Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-191/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. H., OIB … iz V., koju zastupa punomoćnik G. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. B., OIB …, iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u S., radi utvrđenja bračne tečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-80/2020- 38 od 28. ožujka 2024., dana 29. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-80/2020-38 od 28. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je u cijelosti prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe na žalbu i presudu, poslovni broj P Ob-80/2020- 28 od 20. veljače 2024. kao neosnovan, te je potvrđeno pobijano rješenje ovlaštenog službenika u cijelosti.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se rješenje preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Tužiteljica u prigovoru podnesenom protiv rješenja poslovni broj P Ob-80/2020 od 20. veljače 2024. kojim je pozvana na plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 663,61 EUR i na prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 EUR (ukupno 1.317,22 EUR) navodi da je pristojbu trebalo utvrditi prema vrijednosti predmeta spora od 101.000,00 kn/13.405,00 EUR, koja je naznačena u tužbi, jer je u ovom postupku primarno riječ o bračnoj stečevini i jer sud tijekom postupka nije utvrdio drugu vrijednost predmeta spora, zbog čega redovna sudska pristojba na presudu iznosi 180,50 EUR/1.360,00 kn, a ne 663,61 EUR. Dalje navodi da joj je presuda dostavljena elektroničkim putem, te da je i ona žalbu podnijela elektroničkim putem, pa sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP) sudska pristojba trebala iznositi polovinu propisanog iznosa sudske pristojbe.
5. Prvostupanjski sud pobijanim je rješenjem odbio prigovor tužiteljice kao neosnovan i potvrdio prvostupanjsko rješenje s obrazloženjem da je tužiteljica u tužbi pored zahtjeva za utvrđenje bračne stečevine za koji je naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kn, postavila i zahtjev za isplatu ½ ulaganja u neutvrđenom iznosu, no da je tijekom postupka preinačila tužbu i postavila nove novčane zahtjeve, i da ukupna vrijednost predmeta spora iznosi 551.000,00 kn/73.130,27 EUR. Na temelju te vrijednosti predmeta spora tužiteljici je utvrđena obveza plaćanja sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR, dok joj je visina sudske pristojbe na žalbu utvrđena prema vrijednosti pobijanog dijela u daljnjem iznosu od 663,61 EUR. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za umanjenje sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i 2. ZSP jer tužiteljica prilikom podnošenja žalbe u elektroničkom obliku nije platila polovicu propisanog iznosa sudske pristojbe, dok joj presuda nije bila dostavljena elektroničkim putem. Stoga je odbio prigovor tužiteljice kao neosnovan te je pozivom na odredbu čl. 29. ZSP potvrdio prvostupanjsko rješenje.
6. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.
7. Tužiteljica u žalbi ponavlja da je ovdje primarno bila riječ o parnici radi utvrđenja bračne stečevine i da je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kn/13.405,00 EUR, prema kojoj je trebalo utvrditi visinu sudske pristojbe u iznosu od 180,50 EUR za svaku od dvije predmetne radnje, umanjeno za jednu polovinu iznosa, jer se za elektronske podneske i odluke plaća pristojba u visini polovice propisanog iznosa pristojbe, koja obveza za tužiteljicu nastaje tek nakon što rješenja o plaćanju sudske pristojbe postanu pravomoćna.
8. Iznijeti žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani.
9. Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZSP vrijednost predmeta spora kada je jednom tužbom obuhvaćeno više zahtjeva protiv istog tuženika, bez obzira temelje li se svi zahtjevi na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ili ne, određuje se prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.
10. U konkretnom slučaju tužiteljica je nakon što je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kn u pogledu zahtjeva za utvrđenje bračne stečevine, tijekom postupka preinačila tužbu i postavila još i zahtjeve za isplatu, koje je naknadno specificirala potražujući isplatu u ukupnom iznosu od 450,000,00 kn. Stoga je prvostupanjski sud vrijednost predmeta spora pravilno utvrdio prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (73.130,27 EUR/551.000,00 kn), kako to i propisuje odredba čl. 16. st. 1. ZSP.
11. Visina sudske pristojbe na presudu pravilno je utvrđena prema navedenoj ukupnoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 663,61 EUR, a na pravni lijek - žalbu sukladno čl. 24. st. 2. ZSP prema vrijednosti pobijanog dijela.
12. Uz valjane je razloge sud prvog stupnja otklonio i daljnje tvrdnje tužiteljice da nakon pravomoćnosti rješenja o plaćanju sudske pristojbe ima pravo umanjenje sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i 3. ZSP.
13. Naime, prema odredbi čl. 4. st. 1. ZSP obveza plaćanja pristojbe za (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) nastaje u trenutku kada se predaju.
14. Odredbom čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama izmijenjen je čl. 7. ZSP, te je propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom (st. 1.), dok se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke (st. 2.). Stavkom 4. istog članka propisano je da ako se sudska pristojba sukladno odredbama ovoga članka ne plati u utvrđenim rokovima, sudska pristojba plaća se u iznosima utvrđenim Tarifom.«.
15. Kako iz prednje citiranih zakonskih odredbi proizlazio da je pristojbena obveza tužiteljice na žalbu nastala u trenutku predaje žalbe sudu elektroničkim putem, a na presudu u trenutku primitka presude elektroničkim putem, neosnovani su navodi žalbe da njezina pristojbena obveza nastaje tek pravomoćnošću rješenja o plaćanju sudske pristojbe.
16. Slijedom iznijetih razloga, i jer nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu, 29. travnja 2024.
Sutkinja
Ksenija Grgić, v.r.
