Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-4035/2023-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja A. T., OIB: … , S., P.P. , kojeg zastupa punomoćnik

T. K., odvjetnik u S., protiv tuženika Z. B. d.d. Z.,

OIB: … , Z., T. b J. J. , kojeg zastupaju

punomoćniic-odvjetnici u O. d P. & P. iz S., radi

isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude 26. travnja 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od 56.633,09 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007.,zatezne kamate od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a koje na iznos od:

- 50,03 eura teku od 15. studenoga 2007. do isplate;

- 49,18 eura teku od 15. prosinca 2007. do isplate;

- 50,80 eura teku od 16. siječnja 2008. do isplate;

- 50,43 eura teku od 15. veljače 2008. do isplate;

- 97,31 eura teku od 17. ožujka 2008. do isplate;

- 96,75 eura teku od 15. travnja 2008. do isplate;

- 93,59 eura teku od 15. svibnja 2008. do isplate;

- 94,78 eura teku od 15. lipnja 2008. do isplate;

- 93,85 eura teku od 15. srpnja 2008. do isplate;

- 93,65 eura teku od 15. kolovoza 2008. do isplate;

- 93,61 eura teku od 15. rujna 2008. do isplate;

- 97,20 eura teku od 15. listopada 2008. do isplate;

- 99,39 eura teku od 15. studenoga 2008. do isplate;

- 96,28 eura teku od 15. prosinca 2008. do isplate;

- 147,62 eura teku od 19. siječnja 2009. do isplate;

- 154,72 eura teku od 16. veljače 2009. do isplate;

- 126,80 eura teku od 15. travnja 2009. do isplate;

- 126,12 eura teku od 20. svibnja 2009. do isplate;

- 107,47 eura teku od 16. lipnja 2009. do isplate;

- 114,14 eura teku od 18. srpnja 2009. do isplate;

- 114,14 eura teku od 20. srpnja 2009. do isplate;

- 150,01 eura teku od 10. rujna 2009. do isplate;

- 134,55 eura teku od 18. listopada 2009. do isplate;

- 149,90 eura teku od 20. studenoga 2009. do isplate;

- 145,81 eura teku od 15. prosinca 2009. do isplate;

- 144,48 eura teku od 16. prosinca 2009. do isplate;

- 195,33 eura teku od 15. veljače 2010. do isplate;

- 195,13 eura teku od 16. ožujka 2010. do isplate;

- 216,22 eura teku od 07. travnja 2010. do isplate;

- 306,86 eura teku od 05. srpnja 2010. do isplate;

- 298,08 eura teku od 26. srpnja 2010. do isplate;

- 348,23 eura teku od 24. kolovoza 2010. do isplate;

- 330,82 eura teku od 01. listopada 2010. do isplate;

- 382,61 eura teku od 07. prosinca 2010. do isplate;

- 402,58 eura teku od 07. veljače 2011. do isplate;

- 338,62 eura teku od 03. svibnja 2011. do isplate;

- 447,11 eura teku od 06. lipnja 2011. do isplate;

- 451,81 eura teku od 08. srpnja 2011. do isplate;

- 452,05 eura teku od 02. studenoga 2011. do isplate;

- 454,47 eura teku od 23. prosinca 2011. do isplate;

- 525,93 eura teku od 02. siječnja 2012. do isplate;

- 530,56 eura teku od 26. lipnja 2012. do isplate;

- 523,11 eura teku od 30. lipnja 2012. do isplate;

- 519,50 eura teku od 10. srpnja 2012. do isplate;

- 463,60 eura teku od 10. srpnja 2012. do isplate;

- 461,41 eura teku od 17. srpnja 2012. do isplate;

- 466,54 eura teku od 23. srpnja 2012. do isplate;

- 518,70 eura teku od 24. srpnja 2012. do isplate;

- 512,77 eura teku od 28. veljače 2013. do isplate;

- 462,48 eura teku od 02. srpnja 2013. do isplate;

- 512,20 eura teku od 30. svibnja 2014. do isplate;

- 30.197,51 eura teku od 30. svibnja 2014. do isplate;

- 112,73 eura teku od 30. svibnja 2014. do isplate;

- 143,34 eura teku od 30. svibnja 2014. do isplate;

- 843,33 eura teku od 30. svibnja 2014. do isplate;

- 629,24 eura teku od 30. svibnja 2014. do isplate;

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju cjelokupan parnični trošak, uvećano za zatezne kamate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a koje na predmetni iznos teku od donošenja odluke o troškovima sve do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

II Nalaže se tužitelju A. T., OIB: … , S., P.P. , u

roku od 15 dana, naknadi tuženiku Z. B. d.d. Z., OIB: … , Z., T. b J. J. , troškove parničnog postupka u

iznosu od 12.487,78 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom više zatraženom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je ovom sudu podnesena 12. ožujka 2019., u pravnoj stvari tužitelja protiv tuženika radi isplate s osnove nepripadno isplaćenog na temelju ugovora o kreditu u CHF. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženika sklopili 31. listopada 2005. ugovor o kreditu broj 3205656305/05 (dalje:Ugovor), da je tim Ugovorom tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 248.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti. Tuženik se poziva na sudsku prasku iz "parnice potrošač" te ističe da su odredbe predmetnog Ugovora ništetne u dijelu o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom tuženika i u dijelu o valuti CHF kao valuti uz koju je vezana glavnica Ugovora. Tužbeni zahtjevom zahtijeva povrat sredstava što ih je tuženik neosnovano stekao na temelju ništetnih odredbi Ugovora u iznosu od 481.228,96 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi zahtjevu i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, ističe prigovor zastare, ističe da je predmetni Ugovor zbog sustavnog neplaćanja tužitelja zamijenjen eur ugovorom za restruktuiranje obveza pa kako je neplaćanje tužitelja nastavljeno, tuženik da je otkazao ugovor o kreditu u eurima. Nadalje da se presude iz sporova kolektivne zaštite potrošača ne odnose na restrukturirane CHF kredite a potom ni na otkazani euro kredit. Osporava tužitelju status potoršača, navodi da se na adresi prebivališta tužitelja nalaze smještajne jedinice za potrebe turista pod nazivom P. S. S. pa da isplaćen , a nevraćeni kredit je tužitelj koristio radi kupnje nekretnine u kojoj obavlja poduzetničku djelatnost iznajmljivanja smještajnih jedinica, nadalje da je tužitelj poduzetnik koji je osnivač i vlasnik tvrtke L. o d.o.o. i T. d.o.o. kaje da su u stečaju. Konačno da su sredstvima kredita tuženika, tužitelj kupio objekt radi komercijalnog iskorištavanja u turizmu.

3. Podneskom od 7. veljače 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev te postavlja zahtjev za isplatu iznosa od 56.633,09 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose.

4. Općinski sud u Splitu je 10. ožujka 2023. pod poslovnim brojem P-3974/2019 donio presudu kojom je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 56.633,09 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

5. Presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-580/2023-3 od 15. rujna 2023. ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

6. Drugostupanjski sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i točka 11. ZPP-a, da se ne može ispitati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pravilnost primjene materijalnog prava, pa je ukinuo prvostupanjsku presudu s uputom prvostupanjskom sudu da otkloni sve prigovore tuženika, koje je tuženik isticao tijekom postupka u odnosu na otkaz ugovora o kreditu, neuredne otplate kredita, prigovor o potrošačkom svojstvu i dostavljenoj dokumentaciji temeljem koje tuženik tvrdi da se u konkretnom slučaju uopće ne radi o potrošaču niti o potrošačkom ugovoru, kao i prigovor neosnovane primjene utvrđenja kolektivne zaštite na zakonske zatezne kamate, a tek potom bit će u mogućnosti u ovom sporu donijeti pravilnu i zakonitu odluku o predmetnom sporu, s time da će za sva utvrđenja dati jasne, valjane i potpune razloge, te odlučiti o troškovima postupka u cijelosti.

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: ugovora o namjenskom kreditu broj 3205656305/05 (dalje:Ugovor) s cjelokupnom popratnom dokumentacijom, otplatne tablice, prometa po kreditu, pregleda promjene kamatnih stopa po kreditu, otkaz ugovora o kreditu s izvodom iz poslovnih knjiga tuženika, ispis s mrežnih stranica Booking. com za P. S. S. izvadak iz sudskog registra za tvrtke L. o i

T. d.o.o.

8. U postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije I. L. iz C. z v d.o.o. S.,

koja je u predmetnom postupku izradila pisani nalaz i mišljenje 3. rujna 2021. Stalni sudski vještak je zatim 23. prosinca 2021. dostavila u spis očitovanje na prigovore tužitelja. Konačno je sudu 12. travnja 2022. dostavljen dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

9. Tužitelj je u tijeku postupka odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja, dok je u postupku izveden dokaz saslušanjem svjedokinje u osobi osobnog bankara Z. V..

10. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 56.633,09 eura/426,701,99 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama radi isplate s osnove nepripadno isplaćenog iznosa na temelju ugovora o kreditu broj 3205656305/05 od 31. listopada 2005., a kojim ugovorom je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 248.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. U činjeničnoj osnovi tužbe tužitelj se pozvao na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenu u sporu po kolektivnoj tužbi u kojem je sudjelovao tuženik.

12. Među parničnim strankama nije sporno da su tuženik kao kreditor, i tužitelj kao korisnik kredita sklopili namjenski Ugovor o kreditu za kupnju stana, kojim je tužena banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 248.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, rok otplate 15 godina, instrumente osiguranja tamo pobliže navedene. Nije sporno da su stranke 29. travnja 2014. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu za restruktiranje obveza tužitelja, kao ni to da je tuženik tužitelju 7. veljače 2019. otkazao prethodni ugovor u CHF. Nije sporno da se na adresi S., P. P. nalaze turističke smještajne jedinice P. S. S. kao ni to da su na istoj toj adresi P. P. registrirana dva tužiteljeva društva i to L. o d.o.o. i T. d.o.o., a upravo su i ta društva navedena kao jamci tužitelju u ugovoru o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza sklopljenim između ovdje tužitelja i tuženika.

13. Sporno u postupku je ostalo razjasniti je li tužitelj potrošač ili poduzetnik koji se ne bi mogao podvesti pod pojam prosječnog potrošača, kao i to je li se nekretnina kupljena sredstvima kredita koristi za potrošačku svrhu ili u poslovne svrhe, a samim time i može li se u odnosu na status tužitelja on u ovoj parnici osnovano pozivati na utvrđenja iz kolektivne parnice potrošač.

14. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Međutim, da bi se tužitelj mogao pozivati na navedene zakonske odredbe, pa i utvrđenja iz kolektivnih presuda, potrebno je da u sklapanju pravnog posla, konkretno Ugovora o kreditu sudjeluje kao potrošač. Prema članku 3. stavak 1. točka 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

16. Dakle, da bi u pojedinom pravnom poslu ugovorna strana mogla polučiti zaštitu koju osigurava ZZP, nije dovoljno da sklapa pravni posao kao fizička osoba, već je nužno da taj pravni posao nije namijenjen njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Naime, po ocjeni ovoga suda pojam „potrošač“ treba usko tumačiti uzimajući u obzir položaj te osobe u određenom ugovorom, u vezi s njegovom prirodom i svrhom, a ne njezin subjektivni položaj pri čemu se jedna te ista osoba može smatrati potrošačem u okviru određenih transakcija, a gospodarskim subjektom u okviru drugih, a koji pravni stav je zauzeo i Sud Europske unije u presudi broj C-630/2017.

17. Ovaj sud je čitanjem predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio da je tužitelj predmetni kredit podignuo za kupnju stana, s tim da sud iz predloženih i izvedenih dokaza nije mogao utvrditi jeli taj stan kupljen u privatne ili poslovne svrhe. S druge pak strane tuženik tvrdi da je tužitelj sredstvima kredita tuženika kupio objekt radi komercijalnog iskorištavanja u turizmu, nadalje tvrdi i dokazuje da je isti poduzetnik i osnivač i vlasnik tvrtke L o d.o.o. i T d.o.o. koje imaju prijavljeno sjedište na adresi P.P. , S. i koje da su sada u stečaju. Tuženik jednako tako tvrdi i dokazuje da se na adresi tužitelja, kao i na adresi registriranih sjedišta njegovih firmi P.P., S. nalaze smještajne jedinice za potrebe turista pod nazivom P.

S. S..

18. Sud je u postupku u dokazne svrhe izveo dokaz saslušanjem svjedokinje Z. V. na temelju kojeg je iskaza sud utvrdio da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora 2005. bila zaposlenica tuženik i da je u to vrijeme radila sa poduzetnicima, da se ne može sa sigurnošću sjetiti tužitelja, da je banka donijela odluku da će oni koji rade s poduzetnicima voditi s njima i njihove poslove sa bankom koje se odnose na njih kao fizičke osobe, iskazala je da je svoje klijente uvijek upozoravala na promjenu u odnosu na valutu i da ih nije nagovarala da podignu kredit sa valutnom klauzulom u CHF. Niti iz izvođenja ovog dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi radi li se o tužitelju koji ima status potrošača.

19. Dakle, kao što je već izneseno, prema shvaćanju ovog suda, tužitelj u ovom postupku nije dokazao status potrošača prema odredbama ZZP i da se može pozivati na pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u parnici Potrošač. Prema shvaćanju sudske prakse (Sastanak predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenog 2023.) u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.

20. Ovaj sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik tijekom postupka dokazao svoju tvrdnju da tužitelj u odnosu na sporni ugovor o kreditu nema status potrošača da se na njega ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača, dok pak s druge strane tužitelj nije predložio sudu dokaze kojima bi dokazao da ima status potrošača i da bi se utvrđenja iz kolektivnih parnica potrošač mogla primijeniti i na njega.

21. Tužitelj tijekom postupka nije pristupio sudu radi izvođenja dokaza njegovim saslušanjem, nije pristupio sudu na ročište koje je određeno u povodu izvođenja dokaza njegovim saslušanjem, a svoj izostanak nije opravdao, da bi u konačnici odustao od izvođenja dokaza svojim saslušanjem.

Ovdje je za napomenuti da tužitelj čak i nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda, koja je dana s jasnom uputom da se, između ostalog, ispita status potrošača tužitelja, on sudu nije predložio nekakve dokaze kojim bi sud utvrdio radi li se doista o potrošaču ili ne. Tim više je za istaknuti da sud na temelju cjelokupnog stanja u spisu nije moga zaključiti drugačije nego da tužitelj u trenutku sklapanja i otplate kredita nije imao status potrošača niti da je kredit podignut i iskorišten u nekomercijalne svrhe.

22. Stranke su tijekom dokaznog postupka dužne iznositi činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članak 7. ZPP-a), s tim da sud nije ovlašten utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. Prema tome teret dokaza u smislu odredbe članka 7. ZPP-a pripada na onu stranku koja tim dokazima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

23. Kako je naprijed navedeno, tužitelj nije predložio sudu izvođenje dokaza na temelju kojih bi ovaj sud utvrdio ima li on status potrošača u odnosu na predmetni Ugovor, samim time i osnovanost tužbenog potraživanja slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženiku pripada cjelokupan trošak postupka.

25. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 56.633,09 eura, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

26. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 10. veljače 2021. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 31. ožujka 2021. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 10. prosinca 2021., koje je bilo odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 21. siječnja 2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/3 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 10. studenoga 2022., u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 22. studenoga 2022., u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- sastav žalbe od 24. ožujka 2023., u iznosu od 1.250,00 eura (Tbr. 10/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 8. veljače 2024., u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 19. veljače 2024., u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/3 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 18. ožujka 2024., u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife)

27. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 9.500,00 eura valjalo je uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost (2.375,00 eura) što ukupno daje iznos od 11.875,00 eura.

28. Nadalje, tuženiku je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 612,78 eura (Tar.br. 3. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi).

29. Dakle, tuženiku je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 12.487,78 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je i zatraženo u zahtjevu za naknadu troškova postupka, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

30. Tuženiku nije priznat popisani trošak sastava podnesaka od 29. srpnja 2020. i 28. siječnja 2021., dok mu za sastav podneska od 21. siječnja 2022. i 19. veljače 2024. nije priznat trošak u visini od punih 500 bodova imajući na umu načelo ekonomičnosti i činjenicu da se ne radi o podnescima koji su bili potrebni tuženiku za vođenje parnice, kao ni o obrazloženim podnescima u kojima se iznose neke nove činjenice koje do tada nisu iznesene ili predlažu neki drugi dokazi, ili o podnescima za koje bi se priznao trošak postupka sukladno odredbi Tbr. 8/1 Tarife.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

U Splitu 26. travnja 2024.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- pun tužitelja

- pun tuženika

-u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte