Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: 96 P-1853/2020-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja H. z z o, OIB: …, Z., A.

M. 3, kojeg zastupa generalna punomoćnica D. G., dipl.iur., protiv

tuženika B. i S., d.d. S., OIB: … , P. S.

, kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u S., uz

sudjelovanje umješača na strani tuženika R. H., OIB: … ,

radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 13. ožujka 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja D. G., dipl. iur., zaposlenica tužitelja i punomoćnika tuženika S. B., odvjetnice u S. i zakonskog zastupnika

umješača na strani tuženika J. M., savjetnika na O. d

o u S., na ročištu za objavu presude, 26. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 6.833,07 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. ožujka 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i iznos od 9.502,84 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a sve u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske broj HR1210051863000160"

II Nalaže se tužitelju H. z z m o, OIB: …

, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku B. i S.,

d.d. S., OIB: … troškove postupka u iznosu od 2.187,50 eura sa

zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tužitelju H. z z m o, OIB: … , u roku od 15 dana, naknaditi umješaču na strani tuženika R. H. OIB: … troškove postupka u iznosu od 400,00 eura.

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe, sadržana u podnesku tužitelja od 14. lipnja 2023., kojim je povećan postojeći zahtjev tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. lipnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 6.833,07 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. ožujka 2020. do isplate. U tužbi se navodi da se 25. rujna 2007. dogodila povreda na radu kod tuženika, u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja J. T., radnik tuženika na način da je hodajući po elementima kormilarnice na visini 307 cm iznad tla stao nogom na jedan element težine 80 kg, uslijed čega je izgubio ravnotežu i pao na pod hale, a za njim je pao i navedeni element koji ga je ozlijedio. Tužitelj tužbom traži isplatu po osnovi štete koju trpi isplatom mirovine osiguraniku tužitelja J. T.. Konačno, tužitelj navodi da osnova odgovornosti za štetu proizlazi iz članka 162. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13; dalje: ZOMO), a visina štete sukladno članku 161. tog zakona. U dokazne svrhe je predložio sudu pročitati dokumentaciju priloženu uz tužbu, i pribaviti spis Trgovačkog suda u Splitu poslovni

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi, istaknuo je da tuženik priloženom dokumentacijom nije dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva budući da se radi o ispravama iz postupaka u kojemu tuženik nije sudjelovao te o jednostranim ispravama tužitelja, čija se istinitost i vjerod9ostojnost ne može provjeriti. Predložio je u dokazne svrhe pribaviti cjeloviti mirovinski spis za J. T., kao i izvesti dokaz po vještaku zaštite na radu na okolnost izvođenja radne operacije pri kojoj je ozlijeđen J. T..

3. Podneskom od 14. lipnja 2023. tužitelj je objektivno preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev i to pored već zatraženog, traži i iznos od 9.502,84 eura koji se odnosi i na daljnje trpljenje štete isplatom mirovine osiguraniku tužitelja J. T. po istom činjeničnom i pravnom osnovu u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. prosinca 2022., a tužitelj se na ročištu od 3. listopada 2023. usprotivio preinaci tužbe.

4. Odredbom članka 190. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj: ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Budući da je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen na ročištu od 3. listopada 2023., dopuštena je objektivna preinaka tužbenog zahtjeva koja je predložena podneskom od 14. lipnja 2023., dakle do zaključenja prethodnog postupka.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: prijave o ozljedi na radu od 20. studenoga 2007. za J. T., rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,

Područna služba u Splitu Klasa: UP/I-141-02/09-01/03349493280, Urbroj: 341-18- 05/3-09-051504 od 28. travnja 2010., zapisnika Državnog inspektorata klasa: 115- 04/07-01/130, Ur.broj 556-13-02-02/41-1 od 25. rujna 2007., nalaza i mišljenja o invalidnosti tužitelja od 22. veljače 2010., nalaza i mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 1. ožujka 2010., sporazuma o izvan sudskoj nagodbi od 17. prosinca 2018., ispis iz AOP-a o mjesečnim isplatama za utuženo razdoblje.

6. Sud je odbio dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu na okolnost izvođenja radne operacije pri kojoj je ozlijeđen J. T., zbog toga što provođenje tog dokaza nije u skladu s načelom ekonomičnosti kada se uzme u obzir da je tužbeni zahtjev odbijen iz drugih razloga, pa samim time izvođenje tog dokaza nije bilo svrsishodno za rješavanje ovog predmetnog spora.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa štete koju je tužitelj, kako u tužbi navodi, pretrpio zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja J. T. u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022. u ukupnom iznosu od 16.335,91 euro, zajedno sa zateznim kamatama.

8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je osiguranik tužitelja J. T. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca-tuženika koja se dogodila 25. rujna 2007., da je uslijed navedenog, J. T. priznato pravo na invalidsku mirovinu od 11. travnja 2010. Među strankama također nije sporno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-864/2012 naloženo tuženiku na ime naknade štete po istom osnovu isplatiti tužitelju utuženi iznos za vremensko razdoblje od 11. travnja 2010. do 31. prosinca 2010. Jednako tako nije sporno da su stranke sklopile sporazum o izvan sudskoj nagodbi od 17. prosinca 2018. po kojoj je nagodbi tuženik isplatio tužitelju naknadu štete nastalu isplatom invalidske mirovine J. T. u vremenskom razdoblju od 1. veljače 2016. do 28. veljače 2018.

9. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi osnovu i visinu štete koja bi tužitelju nastala uslijed predmetnih isplata. Osnova je sporna iz razloga što tuženik smatra da bez obzira na raniji parnični spis, koji se vodio pred Trgovačkim sudom nije zapreka da se u drugom postupku ponovno odlučuje o odštetnoj odgovornosti tuženika za drugo utuženo vremensko razdoblje. Sporno je dakle među strankama je li tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju te postoji li uzročno-posljedična veza između ozljede na radu i umirovljenja osiguranika tužitelja, pa slijedom toga i štete nastale tužitelju isplatom mirovinskih davanja.

10. Čitanjem prijave o ozljedi na radu utvrđeno je da je J. T., zaposlenik tuženika na mjestu dizaličara, prilikom kačenja roštilja, 25. rujna 2007. u 12:30 sati ugazio na koljeno linice nadgrađa, poskliznuo se, izgubio ravnotežu te pao s visine cca 3metra, a za njim palo i koljeno koje ga je udarilo po glavi iza uha, da je kao uzrok nezgode navedena loša organizacija rada te da su na poslu utvrđene mehaničke i ostale opasnosti i štetnosti.

11. Čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu UP/I-141-02/09-01/03349493280, Urbroj: 341-18-05/3-09-051504 od 28. travnja 2010. utvrđeno je da je osiguraniku J. T. tim rješenjem priznato pravo na invalidsku mirovinu od 22. veljače 2010., a zbog ozljede na radu nastale profesionalnom nesposobnosti za rad.

12. Čitanjem obračuna isplata na teret tužitelja od 13. lipnja 2023. utvrđeno je da se radi o knjigovodstvenoj dokumentaciji tužitelja, te da neovisno o tome što se na toj ispravi naznačuje po samom tužitelju da ona ima značaj javne isprave iz članka 161.- 170. Zakona o mirovinskom osiguranju, ta dokumentacija nema takav značaj, jer navedene odredbe ne uređuju niti propisuju karakter potvrde o izvršenim isplatama po osnovi prava iz mirovinskog osiguranja već reguliraju pitanje naknade štete. Prema tome, priložena isprava ne predstavlja javnu ispravu pa samim time za nju ne vrijedi presumpcija istinitosti.

13. Čitanjem zapisnika Državnog inspektorata klasa: 115-04/07-01/130, Ur.broj 556-13-02-02/41-1 od 25. rujna 2007. utvrđeno je da je u tom zapisniku navedeno da su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, da su radni postupci obavljeni radi pričvršćivanja transportnog roštilja na kuku dizalice nisu bili adekvatno pripremljeni tako da se mogu obaviti na način koji neće dovesti do ugrožavanja sigurnosti angažiranih zaposlenika.

14. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Odredbom članka 161. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16, dalje: ZMO) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim ZMO-om, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Odredbom članka 162. stavka 1. ZMO propisano je da zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

16. Nadalje, odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) je propisano tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok prema članku 1046. tog Zakona šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

17. Da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je da su u pojedinom slučaju ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu, to je postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, nastala šteta, uzročna veza i protupravnost.

18. Uzimajući u obzir utvrđenja Trgovačkog suda u Splitu sadržana u presudi poslovnog broja P-864/2012, a u kojoj parnici je tuženik sudjelovao i imao mogućnost osporavati utvrđenja suda u pogledu istog događaja koji je posredno i predmet ove parnice, to je sud prihvatio utvrđenja Trgovačkog suda u Splitu sadržana u pravomoćnoj presudi poslovnog broja P-864/2012 i utvrdio da je ozljeda tužiteljeva osiguranika J. T., posljedica propusta tuženika da primjeni mjere zaštite na radu, sukladno tada važećem Zakonu o zaštiti na radu (Narodne novine broj 19/83, 17/86, 46/92, 26/93 i 29/94, 114/03, 100/04).

19. Međutim, tuženik je, osporio postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeđivanja na radu osiguranika tužitelja i štete koju trpi tužitelj isplatom invalidske mirovine svome osiguraniku. Stoga je baš na tužitelju, kao onome koji tvrdi da određena činjenica postoji, bio teret dokaza da ta činjenica postoji, pa je u tom smislu, bio dužan sukladno članku 219. ZPP ponuditi dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava iz sadržaja kojih bi onda sud mogao nedvojbeno zaključiti o postojanju uzročno-posljedične veze. Tužitelj je tu činjenicu dokazivao naprijed spomenutim rješenjima donesenim u upravnom postupku. Načelno, utvrđenja iz upravnog postupka u kojem je ostvareno pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne ili opće nesposobnosti za rad mogu upućivati na zaključak o postojanju uzročno- posljedične veze između ozljede na radu i umirovljenja. No zaključak suda o tome mora biti nedvojben, pa isprave koje tek upućuju na taj zaključak nisu dovoljne za donošenje zaključka. Uzimajući u obzir prednje navedene, ovaj sud je shvaćanja da tužitelj nije dokazao da je baš ozljeđivanje osiguranika tužitelja na radu kod tuženika 25. rujna 2007. u uzročno-posljedičnoj vezi umirovljenjem osiguranika tužitelja. Naime, uzročnost, kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja, među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama, treba pronaći jedan događaj koji je pravno relevantan i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice. To je onaj događaj za koji životno iskustvo pokazuje da se redovito, uz njegovu pojavu, može očekivati nastup određene štetne posljedice. Pritom, uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta, a dok ta veza postoji štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje.

20. Dakle, prema sadržaju rješenja kojima je odlučeno o mirovinskim pravima osiguranika tužitelja utvrditi je da su ista donesena i obuhvatila razdoblje ostvarivanja prava od 22. veljače 2010., dakle u razdoblju koje je nastupilo nakon proteka razdoblja od tri godine od ozljeđivanja na radu osiguranika tužitelja, pa je utoliko valjalo zaključiti, uzimajući u obzir ovo vremensko razdoblje i okolnosti nastale unutar istog, da iz dokaza kojima je tužitelj dokazivao istinitost navoda o postojanju svih konstitutivnih elemenata odnosa na temelju kojeg bi nastalo njegovo ovlaštenje tražiti od tužitelja naknadu štete u tužbom označenom iznosu, nije dokazao. Jednako tako ovaj sud je utvrdio da u dostavljenom rješenju ne navodi upravo ozljeda na radu od 25. rujna 2007.

21. Osim toga, odlukom Vrhovnog suda Revd-5178/2021-2 od 15. prosinca 2021., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1349/2020-2 od 2. kolovoza 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja: „Je li parnični sud vezan odlukom upravnog tijela odnosno utvrđenjima iz tog (upravnog) postupka o uzroku invalidnosti, odnosno postojanju uzročno- posljedične veze između nesposobnosti (umirovljenja) osiguranika tužitelja s određenim štetnim događajem?“ Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju te je odlukom Vrhovnog suda poslovni broj Rev- 520/2022 iznijeto pravno shvaćanje da parnični sud nije vezan za pravomoćnu odluku upravnog tijela o postojanju uzročno-posljedične veze između ozljede i umirovljenja ( ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1261/2021-2 od 2. veljače 2022. i poslovni broj Rev-1367/2021-2 od 11. srpnja 2023.)

22. S obzirom na to da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije sudu dokazao uzročno posljedičnu vezu glede ozljeđivanja na radu osiguranika tužitelja i štete koju trpi tužitelj isplatom invalidske mirovine, odnosno nije sudu predložio izvođenje dokaza kojima bi se mogla utvrditi uzročno-posljedična veza, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, a sve iz razloga što tužitelj, u konkretnom postupku, nije dokazao da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu čl. 1045. ZOO-a – konkretno, uzročno posljedična veza između ozljeđivanja na radu osiguranika tužitelja i štete koju trpi tužitelj isplatom invalidske mirovine.

22.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženiku i njegovom prijavljenom umješaču pripada cjelokupan trošak postupka.

23.1. Ovdje je za napomenuti da je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1853/2020-9 od 27. studenoga 2023. odbijeno sudjelovanje R. H. u svojstvu umješača na strani tužitelja kao neosnovano, međutim kako do dana objave presude to rješenje nije postalo pravomoćno, pa sukladno č lanku 207. stavak 2. ZPP umješač može sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.

24. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 16.335,91 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa)

25. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu od 9. srpnja 2020. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 3. listopada 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 30. studenoga 2023., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 13. ožujka 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

26. Dakle, tuženiku je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 1.750,00 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tuženiku valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (437,50 eura). Dakle tuženiku je po osnovi odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo priznati troškove postupka u iznosu od 2.187,50 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude i koje je punomoćnik tuženika osnovano zatražio, dok je u preostalom zatraženom iznosu zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka trebalo odbiti kao neosnovan.

27. Naime, spisu ne prileži potvrda da je tuženik platio sudsku pristojbu za odgovor na tužbu, dok mu trošak sastava žalbe protiv rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješaču nije bio potreban za vođenje postupka budući da on nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv tog rješenja.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II izreke ovog rješenja.

29. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, umješaču na strani tuženika su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi zastupanja i to za:

- sastav obrazloženog postupka u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 13. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife).

30. Dakle, umješaču na strani tuženika je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 400,00 eura, a kako u pogledu zateznih kamata na plaćanje troškova postupka umješač na strani tuženika nije postavio zahtjev, ovaj sud, sukladno članku 151. stavak 3. ZPP, o tome nije ni odlučivao.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.

U Splitu 26. travnja 2024.

SUTKINJA

Antonia Škaričić Majić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke i prijavljeni umješač na strani tuženika mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- prijavljenom umješaču na strani tuženika

- u spis

.