Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

P-3363/2016

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu toga suda Maji Anušić , kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. B., OIB …, zast. po punomoćniku A.

R., odvjetnici u S., protiv tuženika M. B., OIB …,

zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu I. i P. iz S., radi spora iz nasljeđivanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključena dana 14. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te tuženika i punomoćnika tuženika, dana 26. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. I. B. iz S., K.,

ne ulazi ½ dijela izgrađene obiteljske grobnice na groblju K.,

čestica br. 130, veličine 8 m2, sa 6 mjesta a koja grobnica je upisana na ime tužitelja G. B., jer ona ne predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i pokojne I. B..

II. Nalaže se tuženici, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.334,10 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi da se pred ovim sudom vodi ostavinski postupak iza pok. I. B. preminule 10.lipnja 2013. te da su u tijeku ostavinskog postupka tuženica legitimirala kao nasljednica i navela da ostaviteljica ima određenu imovinu i to baš grobnicu na mjesnom groblju K. grob br. 130 veličine 8 m2 sa 6 grobnih mjesta, a koja je kupljena 18.lipnja 2013. Nadalje, tužitelj se usprotivio prijedlogu tužene navodeći da je ostaviteljica umrla bez imovine, te da ostavinski postupak treba obustaviti.

2. Nadalje, da je prekinut ostavinski postupak te je tužitelj upućen na pokretanje parnice protiv tužene rješenjem poslovni broj O-7176/15 od 12.listopada 2015.

3. Nadalje, da je tužitelj 8 dana nakon smrti supruge kupio izgrađenu obiteljsku grobnicu na groblju K. prethodno opisanu u tužbi, a sve temeljem Ugovora zaključenog sa L. d.o.o. S. i to za cijenu od 30.100,00 kuna. Međutim, da je isti ugovor zaključen na njegovo ime, iako je grobnica kupljena novcem roditelja tužitelja N. B. i pok. M. B.. Nadalje, da tužitelj nije imao sredstava

za kupnju grobnice jer su istome blokirani bili računi kao i računi pok. I. B. sukladno propisima države L. za vrijeme od 12.lipnja 2013. do 28.listopada 2013. pa da je razvidno ista kupljena sredstvima roditelja tužitelja. Nadalje, da je tužitelj sklopio s I. B. supružni ugovor (predbračni) 1.travnja 2011. u kojem je navedeno kako nekretnine, privatno poslovna bogatstva, vozila, pripadaju principijelno onome na čije ime je kupljeno osim ako je kupljeno na oba dva imena iz čega da proizlazi da je grobnica kupljena za vrijeme trajanja braka ista bi po tom ugovoru obzirom je kupljena na tužiteljevo ime pripala u vlasništvo tužitelja.

4. Slijedom navedenog, predlaže utvrditi kako u ostavinu iza pok. I. B. ne spada predmetna grobnica na Kamenu.

5. Tužena u odgovoru na tužbu navodi kako je oprečna tvrdnja da je grobnica tužiteljeva jer ju je kupio na svoje ime, a istovremeno da je kupljena sredstvima njegovih roditelja pa predlaže tužbu odbiti.

6. Nije sporno da su tužitelj i pok. I. B. imali zajednički račun koji je bio blokiran 12.lipnja 2013. do 28.listopada 2013. iz čega proizlazi da je imao i bračnu stečevinu s pok. I. B..

7. Tuženi navode da je sramotna tvrdnja da je tužitelj s tuženom imao samo dugove jer je s pokojnom suprugom u braku stekao kuću vrijednu milijun eura kao i zbog toga što je pokojna supruga imala višestruko veću plaću od tužitelja. Nadalje, da se nakon pogibije I. B. tuženoj i pokojnom suprugu tužene I. B. obratio tuženik govoreći da će kupiti grobnicu zajedničkim sredstvima (svojima i pok. supruge), a da će radove na uređenju grobnice izvesti otac pok I. B., što je isti i uradio vlastitim sredstvima (inkartavanje, pregrađivanje).

8. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem spisa O-7176/15, dopisa Banke od 3.lipnja 2016., u ovjerenom prijevodu, bračnog ugovora, ugovora o kupnji obiteljske grobnice od 18.lipnja 2013., rješenje o pravu korištenja grobnog mjesta na neodređeno vrijeme od 18.6.2013., kopija uplatnice, računa … od 18.6.2013., saslušanjem svjedoka A. B. i N. B.,

S. Č. te tužitelja i tužene u svojstvu parničnih stranaka. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Uvidom u ostavinski spis ovog suda poslovni broj O-7176/2015 utvrđeno je da je pokrenut ostavinski postupak pred javnim bilježnikom A. Z. koji se vodi pod poslovnim brojem O-74/14. Nadalje, da je među nasljednicima I. B. nastao spor oko ( su) vlasništva grobnice u mjestu Kamen.

10. Nadalje, da je tužitelj rješenjem ovog suda poslovni broj O-7176/15 od 12.listopada 2015. upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja da pok. I. ne pripada ½ dijela ostavinske imovine, a na ime bračne stečevine.

11. U ovom postupku sporno je je li grobnica na mjesnom groblju na K. kupljena zajedničkim sredstvima pok. I. B. i njezinog supruga G.

B. odnosno predstavlja li bračnu stečevinu pok. I. B. i G. B. te posljedično tome ulazi li pola grobnice u ostavinsku masu iza pok. I. B..

12. Sukladno čl. 247 Obiteljskog zakona ( " Narodne novine" broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15., 103/15.) b račni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Sukladno čl. 248 istog Zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nadalje, sukladno čl. 249. istog Zakona bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Prema stavku 2) istog članka nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu tim bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine. Sukladno čl.250 OZ-a na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

13. U ovom postupku valjalo je utvrditi je li predmetna grobnica u mjestu K. kupljena zajedničkim sredstvima pok. I. B. i tužitelja te posljedično tome ima li tužena kao zakonski nasljednik pravo korištenja iste.

14. Naime, sukladno Zakonu o grobljima jedinice lokalne samouprave su vlasnici groblja koja se nalaze na njihovom području (članak 2. Zakona o groblju, „Narodne novine“, broj: 19/98, 50/2 i 89/17 - dalje ZoG) s tim da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme i o tome donosi rješenje (članak 13. stavak 2. ZoG), iz čega proizlazi da građani imaju pravo korištenja, a ne vlasništva grobnog mjesta te eventualno bi se tuženoj priznalo pravo korištenja na grobnici broj (točka b. presude i rješenja).

15. Nadalje, tužena je legitimirana jer sukladno čl. 11 Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19) ostavitelja koji nije ostavio potomke ( kao što je ovdje slučaj) nasljeđuju njegovi roditelji ( ovdje tužena) i njegov bračni drug (ovdje tužitelj).

16. U ovom postupku utvrđeno je da su tužitelj i pok. I. B. sklopili brak 29.travnja 2011. koji je prestao smrću bračnog druga I. B. 10.lipnja 2013.

sukladno čl.34 Oz-a. Nadalje, da je proveden ostavinski postupak u N. te je donijeto rješenje o nasljeđivanju ( prileži ostavinskom spisu) po kojem je sukladno tamo važećim propisima jedini zakonski nasljednik tužitelj. Nadalje, da je između prednice stranaka i tužitelja bio zaključen predbračni ugovor iz kojeg proizlazi da svaki od njih koristi ili osobno odlučuje o svojim vlastitim vrijednosnim stvarima, nadalje, da nemaju pravo na pojedinačno korištenje onoga što im pripada i što je osigurano u njihovom familijarno stečenom stanu, nadalje, da su solidarno odgovorni za sve dugove koji je jedan od njih otvorio radi odražavanja stambene sredine ili za odgoj njihove djece.

