Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 5 P-282/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE SPLIT d.o.o., OIB: 44118999421, Split, Ruđera Boškovića 22, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 26. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnika Tomislava Strinića, zaposlenika tužitelja i punomoćnika Ivice Babaje, zaposlenika tuženika, na ročištu za objavu presude 26. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKE CESTE SPLIT d.o.o. da plati tužitelju HRVATSKE CESTE d.o.o. iznos od 1.890,64 eura / 14.245,02 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtjeva isplatu zateznih kamata na iznos od 1.890,64 eura / 14.245,02 kuna po stopi višoj od stope zateznih kamata dosuđene točkom I izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. travnja 2020. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je 1. travnja 2008. na državnoj cesti D-60 došlo je do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao Ivica Kutleša koji je upravljao mopedom "Longija" registracijske oznake IM 062 AE. Ističe da je do prometne nesreće došlo jer je predmetno vozilo naletjelo na rasuto kamenje na cesti te je došlo do značajnih oštećenja na vozilu i ozljede vozača. Navodi da je 27. siječnja 2009. vlasnik predmetnog vozila Ivan Kutleša podnio tužbu Općinskom sudu Imotskom, kojom tužbom je od ovdje tužitelja potraživao naknadu štete. Ističe da je u tom postupku donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-79/2009 od 5. veljače 2015. kojom je naloženo ovdje tužitelju da Ivici Kutleši plati iznos od 5.740,00 kuna sa zateznim kamatama, te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.125,00 kuna. Tvrdi da je navedena presuda postala pravomoćna i da je tužitelj po pravomoćnosti presude platio Ivici Kutleši dosuđeni iznos uvećan za zatezne kamate pa da je cjelokupno isplaćeni iznos bio 14.245,02 kuna.

2. Tužitelj ističe da je do predmetne prometne nesreće i nastanka štete došlo zbog propusta u održavanju ceste, a da sukladno Zakonu o javnim cestama tužitelj ne smije održavati državne ceste, već da poslove održavanja mora prepustiti fizičkoj ili pravnoj osobi specijaliziranoj za tu vrstu poslova. Ističe da je radi navedenoga za područje Splitsko-dalmatinske županije sklopio Ugovor o redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta s tuženikom, za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009.

3. Tužitelj nadalje navodi da se tuženik sklapanjem gore navedenog Ugovora obvezao postupati prema Pravilniku o zaštiti i održavanju javnih cesta (NN 25/1998), prema kojem je upravo tuženik zadužen za uklanjanje prepreka na kolniku i za uklanjanje kamenja kojem prijeti odron, a ukoliko se radi o većoj količini kamenja da je tuženik dužan izvijestiti tužitelja o potrebi otklanjanja, što je tuženik propustio učiniti.

4. Stoga tužitelj smatra da je na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima stekao zakonske uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za isplaćeni iznos, te je predložio sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 14.245,02 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. ožujka 2016. do isplate.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbenom zahtjevu. Ističe da ne postoji osnova odgovornosti tuženika iz razloga što ne postoji krivnja na strani tuženika, a posebice uzročno-posljedična veza između radnje tuženika i nastanka prometne nesreće jer su svi radovi redovnog održavanja i zaštite državnih cesta uredno i pravovremeno izvedeni, a osobito radovi ophodnje. Smatra da je navedeno potvrdio i sam tužitelj kada je potpisao i ovjerio situaciju broj 37. odnosno izdao potvrdu o urednom ispunjenju ugovora. Pored toga, tuženik ističe da nije bilo nikakvih odbitaka zbog nekvalitetnog odnosno nepravovremenog izvršenja radova.

6. Tuženik navodi da je ophodnja obavljena sukladno Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta ("Narodne novine", broj 111/1999.) i da je to vidljivo iz očitovanja nadcestara NC Imotski o predmetnoj prometnoj nesreći te iz ophodarskog dnevnika za dan 31. ožujka i 1. travnja 2008. Nadalje, smatra da su uzrok prometne nesreće radovi koji ne spadaju u radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta, nego da se radi o radovima iz članka 80. i 81. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta, budući da je cesta u trenutku nastanka prometne nesreće bila u statusu gradilišta te se promet odvijao po gradilišnoj signalizaciji koju je postavilo i održavalo Poduzeće za ceste Split d.o.o. koje je izvodilo radove izvanrednog održavanja po nalogu tužitelja. Stoga smatra da ne može biti odgovoran za radove koje nije niti ugovorio s tužiteljem. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, te je pregledao i pročitao sljedeće isprave: Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu tužitelja od 8. ožujka 2016., presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-11/2015 od 12. siječnja 2016., presudu Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009 od 5. veljače 2015., nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet Ive Filipovića od 21. travnja 2013., zapisnike o održanim glavnim raspravama od 28. listopada 2011. i 4. listopada 2012. u predmetu Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009, obavijest nadcestara Ivice Šamanovića od 27. siječnja 2012., ophodarski dnevnik Ivana Madunića od 31. ožujka 2008. i 1. travnja 2008., ophodarski dnevnik Damira Sliškovića od 31. ožujka 2008., zapisnik o očevidu Policijske postaje Imotski od 1. travnja 2008., privremenu mjesečnu situaciju br. 37 za obavljene radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta zaključno s 30. travnja 2008., potvrdu o uredno ispunjenom Ugovoru od 23. ožujka 2009., dopis nadcestara Velibora Ercega od 26. svibnja 2020., dopis nadcestara Ivice Šamanovića od 27. siječnja 2012. Također je pregledan spis Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009.

8. Tuženik je predložio da sud naloži tužitelju da u spis dostavi posebne uvjete odnosno dozvolu koju je izdao društvu Poduzeće za ceste Split d.o.o. za obavljanje predmetnih radova na cesti na kojoj se dogodila predmetna prometna nesreća. Ovaj sud nije prihvatio navedeni dokazni prijedlog tuženika jer su sve činjenice važne za donošenje odluke u ovom postupku utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu.

9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.245,02 kuna koji je tužitelj kao naknadu štete isplatio oštećenoj osobi, dakle, zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu nastalu zbog povrede Ugovora o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009.

11. Među strankama nije bilo sporno da je 1. travnja 2008. na državnoj cesti D-60 došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao Ivica Kutleša koji je upravljao mopedom "Longija" registracijske oznake IM 062 AE.

12. Među strankama nije bilo sporno niti to da je presudom Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009 od 5. veljače 2015. naloženo tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. (ovdje tužitelju) da tužitelju Ivici Kutleši naknadi štetu u iznosu od 5.740,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. veljače 2015. do isplate, te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.125,00 kuna.

13. Nadalje, među strankama nije bilo sporno niti to da je ovdje tužitelj Hrvatske ceste d.o.o., postupajući po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009, naknadio štetu oštećenom Ivici Kutleši tako što mu je 8. ožujka 2016. platio iznos od 14.245,02 kuna.

14. Nije bilo spora ni o tome da su stranke sklopile Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., niti je bio sporan sadržaj stranačkog ugovornog odnosa, naveden u ispravi koju je tužitelj dostavio u spis.

15. Nisu u konačnici bile sporne niti okolnosti nastanka predmetne prometne nesreće, a koje su već prethodno utvrđene presudom Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009. Utvrđeno je tom presudom da je do prometne nesreće došlo iz razloga što je Ivica Kutleša, upravljajući mopedom, naišao na dio kolnika na kojemu je bilo razasuto kamenje i pijesak.

16. S obzirom na to da je tužitelj poslove održavanja predmetne dionice državne ceste povjerio tuženiku na temelju Ugovora o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., to je spor stranaka nastao u odnosu na činjenicu je li tuženik svoj posao obavio sukladno stranačkom ugovoru, odnosno je li prometna nesreća nastala kao posljedica propusta tuženika u ispunjenju ugovornih obveza, pa je li onda tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju koju je ovaj pretrpio plaćanjem korisniku ceste. S tim u vezi spor je nastao u odnosu na to je li tuženik što propustio učiniti u odnosu na stanje kolnika predmetne prigode.

17. Naime, odlučna činjenica na temelju koje se utvrđuje postojanje pretpostavki za tuženikovu odgovornost za štetu je, je li šteta koju je tužitelj oštećenoj osobi naknadio nastala kao posljedica tuženikovog propusta u redovnom održavanju i zaštiti državne ceste D-60, s obzirom na mjerodavne odredbe sklopljenog Ugovora, Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 180/2004., 82/2006. 138/2006.; članak 24. Zakona) te Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine", broj 25/1998., 162/1998. i 180/2004.; dalje: Pravilnik).

18. Člankom 342. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005.; dalje: ZOO) je propisano da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

19. Slijedom navedenog, tužitelj je imao dužnost, sukladno članku 219. ZPP-a i članku 342. ZOO-a dokazati u ovoj parnici da je tuženik učinio propust u održavanju predmetne dionice ceste, odnosno da nije na vrijeme i u skladu s ugovorom izvršio svoje obveze vezane za održavanje kolnika u stanju koje omogućava održavanje prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima.

20. Kako je dakle, tužiteljev zahtjev utemeljen na činjenici da tuženik svoju obvezu nije ispunio, odnosno da nije poduzeo dužne radnje pri održavanju ceste, to je i tuženikova tvrdnja o postojanju potvrde o kvalitetnom i pravodobnom izvršavanju svih ugovornih obveza, kao i samo postojanje potvrde, nebitno za rješenje stranačkog spora. Navedeno stoga što tužitelj nije niti mogao potvrditi način i kvalitetu radova koji nisu izvršeni.

21. Člankom 10. Pravilnika propisano je da redovno održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima.

22. Prema članku 24. Pravilnika radovi redovnog održavanja su između ostalih i čišćenje kolnika, sustava za odvodnju, cestovnog zemljišta, opreme i dr., te uređenje i mjestimični popravci pokosa usjeka ili nasipa, potpornih i obložnih zidova.

23. Prema članku 25. Pravilnika redovno održavanje kolnika i prometnih površina izvan kolnika, koje čine cestu, podrazumijeva sve radove na čišćenju površina i otklanjanju oštećenja tih dijelova ceste.

24. Prema članku 26. stavku 1. Pravilnika čišćenje kolnika podrazumijeva uklanjanje materijala osulina, odrona, pojedinačnog kamenja, masnih mrlja, blata, smeća i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa.

25. Prema članku 35. Pravilnika pokosi nasipa i usjeka održavaju se tako da se osigura propisani nagib i oblik, a nestabilno kamenje i manji odroni zemlje koji pokazuju tendenciju odvajanja ili klizanja, moraju se skidati s pokosa usjeka i zasjeka kad se pojava uoči.

26. U zapisniku o očevidu sadržano je utvrđenje policijskih službenika o okolnostima nastanka prometne nesreće. Očevid je učinjen 1. travnja 2008. u 10:45 sati, a povodom dojave sudionika prometne nesreće u 10,40 sati. Opisano je da je kolnik bio gladak i suh, te da je na mjestu događaja prometne nesreće tj. na kolniku državne ceste D-60 u vrijeme obavljanja očevida pronađeno razasuto kamenje. Zatečena je oprema ceste, gledano iz smjera kretanja mopeda, i to vertikalni prometni znak "radovi na kolniku u dužini od 23 km", radi čega je brzina kretanja bila ograničena na 90 km/h.

27. Dakle, već iz sadržaja ove isprave, koja je javna isprava (članak 230. ZPP-a), proizlazi utvrđenje o tome da je predmetne prigode na kolniku državne ceste pronađeno razasuto kamenje. To je osim toga potvrdio i Ivica Kutleša u postupku koji se vodio povodom tužbe oštećenika protiv tužitelja pred Općinskim sudom u Imotskom. Već je rečeno da je u toj parnici sud pravomoćnom presudom naložio ovdje tužitelju da oštećeniku naknadi štetu, na temelju utvrđenja o postojanju odgovornosti ovdje tužitelja za stanje kolnika predmetne prigode, koje je u uzročno- posljedičnoj vezi s nastalom prometnom nesrećom te štetom.

28. Prema tome, treba zaključiti da je predmetne prigode na kolniku državne ceste D-60, koju je održavao tuženik na temelju ugovora stranaka, bilo razasuto kamenje, pa da je, kao posljedica te činjenice, nastala šteta korisniku ceste - vlasniku oštećenog vozila Ivici Kutleši, koju je tužitelj naknadio. Tuženik je, o tome nije bilo spora, na temelju ugovora bio obvezan između ostalog i čistiti kolnike državnih cesta na području Splitsko-dalmatinske županije, na području koje županije se nalazi i državna cesta na kojoj se dogodila predmetna prometna nesreća. Pritom nisu osnovani navodi tuženika da on u konkretnom slučaju, na predmetnoj dionici državne ceste D-60 nije trebao obavljati poslove redovnog održavanja, odnosno radove čišćenja kolnika, iz razloga što je na toj dionici drugo društvo izvodilo građevinske radove. Naime, takva iznimka od obavljanja radova čišćenja kolnika ne proizlazi iz Ugovora koji su sklopili tužitelj i tuženik.

29. Nadalje, tuženik je radi dokazivanja činjenice da je uredno i u cijelosti ispunio obvezu prema tužitelju dostavio isprave - ophodarske dnevnike za 31. ožujak 2008. i 1. travanj 2008., iz kojih je vidljivo da je ophodnja na državnoj cesti D-60 učinjena 31. ožujka 2008. u razdoblju od 4:00 do 8:00 sati i od 15:00 do 18:00 sati te 1. travnja 2008. u razdoblju od 14:00 do 21:00 sat. Međutim, u tim ispravama nije navedeno je li tuženik vršio ophodnju na državnoj cesti D-60 u satima koji su prethodili predmetnoj prometnoj nesreći, dakle u razdoblju od 31. ožujka 2008. u 21:00 sat do 1. travnja 2008. u 10:40 sati, niti da su u to vrijeme obavljani kakvi radovi na čišćenju kolnika, iako je te radove trebalo poduzeti s obzirom na to da je u konačnici upravo zbog razasutog kamenja na kolniku državne ceste D-60 došlo do predmetne prometne nesreće.

30. Tuženik nije dokazao da je u cijelosti i na ugovoreni način izveo radove niti privremenom situacijom br. 37. izdanom za izvršene radove redovnog održavanja i zaštite državnih cesta zaključno s 30. travnja 2008., kojom se jamči da su radovi izvedeni kvalitetno i koju su potpisali tužitelj i tuženik, budući da se ta situacija odnosi na izvedene radove koji su navedeni u specifikaciji situacije, a ne na neizvedene radove. Također, isto ne proizlazi niti iz potvrde o uredno ispunjenom ugovoru potpisanoj od tužitelja. Naime, između stranaka nije niti sporno da je tuženik izvršavao ugovorne obveze, ali to ne znači da u određenom dijelu nije došlo do propusta tuženika u izvršavanju ugovorom preuzetih obveza o održavanju cesta.

31. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da je tuženik propustio ispuniti ugovorenu obvezu, što je za posljedicu imalo nastanak prometne nesreće u kojoj je nastala šteta koju je tužitelj naknadio oštećenom, pa je stoga sukladno članku 342. stavku 2. ZOO-a osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik plati 14.245,02 kuna odnosno 1.890,64 eura, koji iznos je ovdje tužitelj platio oštećenoj osobi 8. ožujka 2016.

32. Pored toga, osnovan je i tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati zatezne kamate, i to od trenutka nastanka štete, odnosno od 8. ožujka 2016., po stopi propisanoj za ostale odnose (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.). S obzirom na to da je tužitelj tražio isplatu zateznih kamata po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a da je predmetna tražbina tražbina naknade štete, trebalo je djelomično odbiti zahtjev za plaćanje zateznih kamata, i to u dijelu koji se odnosi na zahtjev za plaćanje zateznih kamata po stopi višoj od stope propisane za ostale odnose.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

34. Sud je u ovoj odluci novčane iznose koji su u tužbi iskazani u kunama, u izreci odluke dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/2022.).

U Splitu 26. travnja 2024.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- u spis

Broj zapisa: 9-30866-da259

Kontrolni broj: 0928f-e30a1-d447f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA ĆOSIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.