REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-468/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu ovoga suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedinacu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. (ranije B.) iz S., OIB: … zastupane po punomoćnici M. J. M., odvjetnici iz S., protiv tuženika pod 1) M. Č. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz S. i tuženika pod 2) H. P. d.d. , Z., OIB: … , zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u S., radi diskriminacije, nakon održane javne i glavne rasprave u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, te zamjenika punomoćnika tuženika pod 1) i punomoćnika tuženika pod 2), prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave dana 26. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženicima pod 1) i pod 2) da na ime neimovinske štete u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužiteljici iznos od 9.290,60 EUR-a/70.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe 21. listopada 2013. pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, a vezano za potraživanje zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu, a za razdoblje od 15. prosinca 2011. do zaključno 21. listopada 2013.

III/ Nalaže se tuženicima pod 1) i pod 2) da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužiteljici na ime imovinske štete (izgubljene zarade) za razdoblje od listopada 2011. do travnja 2015. neto iznos od 2.470,24 EUR-a/18.612,02 kuna, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 19,49 EUR od 15. ožujka 2012.,

- na iznos od 19,49 EUR od 15. svibnja 2012.,

- na iznos od 18,49 EUR od 15. lipnja 2012.,

- na iznos od 7,25 EUR od 15. srpnja 2012.,

- na iznos od 50,18 EUR od 15. listopada 2012.,

- na iznos od 21,84 EUR od 15. siječnja 2013.,

- na iznos od 50,18 EUR od 15. ožujka 2013.,

- na iznos od 68,78 EUR od 15. siječnja 2014.,

- na iznos od 158,01 EUR od 15. veljače 2014.,

- na iznos od 220,19 EUR od 15. ožujka 2014.,

- na iznos od 200,23 EUR od 15. travnja 2014.,

- na iznos od 180,27 EUR od 15. svibnja 2014.,

- na iznos od 180,27 EUR od 15. lipnja 2014.,

- na iznos od 91,49 EUR od 15. srpnja 2014.,

- na iznos od 107,31 EUR od 15. kolovoza 2014.,

- na iznos od 135,80 EUR od 15. rujna 2014.,

- na iznos od 112,66 EUR od 15. listopada 2014.,

- na iznos od 107,31 EUR od 15. studenog 2014.,

- na iznos od 158,94 EUR od 15. prosinca 2014.,

- na iznos od 59,03 EUR od 15. siječnja 2015.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. travnja 2015.,

- na iznos od 251,49 EUR od 15. svibnja 2015.,

pa do isplate, a koja kamata se obzirom na utuženo razdoblje obračunava sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN br. 35/15, 41/08, 78/15, 126/21) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za više zatraženi iznos na ime imovinske štete (izgubljene zarade), a u iznosu od 11.067,49 EUR-a/83.387,98 kn kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženicima pod 1) i 2) da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužiteljici na ime parničnih troškova iznos od 2.548,77 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, koja se zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu 21. listopada 2013. radi naknade štete protiv označenih tuženika pod 1. i 2., kao poslodavca i radnika tuženika poslodavca koji je tužiteljicu duže vrijeme verbalno šikanirao, psihički terorizirao i ponižavao, a čije ponašanje je kulminiralo 28. listopada 2011. kada je isti tužiteljicu fizički napao te joj na glavu stavio poštansku vreću i to sve tijekom radnog vremena na radnom mjestu. Poradi takvog postupanja tuženika pod 1. M. Č. vođen je i kazneni postupak br. K-113/12. Poradi tih tjelesnih i psihičkih ozljeda tužiteljica se dugo liječila. Zbog posljedica mobinga tužiteljica se liječila kod liječnika specijaliste pa ista trpi neimovinsku štetu baš kao i imovinsku jer se poradi liječenja nalazila na bolovanju. Odgovornost tuženika pod 2. kao poslodavca tužiteljice utemeljuje se ne samo na odredbama Zakona o radu već i na odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova jer taj tuženik nije pridavao značaj a niti je poduzeo sve potrebne mjere radi zaštite dostojanstva tužiteljice te utvrđivanja i sprječavanja eventualnog nastavka uznemiravanja tužiteljice na radu. Radi svega navedenog tužiteljica je tužbom predložila sudu donošenje presude kojom bi solidarno obvezalo tuženike na isplatu naknadu štete od 110.000,00 kn i to iznose od po 2.500,00 kn mjesečno za razdoblje od studenog 2011. do veljače 2013, te iznos od 70.000,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak sve u roku od 8 dana. Od navedenog utuženog iznosa od 110.000,00 Kuna tužiteljica je potraživala 70.000,00 Kuna na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, te 40.000,00 Kuna na ime imovinske štete (izgubljene zarade-razlike između plaće koju bi primala da nije doživjela ozljedu na radu na svom radnom mjestu u odnosu na naknadu koju je primala za vrijeme bolovanja) i to za razdoblje od 28.10.2011.godine kad joj se dogodio štetni događaj na radnom mjestu pa do 08.ožujka 2013.godine. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je podneskom 17.04.2015.godine (list 91-92 spisa) povećala tužbeni zahtjev, tako da ukupno potražuje i nadalje na ime neimovinske štete iznos od 70.000,00 Kuna dok na ime imovinske štete (izgubljene zarade uz prethodno zatraženih 40.000,00 Kuna potražuje dodatnih 62.000,00 Kuna za razdoblje od 28.10.2011.godine do 01.04.2015.godine, te time na ime izgubljene zarade potražuje ukupno 102.000,00 Kuna, a čime ista na ime naknade neimovinske i imovinske štete ovim podneskom potražuje ukupno 22.828,32 Eur-a/172.000,00 Kuna. Premda se zamjenik punomoćnika tuženika pod 2/ na ročištu od 21.04.2015.godine (list 93 spisa) usprotivio preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 17.04.2015.godine ovaj sud navedeno potraživanje tužiteljice u ukupnom iznosu od 22.828,32 Eur-a/172.000,00 Kuna ne smatra preinakom tužbe budući povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva sukladno onome što je propisano odredbom članka 191.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja preinaku tužbe. Tužiteljica je pored toga podneskom od 03.10.2022.godine smanjila tužbeni zahtjev na način da ista za razdoblje od listopada 2011.godine do travnja 2015.godine na ime naknade neimovinske štete i izgubljene zarade (razlike između plaće koju bi primala da nije doživjela ozljedu na radu na svom radnom mjestu u odnosu na naknadu koju je primala za vrijeme bolovanja) potražuje ukupan iznos od 11.760,79 Eur-a/88.611,66 Kuna, a od čega 9.290,60 Eur-a/70.000,00 Kuna na ime neimovinske štete, te 2.470,23 Eur-a/18.611,96 Kuna na ime imovinske štete. Navedeno smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe (članak 193.stavak 2. ZPP-a) te obzirom da su se tuženici protivili smanjenju tužbenog zahtjeva (djelomičnom povlačenju tužbe) te su se tuženici upustili u raspravljanje o glavnoj stvari potreban je bio njihov pristanak. Obzirom da tuženici nisu pristali na smanjenje tužbenog zahtjeva ovaj sud treba odlučiti o cjelokupno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 22.828,32 Eur-a/172.000,00 Kuna budući se navedeno smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe na kojeg tuženici nisu dali pristanak.

2. Tuženik pod 1. u svom odgovoru na tužbu osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva držeći kako na strani ovog tuženika ne postoji odgovornost za štetni događaj i štetu koju eventualno trpi tužiteljica. Tuženik posebno ističe kako ne postoji uzročno posljedična veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. Ovo stoga što tuženik pod 1. ističe kako kritične prigode tužiteljica nije zadobila nikakve tjelesne ozljede koje bi joj on nanio. Također, tuženik napominje da je tužiteljice i prije ovog štetnog događaja i ranije imala psihičkih problema te da je liječena ambulantno radi depresije. Radi navedenog tuženik pod 1. predlaže sudu odbiti tuženi zahtjev kao neosnovan i naložiti tužiteljici naknaditi parnični trošak ovom tuženiku.

3. Tuženik pod 2., u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da on ni po bilo kojoj osnovu ne bih bio u obvezi naknaditi tužiteljici navodno nastalu štetu. Tuženik pod 2. navodi da je on kao poslodavac, nakon predmetnog događaja, radnika M. Č. tj tuženika pod 1. premjestio na drugo radno mjesto u drugu organizaciju jedinicu tuženika kako isti ne bi bio u doticaju sa tužiteljicom. Osim toga, tuženiku pod 1. kao radniku tuženika pod 2. nakon provedenog postupka po internim aktima tuženika pod 2., izrečena je mjera Upozorenja o kršenju obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkazivanja ugovora o radu, kakvo Upozorenje je dobila i tužiteljica jer je u postupku tuženik pod 2.utvrdio kako je tužiteljica provocirala tuženika pod 1. a da je takav način komuniciranja i ponašanja tužiteljice nije bio izdvojen slučaj već da je ista u radnom okruženju poznata po provokacijama i ometanju radnika. Ovaj tuženik posebno ističe kako se upravo tužiteljica ponaša neprimjereno i konfliktno što je neprihvatljivo jer da ista kontinuirano provocira radnike na koji način ih ometa u procesu rada čime otežava rad kolega a koju tvrdnju je tuženik potkrijepio priloženim dopisima Voditeljice odjela gdje je tužiteljica radila, pisane Izjave tužiteljice i prigovori, Odluke od 22.srpnja 2010., Upozorenjem o obvezama iz radnog odnosa od 04.03.2009. i od 13.06.2008. kao i prijedlozima saslušanja svjedoka. Dakle, tuženik pod 2. kao poslodavac tužiteljicu drži osobom sklonom konfliktu, provokatorom sa kojom je vrlo teško surađivati i raditi.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom spisa i priložene medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona na ime tužiteljice, spisa ovoga suda broj Pr-561/13 i broj K-113/12, spisa Upravnog suda u Splitu br. Uslzs-34/16, Odluka Pravobraniteljice za ravnopravnog spolova od 31.12.2012.(str 14,15) Upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu od 29.11.2011 izdano M. Č. (str.57.,58), prijava incidenta na odjelu poštanskih pretinaca od 03.11.2011 (str.59.),Izjave M. Č., V. P. i M. S. (str 61.-67), Odluke Ureda od 22.07.2010. o odbijanju pritužbe M. B. protiv radnika pošte za zaštitu dostojanstva (str 68-71.), Zapisnik o saslušanju radnika poradi pritužbe tužiteljice po prijavi od 01.07.2010. ( str 72-78.), Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja ugovora o radu izdano tužiteljici od 04.03.2009., 13.06.,2008., ( str.79- 84.), Rješenje HZZO od 20.01.2012. (str 154-156.), Rješenje Direkcije HZZO Zagreb od 03.04.2012., (str 157-160.), Rješenje direkcije od 26.05.2014. (str 161-163.), Interni zapisnik o ozljedi na radu sa Izjavom M. B. (str 164-166.), Pravilnici o radu tuženika (str. 175-234), saslušanjem svjedoka M. S., tužiteljice, tuženika pod 1. M. Č. ( str 351-355.), svjedokinje M. P. (str 364-365.), M. V. (str. 367-367), L. K. (str.375.), V. P. (str 376), I. C. ( str. 387-388.), pregledom presude Upravnog suda u Splitu br. Uslrs-34/16-25 od 03.11.2017. i Visokog upravnog suda RH br. Usž-3317/18-5 od 28.10.2020. vještačenje od strane specijaliste ortopeda dr. Z. P. od 23.02.2018. (str 428-429), psihijatru dr. Č. L. (str 430-431.), pisni nalaz i mišljenje od 22.10.2018. (str 453-458), i usmeno na ročištu od 26.03.2019 (str 473-474), saslušanjem svjedokinje I. V. ( str 465), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijaliste medicine rada dr. M. V. B. od 11.03.2022., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno financijske poslove D. K. od 09.05.2022. sa nadopunom od 29.07.2022., kao i pregledom ostalom spisu priložene dokumentacije. U dokazne svrhe pregledan je i spis Prekršajnog suda u Splitu Pp 5J-3182/11.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica kod tuženika pod 2. radila na temelju ugovora o radu, kao što je to radio i tuženik pod 1. M. Č., te da je tuženik pod 2., kao poslodavac tužiteljice i tuženika pod 1. radi događaja koji se zbio u tijeku radnog vremena i u radnim prostorijama tuženika pod 2/ 28. listopada 2011., dao Upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu 29. studenog 2011., i tužiteljici i tuženiku pod 1. Također nije sporno da je tuženik pod 2. premjestio tuženika pod 1. na drugo radno mjesto dalje od tužiteljice, te da je protiv tuženika pod 1. donesena presuda br. K 113/12 radi počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela- tjelesne ozljede, djelo označeno i kažnjivo po čl. 98 Kaznenog zakona te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca uvjetno na godinu dana, a koja presuda je postala pravomoćna 17. listopada 2013. ( uvid u spis Općinskog suda u Splitu br. K-113/12). Također nije sporno da se tužiteljica obratila Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja je donijela Odluku, upozorenje i preporuku od 31. prosinca 2012., ( list 14-16 spisa) sa utvrđenjem da je predmetnim događajem došlo do diskriminacije po spolu. Ujedno je nesporno među strankama da je presudom Upravnog suda u Splitu br. UsIzs 34/16-25 od 03. studenog 2017. poništena točka III. Rješenja tuženika HZZO od 29. veljače 2016. i da je tužiteljici priznata dijagnoza po šifri prema MKB-10 klasifikaciji F 43.0 ( akutni stresni poremećaj), F 43.2 ( Poremećaj prilagodbe), F 41.2 ( miješana anksioznost i depresivni poremećaj) ozljedom na radu koja se dogodila dana 28. listopada 2011 te da su joj u svezi svih dijagnoza priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu ( spis Upravnog suda u Splitu), a koje presuda je potvrđena od strane Visokog upravnog suda RH br. Usž-3317/18-5 od 28. listopada 2020. ( uvid u spis Upravnog suda br. UsIzs 34/16-25). Nije sporna među strankama u ovom postupku ni činjenica da je radni odnos tužiteljici prestao temeljem Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. HP-02/4-1779/17 od 24.02.2017., a od kada da se tužiteljica nalazi u mirovini.

7. Među strankama u ovom postupku je sporna činjenica je li tuženik pod 1. kao radnik tuženika pod 2. svojim višestrukim radnjama i to verbalnim napadima povrijedio dostojanstvo tužiteljice, a što je kulminiralo fizičkim napadom dana 28. listopada 2011. tijekom radnog vremena i u radnim prostorijama tuženika pod 2. te stavio tužiteljici poštansku vreću na glavu, te da li je tuženik pod 1/počinio zlostavljanje na radu tzv. mobing, te da li je tužiteljica diskriminirana po osnovi spola, od strane tuženika pod 1. , te da li tuženik pod 2. nije poduzeo učinkovite radnje da se tužiteljica zaštiti od takvog djelovanja. Također je trebalo raspraviti i da li je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pod 2/. Ujedno je sporno između strankama u ovom postupku da li su tuženici pod 1. i 2. solidarno odgovorni za utuženu imovinsku i neimovinsku štetu, uzimajući pri tome u obzir nesporne činjenice da je tužiteljici dijagnoze po šifri prema MKB-10 klasifikaciji F 43.0 ( akutni stresni poremećaj), F 43.2 ( Poremećaj prilagodbe), F 41.2 ( miješana anksioznost i depresivni poremećaj) utvrđene ozljedom na radu koja se dogodila dana 28. listopada 2011. a tuženik pod 1. je pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog dijela protiv života i tijela- tjelesne ozljede, djelo označeno i kažnjivo po čl. 98 Kaznenog zakona te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca uvjetno na godinu dana a koja presuda je postala pravomoćna 17. listopada 2013. Također je sporno da li se tužiteljica izjavom od 28.02.2017. koju je potpisala pri preuzimanju osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu odrekla i prava na naknadu štete koju potražuje u ovom postupku.

8. Prvenstveno je potrebno istaći da je u ovoj pravnoj stvari već jednom bila donesena prvostupanjska presuda Pr-5669/2021-35 od 11. studenog 2022.godine (list 597-624 spisa), a koja je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 6 Gž R-14/2023-2 od 18.svibnja 2023.godine (list 639-646 spisa), te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da je sud prvog stupnja u obrazloženju presude naveo izvedene dokaze, te koje je materijalno pravo primijenio, ali da je izostala ocjena izvedenih dokaza (osim ocjene nalaza i mišljenja vještaka dr. L.) pa da se zbog toga presuda nije mogla ispitati. Također iz drugostupanjskog rješenja proizlazi da iz prvostupanjske presude nije moguće ispitati na koji je način sud utvrdio razliku između isplaćene naknade za bolovanje i plaće koju bi tužiteljica ostvarila da je bila na radu jer da presuda ne sadrži o tome jasne razloge. Ujedno je u drugostupanjskoj odluci ukazano na činjenicu da je tužiteljica prvo podnijela tužbu radi naknade štete u iznosu od 110.000,00 Kuna, ali da je podneskom od 17.travnja 2015.godine tužba preinačena povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 172.000,00 Kuna, te da je tužiteljica podneskom od 03.10.2022.godine zahtijevala isplatu iznosa od 88.611,96 Kuna, ali da su se tuženici protivili smanjenju tužbenog zahtjeva te da se to ne smatra preinakom tužbe, ali da se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, a za kojeg da je potreban pristanak tuženika pa budući da su se tuženici protivili smanjenju tužbe (djelomičnom povlačenju tužbe) da je sud u svojoj odluci trebao odlučiti o cjelokupnom postavljenom zahtjevu. U navedenom smislu, a imajući u vidu sve prethodno navedeno ovaj sud u ponovljenom postupku treba iznijeti sve činjenice odlučne za razrješenje predmetnog spora, izvedene dokaze i ocjenu izvedenih dokaza, te potom donijeti odluku.

9. Iz pregledane presude ovog suda K-113/12 od 20.lipnja 2013.godine (list 8- 13 spisa) proizlazi da je tom presudom tuženik pod 1/ osuđen za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnu ozljedu označeno po članku 98. Kaznenog zakona , te je tuženiku pod 1/ izrečena uvjetna zatvorska osuda u trajanju od tri mjeseca iz razloga što je dana 28.10.2011.godine u 8,30 u S. u poslovnoj zgradi H. P. d.d. u odjelu poštanskih pretinaca nakon verbalnog sukoba sa tužiteljicom istu s ciljem da je ozljedi uhvatio za lijevu nadlakticu i gurao te pritisnuo iznad prsiju, a pri čemu je ista zadobila nagnječenje lijeve nadlaktice s krvnim podljevom (lakšu tjelesnu ozljedu). Iz pregledanog prekršajnog spisa Prekršajnog suda u Splitu Pp 5J-3182/11 proizlazi da je u tom predmetu donesena pravomoćna presuda od 9. travnja 2014., a kojom je tužiteljica oslobođena optužbe da je dana 28. listopada 2011. u poštanskom uredu u S., narušila javni red i mir na način što se verbalno sukobila s tuženikom pod 1) dok je protiv tuženika pod 1) istom presudom odbijena optužba da se isti verbalno sukobio sa tužiteljicom.

10. Iz pregledanog dopisa od 31.prosinca 2012.godine (list 14-16 spisa) proizlazi da je riječ o očitovanju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova tužiteljici, a vezano za njenu pritužbu, a u kojem pravobraniteljica istakla da je uvidom u svu raspoloživu dokumentaciju utvrdila da je tuženik pod 1/ vrijeđao tužiteljicu, te da joj je prijetio i da je istu odguravao, hvatao za ruke te da je istoj stavio poštansku vreću na glavu te da se navedeno postupanja tuženika pod 1/ od 28.10.2011.godine treba smatrati uznemiravanjem temeljem spola. Pri tome je pravobraniteljica naglasila da je zakonska obveza poslodavca zaštiti dostojanstvo radnika poduzimanjem preventivnih akcija sukladno članku 5. Zakona o radu, te članku 52.stavku 2. Pravilnika o radu HP-a, ali da u dostavljenoj dokumentaciji nema dokaza da je tuženik pod 2/ postupio prema ZRS-u, budući nije prepoznao znakove uznemiravanja i poduzeo sve mjere u cilju sprječavanja nastavka uznemiravanja. Pravobraniteljica je izdala upozorenje tuženiku pod 2/ da nije događaj od 28.10.2011.godine tretirao u pravcu provođenja zaštite dostojanstva tužiteljice za vrijeme obavljanja posla sukladno članku 5. stavku 5. Zakona o radu, a čime da je moguće produbljen nepovoljni položaj u kojem da se tužiteljica nalazi ostavljajući je u potencijalnoj diskriminirajućoj situaciji.

11. Iz pregledanog upozorenja o kršenju obveza iz radnog odnosa sa mogučnošću otkaza ugovora o radu od 29.11.2011.godine (list 57-58, te 96-97 spisa) proizlazi da je tuženik pod 1/ od strane tuženika pod 2/ bio upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa sa mogučnošću otkaza ugovora o radu na radnom mjestu operatera u poštanskom prometu u D. P., sektoru sortiranja i to upravo zbog događaja od 28.10.2011.godine kad je došlo do verbalnog sukoba između tužiteljice i tuženika pod 1/ te pri kojem sukobu je tuženik pod 1/ tužiteljici na tijelo navukao poštansku vreću. Poslodavac, tuženik pod 2/ je smatrao da je navedenim postupanjem tuženik pod 1/ povrijedio odredbe Etičkog kodeksa HP d.d.

12. Iz pregledanog rješenja HZZO, direkcije od 26.svibnja 2014.godine (list 161-163 spisa) proizlazi da je ovim rješenjem usvojena žalba osiguranice M. B., tužiteljice u ovom postupku i poništeno je rješenje HZZO od 20. siječnja 2012.godine, te je tužiteljici priznata dijagnoza šifre prema MKB-10, klasifikaciji S 40.0 ozljedom na radu koja se dogodila 28.10.2011.godine. Iz obrazloženja navedenog rješenja je razvidno da je liječničko povjerenstvo direkcije zavoda stalo na gledište uvidom u medicinsku dokumentaciju da se dijagnoza šifre prema MKB-u S 40.0 može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa događajem od 28.10.2011.godine. Također je presudom Upravnog suda u Splitu broj 14-UsIzs- 34/16-25 od 03. studenog 2017.godine (list 416-423 spisa) poništena točka III. rješenja HZZO od 29.veljače 2016.godine te su tužiteljici priznate dijagnoze šifri prema MKB10 klasifikaciji: F43,0 (akutni stresni poremećaj), F 43.2 (poremećaj prilagodbe) i F 41.2 (miješana anksioznost i depresivni poremećaj) ozljedom na radu koja se dogodila dana 28.10.2011.godine te su joj u svezi tih dijagnoza priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

13. Iz pregledane izjave tužiteljice od 28.02.2017.godine (list 396 spisa) proizlazi da je tužitelja dala potpisanu izjavu na uručenu odluku o osobno uvjetovanom otkazu broj HP-02/4-1779/17 od 24.02.2017. na način da je istakla da se odriče prava zahtijevati zaštitu prava protiv odluke o otkazu i odluke o otpremnini te da se odriče prava na pobijanje ili utvrđivanje zakonitosti, valjanosti i osnovanosti odluke o otkazu i odluke o otpremnini te da se odriče prava na pobijanje ili utvrđivanje zakonitosti, valjanosti i osnovanosti odluke o otkazu i odluke o otpremnini bilo kojim drugim pravnim sredstvima, te da se odriče svih dospjelih novčanih potraživanja iz radnog odnosa izuzev plaće, odnosno naknade plaće, dospjele naknade za neiskorišteni godišnji odmor te otpremnine, te da se odriče prava na otkazni rok, prava na isplatu plaće ili naknade plaće kao i svih ostalih prava vezanih uz otkazni rok, te da od poslodavca traži da otkazni rok ne odrađuje, te da joj radni odnos prestane sa danom potpisivanja te izjave. Iz sadržaja navedene izjave tužiteljice je razvidno da se tužiteljica nije odrekla potraživanja s osnova štetnog događaja od 28.10.2011.godine povodom kojih vodi predmetni spor.

14. Iz Internog zapisnika o ozljedi na radu( str 164 spisa) razvidno je da ju je tuženik pod 2. sastavio, a potpisao je M. S. kao nadređeni a opisana je kao " nezgoda koja se dogodila prilikom fizičkog incidenta sa kolegom" i to 28. 10.2011. u 9,15 sati. Kao sastavni dio tog Internog zapisnika o ozljedi na radu stoji i Izjava tužiteljice ( str 165,166 spisa) iz čijeg sadržaja istovjetno proizlazi kao i u kasnijim danim izjavama tužiteljice kako u kaznenom postupku tako i u ovom postupku.

15. Uvidom u upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja ugovora o radu od 13.06.2008. proizlazi kako je tužiteljica u vremenskom razdoblju od 10.12.2007. do 28.04.2008. radila u više poštanskih ureda na splitskom području u kojima je obnašala poslove operatera u poštanskom prometu u kojima da je bila nezainteresirana za rad, svojim ponašanjem prema kolegama iskazivala nekolegijalnost nekorektnost a naspram korisnika poštanskih usluga iskazala nedoličnost i nepoštivanje te tako remetila rad u poštanskim uredima i narušila ugled tuženika pod 2.

16. Iz upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja ugovora o radu od 04. ožujka 2009. proizlazi da je tužiteljici to upozorenje izdano radi toga što tužiteljica stvara loše međuljudske odnose u radnoj sredini pa ostali radnici ne žele raditi sa njom, da je između nje i kolege M. V. došlo do verbalnog sukoba, te da ista ne izvršava svoje radne obveze jer da neuredno i nemarno obavlja poslove, neuredno dolazi i odlazi sa posla, učestalo obavlja privatne telefonske razgovore sa službenog telefona, ne poštuje pretpostavljene, traži povoda za sukob i ulazi u sukob sa drugim radnicima što sve da stvara negativno ozračje u radnoj sredini, jer da je nezadovoljna rasporedom na to radno mjesto.

17. Iz uvida u Izjavu operativnog kontrolora M. G. i M. V. kao priloga dopisa koji je sastavio i potpisao M. S. ( str 139-143),proizlazi da je tužiteljica konfliktna osoba koja traži sukobe, da subjektivno preuveličava pojedina banalna ponašanja kolega na radnom mjestu, dok to tužiteljica u svom iskazu decidirano negira i drži da ju je te prigode V. uhvatio za ruku, verbalno prijetio "sredit ću te ja" ovaj slučaj da je tužiteljica prijavila kontroloru G. M.. U postupku saslušan kao svjedok M. V. ( list 367) potvrđuje se kao u pisanoj izjavi nakon toga događaja time da je tužiteljici tada kazao " jesi li normalna prozor nećeš otvoriti jer vani pada snijeg". U odnosu na tuženike pod 1. i tužiteljicu navodi da se radi o " živčanim osobama" te da se on drži dalje od njih. Poznato mu je da je tužiteljica u više navrata mijenjala odjele u kojima je radila, međutim, da je uobičajeno da se radnici zbog potreba posla razmjenjuju po odjelima.

18. Uvidom u spis Upravnog suda u Splitu 14 UsIzs 34/16, te uvidom u presudu Upravnog suda u Splitu 14 UsIzs-34/16-25 od 03.studenog 2017 sadržanoj u tom spisu proizlazi da su tužiteljici priznate dijagnoze prema šifri MKB-10 klasifikaciji: F43.0 Akutni stresni poremećaj, F43.2 Poremećaj prilagodbe i F 41.2 Miješana anksioznost i depresivni poremećaj ozljedom na radu koja se dogodila 28.10.2011. te da joj se u svezi istih dijagnoza priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. U obrazloženju ove presude navedeno je da je u tijeku upravnog spora pribavljano vještvo od 13.09.2017. sačinjeno od strane prof. dr. sc. I. U. stalnog sudskog vještaka za neuropsihijatriju koji je naveo da iz priložene medicinske dokumentacije i razgovora sa tužiteljicom, te sudskom dokumentacijom koja detaljno opisuje kritični događaj, navodi kako je razvidno da je tužiteljica kritične prigode na radnom mjestu doživjela izrazito stresnu situaciju slijed koje je doživjela strah za svoj integritet te strah od smrti jer je zbog navučene platnene vreće preko glave i ramena, guranja po prostoriji i hvatanja za prsa doživjela šok te subjektivno to shvatila kao napad na vlastiti život. Postavljenje vreće preko glave koju je uspjela sama skinuti doživjela je kao pokušaj gušenja, te da su psihički problemi koji su uslijedili isključiva su posljedica dugotrajnog mobinga na radnom mjestu koji je kulminirao fizičkim nasrtajem na tužiteljicu kritične prigode i isključivo su vezani uz uvjete rada kod poslodavca. Unatoč psihijatrijskom liječenju od toga stresa nije se sasvim oporavila, kod nje se razvio kronični posttraumatski poremećaj, postala je preosjetljiva, tjeskobna, uznemirena. Socijalno se povukla što je obrambeni mehanizam preosjetljivih osoba od izlaganja mogućim novim stresnim situacijama. Prema njezinim navodima još uvijek joj se povremeno javlja u sjećanje i snove traumatska epizoda iz kritičnog događanja što je dodatno opterećuje i uznemirava i do te mjere da kada razmišlja o povratku u radnu atmosferu u kojoj je doživjela napad na sebe predstavlja teško podnošljivu situaciju. Zaključila je sporazumni prekid radnog odnosa te je odlučila otići u mirovinu jer ne može zamisliti da bi se vratila na posao u sredinu u kojoj je radila. Isti vještak ističe da su utvrđene dijagnoze posljedice ozljede na radu jer da nakon akutne reakcije na stres da je razvidno se kronični posttraumatski stresni poremećaj sa svim karakterističnim značajkama povišena anksioznost, stalna uznemirenost, strahovanje, nesigurnost u socijalnim odnosima i povlačenje iz njih, povrat slika iz traumatskog doživljaja i u budnom stanju i u snovima, te izbjegavanje mjesta gdje se traumatski događaj zbio. Navedene poteškoće psihičkog funkcioniranja da su karakteristične za PTSP koji da se kod tužiteljice uzročno posljedično vezuje za pretrpljeni stres na radnom mjestu kritične prigode.

19. Tužiteljica u svom iskazu koji je dala u ovom predmetu istovjetno iskazuje kao i u kaznenom predmetu, te u bitnome navodi kako ju je tuženik pod 1. kontinuirano više godina uznemiravao na način da joj je isti svako jutro govorio " ćuti, umukni, zapamtit ćeš me, šuti" a da ne zna razlog za to, time da je isti nije bio korektan ni prema kolegici O. Š. radi čijega ponašanja da je ista otišla na bolovanje. Toga dana 28.10.2012., tuženik pod 1 da je bio nervozniji nego inače, ona da je bila za svojim radnim mjestom, da je u prostoriji zajedno sa njom bila i kolegica M. P. i O. Š. dok da L. K. i V. P. nisu bile prisutne kada je tuženik pod 1. fizički nasrnuo na nju. Do napada tuženika pod 1. na nju da je došlo nakon što je isti više puta tužiteljicu i M. P. pitao je su li vreće a pismenima gotove, a na što su mu i ona i M. P. odgovorile da jesu, i to u momentu kada je tužiteljica pismo koje je stajalo na njezinom stolu uzeo da prekontrolira upitala treba li mu što te sa ustala da ostavi pismo na mjesto gdje je isto trebalo biti. U tom trenutku on joj je iza leđa kazao " e sada ćeš vidjeti", te je uhvatio za ruku i gurao je sve do metalnih pretinaca radi čega da je zadobila modrice i podljeve, radi čega je bila izbezumljena jer su na stolu bili noževi za rezanje špage, uputila se prema telefonu koji je bio na radnom stolu voditeljice tima V. P.. Kada je tuženik pod 1. vidio da sam se uputila prema telefonu da zovem šefa i nadalje nalazeći se iza mojih leđa isti joj je navukao jutenu vreću na glavu te ju je počelo gušiti jer ima problema sa srcem , koju vreću da je skinula sa glave i nazvala šefa i policiju. Nakon toga da je izašla na hodnik i u WC da se smiri , kada je policija došla, otišla je u radnu prostoriju uzeti svoje stvari a gdje je bio tuženik pod 1. za kojega je mislila da se smirio. Međutim, tuženik pod 1. kada ju je vidio opet je poludio, uhvatio je za prsa i počeo sa njom mlatarati i vikati " da ima pištolj da bi je hladno izrešetao". Ona, da je i prije ovog događaja često bila na bolovanju, da je imala životnih problema, majka koja joj je na dijalizi, dva su joj brata poginula, nalazila se u menopauzi sa problemima bolesti štitnjače, da je bila invalid rada te da nije smjela dizati teške tereta o čemu da tuženik pod 2. kao poslodavac da nije vodio računa kada ju je premještao sa radog mjesta na drugo, da je i prije tražila stručnu psihijatrijsku pomoć. Prije ovog predmetnog događaja da je bila na duljem bolovanju a da joj je psihijatar preporučio povratak na radno mjesto radi socijalizacije. Za njezine zdravstvene probleme da M. S. kao nadređeni da nije imao sluha, jer da osim što je za vrijeme njezina bolovanja loše govorio o njoj i nakon povratka kako joj je kazao da se nije trebala vraćati na posao. Što se pak tiče bolovanja nakon ovog fizičkog i psihičkog napada od strane tuženika pod 1. da joj je HZZO odbio priznati ozljedu na radu. Tužiteljica o predmetnom događaju iskazuje u bitnome kao i svjedokinja P., glede radne atmosfere uvjeta rada, te tijeka verbalnog sukoba i fizičkog nasrtaja tuženika pod 1. na tužiteljicu.

20. Tuženik pod 1. u svom iskazu danom u ovom postupku kao i u kaznenom postupku, kao i u pisanim Izjavama koje je dao tuženiku pod 2. u provedenom postupku, navodi u bitnome istovjetno u smislu da je tužiteljica njega izazvala riječima " luđače što radiš" koje mu je uputio jer je misli da pismo koje se nalazilo na njezinom stolu treba biti u poštanskoj vreći, te da je u tome trenutku "eksplodirao" jer ga je par dana prije provocirala pa je došlo do naguravanja sa tužiteljicom. On da je tužiteljicu odgurnuo u predjelu prsišta ali da se ne sjeća je li joj stavio vreću na glavu ili da ju je udario. U toj prostoriji da su bile radne kolegice L. K., M. P., V. P. i O. Š.. Tužiteljica da je često mijenjala odjele jer da sa njom nitko nije htio raditi, a da je između ostalog često bila na bolovanju. Inače on da sa drugim radnim kolegama nije imao konflikt. Toga jutra da je bila stiska sa vremenom obavljanja poslova i on da je često zapitkivao kolegice je su li gotove ali sve u granicama pristojnog kolegijalnog ponašanja.

21. M. S. saslušan kao svjedok u ovom postupku ( str 351-352 spisa) u bitnome navodi da je u vrijeme štetnog događaja obavljao poslove Upravitelja prometne pošte PS S. sa sjedištem u S. (druga lokacije od one gdje je radila tužiteljica i tuženik pod 1.), te da je bio neposredno nadređen voditeljici tima V. P., a ona tužiteljici i tuženiku pod 1., da tužiteljicu i tuženika pod 1. poznaje, da im je do kraja 2008. bio voditelj tima te da između njih nije bilo nikakvih konflikata, da ga je o incidentu izvijestila V. P. koja je bila odgovorna za odnose među radnicima te ga ista nije izvijestila da postoji problem između tužiteljice i tuženika pod 1, da je nakon incidenta odmah došao u radne prostorije gdje je zatekao tužiteljicu, tuženika pod 1. i dva djelatnika MUP-a, da je tražio od radnika koji su radili sa tužiteljicom i tuženikom pod 1. izjave o zbivanju tijekom incidenta, da je tužiteljica u drugi odjel premještane na njezin zahtjev, da je tužiteljica radeći kod tuženika pod 2. promijenila sve odjele ali radi potreba posla. Potvrđuje da je sastavio dopis na listu 123-124 spisa koji je uputio nadređenom I. C. a upravo u vezi sa radom tužiteljice i pritužbama na njezin rad, da mu je poznato kako je tužiteljica često bila na bolovanju i prije ovog incidenta nakon kojega je ista bila dugo na bolovanju. Iz dopisa koji je svjedok M. S. uputio izvršnom direktoru M. K. 03.11.2011. proizlazi u bitnome istovjetno njegovom iskazu i dopisu neposredno nadređenom I. C. a isti je sve doznao od voditeljice tima V. P. time da je isti na kraju naveo da je tužiteljica veoma konfliktna osoba. M. S. o radu tužiteljice a posebno o predmetnom događaju ima posrednih saznanja i to od V. P. koja također nije bila u radnom prostoru gdje se verbalni i fizički sukob tužiteljice i tuženika pod 1. zbio, dakle i ona ima posredna saznanja.

22. M. P. koja je saslušana u ovom postupku ( list 364-365) i u kaznenom postupku br. K 113/12 ( list 34-35 toga spisa) u bitnome istovjetno navodi kao i u svojoj pisanoj Izjavi (list 49 kaznenom spisa) kako je zajedno sa tužiteljicom i tuženikom pod 1. radila u istoj prostoriji, da do 28.10.2018. nisu imali nekih značajnih sukoba osim uzajamnih verbalnih sukoba, da je prostorija u kojoj su radili bila mala u kojoj je često bilo i previše ljudi, da su tu radili više godina prije incidenta, da je tužiteljica bila prije tog događaja na dužem bolovanju, da ih je oboje okarakterizirala kao osobe koje imaju svoj temperament sa različitim načinom izražavanja i komuniciranja, ali ne drži da su konfliktne osobe, da je sa njima oboje imala dobre kolegijalne odnose, da je osim nje u toj prostoriji bila i kolegica L. K. sa kojom je tužiteljica te prigode nešto razgovarala na što joj je tuženik pod 1. rekao da šuti i radi, ali mu je tužiteljica na to odgovorila da je luđak nakon čega da se osjećala napetost u prostoriji, time da je tuženik pod 1. pokušao doći do tužiteljice ali ga je u tome spriječila L. K. koja se postavila između njih dvoje, nakon toga da se tužiteljica uputila prema telefonu koji se nalazio na stolu V. P. koja tada da nije bila u prostoriji, u tom trenutku da je vidjela tuženika pod 1. kako sa poštanskom vrećom se upućuje prema tužiteljici da je podigao ruke i spustio ih prema dolje te obgrlio tužiteljicu koja je bila ispred njega, ali da nije vidjela sam čin stavljanja vreće na tužiteljicu jer se tuženik pod 1. nalazio između nje i tužiteljice, ali da je vidjela tužiteljicu kako popravlja kosu a da joj je vreća još bila na ramenima, tužiteljica da je nakon toga bila bijeda, raščupana i dezorijentirana, nakon što joj je tuženik pod 1. stavio vreću na glavu da je isti izašao iz prostorije. Da je do toga događaja je došlo ne zbog osobnog međusobnog animoziteta između tužiteljice i tuženika pod 1. već zbog brzine kojim su trebali obaviti poslove jer ih čekaju stranke, čeka kamion, puno se ljudi nalazi u malom prostoru, njih 7-8 a vrijeme u kojem se ti poslovi moraju obaviti je određeno rokovima tj 80% njihove djelatnosti u tome odjelu treba napraviti do 9 sati ujutro. Ta svjedokinja u izjavi koja stoji u kaznenom spisu (list 49 kaznenog spisa) navodi kako su i tužiteljica i tuženik pod 1 osobe jako niskog praga tolerancije što da stvara lošu radnu klimu, da su drugi kolege pokušavali smiriti situaciju ali da nisu u tome uspjeli.

23. U svom iskazu svjedok M. V. (list 367-368 spisa) navodi da je u radnom odnosu kod tuženika 24 godine i da je u tom cijelom razdoblju možda u dva navrata kratko radio s tužiteljicom i s tuženikom pod 1). Navodi da vezano za dopis koji je priložen u spisu (list 123) da nikakvog konkretnog sukoba između njega i tužiteljice nije bilo, te da se radilo o tome hoće li se otvoriti prozor ili ne, da u nikakav fizički kontakt nisu došli iako je tužiteljica po cijeloj tvrtci pričala da je on izubijao. Navodi da je 5 dana nakon toga došao policajac te ga pitao što je bilo, a nakon toga o tom slučaju da više ništa ne zna, da ga o tome više nije nitko obavještavao. Nadalje navodi da prije ni poslije toga više nije imao nikakvih sukoba s tužiteljicom. U vrijeme kada se dogodio sukob između tužiteljice i tuženika pod 1 da nije radio s njima te o tome ne zna ništa. Navodi da kada za M. Č. kaže da je živčan da je mislio da je više komičan nego agresivan te da ne zna je li s kim ulazio u fizički sukob ili ne. Nadalje da ne zna je li tužiteljica tražila posebne razloge da bi isprovocirala radne kolege, a da postoji izjava iz veljače 2009. koju je on s ostalim radnicima potpisao, a u kojoj se navodi da tužiteljica traži razloge da isprovocira druge radnike, al da se ne sjeća detalja. Navodi da se na izjavi priloženoj u spisu (list 143) nalazi i njegov potpis.

24. Svjedokinja L. K. koja se također nalazila u prostoru zajedno sa M. P., tužiteljicom i tuženikom pod 1. navodi u svom iskazu slično kao i u Izjavi koju je dala poslodavcu te u kaznenom postupku (list 51 kaznenog spisa) kako ona u procesu rada radi sa strankama te da je bila okrenuta leđima sudionicima incidenta tj spora, da je čula viku i buku, došlo je naguravanja i međusobnog vrijeđanja ali da ne zna na koji način došlo ako je do fizičkog sukoba, da ih je ona pokušavala smiriti i to pretežno tuženika pod 1. , međutim, da se njihov sukob nastavio a ona da je nastavila raditi. Inače da je zajedno sa tužiteljicom i tuženikom pod 1. radila nekih 17 godina te da je imala korektne i kolegijalne odnose sa oboje.

25. Iz iskaza saslušane svjedokinje V. P. u ovom postupku te u kaznenom postupku ( list 50 kaznenog spisa) u bitnome proizlazi da je ona bila voditeljica tima u kojemu su radili i tužiteljica i tuženik pod 1. , da je kritične prigode bila normalna radna atmosfera ali da je tužiteljica negdje oko 8,30 kazala tuženiku " vidi luđaka" na što je tuženik pod 1. kazao istoj " šuti i radi", nakon čega je između njih došlo do svađe, vikanja i do naguravanja, da ih je ona i druge kolegice pokušale smiriti ali bez uspjeha nakon čega je ona otišla u drugu prostoriju o tome obavijestiti M. S. njezinog nadređenog, po povratku u prostoriju tužiteljica da je bila na hodnika u tuženik pod 1. na svom radnom mjestu. Uvidom u Izjave koje je napisala i potpisala svjedokinja V. P. ( list 101 i 103 spisa) proizlazi kako je ona kao voditeljica tima u kojemu je radila tužiteljica imala problema sa radom tužiteljice dok je sa druge strane naglasila da je tuženik pod 1. vrijedna i uzoran radnik te kako isti nije maltretirao tužiteljicu a da je za sam incident i sukob povoda dala tužiteljica jer da se ona tuženiku pod 1. prva obratila sa uvredom " vidi luđaka".

26. U postupku je saslušan i I. C. koji je u vrijeme štetnog događaja bio neposredno nadređen M. S. kao šef službe poštanskog prometa i realizacije razvoja, da je o štetnom događaju saznao od M. S., da poznaje i tužiteljicu i tuženika pod 1. koji su radili na odjelu pretinaca, te da je potpisao dopis upućen Upravitelju središta pošta S. (list 122 spisa) koji je vezan za incident između tužiteljice i kolege V. M. a u kojemu govori i o tužiteljici kao osobi koja ulazi u sukobe sa kolegama i time stvara negativno ozračje radi čega radnici izbjegavaju raditi sa njom. Međutim, da koliko mu je poznato tužiteljica prema njegovom uvidu kao radnica zaposlena kod tuženika pod 2. obavlja svoje poslove za koje je zadužena.

27. Temeljem odredbe članka 5.stavka 4. Zakona o radu (''NN'' 149/09- u daljnjem tekstu ZR-a), a koje odredbe su u primjeni u predmetnoj pravnoj stvari je propisana zabrana izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i radnih uvjeta uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju i napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju, te prekvalifikaciji sukladno posebnim zakonima, a temeljem odredbe članka 5.stavka 5. ZR-a je propisano da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa posebnim zakonima. Također je odredbom članka 130.stavka 1. ZR-a propisano da postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja se uređuju posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu (čl. 130 stavka 1. ZR-a). Nadalje, temeljem odredbe članka 103.stavka 1. ZR-a je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. U tom smislu za nastanak obvezno-pravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu, a u smislu odredbe članka 1045.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11- dalje ZOO-a) je potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavki odgovornosti za štetu budući odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice. Nadalje, temeljem odredbe članka 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije (''NN'' broj 85/08, 112/12- dalje ZSD) uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. toga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. U tom smislu uznemiravanjem se u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije smatra svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. stavka 1. ZSD (po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog indetiteta, izražavanja ili spolne orijentacije) koji imaju za cilj ili stvarno predstavljaju povredu dostojanstva osobe, a koji uzrokuju strah, neprijateljsko, ponižavajuće okruženje. U navedenom smislu uznemiravanje postoji samo ako je učinjeno zbog diskriminacijskih razloga rase, spola, vjere i drugih utvrđenih temelja diskriminacije, te je uznemiravanje kao oblik diskriminacije svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ZSD koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, te koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje (članak 3. stavak 1), te je uznemiravanje samo po sebi neželjeno zbog načina na koji se javlja (npr. verbalno i neverbalno uznemiravanje). Također, temeljem odredbe članka 20.stavka 1. ZSD ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije te u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. Također temeljem odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova (''NN'' 82/08, 138/12, 69/17- u daljnjem tekstu ZRS-a) diskriminacija na temelju spola označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, društvenom, obrazovnom, socijalnom, kulturnom, građanskom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena. Temeljem odredbe članka 7. stavka 1. ZRS-a je propisano da je izravna diskiriminacija svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, dok je stavkom 2. istog članka propisano da neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa stavljaju osobe jednog spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena ili nužna. Također je odredbom članka 8. stavka 2. ZRS-a propisano da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uvjetovano spolom osobe koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Nadalje, prema članku 30 ZRS-a je propisano da svatko tko smatra da mu je na temelju diskriminacije iz članka 6., 7. i 8. ovog Zakona povrijeđeno neko pravo može podnijeti tužbu redovnom sudu opće nadležnosti (stavak prvi), a u slučajevima diskriminacije iz čl. 6., 7. i 8. ovog Zakona osoba koja se smatra oštećenom može zahtijevati naknadu štete po propisima obveznog prava o odgovornosti za štetu (stavak drugi), a ako stranka u postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje dužna je iznijeti činjenice koje opravdavaju sumnju da je došlo do diskriminacijskog postupanja. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci (stavak četvrti). Mobing za kojeg u pozitivnim propisima za razliku od diskriminacije ne postoji zakonska definicija u ZR ili kojem drugom zakonu se definira kao oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu ili više njih s ciljem ugrožavanja njegova/njihova ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta koji često dovodi do uklanjanja s njegova/njihova područja djelovanja. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale. Za pružanje sudske zaštite od mobinga, potrebno je dakle, da postoji sustavno psihičko zlostavljanje i ponižavanje druge osobe na radnom mjestu, bez obzira da li ga provode nadređeni ili podređeni radnici.

28. Imajući u vidu sadržaj prethodno navedenih materijalnih odredbi tužiteljica je dužna učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, dok je teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo na tuženicima te su tuženici dužni dokazati da spornih postupaka nije bilo ili da nisu bili diskriminirajući. U navedenom smislu tužiteljica treba precizno označiti sve postupke za koje tvrdi da je bila uznemiravana temeljem spola, podvrgnuta mobingu, te uzročnu vezu i štetu, dok tuženici trebaju dokazati da nema štetne radnje. Za tužiteljicu je dovoljno da pokaže da je postupanje prema njemu bilo nepovoljnije nego prema nekom drugom u usporedivoj (analognoj) situaciji, a da je ta razlika u postupanju utemeljena na jednoj od zabranjenih osnova. Nakon što tužiteljica to dokaže teret dokaza se prebacuje na tuženika koji treba dokazati da postoji objektivno i razumno opravdanje takvog različitog postupanja.

29. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku ovaj sud je mišljenja da je tužiteljica učinila vjerovatnim da je u njenom slučaju došlo do diskriminacije, dok tuženik pod 1/ i tuženik pod 2/ nisu pružili sudu niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da spornih postupaka prema tužiteljici nije bilo ili da ti postupci nisu bili diskriminirajući. Tuženik pod 2/ neosnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u ovom postupku ističući da isti ne bi bio ni po kojem osnovu dužan tužiteljici naknaditi štetu, te ističući da je poduzeo kao poslodavac sve potrebne radnje jer da je nakon predmetnog događaja tuženika pod 1/ premjestio na drugo radno mjesto u drugu organizacijsku jedinicu tuženika kako isti ne bi bio u doticaju sa tužiteljicom , te da mu je izdao mjeru upozorenja o kršenju obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkazivanja ugovora o radu, a da je to upozorenje dao i tužiteljici ističući da je u postupku utvrdio da je ista provocirala tuženika pod 1/, a da to nije bio izdvojen slučaj jer da je ista u radnom okruženju poznata po provociranju radnika. Međutim, potrebno je istaći da upravo suprotno navodima tuženika pod 2/ proizlazi iz pregledanog dopisa-očitovanja pravobraniteljice za ravnopravnost spolova tužiteljici, od 31.12.2012.godine a vezano za pritužbu tužiteljice na ponašanje tuženika pod 1/. Pravobraniteljica se navedenim dopisom jasno izjasnila da je uvidom u svu raspoloživu dokumentaciju utvrdila da je tuženik pod 1/ kontinuirano vrijeđao tužiteljicu, da joj je prijetio, da je istu odguravao, hvatao za ruke, te da joj je naposljetku stavio poštansku vreću na glavu, te da navedeno ponašanje tuženika pod 1/ od 28.10.2011.godine predstavlja uznemiravanje temeljem spola. U odnosu na tuženika pod 2/ kao tadašnjeg poslodavca tužiteljice pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je jasno utvrdila i naglasila da je zakonska obveza tuženika pod 2/ da zaštiti dostojanstvo radnika poduzimanjem preventivnih akcija sukladno članku 5. Zakona o radu i članku 52.stavku 2. Pravilnika o radu HP-a, ali da nema dokaza da je poslodavac tako i postupio jer da nije prepoznao znakove uznemiravanja niti je poduzeo sve mjere u cilju sprječavanja uznemiravanja. Iz navedenog dopisa je razvidno da je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova radi navedenog upravo tuženiku pod 2/ izdala upozorenje da događaj koji se tužiteljici dogodio 28.10.2011.godine jer da nije proveo preventivne mjere u pravcu provođenja zaštite dostojanstva tužiteljice za vrijeme obavljanja posla sukladno članku 5.stavku 5. Zakona o radu te je pravobraniteljica utvrdila da je time produbljen nepovoljni položaj tužiteljice u kojem da se ista nalazi budući da je bila ostavljena u potencijalnoj diskriminirajućoj situaciji. U izjašnjenju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (list 14-16 spisa) je također sadržano i izričito proizlazi da ista smatra da ostaje otvoreno pitanje da li bi tuženik pod 1/ postupio na opisani način da je umjesto tužiteljice bila muška osoba, te da li bi tu osobu odgurnuo, uhvatio je za ruke i stavio joj poštansku vreću na glavu. Pravobraniteljica je smatrala da to što su zatražene pisane izjave sudionika incidenta te drugih osoba koje su svjedočile incidentu da to ne znači samo po sebi da je proveden odgovarajući postupak radi razjašnjenja što se zapravo dogodilo budući da je u konkretnom slučaju tuženik pod 2/ upotpunosti utvrdio činjenično stanje da je to moglo dovesti do toga da se tuženiku pod 1/ izvanredno otkaže ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Do navedenog nije došlo budući i iz pregledanog upozorenja o kršenju obveza iz radnog odnosa sa mogućnošću otkaza ugovora o radu od 29.11.2011. (list 57-58, te 96-97 spisa) jasno proizlazi da je tuženik pod 2/ tuženiku pod 1/ umjesto da navedeno ponašanje tuženika pod 2/ okarakterizira kao tešku povredu obveze iz radnog odnosa budući je isti izvršio fizički napad na tužiteljicu koja je također bila radnica tuženika pod 2/ i to na radnom mjestu tijekom radnog vremena u prisutnosti dviju radnih kolegica nego je navedeno ponašanje tuženika pod 1 / okarakterizirao kao povredu Etičkog kodeksa HP, te je zadržao tuženika pod 1/ na radnom mjestu izričući mu samo upozorenje o kršenju obveze iz radnog odnosa sa mogućnošću otkaza, te premještajući ga samo na drugo mjesto unutar tuženika pod 2/. Ovaj sud je mišljenja da je navedenim diskriminirajućim ponašanjem tuženika pod 1/, a kojeg je tuženik pod 2/ dopustio na radnom mjestu je samo produbljen navedeni nepovoljni položaj tužiteljice. Obzirom da vezano za navedeni događaj od 28.10.2011.godine iz dokumentacije koju je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova pregledala proizlazi da je postupak sveden samo na pisane izjave sudionika događaja i svjedoka bez njihova neposrednog saslušanja i izvođenja drugih dokaza kao npr. suočenje, očevid i slično da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je ista izvela zaključak da u konkretnom slučaju tuženik pod 2/ nije poduzeo sve mjere propisane zakonom radi utvrđivanja i spriječavanja nastanka eventualnog uznemiravanja na radu već da su tužiteljici i tuženiku pod 1/ samo izrečene mjere upozorenja o kršenju obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu. U navedenom smislu iz očitovanja pravobraniteljice nedvojbeno proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do diskriminacije tužiteljice po spolu budući je došlo do neželjenog ponašanja tuženika pod 1/ kao osobe muškog spola prema tužiteljici kao osobi ženskog spola na opisani način budući je tuženik pod 1/ tužiteljicu kao radnicu na istom odjelu prvo verbalno ponižavao pa fizički napao jer ju je odgurnuo, uhvatio za ruku i stavio joj poštansku vreću na glavu, te je tužiteljica doživjela navedene prigode napad od muškarca koji je od nje bio fizički jača osoba, a što se svakako treba smatrati neželjenim ponašanjem uvjetovanim spolom osobe koje je imalo za cilj povredu osobnog dostojanstva tužiteljice, a treba uzeti u obzir da je navedenom događaju prema opisu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova prethodilo vikanje, vrijeđanje, prijetnje, odguravanje, a rezultiralo je stavljanjem poštanske vreće tužiteljici na glavu, a koje ponašanje tuženika pod 1/ se svakako treba smatrati uznemiravanjem temeljem spola. Odgovornost tuženika pod 1/ za navedeno diskriminacijsko ponašanje prema tužiteljici ujedno je i sankcionirana u kaznenom postupku koji se vodio kod ovog suda pod brojem K-113/12, a koji spis je ovaj sud pregledao. U tom smislu iz pregledane presude ovog suda K-113/12 od 20. lipnja 2013.godine (list 8-13 spisa), a koja je sastavni dio spisa K-113/12 od 20.lipnja 2013.godine proizlazi da je tuženik pod 1/ upravo i osuđen za kazneno djelo protiv života i tijela i da mu je izrečena uvjetna osuda u trajanju od tri mjeseca zatvora upravo iz razloga što je dana 28.10.2011.godine u 8,30 u S., u poslovnoj zgradi tuženika pod 2/ u Odjelu poštanskih pretinaca nakon verbalnog sukoba sa tužiteljicom istu s ciljem da je ozljedi uhvatio za lijevu nadlakticu te je istu gurao i pritisnuo iznad prsiju, a pri čemu je ista zadobila nagnječenje lijeve nadlaktice s krvnih podljevom (lakšu tjelesnu ozljedu). Tužiteljici su ozljede koje je zadobila u navedenom štetnom događaju od 28.10.2011.godine rješenjima HZZO , Direkcije od 26.svibnja 2014.godine (list 161-163 spisa), te presudom Upravnog suda u Splitu broj 14 UsIzs-34/16-25 od 03.11.2017.godine (list 416-423 spisa), a koja je potvrđena odlukom Visokog Upravnog suda RH Usž-3317/18-5 od 28.10.2020.godine priznate kao ozljeda na radu i to dijagnoze prema šifri MKB-10 klasifikaciji F43.0 akutni stresni poremećaj, F 43.2. poremećaj prilagodbe i F41.2 miješana anksioznost i depresivni poremećaj. Iz obrazloženja navedene konačne i pravomoćne presude Upravnog suda u Splitu jasno proizlazi da je Upravni sud u Splitu tijekom trajanja upravnog spora pribavio vještvo neuropsihijatra dr. I. U. , a iz kojeg je utvrđeno da je tužiteljica navedene prigode na radnom mjestu doživjela izrazito stresnu situaciju, a uslijed koje je doživjela strah za svoj integritet i strah od smrti jer da je zbog navučene platnene vreće preko glave i ramena, guranja po prostoriji i hvatanja za prsa navedeni napad tuženika pod 1/ shvatila kao napad na vlastiti život, a pošto navedenu vreću je jedva uspjela skinuti navedeno je doživjela kao pokušaj gušenja. Vještak U. je tada dao ocjenu da su psihički problemi kod tužiteljice bili isključiva posljedica dugotrajnog mobinga na radnom mjestu, a koji da je kulminirao navedenim fizičkim nasrtajem tuženika pod 1/ na tužiteljicu, te je vještak ocjenio da su ti psihički problemi bili isključivo vezani za uvjete rada tužiteljice kod tuženika pod 2/ kao poslodavca. Iz navedenog nalaza vještaka U., a na koje se u svojoj odluci referira Upravni sud u Splitu proizlazi da se tužiteljica unatoč psihijatrijskom liječenju nikad nije oporavila od navedenog stresa, te da se štoviše kod iste razvio posttraumatski poremećaj, te da je postala preosjetljiva, tjeskobna i uznemirena, te da se socijalno povukla da se ne bi izložila novim potencijalnim stresnim situacijama. Sve navedeno je rezultiralo da je tužiteljica zbog navedenih problema zaključila sporazumni raskid radnog odnosa kod tuženika pod 2/ te je odlučila otići u mirovinu. Iz svega navedenog je razvidno da je zbog mobinga tužiteljice od strane tuženika pod 1/, a koji se sastojao od dugotrajnog psihičkog vrijeđanja i ponižavanja iste na radnom mjestu, a što je na kraju rezultiralo i spolnom diskriminacijom tužiteljice i fizičkim napadom na istu tijekom radnog vremena pred radnicima kao svjedocima tužiteljica razvila ozbiljne zdravstvene psihičke probleme koji su rezultirali prestankom njenog radnog odnosa kod tuženika pod 2/ i svojevoljnim odlaskom u mirovinu budući se ista radi zdravstvenih problema i povrede dostojanstva nije više mogla vratiti u diskriminirajuću radnu sredinu. Tuženik pod 1/ je zbog navedenog opisanog ponašanja u dokumentaciji odgovoran za štetu tužiteljici zbog dugotrajnog mobinga kojeg je provodio prema tužiteljici budući je istu kroz duži period vremena neprekidno verbalno vrijeđao i ponižavao, a potom i fizički napao, te i zbog diskriminirajućeg ponašanja prema tužiteljici obzirom na spol tužiteljice i to ponašanje protivno odredbi članka 8.stavka 2. ZRS-a budući je vrijeđao osobno dostojanstvo tužiteljice stvarajući istoj na radnom mjestu neugodno, ponižavajuće i uvredljivo okruženje, a zbog čega je tužiteljica i razvila brojne psihičke bolesti koje su joj priznate ozljedom na radu spomenutim rješenjem HZZO-a, a i spomenutom odlukom Upravnog suda u Splitu, a zbog kojih je ista i prekinula radni odnos kod tuženika pod 2/ i otišla je u mirovinu. Tuženik pod 2/ je odgovoran tužiteljici za štetu jer nije kako je to propisano odredbom članka 52. stavka 1. njegovog Pravilnika o radu (list 176- 234 spisa) zaštitio dostojanstvo tužiteljice tijekom obavljanja posla od postupanja navedenog radnika tuženika pod 1/, a nedvojbeno se radilo o neželjenom ponašanju budući nije sukladno stavku 2. istog članka svog Pravilnika o radu zaštitio tužiteljicu od verbalnog uznemiravanja od strane tuženika pod 1/ koje je rezultiralo u konačnici i fizičkim napadom tužiteljice od strane tuženika pod 1/ kao i spolnog uznemiravanja na način da joj osigura uvjete rada u kojima neće biti uznemirena ili spolno uznemirena niti je u tom smislu tuženik pod 2/ poduzeo ikakve preventivne mjere. Ovo je u svom očitovanju jasno istakla i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u dopisu od 31.12.2012.godine (list 14-16 spisa), a kojoj se tužiteljica obratila za pomoć. Prema odredbi članka 52.stavka 5. citiranog Pravilnika o radu tuženika pod 2/ navedeno ponašanje tuženika pod 1/, radnika tuženika pod 2/ prema tužiteljici je bilo sankcionirano i opisano i u navedenoj presudi ovog suda K-113/12 od 20.lipnja 2013.godine kad je tuženik pod 1/ i uvjetno kažnjen kaznom zatvora na tri mjeseca pa je u tom smislu evidentno bila nedovoljna mjera upozorenja tuženiku pod 1/ od strane tuženika pod 2/ za kršenje obveza iz radnog odnosa. Tuženik pod 2/ je bio dužan umjesto toga otkazati tuženiku pod 1/ ugovor o radu zbog teške povrede radne obveze, a što isti nije uradio, a čime je postupio protivno odredbi članka 52.stavka 5. svog Pravilnika koja propisuje da ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa te opravdani razlog za otkaz ugovora radu. Radi navedenih propusta od tuženika pod 2/ da poduzme odgovarajuće preventivne mjere i otkaže ugovor o radu tuženiku pod 1/, te stvaranja tužiteljici sigurnih nediskriminirajućih uvjeta na radnom mjestu, a koje ista nije imala zbog navedenog ponašanja tuženika pod 1/ prema njoj u smislu kontinuiranog verbalnog vrijeđanja koje je rezultiralo u konačnici i fizičkim napadom, tužiteljica je dobila akutni stresni poremećaj, poremećaj prilagodbe, miješanu anksioznost i depresivni poremećaj te je zbog nepodržavajuće radne sredine bila prisiljena svojevoljno raskinuti radni odnos i otići u mirovinu, a o čemu se izjasnio i vještak dr. U. u svome nalazu u upravnom sporu koji je rezultirao spomenutom odlukom Upravnog suda u Splitu. Sve navedeno proizlazi iz navedene pregledane dokumentacije u predmetnome spisu, posebice sadržaja navedenog očitovanja pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kao i pregledanog spisa Upravnog suda u Splitu, te pregledanog kaznenog spisa ovog suda K-113/12.

30. Da je tuženik pod 1/ kontinurano nad tužiteljicom provodio sustavni mobing u vidu ponižavanja i uvreda s ciljem ugrožavanja njene časti i ugleda, dostojanstva i integriteta, a što je u konačnici rezultiralo njenim svojevoljnim odlaskom s radnog mjesta kad je ista sporazumno prekinula radni odnos i otišla u mirovinu proizlazi i iz dijela iskaza tužiteljice u ovom postupku u kojem je ista istakla da ju je tuženik pod 1/ kontiunirano više godina uznemiravao na način da joj je svako jutro govorio šuti, umukni, zapamtiti ćeš me, a potom je na nju fizički nasrnuo tijekom radnog vremena na način kako je prethodno opisano budući joj je stavio poštansku vreću na glavu, te je uhvatio za ruku i gurao do metalnih pretinaca, a kad je zadobila modrice i podljeve i počela se gušiti. Iz iskaza saslušane tužiteljice je razvidno da je ista i prije spornog događaja u kojem ju je tuženik pod 1/ fizički napao imala zdravstvene probleme i često bila na bolovanju jer da joj je majka bila na dijalizi, a dva brata su joj poginula, te je ista imala i bolest štitnjače, te je bila invalid rada i nije mogla dizati teške terete. Ovaj sud je mišljenja da je tuženik pod 2/ i zbog navedenih zdravstvenih razloga koje je tužiteljica koje je ista navela u svom iskazu, a koji su prethodili navedenom štetnom događaju trebao još više uzeti u obzir preventivne mjere kojima će zaštiti tužiteljicu od navedenog ponašanja tuženika pod 1/. Tuženiku pod 2/ nije moglo biti nepoznato i prijašnje zdravstveno stanje tužiteljice budući ista ističe da je zbog navedenih zdravstvenih problema često bila na bolovanju, a psihijatar joj je predložio da se radi socijalizacije vrati na posao. Iz navedenih razloga proizlazi da je tuženik pod 2/ propustio osigurati tužiteljici podržavajuće uvjete na radnom mjestu sukladno njenom lošem zdravstvenom stanju te spriječiti neželjeno ponašanje prema istoj od strane drugog radnika, konkretno tuženika pod 1/. Nije vjerodostojan ni logičan iskaz tuženika pod 1/ koji ističe da je tužiteljica bila prema njemu konfliktna vezano za spomenuti događaj od 28.10.2011.godine jer čak i da se ista obratila istome neprimjereno isti nije imao nikakvo opravdanje da fizički nasrne na istu i nanese joj tjelesne ozljede budući istome ne ide u prilog ni činjenica što je upravo zbog fizičkog napada na tužiteljicu i kažnjen u navedenom kaznenom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem K-113/12. Također se ne može uzeti kao vjerodostojna i logična ni izjava svjedoka M. S., a vezano za ponašanje tužiteljice budući isti nije kao upravitelj prometne pošte PS S. detaljno ispitao sporni štetni događaj koji se dogodio između tužiteljice i tuženika pod 2/ te je iz njegovog iskaza razvidno da je isti uzimao izjave radnika o štetnom događaju, a da nije uzimao izjave samih sudionika štetnog događaja, te isti nema neposrednih saznanja o tome što se zbivalo između tužiteljice i tuženika pod 1/ premda je to kao ovlaštena osoba kod poslodavca bio dužan imati saznanja. Isti je svoja saznanja o događajima temeljio većinom na onome što mu je rekla V. P. koja uopće nije ni bila u prostoru u kojem se desio fizički napad tuženika pod 1/ na tužiteljicu. Svjedokinja M. P. jasno u iskazu opovrgava činjenicu da bi tužiteljica bila konfliktna osoba, ali je ista bila sudionik događaja 28.10.2018.godine kad su tužiteljica i tuženik pod 1/ najprije imali verbalni sukob, a potom je ista vidjela tužiteljicu kako je sva dezorijentirana i raščupana nakon što joj je tuženik pod 1/ stavio jutenu vreću na glavu, a verbalni sukob i potom fizički nasrtaj tuženika pod 1/ na tužiteljicu je potvrdila i svjedokinja L. K.. Svjedokinja V. P. je u iskazu istakla kako je čula verbalni sukob između tužiteljice i tuženika pod 1/.

31. Imajući u vidu sve navedeno, iz svih provedenih dokaza u ovom postupku proizlazi da je tuženik pod 1/ verbalno ponižavajući tužiteljicu kontinuirano radeći s istom u istoj prostoriji, a u kojoj je radilo istovremeno više radnika tijekom radnog vremena, te naposljetku fizički nasrčući na istu na način da je istu odguravao i stavio joj poštansku vreću na glavu zbog čega je ista imala lakše tjelesne ozljede, ali je i razvila navedene psihičke dijagnoze koje su joj rješenjem HZZO-a i odlukom Upravnog suda u Splitu priznate kao ozljeda na radu, a zbog kojih u konačnici nije ostala raditi na radnom mjestu je tužiteljicu diskriminirao po spolnoj osnovi, te je nad istom provodio kontinuirani mobing na radnom mjestu, a zbog čega je tuženik pod 1/ zbog svog protupravnog postupanja i kažnjen odlukom ovog suda u kaznenom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem K-113/12. Tuženik pod 2/ je odgovoran tužiteljici za štetu jer je kao poslodavac tužiteljice postupio protivno citiranoj odredbi članka 5. stavka 4. ZR-a, a kojom je propisano da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja suradnika s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, budući nije zaštitio tužiteljicu od navedenog neželjenog postupanja radnika tuženika pod 1/. Također je tuženik pod 2/ odgovoran tužiteljici za štetu jer nije poduzeo preventivne mjere iz članka 52. svog Pravilnika o radu a temeljem kojih je trebao zaštiti dostojanstvo tužiteljice kao radnice tijekom rada od neželjenog ponašanja njenog suradnika tuženika pod 1/, budući nije istome dao otkaz ugovora o radu zbog teške povrede radne obveze, a čime je potakao navedeno neželjeno diskriminacijsko ponašanje svog radnika tuženika pod 1/ prema tužiteljici. U navedenom smislu tužiteljica osnovano od tuženika pod 1/ i 2/ zbog njihovog protupravnog ponašanja u konkretnoj situaciji potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i dostojanstvo tužiteljice.

32. U svrhu utvrđivanja zdravstvenog stanja tužiteljice i visine potraživanja, a vezano za neimovinsku i imovinsku štetu (potrebnu tuđu pomoć i njegu) je izveden dokaz vjetaštačenjem po sudskim vještacima specijalisti ortopedu dr. Z. P. i psihijatru dr. Č. L., dok je vještakinja dr. med. spec. medicine rada M. V. –B., stalni sudski vještak za medicinu rada dala pisani nalaz i mišljenje vezano za utvrđenje trajanja bolovanja tužiteljice u svezi sa predmetnom ozljedom na radu kroz utuženo razdoblje (od 28.10.2011.godine do 08.03.2013.godine), a za koji period je tužiteljica početno potraživala izgubljenu zaradu.

33. Sudski vještak ortoped dr. Z. P. u svom usmenom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 23. veljače 2018. navodi kako je tužiteljica M. B. (M.) rođena 1956.g. ozlijeđena je u fizičkom sukobu na radnom mjestu 28.listopada 2011.g. istog dana pregledana KBC S. gdje se navodi da je zadobila udarac u lijevu nadlakticu, predio vrata i lijeve natkoljenice. U nalazu se navodi da klinički postoje modrica lijeve nadlaktice sa stražnje strane bez znakova koštane traume i bili kakve indikacije za RTG snimanjem. Navodi se da se vrat i lijeva noga b.o. savjetovano je da miruje, lokalnog stadija, hladne obloge te uzima sredstva protiv bolova po potrebi. Kontrolira se redovito kod traumatologa koji u nekoliko navrata i to početkom studenog 2011.g. navodi da se žali u predjelu prsne kosti, učinjen je RTG snimak koji je bio uredan i ordinirana simptomatska terapija. Tegobe pacijentica koje navodi je bol u predjelu lijevog ramena zbog čega je provodila fizikalno liječenje i to u siječnju i ožujku 2012.g. traumatolog je tražio da se napravi EMG gornjih ekstremiteta što je tužiteljica odbila a navodi se da je učinjen ultrazvuk UZ lijevog ramena zbog čega je upućen ortopedu koji u svom nalazu od lipnja 2012.g. navodi tegobe od strane vratne kralježnice te traži dodatnu obradu. Zbog bolova u desnom ramenom primila je 19. lipnja 2012.g. blokadu. Od prvog dana ozljeđivanja redovito se kontrolira kod psihijatra i spisu je priloženo niz psihijatrijskih nalaza. Vještak je pregledao priloženi zdravstveni karton iz kojega se može vidjeti da se već od 2001.g. tužila na probleme u vratnoj slabinskoj kralježnici zbog čega je bila i na fizikalnom liječenju. S ortopedsko-traumatološke strane vještak je istakao da se radi o lakim tjelesnim ozljedama. Da je mogla trpjeti bolove jakog intenziteta po prilici 3 sata nakon ozljeđivanja, srednje intenziteta slijedeća dva dana, a blagog intenziteta ukupno 3 tjedna. Pri tome treba voditi račun da su bolovi procijenjeni kao da su trajali 24 sata što sigurno nisu ali je to iz praktički razloga dato radi konačnog obračuna. Bila joj je potrebna pomoć 2 tjedna koja se dnevno kod obavljanja osobne higijene i odijevanja s obzirom na bolnost lijeve ruke, te da nije zaostala naruženosti niti trajno umanjenje životne aktivnosti.

34. Iz pregledanog usmenog nalaza i mišljenja specijaliste psihijatra dr. Č. L. danog na ročištu od 23. veljače 2018. temeljem uvida u sudski spis te priloženu medicinsku dokumentaciju, te zdravstveni karton tužitelja proizlazi da je tužiteljica 28. listopada 2011.g. doživjela fizički napad na radnom mjestu, a na način kako je to opisano u spisu zbog posljedica ozljeđivanja te da je isti dan pregledana na HKP S. gdje se udarac u lijevu nadlakticu predio vrata i predio lijeve natkoljenice. Ističe se da se tužiteljica zbog smetnji na psihičkom planu isti dan javila na Hitni psihijatrijski prijam gdje da je dežurni psihijatar postavio dijagnozu akutnu reakciju na stres i ordinira odgovarajuću terapiju. Pored uzimanja ove terapije ističe se da se tužiteljica isti dan od 22 sata i 30 min javlja uznemirena na Hitni psihijatrijski prijam, ali da dežurni psihijatar i dalje ustraje na svojoj dijagnozi i terapiji te da je otklonio potrebu hitnog prijema na psihijatriju. Navodi se da je nakon ozljeđivanja tužiteljica nastavila liječenje kod kirurga i fizijatara, ali i kod psihijatra. Slijedeći nalaz psihijatra da je od 02.11.2011.g. , a što da bi bilo 4 dana nakon prethodnog pregleda kad da dr. K. kao dijagnoze navodi akutnu reakciju na stres i anksiozno depresivni sindrom. U slijedu je kontinuirano liječenje kod psihijatra tako da prema spisu da bi ovaj kontinuitet trajao do 12. veljače 2013.g. i u tom razdoblju da je priloženo ukupno 22 nalaza psihijatra. Navedeno je da se kao dijagnoza stalno provlači poteškoće adaptacije F 43.2. i anksiozno depresivni sindrom F 43.2. Istaknuto je da na raspravi pun. tužiteljice prilaže i nove psihijatrijske nalaze i to od 05. mjeseca 2016.g., gdje da se kao dijagnoza navodi anksiozno-depresivni sindrom i poremećaj osobnosti, te da su priloženi nalazi iz 08. i 11. mjeseca 2016. sa istom dijagnozom od potpisanog psihijatra dr. M. i zadnji nalaz da je od istog psihijatra od 27.04.2017.g. koji kao dijagnoze navodi PTSP civilni F 43.1. i trajne promjene osobnosti F 60.3. Istaknuto je da je u trenutku ozljeđivanja tužiteljica da je doživjela "primarni" strah jakog intenziteta u trajanju od 2-3 minute, nastavlja se strah tzv. sekundarni strah jakog intenziteta koji je procjenjujući psihijatrijske nalaze mogao potrajati prva 24 sata, te strah srednjeg intenziteta kojeg da je tužiteljica mogla trpjeti iduća 4 dana odnosno kod ponovnog pregleda psihijatra te da postoji strah blagog intenziteta kojeg da je tužiteljica mogla trpjeti sve vrijeme psihijatrijskog liječenja "kontinuirano" tj. 12.02.2013.g. Ističe se da je temeljem ozljeđivanja u predmetnom napadu kod tužiteljice došlo do privremene povrede duševnog integriteta što da se procjenjuje sa 10 posto a trajanje ove povrede da je do 12.02.2013.g.

35. Tužiteljica je prigovorila navedenom nalazu i mišljenju vještaka Č. L. u podnesku od 11.04.2018.godine (list 445-446 spisa) smatrajući da vještak dr. L. nije cijenio cjelokupne posljedice koje su na tužiteljičino zdravlje ostavile ne samo radnje kojima je tuženik pod 1/ počinio kazneno djelo već i posljedice kontinuiranog mobinga kojem da je tužiteljica bila izložena postupcima poslodavca.

36. Vještak Č. L. je obzirom da se radi o eventualnom uznemiravanju ili mobingu te prigovor na nalaz i mišljenje vještaka od strane tužiteljice izradio pisani nalaz i mišljenje ( str 453-473 ), a nakon psihologijske obrade i psihijatrijskog pregleda tužiteljice kao i na temelju spisa u čijem prilogu se nalazi i presuda Upravnog suda u Splitu br. 14. Uslzs 34/16-25 od 03. studenog 2017. te spisu priložene medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona tužiteljice. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju izričito naveo da su psihičke smetnje koje u nastale kod tužiteljice su u izravnoj vezi sa opisanim događanjima na radnom mjestu, ali da su te smetnje isto tako determinirane i predispozicijama u pred traumatskoj osobnosti tužiteljice. Naime, vještak ističe da reakcije kod zdravih osoba na određena traumatična iskustva su različita, pa da će tako neke osobe biti u stanju prevladati ozbiljne i izražene traumatične doživljaje bez posljedica na njihovo psihičko zdravlje, dok će u suprotnom čak i blaže traume u nekih osoba izazvati vrlo ozbiljne psihičke smetnje. Također vještak navodi da svaka osoba ima sebi svojstven prag tolerancije na frustracije, te da to u pravom redu ovisi o zrelosti njegove ličnosti, o njegovim obrambenim mehanizmima, prethodnim traumatskim iskustvima, o njegovim temeljnim moralnim načelima, osobnom sustavu vrijednosti i sl. Vještak ističe da idealno psihičko zdravlje postoji jedino u teoriji jer da svaki čovjek u sebi nosi neke krhkije dijelove koji su prvi na udaru kod traumatskog doživljaja. Same psihičke smetnje koje se mogu javiti nakon traumatskog doživljaja da ovise o intenzitetu stresa ali o značenju upravo toga stresa za svaku pojedinu osobu. Vještak L. ističe da se kod tužiteljice može kazati da je i prije opisanih događaja imala neurotske smetnje i da u strukturi svoje osobnosti ima određene predispozicije, za kasnije razvijenu kliničku sliku a koje su prepoznate i tijekom liječenja. Vještak u svom zaključku navodi kako su sva opisana događanja i sami traumatski doživljaj ( napad, vreća na glavi i mobing) kod tužiteljice mogla izazvati psihički poremećaj a kao što je opisanu u obimnoj medicinskoj dokumentaciji. Uvažavajući sve okolnosti, vještak navodi kako se može kazati da je postojala psihička bol kod tužiteljice koja se javljala paralelno sa zbivanjima i to napadom u njenoj radnoj sredini, a nastavlja se kada je premještena na drugo radno mjesto. Vještak ističe da je bio prisutan i strah koji da je dijelom bio posljedica samog fizičkog napada kada je tužiteljica kritične prigode na radnom mjestu doživjela izrazito stresnu situaciju uslijed koje da doživljava strah za svoj integritet te da je zbog navučene platnene vreće preko glave i ramena, guranja po prostoriji i hvatanja za prsa ista doživjela šok te da je subjektivno to shvatila kao napad na vlastiti život. Vještak je istakao da su psihički problemi koji su uslijedili isključiva su posljedica dugotrajnog mobinga na radnom mjestu koji da je kulminirao fizičkim nasrtajem na tužiteljicu kritične prigode. Osim opisanog straha vještak ističe da je psihička bol podržavana i djelom daljnjeg šikaniranja na poslu, ali da je on bio više usmjeren na ishod spora pa da ga vještak procjenjuje u sklopu ukupne psihičke boli. Također vještak navodi da psihički problemi koji su uslijedili su posljedica predispozicije u pred-traumatskoj osobnosti tužiteljice i dugotrajnog mobinga na radnom mjestu koji da je kulminirao fizičkim nasrtajem na tužiteljicu kritične prigode. Radi svega navedenog, vještak navodi da je sve to dovelo do trajne povrede duševnog integriteta a uvažavajući i predispoziciju u pred-traumatskoj osobnosti tužiteljice koju da je vještak procijenio da je lakog stupnja što bi izraženo u postotcima bilo između 15 do 20%. Zaključno je vještak istakao da te tegobe realno utječu na tužiteljičino osobno i socijalno funkcioniranje, ali da se taj utjecaj ima manje ili više uspješno neutralizira ulaganjem pojačanih napora i odgovarajućom terapijskom podrškom.

37. Vještak dr. Č. L. je odgovarajući na prigovore tuženika pod 1. i 2. dao svoje usmeno očitovanje na ročištu od 26.ožujka 2019. nakon ponovnog pregleda sudskog spisa, pisanog vještačenje od 20. 10. 2018. godine, i podneska tuženika pod 1) i pod 2),, te u cijelosti ostaje kao kod svog nalaza i mišljenja.

38. Vještakinja M.-V. B. je u pisanom nalazu i mišljenju (list 526-528 spisa) navela da je opravdanost duljine bolovanja kod tužiteljice sa osnova zdravstvenog stanja posljedica predmetnog događaja od 28.10.2011.godine pa da je u tom smislu tužiteljica bila opravdano na bolovanju u vremenskom periodu od 31.10.2011.godine te u periodu od 05.06.2012.godine do 08.ožujka 2013.godine. Vještakinja je istakla da je iz pregledanog zdravstvenog kartona tužiteljice razvidno da je tužiteljica i prije predmetnog štetnog događaja liječena ambulantno zbog psihičkih poteškoća iz neurotskog kruga, a koje stanje je vještak psihijatar uzeo u obzir kod donošenja ocjene da su dijagnoze akutni stresni poremećaj-šifre F43.0 prema MKB-10, poremećaj prilagodbe-šifre F43.2 prema MKB-10, te miješana anksioznost i depresivni poremećaj –šifre F41.2 prema MKB-10 isključiva posljedica predmetnog događaja od 28.10.2011.godine. Istaknuto je da je tužiteljica u periodu od 28.10.2011.godine do 25.05.2012.godine provodila kontinuirano ambulantno psihijatrijsko liječenje uz uzimanje psihofarmaka, te da je i doktor obiteljske medicine otvorio i zaključio bolovanje sa osnova navedenih dijagnoza sa istim datumima, te da obzirom da je tužiteljica nastavila liječenjem pod istim dijagnozama da je doktor obiteljske medicine ponovno otvorio bolovanje 05.06.2012.godine, te ga zatvorio 08.03.2013.godine navodeći u kartonu da je tužiteljica motivirana za rad te da je tužiteljica i u tom periodu bila redovito kontrolirana i liječena u ambulantnom tretmanu po nadležnim psihijatrima.

39. Nalaz i mišljenje vještakinje M. V.-B. ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan i logičan budući stranke na isti nisu imale primjedbe, a vještakinja je izvršila vještačenje po nalogu ovog suda i dokumentaciji koja prileže predmetnom spisu.

40. Temeljem odredbe članka 1100.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08,126/21, 78/15) je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te sukladno stavku 2. istog članka je propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvani, fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

41. U pogledu utvrđivanja visine naknade neimovinske štete, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaze i mišljenja vještaka dr. Z. P. i dr. Č. L. kao i dopunu nalaza i mišljenja od strane vještaka Č. L. u cijelosti kao vjerodostojne i logične budući su isti zasnovani na medicinskoj dokumentaciji tužiteljice koja prileže spisu i nalogu ovog suda, a vještak dr. Č. L. se u cijelosti očitovao na prigovore tužiteljice na svoj nalaz i mišljenje. U navedenom smislu prilikom ocjene pravične novčane naknade na ime neimovinske štete, a koja pripada tužiteljicu ovaj sud je cijenio životnu dob tužiteljice, trajanje i intezitet bolova koje je ista trpjela zbog udarca od strane tuženika pod 1/ u lijevu nadlakticu, predio vrata i lijevu natkoljenicu, te lijekove protiv bolova koje je uzimala zbog ozljede kao i odlaske na kontrole kod traumatologa i fizikalno liječenje, kao i činjenicu da se ista u kontinuitetu liječi kod psihijatra, a o čemu se u svom nalazu i mišljenju detaljno izjasnio vještak dr. Z. P.. Također je uzeto u obzir da je tužiteljica morala uzimati terapiju zbog smetnji na psihičkom planu zbog štetnog događaja od 28.10.2011.godine jer joj je dežurni psihijatar radi navedenog događaja utvrdio kao dijagnozu akutnu reakciju na stres. Potrebno je svakako uzeti u obzir da je tužiteljici dijagnosticiran i anksiozno depresivni sindrom od strane dr. K.. Uzeto je u obzir da se tužiteljica od navedenog štetnog događaja liječila kontinuirano kod psihijatra i to je trajalo do 12.veljače 2013.godine se kao dijagnoze stalno javljaju poteškoće adaptacije i anksiozno depresivni sindrom. Uzeto je u obzir sve što je u pogledu inteziteta i trajanja straha kod tužiteljice vještačio vještak dr. Č. L., te posebice činjenicu koju je istakao vještak dr. L. da su psihički problemi kod tužiteljice usljedili kao isključiva posljedica dugotrajnog mobinga na radnom mjestu, a koji da je kulminirao fizičkim nasrtajem na tužiteljicu te da je osim opisanog straha psihička bol podržavana i dijelom daljnjeg šikaniranja na poslu kao i da su psihički problemi kod tužiteljice usljedili kao posljedica predispozicije u pred-traumatskoj osobnosti tužiteljice te dugotrajnog mobinga na radnom mjestu. Vještak L. je u tom smislu istakao da se kod tužiteljici zbog navedenog radi o trajnoj povredi duševnog integriteta koju je vještak procjenio da je između 15% do 20%, te da se očituje u tužiteljičinom osobnom i socijalnom funkcioniranju. Imajući u vidu sve što su vještaci L. istakli vezano za trajanje i intezitet fizičke boli i straha, te vezano za umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice ovaj sud je mišljenja da tužiteljicu osnovano po osnovi pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos od 9.290,60 Eur-a/70.000,00 Kuna (od čega 546,82 Eur-a/4.120,00 Kuna, na ime fizičkih boli, te 8.743,78 Eur- a/65.880,00 Kuna na ime straha i povrede duševnog integriteta), a koji iznos tužbom i potražuje. Na navedeni priznati iznos naknade neimovinske štete tužiteljicu pripada zakonska zatezna kamata koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe 21.10.2013.godine pa do isplate budući obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja tužbe temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a. U navedenom smislu je trebalo odbiti potraživanje zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu za razdoblje od 15.prosinca 2011.godine pa do utuženja. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine pa dalje prema izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

42. Radi utvrđenja pripadajuće naknade štete na ime izgubljene zarade i to razlike plaće koju bi tužiteljica primala da nije doživjela ozljedu na radu na svom radnom mjestu u odnosu na naknadu koju je primala za vrijeme bolovanja a za razdoblje od 01.10.2011.godine do travnja 2015.godine izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove D. K. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 09.05.2022. a na temelju spisu priložene relevantne dokumentacije i one koje je on sam pribavio od tuženika te je po nalogu suda izračunao utuženu izgubljenu zaradu u vidu naknade za bolovanje zbog ozljede na radu. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi kako za vrijeme bolovanja zbog ozljede na radu radnik ima pravo na naknadu u iznosu od 100% prosječne neto plaće koja mu je isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je otvoreno bolovanje. Ako radnik u prethodnih šest mjeseci prije nastanka bolovanja nema isplaćenu niti jednu plaću naknada za bolovanje se utvrđuje prema visini plaće iz ugovora (pripadajući neto). Ne postoji ograničenje u visini naknade plaće se te ista radniku isplaćuje u punome iznosu. Nije propisan uvjet prethodnog staža osiguranja radnika. Naknadu za bolovanje zbog ozljede na radnu isplaćuje poslodavac od prvoga dana i po završetku bolovanja traži povrat sredstava od HZZO. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka D. K. proizlazi da je pregledom isplaćenih naknada za redovno bolovanje i naknadne korekcije dostavljenih od HZZO tužiteljici M. B. za razdoblje od 1. listopada 2011. do 30. travnja 2015. godine, utvrđeno je da je tužiteljica ostvarivala naknadu u iznosima prikazanim u koloni broj 16 tablice u prilogu. U koloni broj 17 su prikazani primitci koji nisu refundirani od HZZO, već je tužiteljica neto iznose mogla ostvariti jedino od poslodavca prema utvrđenim parametrima za obračun plaće u redovnom tijeku stvari, ali ne i prema izvršenoj korekciji u kojoj se navode nerelevantni iznosi bodova i godine radnog staža, odnosno minuli rad. Iz obračunskih listića utvrđeno: bruto vrijednost boda 8,50 kn, broj bodova za tužiteljicu iznosi 600, ukupni radni staž je 32 godina na dan štetnog događaja, a ne 39 kako se navodi korektivnim obračunskim listićima, minuli rad je 16,00 %, a ne i postotak olakšica iznosi 180,00 % . Slijedom navedenih parametara utvrđen je iznos neto primanja tužiteljice u redovnom tijeku stvari da nije doživjela ozljedu na radu, a što da je prikazano po mjesecima u koloni broj 15 tablice u prilogu. Prema nalogu ovog suda utvrđeni su neto iznosi po mjesecima koje bi tužiteljica ostvarivala u redovnom tijeku stvari da nije doživjela ozljedu na radu za razdoblje od 1. listopada 2011. do 30. travnja 2015. godine. Ukupan neto iznos koji bi ostvarila u spornom razdoblju je 214.562,58 kn. Tužiteljica je ostvarila po osnovi naknada za bolovanje i naknadne korekcije 130.335,17 kn, ili po mjesecima iz kolone broj 16 tablice, te po osnovi ostalih primitaka prema koloni broj 17 tablice iznos od 49.481,86 kn. Dakle, tužiteljica je ostvarila po osnovi ukupnih naknada i ostalih primitaka 179.817,03 kn = (130.335,17 + 49.481,86). Iz navedenoga proizlazi da tužiteljica trpi štetu u iznosu od 34.745,55 kn (214.562,58 – 179.817,03) ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 18 tablice. Prema izračunu koji je prikazan u koloni broj 18 tablice, utvrđeno je da tužiteljica trpi štetu zbog manje isplaćene naknade za bolovanje u iznosu od 36.251,96 kn. Međutim, zbog korekcija koje je vršio tuženik s većim brojem bodova i većim brojem godina radnog staža, određeni mjeseci koji su prikazani u koloni broj 19 su preplaćeni, i to u ukupnom iznosu od 1.506,41 kn. Ako se navedeni iznos uzme u obzir, tada tužiteljica trpi štetu u iznosu od 34.745,55 kn kako je to i opisano u nalazu i mišljenju. Vještak K. zaključno u nalazu i mišljenju ističe da potraživanje tužiteljice po osnovi manje primanja koja bi ostvarila u redovnom tijeku stvari u odnosu na ostvarenu naknadu za bolovanje zbog ozljede na radu iznosi 34.745,55 kn ili po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 18 priložene tablice. Također vještak navodi da je umanjenje od ukupnog iznosa 36.251,96 kn za iznos od 1.506,41 kn koja su prikazana u koloni broj 19 tablice izvršeno je zbog neadekvatne korekcije naknade za bolovanje korištenjem netočnog broja bodova i godina radnog staža, odnosno minulog rada zbog čega su isplaćene veće naknade. Uz navedeni nalaz i mišljenje prileže i Tablice.

43. Prvotuženik i drugotuženik su podnescima od 24.05.2022.godine (drugotuženik), te 01.06.2022.godine (prvotuženik) istakli prigovore na nalaz i mišljenje vještaka D. K., a zbog čega je ovaj sud na ročištu od 12.srpnja 2022.godine odredio dopunu nalaza i mišljenja, a vezano za prigovore tužitelja i tuženika.

44. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka D. K. (list 570-576 spisa) proizlazi da je tuženik pod 2/ iznio primjedbu na nalaz i mišljenje da prilikom izrade vještačenja u obzir nisu uzete oporezive isplate u određenim mjesecima, a koje da su išle u korist tužiteljice, već da su u obzir su uzete samo isplate od HZZO, pri tome se navode mjeseci 12/2013, 06/2014, 12/2014 i 03/2015. Vještak K. je istakao u odnosu na navedenu primjedbu da je izvršen pregled mjesečnog fonda radnih sati, te da je utvrđeno da je u prosincu/2013. godine tužiteljica ostvarila 56 sati bolovanja na teret fonda, 40 sati bolovanja na teret poduzeća, te 72 sata redovnog rada i 8 sati plaćenog dopusta, te da je na opisani način tužiteljica ostvarila 1.174,04 kn po osnovi bolovanja i 3.338,51 kn po osnovi ostalih primanja, a čiji zbroj da je manji od neto primanja koja bi ostvarila u redovnom tijeku stvari za 518,21 kn. U priloženom izračunu da je izvršena ispravka (kolona broj 17 i 18 priložene tablice). Također je navedeno da je u 06/2014. godine tužiteljica koristila 64 sata godišnjeg odmora, 16 sati naknadu za praznik, a ostalo 80 sati bolovanja na teret fonda i 8 sati za bolovanje preko 6 mj, te da je korištenjem mjesečnog fonda sati na opisani način ostvarila po osnovi bolovanja 1.868,88 kn i 2.333,70 kn po osnovi drugih primanja. Istaknuto je da je ispravka izvršena, te da je utvrđena razlika od 689,30 kn, a koju da bi tužiteljica ostvarila u redovnom tijeku stvari. Također u prosincu 2014. godine da je tužiteljica koristila 72 sata godišnjeg odmora, 16 sati naknada za praznik i 96 sati bolovanje preko 6 (šest) mjeseci, te da je na taj način ostvarila je primanja po osnovi bolovanja u iznosu od 2.221,19 kn i po osnovi drugih primanja 2.261,00 kn, te da je ispravka izvršena, a razlika u odnosu na primanja u redovnom tijeku stvari da iznosi 444,76 kn. Također vještak ističe da je u 03/2015. godine tužiteljica koristila 40 sati bolovanja na teret poduzeća i 136 sati bolovanja na teret fonda, te da je za bolovanje na teret poduzeća obračunat iznos doprinosa, te da je na taj način tužiteljica ostvarila 2.523,75 kn po osnovi bolovanja, te 742,11 kn po osnovi drugih primanja, a na koji način da je utvrđena razlika u odnosu na redovan tijek stvari u iznosu od 1.895,01 kn. Sve izmjene da su uzete u obzir u skladu s istaknutom primjedbom tuženika ad 2), te da je izvršen konačni izračun potraživanja tužiteljice. Tuženika pod 2/ je istakao i primjedbu da je tužiteljici u 2012., 2013. i 2014. godini isplaćeno po svakoj godini 2.500,00 kn za bolovanje duže od 180 dana, a koje da tužiteljica ne bi ostvarila da nije bila na bolovanju. Dakle, da je za navedeni iznos umanjena šteta. Stoga da bi kod krajnjeg obračuna trebalo uzeti u obzir navedene iznose. U odgovoru na ovu primjedbu vještak ističe da iz priloženih obračunskih listića nije utvrđeno da je izvršena evidencija pomoći od po 2.500,00 kn zbog dužeg bolovanja za navedene godine, te da se isplata navedenih pomoći ne može uvrstiti u ostvarene neto plaće koje bi ostvarivala tužiteljica u redovnom tijeku stvari i uspoređivati s neto primanjima koje je ostvarivala po osnovi bolovanja. O uzimanju u obzir navedenih iznosa u konačnom obračunu da odluku donosi sud. Također je tuženik pod 2/ istakao primjedbu da je vještak izradio nalaz za duže razdoblje od listopada 2011.godine do travnja 2015.godine, a da se radi o razdoblju koje da nije vezano za događaj od 28.10.2011.godine iako da vještakinja medicinske struke u svom mišljenju navodi da postoji opravdanost bolovanja od 31.10.2021.godine do 25.svibnja 2012.godine, te od 05.lipnja 2012.godine do 08.ožujka 2013.godine pa tuženik pod 2/ traži očitovanje na okolnost kolika bi bila razlika izračuna od 31.10.2011.god. do 08.ožujka 2013.godine. U odgovoru na ovu primjedbu vještak K. ističe da je u odnosu na razdoblje izračuna postupio sukladno tužbenom zahtjevu i nalogu suda, te da je to razvidno iz podneska tužiteljice od 17.04.2015.godine kojim povećava tužbeni zahtjev za razdoblje do 01.04.2015.godine, a da je sud donio 15.10.2015.ogdine rješenje kojim je dopustio navedenu preinaku. Vještak ističe da prema naknadnoj korekciji izračuna bolovanja koju je vršio tuženik pod 2/ na datum 08.ožujka 2013.godine da je postojalo potraživanje tužiteljice u iznosu od 1.408,40 Kn ili po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 18 priložene tablice. Međutim, vještak ističe da bi na isti datum postojala pretplata radi izvršene korekcije bodova i minulog rada u iznosu od 1.730,92 Kuna, a što da znači da ne bi postojalo potraživanje na datum 08.ožujka 2013.godine. Tuženik pod 1/ je istakao primjedbu da vještak nije brižljivo razmotrio spis predmeta a iz kojega razloga da je nalaz i mišljenje manjkav, nestručan i nevjerodostojan. Na navedeno je vještak istakao da je brižljivo proučio spis u skladu sa ZPP-om i opisao u nalazu sve nedostatke tuženik. Tuženik pod 1/ je istaknuto i primjedbu da tužiteljica potražuje naknadu od 15. prosinca 2011. godine, dok da se u vještačenju navodi listopad 2011. godine pa da je vještak izašao iz domene naloga za vještačenje, te je istakao da mjesec listopad 2011. godine nije obuhvaćen tužbenim zahtjevom, te da nije razmatrana cjelokupna dokumentacija iz spisa, te da se nije se uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještakinje medicinske struke M. V.- B. koja navodi da

je tužiteljica s osnove događaja koristila bolovanje u razdoblju od 31. listopada 2011. do 25. svibnja 2012. godine, te od 5. lipnja 2012. do 8. ožujka 2013. godine. Ističe se da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrđivao razliku za daljnje razdoblje, te da je opetovano prekoračio zadani nalog vještačenja. Vještak K. je na navedenu primjedbu odgovorio da tužiteljica ne potražuje naknadu od 15. prosinca 2011. godine, već da od navedenog datuma teku kamate po dospijeću, što da svakako treba razlikovati (list broj 91 spisa). Istaknuto je da navedeno znači da vještak nije izašao iz domene naloga suda. Vještak ističe da je djelomično obuhvaćen mjesec listopad 2011. godine jer da to nedvojbeno proizlazi iz dokumentacije koju je dostavio tuženik i to: (list broj 167 spisa korekcija bolovanja koju vrši tuženik), (list broj 169 spisa), (list 236 spisa) obračunski listić, (list 256 spisa) obračunski listić u kojima se navodi „korekcija bolovanja“, „bolovanje“ i „ozljeda na radu“ pa da u tom smislu da je obuhvaćen dio mjeseca listopada 2011. godine navodi i potkrepljuje sam tuženik. Nadalje, vještak ističe da slijedom navedenoga financijski obračun i korekciju naknade je vršio sam tuženik pa da ne postoji razlog u financijskom pogledu uzimati u obzir vještačenje od strane vještaka medicinske struke. Također je istaknuto da što se tiče razdoblja izračuna i prekoračenja zadanog naloga da je pojašnjeno pod ad 3) vještva punomoćniku tuženika Ad 2), te e vještaku tom smislu istakao da je postupao sam po nalogu suda. Vještak K. nadalje navodi da slijedom izvršene ispravke sukladno primjedbama tuženika po punomoćniku, te na osnovi isprava u spisu priloženih od strane tuženika utvrđeni su iznosi koji su razvidni iz priložene tablice. Ističe da je prikazan iznos neto primanja tužiteljice u redovnom tijeku stvari da nije doživjela ozljedu na radu, a što da je prikazano po mjesecima u koloni broj 15 tablice u prilogu. U navedenom smislu vještak navodi da su prema nalogu suda utvrđeni neto iznosi po mjesecima koje bi tužiteljica ostvarivala u redovnom tijeku stvari da nije doživjela ozljedu na radu za razdoblje od listopada 2011. do travnja 2015. godine. Vještak ističe da ukupan neto iznos koji bi tužiteljica ostvarila u spornom razdoblju iznosi 214.562,58 Kn.

Nadalje, vještak K. navodi da je tužiteljica ostvarila po osnovi naknada za bolovanje i naknadne korekcije 129.888,05 kn, ili po mjesecima iz kolone broj 16 tablice, te po osnovi ostalih primitaka prema koloni broj 17 tablice iznos od 68.043,71 kn. U tom smislu je istaknuto da je tužiteljica je ostvarila po osnovi ukupnih naknada i ostalih primitaka 197.931,76 kn = (129.888,05 + 68.043,71). Također je navedeno da iz navedenog proizlazi da tužiteljica trpi štetu u iznosu od 16.630,82 kn (214.562,58 – 197.931,76) ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 18 tablice. Istaknuto je da je prema izračunu koji je prikazan u koloni broj 18 tablice utvrđeno da tužiteljica trpi štetu zbog manje isplaćene naknade za bolovanje u iznosu od 18.612,02 kn. Međutim, vještak K. ističe da zbog korekcija koje je vršio tuženik s većim brojem bodova i većim brojem godina radnog staža, određeni mjeseci koji su prikazani u koloni broj 19 su preplaćeni, i to u ukupnom iznosu od 1.981,17 kn, te da ako se navedeni iznos uzme u obzir, da tada tužiteljica trpi štetu u iznosu od 16.630,82 kn kako je to i opisano. Zaključno iz dopune nalaza i mišljenja vještaka D. K. proizlazi da je dopuna napravljena sukladno rješenju Općinskog suda u Splitu od 12. srpnja 2022. godine u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-5669/2021, te da je prilikom izrade ove dopune vještačenja izvršen uvid u raspoloživu dokumentaciju i primjedbe punomoćnika tuženika. Vještak zaključno ističe da je na osnovi istog i izvršenog obračuna mišljenja da potraživanje tužiteljice po osnovi manje primanja koja bi ostvarila u redovnom tijeku stvari u odnosu na ostvarenu naknadu za bolovanje zbog ozljede na radu iznosi 16.630,82 kn ili po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 18 priložene tablice. Također vještak ističe da je umanjenje od ukupnog iznosa 18.612,02 kn za iznos od 1.981,17 kn koja su prikazana u koloni broj 19 tablice izvršeno zbog neadekvatne korekcije naknade za bolovanje korištenjem netočnog broja bodova i godina radnog staža, odnosno minulog rada, a zbog čega su isplaćene veće naknade. Navedenoj dopuni nalaza i mišljenja prileže i Tablica.

45. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka D. K. kao i dopunu tog nalaza i mišljenja ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući su isti izrađeni sukladno nalogu ovog suda i relevantnoj dokumentaciji u spisu. Također treba uzeti u obzir da se vještak detaljno izjasnio na sve primjedbe i tužitelja i tuženika te da je detaljno objasnio način izračuna izgubljene zarade. Vještvo vještaka D. K. je osnovano kao i dopuna nalaza i mišljenja posebice kad se uzme u obzir da je vještakinja M. -V. B. u svom nalazu i mišljenju istakla da je opravdanost duljine bolovanja kod tužiteljice s osnova zdravstvenog stanja posljedica od 3 događaja od 28.10.2011.godine te je istakla da je tužiteljica opravdano bila na bolovanju u vremenskom periodu od 31.10.2011.godine do 25.05.2012.godine, te od 05.06.2012.godine do 08.03.2013.godine budući je ista u navedenom periodu bila redovito kontrolirana i liječena u ambulantnom tretmanu. Vještak D. K. je u dopuni nalaza i mišljenja, a koji izračun prihvaća i ovaj sud uzeo upravo u obzir za izračun imovinske štete, izgubljene zarade počevši od listopada 2011.godine do zaključno travnja 2015.godine budući je sud dozvolio objektivnu preinaku tužbe za to razdoblje budući povećanje tužbenog zahtjeva na predstavlja preinaku tužbe. U tom smislu vještak je utvrdio neto iznose primanja koje bi tužiteljica ostvarivala po redovnom tijeku stvari da nije doživjela ozljedu na radu za razdoblje od listopada 2011.godine do travnja 2015.godine te je utvrdio da bi u spornom razdoblju ostvarila iznos od 214.562,58 Kuna. Također je vještak K. utvrdio da je tužiteljica ostvarila po osnovi naknada za bolovanje i naknadne korekcije 129.888,05 Kn ili pod mjesecima iz kolone broj 16 Tablice, a po osnovi ostalih primitaka prema koloni 17 Tablice iznos od 68.043,71 Kn, te je vještak utvrdio da je tužiteljica ostvarila po osnovi ukupnih naknada i primitaka ukupno 197.931,76 Kn (129.888,05+68.043,71) pa da iz navedenog proizlazi da tužiteljica trpi štetu u iznosu od 16.630,82 Kn (214.562,58-197.931,76) ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 18 Tablice. Vještak je objasnio da bi prema izračunu koji je prikazan u koloni 18 Tablice proizašlo da tužiteljica trpi štetu zbog manje isplaćene naknade za bolovanje u iznosu od 18.612,02 Kuna, ali da je taj iznos trebalo umanjiti za iznos od 1.981,17 Kn, a što da je prikazano i u koloni broj 19 Tablice te da je to umanjenje izvršeno zbog neadekvatne korekcije naknade za bolovanje korištenjem netočnog broja bodova i godina radnog staža, odnosno minulog rada, a zbog čega da su isplaćene veće naknade, te je vještak u tom smislu istakao da bi tužiteljicu na ime imovinske štete pripadao iznos od 2.207,29 Eur- a/16.630,82 Kn. Međutim, u predmetnoj pravnoj stvari je kod izračuna razlike između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala da nije doživjela ozljedu na radu u odnosu na naknadu koju je primala za vrijeme bolovanja bilo potrebno uzeti u obračun stvarno isplaćene iznose naknade koju je primala tužiteljica za vrijeme bolovanja, a ne iznose naknade koje je tuženik pod 2/ trebao isplaćivati tužiteljici budući je sukladno odredbi članka 1112. stavka 1. ZOO-a propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje pa je u tom smislu irelevantno što je tuženik pod 2/ vršio neadekvatan obračun naknade za bolovanje korištenjem netočnog broja bodova i godina radnog staža, odnosno minulog rada i isplatio tužiteljici veću naknade za navedeno razdoblje od listopada 2011.godine do travnja 2015.godine u ukupnom iznosu od 1.981,17 Kuna, a kod nesporne činjenice da isti sukladno navedenom i odredbi članka 1112. stavak 1. ZOO-a nema pravo na vraćanje navedenog pretplaćenog iznosa. U navedenom smislu tužiteljicu na ime imovinske štete-izgubljene zarade (razlike između primanja koja bi ostvarila po redovnom tijeku stvari da nije doživjela povredu prava osobnosti koja joj je priznata kao ozljeda na radu i primanja koje je ostvarivala za vrijeme bolovanja) pripada neto iznos od 2.470,24 Eur-a/18.612,02 Kuna, a prema izračunu vještaka D. K. iz dopune njegovog nalaza i mišljenja, te je istu u tom smislu trebalo odbiti za više zatraženi iznos na ime imovinske štete u iznosu od 11.067,49 Eur-a/83.387,98 Kuna, a kako je i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude. U odnosu na priznati neto iznos tužiteljici na ime izgubljene zarade u iznosu od 2.470,24 Eur-a/18.612,02 Kuna tužiteljicu pripada sukladno odredbi članka 1095.stavka 1. ZOO-a a kojom je propisano da tko drugome nanese ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Na navedeni iznos od 2.470,24 Eur-a/18.612,02 Kn tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče svakog 15 -tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate temeljem odredbe članka 84. stavka 3. ZR-a (''NN'' 149/09), te se navedena zakonska zatezna kamata obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21). Tužiteljicu je trebalo odbiti za više zatraženi iznos na ime imovinske štete, a u ukupnom neto iznosu od 11.067,49 Eur-a/83.387,98 Kuna budući je tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom od 17.04.2015.godine povećala zahtjev za imovinsku štetu sa prijašnjih 40.000,00 Kuna za daljnjih 62.000,00 Kuna, te podneskom od 17.04.2015.godine na ime imovinske štete potražuje ukupno 13.537,73 Eur-a/102.000,00 Kuna. Obzirom da sud odlučuje o cjelokupno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 17.04.2015.godine trebalo je odbiti zahtjev za naknadu imovinske štete za navedeni više zatraženi iznos od neto 11.067,69 Eur-a/83.387,98 Kuna, a kako je i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude.

46. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučeno kao u točki I/,II/, III/ i IV/ izreke ove presude.

47. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom na djelomičan uspjeh tužiteljice u ovoj parnici tuženici pod 1/ i 2/ su dužni tužiteljici naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužiteljica je u predmetnom postupku uspjela u postotku od 100% po pitanju pravnog osnova, te 51,51% po pitanju visine potraživanja, a koji se iznos dobije kad se u relaciju stavi ostvareni iznos na ime naknade neimovinske i imovinske štete od 11.760,84 Eur-a/88.612,02 Kn prema zatraženom iznosu na ime neimovinske i imovinske štete od 22.828,32 Eur-a/172.000,00 Kuna. sukladno navedenom tužiteljica je uspjela u ovom postupku u omjeru od 75,75%, a sukladno čemu su tuženici ad/1 i 2/ uspjeli u postotku od 24,25 %. Kad se od postotka uspjeha tužiteljice od 75,75 % oduzme postotak uspjeha tuženika od 24,25% tad se dobije postotak od 51%, a koji postotak predstavlja uspjeh tužiteljice u ovoj parnici. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23), te uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a, te priloženi popis troška od strane tužiteljice pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 21.04.2015.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 15.10.2015.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 12.01.2016.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 16.03.2016.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 01.06.2016.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 05.10.2016.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 22.02.2017.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 26.04.2017.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 20.12.2017.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 23.02.2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 12.04.2018.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 17.04.2015.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 24.02.2017.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 11.04.2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 30.09.2022.godine u iznosu od 100 bodova; a što ukupno iznosi 1500 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 3.000,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 750,00 Eur-a ukupno iznosi 3.750,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 1.247,59 Eur-a ukupno iznosi 4.997,59 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužiteljice u ovoj parnici od 51% ukupno iznosi 2.548,77 Eur-a, a koji iznos su tuženici pod 1/ i 2/ dužni isplatiti tužiteljici zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki V/ izreke ove presude.

U Splitu, 26. travnja 2024.

S u d a c

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.