17. Nadalje, da svatko ostaje vlasnik svoje garderobe, nakita i ostalih stvari za osobnu upotrebu ili za obavljanje profesije. Nadalje, da sve što su zaradili i uštedili pripada im po pola osim imovine (nekretnine, privatno - poslovna bogatstva) koje pripadaju principijelno onome na čije ime je to kupljeno.

18. U konkretnom slučaju, tužitelj tvrdi da je kupio predmetnu grobnicu sredstvima koje su mu dali njegovi roditelji, a koja sredstva im nikada nije vratio. S druge strane, tužena tvrdi da je grobnica kupljena zajedničkim sredstvima pok. I. i tužitelja.

19. U ovom postupku, dakle, valjalo je utvrditi podrijetlo novca kojim je kupljena grobnica, odnosno je li kupljena sredstvima koje su I. i G. stekli radom i ušteđevinom iz braka ( a koja im pripada po pola) ili posebnom imovinom tužitelja.

20. Na navedene okolnosti izveden je dokaz saslušanjem svjedoka N. B.,

majke tužitelja koja navodi da je zavoljela pok. I. kao svoju kćer, nadalje, da je I. poginula u prometnoj nesreći u N. te da su pomogli sinu koji je bio shrvan i izgubljen pa su tako angažirali poduzeće B. r. da prevede tijelo u

H., da su snosili troškove pogreba uključujući i kupnju posebnog bijelog hrastovog lijesa kojeg su kupili i prevezli iz N., nadalje, da je njezin sin inzistirao da I. sahrane u posebnu grobnicu, a koju nisu imali, pa da su ona i pok. suprug našli i platili grobnicu na K. odakle potječu, te da G. te novce nikada nije vratio. Nadalje, da je grobnicu koja je bila vlažna uredio pokojni I. otac. Nadalje, da su se odnosi s tuženom promijenili kada je je tužena izjavila da želi da se I. bude pokopana u obiteljskoj grobnici ( u I. ) jer da ona tu ne zna nikoga.

21. Nadalje, iz iskaza tužene proizlazi da je nakon što je I. stradala tražila od tužitelja da je sahrani u njezinu obiteljsku grobnicu, na što ovaj nije pristao te joj je rekao da on i I. imaju ušteđevinu i da će kupiti grobnicu za I.. Nadalje, da je njezina kćer dobro zarađivala jer je radila za američku tvrtku kao menadžer sa diplomom kemijsko tehnološkog fakulteta koju je ponijela od doma. Nadalje, da joj je 10 dana prije smrti rekla kako ona i G. imaju ušteđevinu od 50.000 eura za uređenje kata jer su nadograđivali kuću. Nadalje, da je G. prvi tjedan nakon tragedije došao k njoj i rekao da će kupiti grobnicu zajedničkim novcem, na što kad ga je pitala kako će se I. upisati da joj nije znao odgovoriti. Nadalje, da smatra da je grobnica kupljena zajedničkim novcem, a ne novcem G. roditelja.

22. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je grobnica kupljena sredstvima njegovih roditelja budući je bio u velikom šoku nakon tragedije koja se dogodila I.. Nadalje, da je I. željela biti sahranjena u H. na K. jer su o tome netom prije tragedije razgovarali, nadalje, da je organizirao i sredio sve u svezi sahrane, s tim da kako nisu imali grobnicu da je sahranjena u grobnicu njegove bake i djeda odakle je prebačena u prosincu 2013. u predmetnu grobnicu. Nadalje, da mu je pomagao otac koji je našao grobnicu koja je sasvim slučajno imala 6 ukopnih mjesta, a da je njemu jedino bilo bitno da I. ne bude u grobnici njegova djeda i bake. Nadalje, da se navedeno nije svidjelo obitelji B. te da ga je I. majka tražila da na nju prepiše pola grobnice. Nadalje, da sredstava u to vrijeme nije imao jer je zajednički račun bio blokiran do listopada 2013. zbog čega je grobnica kupljena novcem njegovih roditelja. Nadalje, da je u L. proveden ostavinski postupak nakon kojeg je on proglašen jedinim zakonskim nasljednikom te da je u ostavinu ušla njihova ušteđevina.

23. Pregledom računa utvrđeno je da je grobnica plaćena u iznosu od 30.100,00 kuna dana 18.lipnja 2013., a kao uplatitelj je naveden tužitelj.

24. Pregledom obavijesti banke u N. utvrđeno je da je zajednički žiro -

račun pod zajedničkim imenom pok. I. B. i tužitelja bio blokiran od 12.lipnja 2013. do 28.listopada 2013.

25. Slijedom toga, sud je povjerovao iskazu tužitelja kada navodi da nije imao sredstava na računu za kupnju grobnice, a da je htio ispuniti želju pokojnoj supruzi i pokopati je u H.. Nadalje, sud je, jer je životno i prema okolnostima bilo logično povjerovao iskazu tužitelja kada navodi da su mu financijski pomogli roditelji na način da su platili grobnicu, a saslušana kao svjedok N. B. je izjavila da novce koje su dali sinu za kupnju grobnice nije tražila da joj vrati. Nitko nije dokazao drugačije. Slijedom toga, proizlazi da je novac za kupnju predmetne grobnice darovala svome sinu te da isti predstavlja njegovu posebnu imovinu, slijedom čega i grobnica kupljena predmetnim novcem ( što nitko nije u ovom postupku relevantnim dokazima osporio) predstavlja njegovu posebnu imovinu. Naime, sudu je životno i logično da se u to vrijeme kada se dogodila tragedija u L. gdje je pok.

I. živjela u braku s tužiteljem i radila, o svemu vezanom za sahranu pobrinuo tužitelj i njegova obitelj, što nitko niti ne spori. Nadalje, kako je pok. Ivana poginula 10.lipnja 2013., a zajednički račun bio je blokiran od 12.lipnja 2013. do listopada 2013., logičan je iskaz tužitelja i svjedoka N. B. u dijelu kada tvrde da tužitelj nije imao sredstava na računu kojima bi platio troškove pogreba niti kupnje grobnice, koja je nesporno kupljena prije nego je zajednički račun u N. odblokiran. Slijedom toga, jasno i nedvojbeno proizlazi da je grobnica kupljena posebnim novcem tužitelja odnosno sredstvima koja nisu predstavljala zajedničku imovinu pok. I. i tužitelja. Nadalje, nije nelogično i potpuno je moralno od strane svjedoka N. B. da navedena sredstva za kupnju predmetne grobnice nije tražila natrag od svog sina (tužitelja) odnosno da je iste darovala sinu obzirom na okolnosti da je istome novac trebao iznenada te da su mu tada bili najbliži roditelji koji su mu mogli barem financijski pomoći. Stoga je tužena, iako i sama u žalosti trebala dostojanstveno prihvatiti situaciju da se njezino dijete osamostalilo te da je unatoč neizmjernoj ljubavi između roditelja i djeteta bila, kao što tužitelj navodi, u sretnom braku s tužiteljem, pa je zauzvrat kupnja predmetne grobnice najmanje što je mogao napraviti u čast, zahvalu i spomen na nažalost prerano preminulu suprugu I..

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

27. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora ( 30.100,00 kuna / 3.994,96 EURA) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23) slijedom čega je priznat trošak sastava tužbe u visini od 132,72, eura, pristup na ročište od 30.siječnja 2017. 132,72 eura, 25.travnja 2017. 132,72 eura, 19.rujna 2017. 132,72 eura, 16.studenog 2017. 132,72 eura, 22.veljače 2018. 132,72 eura, 14.ožujka 2024. 132,72 eura (ročište od 12.2.2019. nije održano) odnosno ukupno 929,04 eura, uvećano za PDV 25 % u iznosu od 232,26 eura odnosno ukupno 1.161,30 eura uvećano za pristojbu na tužbu od 86,40 eura te presudu od 86,40 eura sveukupno trošak iznosi 1.334,10 eura.

Split, 26. travnja 2024.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis