz kafića, odnosno odvezao se svojim automobilom (točka 8.), dok je na prijašnjoj raspravi od 3. veljače 2021. (točka 8.1.) opisivao drugačije, odnosno prikazao da je prije nego što je optuženik otišao automobilom bio unutar kafića, a kada je izašao van iz kafića da je vidio optuženika kako sjeda u automobil, a kada da mu je ovaj raniji iskaz predočen na raspravi u ponovljenom suđenju rekao je da je prao čaše unutar kafića i da nije mogao čuti jesu li optuženik i oštećenik nešto vani pričali, a što je suprotno njegovoj ranijoj izjavi s te rasprave kada je rekao da je cijelo vrijeme sjedio na terasi s optuženikom sve dok optuženik nije otišao s automobilom. Jasno je, dakle, da je svjedok N. J. prilagođavao svoj iskaz, odnosno izbjegavao opisivati stvarne okolnosti kojima je svjedočio i to kako bi pogodovao optuženiku koji mu je očito prijatelj, s obzirom da su predmetne zgode njih dvojica zajedno duže vrijeme sjedili u njegovom kafiću na terasi, odnosno družili se. S obzirom da je u svom iskazu ovaj svjedok na primjedbu državnog odvjetnika na istinitost njegovog iskazivanja rekao da mu je ovo sve stresno, moguće je i da se on ne želi zamjerati optuženiku, jer je očito da je optuženik problematičan s obzirom da sa sobom nosi oružje i ima određene probleme s krim miljeom, a na što je optuženik sam ukazao u svojoj obrani.

9. Svjedokinja R. L. je iskazala da je vlasnica trgovine s obućom koja se nalazi u Đ.,. Između ugostiteljskog objekta E. i njezine radnje je ajnfort. Kritične zgode u navedeno vrijeme bila je u skladištu trgovine i sređivala robu. Optuženika ne poznaje, dok oštećenika poznaje iz viđenja, odnosno zna da se oštećenik bavi naplatom parkiranja i da radi u tvrtki U. d.o.o. Đ.. Naknadno je čula od svojih kupaca da je bilo nekih problema između optuženika i oštećenika, a u svezi parkirališnog mjesta. Ne može se očitovati je li nešto čula, budući da se nalazila u skladištu i ima dvoja vrata.

9.1. Svjedokinja R. L. nema neposrednih saznanja o okolnostima koje su se zbivale inkriminirane zgode kod kafića E. u ulici gdje se nalazi i njezina trgovina, slijedom čega njezin iskaz nije bio od značaja za utvrđenje spornih činjenica. No, znakovito je što je ova svjedokinja poslije čula od drugih da je između optuženika i oštećenika bilo problema u vezi parkirališnog mjesta, budući da ta okolnost, pored već navedenih u točki 8.4., također ide u prilog zaključku da se svjedoku N. J. ne može vjerovati kada prikazuje da nije ništa vidio ni čuo, jer ako su drugi čuli da je između optuženika i oštećenika bilo problema u vezi parkirališnog mjesta, N. J. je moralo biti poznato o čemu se točno radilo, s obzirom da je on bio na mjestu događaja i rekao u svom iskazu da i u unutrašnjosti kafića kod šanka može čuti što se vani zbiva, no prikazao je kao da između optuženika i oštećenika nije bilo apsolutno nikakvih problema oko parkinga, što se, naposljetku, ne podudara ni s obranom optuženika, jer je optuženik rekao da je njega oštećenik verbalno napao i da je on onda uzvratio oštećeniku verbalnim napadom.

10. Nadalje, iz potvrde Policijske postaje Đakovo o privremenom oduzimanju predmeta broj 00045743 s pripadajućim zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) od 10. rujna 2020. proizlazi da je toga dana od optuženika oduzet jedan pištolj bez vidljive marke i oznake proizvođača, model "M57", call 7,62 mm, s pripadajućim spremnikom za streljivo i 9 streljiva call 7,62 cm.

11. Iz službene zabilješke Policijske postaje Đakovo broj KU-179/2020. od 10. rujna 2020. o zaticanju optuženika proizlazi da je oštećenik radi podnošenja kaznene prijave protiv optuženika pristupio u navedenu policijsku postaju 10. rujna 2020. u 18,38 sati te da su nakon zaprimljene prijave policijski službenici intenzivno tragali za optuženikom i zatekli ga u 20,10 sati u Đ., gdje se kretao nogostupom. U odnosu na naprijed navedeni pištolj utvrđeno je prilikom zaticanja optuženika da se jedno streljivo nalazilo u žlijebu ulaznog dijela cijevi pištolja, a mehanizam obarača udarne igle u zadnjem položaju, odnosno položaju spremnom za opaljenje, nakon čega je taj pištolj oduzet od optuženika. U blizini događaja na javnom parkiralištu zatečeno je osobno vozilo reg. oznake ZG ...

12. Iz zapisnika Policijske postaje Đakovo o ispitivanju prisutnosti alkohola na ime optuženika broj 01972879 proizlazi da je optuženiku 10. rujna 2020. u 20,23 sati izmjerena koncentracija od 1,76 g/kg alkohola u organizmu.

13. Iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta poduzeća U. javnog poduzeća Đ. proizlazi da su poslovi kontrolora parkiranja da kontrolira pravilnost korištenja parkirališta, da na terenu ispisuje i na odgovarajući način pričvršćuje na vozilo nalog za plaćanje dnevne parkirališne karte, da je odgovoran za kontrolu korisnika parkirališta, izdavanje dnevnih parkirnih karata, da provjerava uplate parkiranja putem SMS-a s prenosivim terminalima, da svakodnevno obilazi dodijeljeni teren i javlja uočene nedostatke poslovođi i dr.

14. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 253/1-96 koji je zaključen 27. ožujka 1996. između poslodavca poduzeća U. javnog poduzeća Đ. i zaposlenika oštećenog T. T. s Aneksima ugovora o radu od 10. srpnja 2007. i 7. ožujka 2014. proizlazi da oštećenik od zaključenja ovog Ugovora o radu neprekidno radi kod poslodavca U. d.o.o. te da od sklapanja Aneksa tog ugovora 7. ožujka 2014. radi na poslovima kontrolora parkiranja.

15. Iz preslike dnevne parkirališne karte broj 150427 od 11. rujna 2020. proizlazi da se radi o dnevnoj parkirališnoj karti od 80,00 kn koja je izdana za vozilo marke "Opel" registarske oznake ZG-... koje je 10. rujna 2020. u 14,54 sati uočeno , time da je navedeno da izdana dnevna parkirališna karta vrijedi od 10. rujna 2020. 16,40 do 11. rujna 2020. 16,40.

15.1. Na fotografijama automobila za koji je izdana navedena dnevna parkirališta karta broj 150427 vidljivo je da se radi o parkiranom automobilu marke "Opel" registarske oznake ZG ... koji je fotografiran 10. rujna 2020. u 16,40 sati i iza kojeg se nalazi cesta, time da je na fotografiji prikazan prednji dio automobila, što govori o tome da je oštećenik kada je fotografirao automobil bio odmah ispred automobila.

16. Iz izvatka iz kaznene evidencije na ime optuženika od 25. listopada 2023. proizlazi da je optuženik neosuđivan, dok iz potvrde iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 24. travnja 2024. proizlazi da je optuženik u tri navrata prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o računovodstvu i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, sud drži dokazanim da je optuženik počinio predmetna kaznena djela, odnosno da je inkriminirane zgode ozbiljno zaprijetio oštećeniku usmrćenjem i pokušao ga teško tjelesno ozlijediti.

18. Naime, a kao što je već naprijed navedeno, nije bilo sporno da je oštećenik u inkriminirano vrijeme bio zaposlen u javnom komunalnom poduzeću „U.“ Đ. koje se bavi poslovima naplate parkiranja na području grada Đ. i to na radnom mjestu kontrolora parkiranja te da je predmetnog dana 10. rujna 2020. u poslijepodnevnim satima bio u službi kada je, između ostalih, obilazio i u Đ. gdje je kontrolirao da li parkirani automobili imaju plaćenu parkirnu kartu. Nije bilo sporno i da je u toj ulici u blizini caffe bara „E.“ oštećenik uočio automobil registarske oznake ZG ..., a kojim se dovezao optuženik i koji je tada sjedio na terasi caffe bara „E.“ zajedno s vlasnikom tog caffe bara N. J., a nije bilo sporno i da optuženik za ovaj automobil koji je parkirao nije platio parkirnu kartu.

19. Oštećenik je u svom iskazu naveo da je kada je uočio ovaj automobil bez plaćene parkirane karte rekao optuženiku koji se nalazio na terasi caffe bara „E.“ s N. J. da plati kartu barem za sat vremena. Oštećenik je pojasnio i da od trenutka uočavanja vozila za koji nije plaćen parking vozači imaju 15 minuta vremena da plate parking te je naveo da je nakon uočavanja vozila optuženika i danog upozorenja optuženiku da plati parking otišao dalje obići ulicu B. J., a kada se vratio kod vozila optuženika da je vidio da optuženik nije platio parkirnu kartu i da je to ubilježio u svoj aparat i izdao kaznu koju je stavio na automobil koji je parkirao optuženik i taj automobil fotografirao. Sve ovo što je oštećenik opisao proizlazi i iz kazne, odnosno dnevne parkirališne karte koju je izdao za automobil registarske oznake ZG ... (točka 15.), odnosno vidljivo je iz te karte da je oštećenik uočio ovo vozilo optuženika bez plaćene parkirne karte 10. rujna 2020. u 14,54 sati, dok je dnevnu parkirališnu kartu izdao u 16,40 sati, a ovo vrijeme od 1 sat i 46 minuta koje je proteklo od uočavanja vozila optuženika do izdavanja dnevne parkirališne karte realno odgovara vremenu koje je oštećeniku trebalo da nakon uočavanja vozila optuženika i unošenja istog u sustav u U. B.. J. provjeri druge parkirane automobile, time da je na fotografijama vidljivo da je oštećenik doista i fotografirao automobil registarske oznake ZG ... u 16,40 sati nakon izdavanja dnevne parkirališne karte zbog neplaćenog parkinga i da se u vrijeme fotografiranja vozila nalazio odmah ispred prednjeg dijela parkiranog automobila optuženika (točka 15.1.).

19.1. Iz ovakvog postupanja oštećenika proizlazi da je on predmetne zgode obavljao svoj posao na način kako je i propisano pravilima javnog poduzeća „U.“ u kojem je zaposlen (točka 13.), budući da je, a kako se od njega i očekivalo kao kontrolora parkiranja, u sustav unio automobil optuženika kada ga je prvi puta uočio bez plaćene parkirne karte, zatim nastavio obilaziti druge automobile u ulici te nakon ponovnog dolaska do automobila optuženika i utvrđenja da optuženik nije platio kartu izdao dnevnu parkirališnu kartu za taj automobil koju je stavio na automobil i potom automobil fotografirao. Očito je, dakle, da je oštećenik predmetne zgode samo radio svoj posao i to po pravilima, odnosno savjesno i odgovorno.

20. Oštećenik je potom opisao da je optuženik kada je vidio s terase kafića E. da mu je stavio kaznu za parkiranje na automobil skočio s terase, psovao mu, galamio na njega i govorio da će ga ubiti i da je potom otišao do automobila iz kojeg je uzeo pištolj te da je repetirao pištolj i jednom rukom ga uhvatio za gornji dio majice, a s drugom rukom da mu je stavio repetirani pištolj na lijevu sljepoočnicu. Optuženik osporava da je ovako napao oštećenika i tvrdi da je njega oštećenik prvi verbalno napao i da je potom on oštećeniku uzvratio te prikazuje da je oštećenik očekivao da mu on plati piće kako mu ne bi ispisao kaznu za neplaćeni parking. Iz razloga koji su navedeni u točki 6.1. već je obrazloženo zašto sud drži nerealnim da bi oštećenik verbalno napao optuženika zbog propuštanja da ga ovaj počasti pićem i još ga zbog toga lažno teretio za počinjenje predmetnih kaznenih djela. Pored toga, svjedok N. J., a koji je čuo da je oštećenik rekao optuženiku da plati parking, nije uopće spomenuo da bi oštećenik tada optuženika verbalno napao zbog neplaćenog parkinga ili da bi između optuženika i oštećenika bilo govora o čašćenju pićem, odnosno nije spomenuo nikakve okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je oštećenik pokazao optuženiku da očekuje da mu ovaj plati piće kako mu ne bi izdao kaznu zbog neplaćenog parkinga. Da je oštećenik verbalno napao optuženika kako je to optuženik prikazao u svojoj obrani N. J. bi sigurno to morao čuti, budući da je rekao da i iz unutrašnjosti svog caffe bara može čuti sve što se vani zbiva, te bi kao svjedok obrane i prijatelj optuženika sigurno to i spomenuo u svom iskazu, no kako on nije rekao da je oštećenik zbog neplaćenog parkinga verbalno napao oštećenika, već je naveo da je oštećenik samo rekao optuženiku da plati parkirnu kartu, a što odgovara iskazu oštećenika, očito je da stoje tvrdnje oštećenika da je on samo rekao optuženiku da plati parking barem za sat vremena i da se poslije optuženiku nije obraćao, već da je ispisao dnevnu parkirališnu kartu kada je ponovnim dolaskom do automobila optuženika uočio da optuženik nije platio parkirnu kartu. Prema tome, jasno je da nema dokaza za tvrdnje optuženika da ga je oštećenik verbalno napao zbog parkinga, time da oštećenik pored svoje ovlasti da izda dnevnu parkiralištu kartu, odnosno kaznu zbog neplaćenog parkinga, nije imao ni potrebu da napadne optužnika zbog parkinga ili navodnog neplaćanja pića.

20.1. Budući da je optuženik u svojoj obrani potvrdio da je verbalno napao oštećenika, a iz naprijed navedenih razloga je isključena mogućnost da je to bila reakcija na prethodni verbalni napad oštećenika, očito je da je predmetne zgode jedino optuženik bio u verbalnom napadu. S obzirom da je optuženik, iako svjestan te obveze, odbijao platiti parkirnu kartu, a ne osporava da je vidio da mu oštećenik na automobil ispod brisača ostavlja stavlja kaznu zbog neplaćenog parkinga, te imajući u vidu da je u to vrijeme bio i pod utjecajem alkohola (točka 12.), u takvim okolnostima izdana kazna od strane oštećenika zbog neplaćene parkirne karte se nameće i kao jedini logičan razlog zbog kojeg je optuženik mogao verbalno napasti oštećenika. U ovakvim situacijama oko naplate parkinga po prirodi stvari jedino može i nastati problem kada se korisnici parkinga razljute zbog izdane kazne za parkiranje.

20.2. Iz navedenih razloga, odnosno kako optuženik ne osporava da je verbalno napao oštećenika, a nema ni dokaza ni logike da bi njega oštećenik prethodno verbalno napao, sud drži da se oštećeniku može u potpunosti vjerovati kada tvrdi da je optuženik u trenutku kada je vidio da mu je stavio kaznu zbog neplaćenog parkinga skočio s terase caffe bara E. te mu psovao i galamio, odnosno da je optuženik bio bijesan zbog izdane kazne koju mu je oštećenik stavio na automobil. Da je optuženik tada govorio oštećeniku i da će ga ubiti i uzeo iz automobila pištolj i isti repetirao i stavio ga oštećeniku na lijevu sljepoočnicu proizlazi, osim iz uvjerljivog iskaza oštećenika, i iz nesporne činjenice da je optuženik tada imao u posjedu pištolj. Optuženik je tvrdio da je taj pištolj imao kod sebe za pojasom, no kako je N. J. rekao da nikada nije vidio da optuženik nosi sa sobom oružje, a predmetne zgode bi sigurno vidio pištolj da ga je optuženik imao za pojasom, jer su njih dvojica duže vrijeme sjedili za istim stolom na terasi caffe bara „E.“, očito je da je taj pištolj, suprotno obrani optuženika, bio u automobilu kojim se dovezao optuženik, a kako je to naveo i oštećenik. Da je optuženik nakon što je zbog izdane kazne za neplaćeni parking skočio s terase kafića i psovao i galamio na oštećenika uzeo taj pištolj iz automobila te ga repetirao i prislonio na lijevu sljepoočnicu oštećenika proizlazi i iz okolnosti da je kod optuženika od strane policije pronađen pištolj i to nakon svega dva sata od izdane dnevne parkirališne karte, a kada je započeo njegov verbalni napad na oštećenika, time da je pištolj zatečen repetiran, odnosno u položaju spremnom za opaljenje (točka 11.). Stoga je očito da je prije zaticanja od strane policije optuženik iz određenog razloga repetirao pištolj, a kako je toga dana zbog izdane kazne za parking bio bijesan na oštećenika i verbalno ga napao i imao pištolj u automobilu, nema dvojbe da je upravo u tom trenutku u stanju bijesa i izrevoltiranosti zbog izdane kazne za parking uzeo pištolj koji je držao u automobilu, repetirao ga i prislonio oštećeniku na lijevu sljepoočnicu, sve kako je oštećenik i opisao.

21. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti koje govore u prilog istinitosti iskaza oštećenika, po ocjeni suda nema razloga da se oštećeniku ne vjeruje i kada tvrdi da je optuženik nakon što mu je prislonio repetirani pištolj na lijevu sljepoočnicu sjeo u automobil i naglo krenuo naprijed preko ivičnjaka prema njemu u nakani da ga pregazi i da se on morao skloniti unazad kako ga optuženik ne bi pregazio. Ova okolnost djelomično proizlazi i iz iskaza svjedoka N. J., budući da je on vidio da je optuženik kada je sjeo u automobil krenuo prvo naprijed, pa onda u rikverc, te je vidio da se vani nalazi i oštećenik na prostoru ispred automobila, a sudeći prema fotografijama automobila koju je snimio oštećenik (točka 15.1., list 69 do 70), a na kojima je vidljivo da je radi izlaska na cestu optuženik trebao ići unatrag automobilom, a ne naprijed, očito je da optuženik kod isparkiravanja vozila na cestu nije imao razlog da ide prema naprijed automobilom gdje se nalazio oštećenik, jer se na cestu mogao isparkirati jedino vožnjom unatrag. Da je oštećenik tada bio ispred prednjeg dijela automobila optuženika i to na udaljenosti od svega pola metra kako je opisao, a ne na udaljenosti od 5 metara kako je to naveo N. J., proizlazi iz spomenutih fotografija automobila optuženika na kojoj je vidljivo da je oštećenik stajao odmah ispred vozila optuženika kada ga je fotografirao, kao i iz okolnosti da se to se sve zbivalo u kratkom vremenu, odnosno odmah nakon što je oštećenik stavio kaznu za parking na automobil optuženika i fotografirao automobil, time da je oštećenik naveo da je u trenutku kada se optuženik nakon što mu je stavio repetirani pištolj na sljepoočnicu vratio u automobil i pokrenuo ga on ostao stajati na tom istom mjestu s kojeg je fotografirao automobil optuženika, jer je morao dovršiti na aparatu radnje vezano za kaznu koju je optuženiku stavio na automobil, što znači da je ostao stajati u neposrednoj blizini prednjeg dijela automobila optuženika. Imajući u vidu navedeno, te da je oštećenik rekao da je optuženik naglo preko ivičnjaka krenuo automobilom naprijed prema njemu, a N. J. je potvrdio da je optuženik išao prema naprijed, te uzimajući u obzir da optuženik nije trebao isparkirati automobil prema naprijed da izađe na cestu, već unatrag, jasno je da je optuženik započeo naglu vožnju prema naprijed prednjim dijelom automobila u namjeri da ide u pravcu oštećenika, a kako je oštećenik bio u neposrednoj blizini prednjeg dijela njegovog automobila i kako je optuženik naglom vožnjom krenuo prema njemu zbog čega se oštećenik morao izmaknuti da ga optuženik ne udari automobilom, očito je da je optuženik htio oštećenika zahvatiti, odnosno udariti automobilom.

22. Iz svih iznesenih razloga nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik inkriminirane zgode u Đ. u blizini ugostiteljskog objekta E. za vrijeme dok je oštećenik u svojstvu djelatnika tvrtke U. d.o.o. obavljao poslove naplate parkiranja na javnim površinama grada Đ. i uočio da je parkirao osobni automobil registarske oznake ZG ... te ga upozorio da plati parking što on unatoč tome nije učinio, revoltiran time što mu je oštećenik potom naplatio kaznu zbog neplaćenog parkinga, u nakani da ga ustraši počeo vrijeđati oštećenika raznim psovkama te mu rekao: "Ubit ću te", nakon čega je otišao do svog parkiranog osobnog automobila i iz unutrašnjosti istog uzeo pištolj NN marke model "M-57" call. 7,62 mm, tvorničkog broja J-128235 u kojem je bilo streljivo call. 7,62 mm u ležištu cijevi, koji je otkočio te prišao oštećeniku i prislonio mu cijev pištolja na lijevu sljepoočnicu, nakon čega je maknuo pištolj, sjeo u vozilo koje je stavio u pogon te u nakani da oštećenika teško tjelesno povrijedi osobnim automobilom prešao preko ivičnjaka na nogostup vozeći prednjim dijelom automobila u pravcu mjesta gdje je stajao oštećenik, a koji se izmaknuo u stranu kako ga vozilom ne bi udario i na taj način izbjegao teže ozljeđivanje, te da se potom optuženik vozilom ubrzano udaljio s mjesta događaja.

23. Optuženik je izgovaranjem riječi oštećeniku da će ga ubiti i repetiranjem pištolja pred njim, kao i stavljanjem takvog repetiranog pištolja na njegovu sljepoočnicu ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11., budući da je takvim ponašanjem zaprijetio usmrćenjem oštećeniku kao odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti, odnosno zaposleniku javnog poduzeća U. d.o.o. Đ. koje se, između ostalog, bavi naplatom parkiranja na javnim gradskim površinama, a prijetnja je imala veze s radom oštećenika, odnosno poslovima kontrole parkiranja koje je predmetne zgode obavljao. Ubrojivost optuženika nije bila dovedena u pitanje od strane stranaka, a iz opisanog ponašanja optuženika proizlazi da je postupao s izravnom namjerom, jer je bio svjestan da je oštećenik kontrolor parkiranja i da je predmetne zgode bio u službi i svjestan da u ljutitom stanju zbog izdane kazne za neplaćeni parking izgovaranjem riječi oštećeniku da će ga ubiti i prislanjanjem repetiranog pištolja na njegovu sljepoočnicu istoga može uvjeriti u svoju namjeru da ga usmrti, odnosno svjestan da oštećenika takvim postupajnem može ozbiljno ustrašiti za njegov život, a i htio je to postići, jer je bio bijesan na oštećenika zato što mu je ispisao dnevnu parkirališnu kartu zbog neplaćenog parkinga. Optuženik je, dakle, ovakvim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. Oštećenik se sigurno uplašio za svoj život, budući da je rekao da je bio u transu nakon što mu je optuženik stavio repetirani pištolj na sljepoočnicu te je istog dana i prijavio optuženika policiji, time da bi se u takvoj situaciji kada bijesan počinitelj uz verbalne prijetnje usmrćenjem koristi radi zastrašivanja i repetirani pištolj svatko osjetio ugroženim, odnosno očekivao da će biti usmrćen i samim time ozbiljno ustrašio za svoj život.

24. Optuženik je naglom vožnjom automobilom naprijed prema oštećeniku koji se nalazio na udaljenosti od svega pola metra od njegovog automobila, a s koje je oštećenik neposredno prije fotografirao automobil nakon izdane kazne za parkiranje, ostvario i obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaj teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. Ubrojivost optuženika ni ovdje nije bila dovedena u pitanje, a postupao je s izravnom namjerom da teško tjelesno ozlijedi oštećenika, budući da je bio svjestan da naglom vožnjom prema naprijed u situaciji kada se u neposrednoj blizini prednjeg dijela njegovog automobila nalazi oštećenik istog može i zahvatiti automobilom ako se ne izmakne, a kao vozač morao je biti svjestan i da pri manjim brzinama od udarca automobilom može nastupiti teška tjelesna ozljeda, a iz takve njegove nagle vožnje automobilom prema oštećeniku koji je bio u neposrednoj blizini, kao i iz njegovog prethodnog agresivnog ponašanja prema oštećeniku kada mu je stavio repetirani pištolj na sljepoočnicu, proizlazi i da je postupao s ciljem da udari oštećenika automobilom, odnosno da ga teško tjelesno ozlijediti, time da je takva posljedica izostala samo pukom srećom, jer se oštećenik uspio na vrijeme izmaknuti i izbjeći udarac. Prema tome, nema dvojbe da je optuženik postupao s izravnom namjerom da teško tjelesno ozlijedi oštećenika, odnosno da je opisanim ponašanjem ostvario i sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi stavka 34. KZ/11.

25. Prilikom odmjeravanja kazne sud je optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio raniju neosuđivanost i okolnost da je kazneno djelo teške tjelesne ozljede ostalo u pokušaju, odnosno da je izostala posljedica ozljeđivanja, dok mu je od otegotnih okolnosti cijenjena iznimna upornost koju je pokazao u zastrašivanju oštećenika, odnosno agresivnost i visok stupanj kriminalne volje koju je pokazao u toj nakani, budući da je unatoč tome što je bio svjestan da nije platio parkirnu kartu koju je bio dužan platiti prijetio usmrćenjem oštećeniku koji je samo radio svoj posao i to ne samo riječima da će ga ubiti, već i na način da je pred njim repetirao pištolj i isti mu prislonio na sljepoočnicu, a takvo njegovo bezobzirno i brutalno ponašanje nadilazi uobičajene načine počinjenja kaznenog djela prijetnje i samim time ovom kaznenom djelu daje dodatnu težinu.

26. Stoga je optuženiku za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, dok mu je za kazneno djelo pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a uz daljnju primjenu članka 51. KZ/11. optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, time da mu je na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci iznosi 8 (osam) mjeseci, dok je za uvjetovani dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci određeno da se neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da je određeno i da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (članak 57. stavak 5. KZ/11.).

27. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. rujna 2020. do 3. veljače 2021.

28. Imajući u vidu optuženikovu reakciju na ispisanu kaznu za neplaćeni parking, a za koju nema nikakvog opravdanja, jer se on nije zadržao samo na verbalnoj prijetnji, galami i psovkama na oštećenika, već je uzeo i pištolj, repetirao ga i stavio na glavu oštećenika i potom ga pokušao pregaziti automobilom, odnosno teško tjelesno ozlijediti, jasno je da je za takvo divljačko ponašanje optuženika jedina primjerena kazna zatvorska kazna zbog čega je osuđen na predloženu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, no s obzirom da je optuženik neosuđivan, sud smatra da će se i djelomičnim izvršenjem ove zatvorske kazne s dužim rokom provjeravanja za uvjetovani dio kazne preventivno utjecati na optuženika da se suzdrži od agresivnih reakcija i nasilnog postupanja i odvratiti ga od budućih kaznenih djela te utjecati na njega da shvati štetnost svog postupanja zbog kojeg je osuđen u ovom postupku. Sud smatra da će se ovom kaznom izraziti i primjerena društvena osuda i utjecati na društvo u cjelini u pravcu postizanja svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

29. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženika je oduzet pištolj koji je od njega oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo serijskog broja 00045743 od 10. rujna 2020. (točke 10. i 11.), budući da se radi o pištolju kojim je počinjeno kazneno djelo prijetnje i za koji postoji opasnost da bi optuženik ponovno mogao upotrijebiti, a na što je sam ukazao kada je naveo da nosi pištolj zbog straha od osoba iz krim miljea. Na temelju članka 181. stavak 7. ZKP/08. određeno je da će se navedeni pištolj predati na raspolaganje Policijskoj upravi osječko-baranjskoj.

30. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka i to trošak za svjedoke u iznosu od 55,76 EUR (putni trošak za svjedoke N. J. i R. L. za dolazak na raspravu iz Đ. u O. 21. prosinca 2020. u iznosu od ukupno 280,00 kn / 37,16 EUR, putni trošak za oštećenika za dolazak na raspravu iz Đ. u O. 19. svibnja 2023. u iznosu od 9,30 EUR i putni trošak za svjedoka N. J. za dolazak na raspravu 25. listopada 2023. iz Đ. u O. u iznosu od 9,30 EUR) i paušalnu svotu u iznosu od 70,00 EUR, koji se nalazi primjerenim s obzirom na složenost i trajanje postupka, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

31. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Osijek, 29. travnja 2024.

Sutkinja

Ivana Špigel,v.r.