Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-283/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Vesni Šuflaj Šestak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S.-U. d.o.o., OIB: …, S., M. T. 6, zastupanog po punomoćniku K. Z.,

odvjetnici u S., G. 26A protiv tuženika P. B., OIB: …,

Z., U. Đ. C. 18, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude

Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2389/2023-4 od 20. veljače 2024., 26. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2389/2023-4 od 20. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršiteljice dužnosti javnog bilježnika M. P. iz

Z. poslovni broj Ovrv-16070/2023 od 5. travnja 2023. kojim je tuženiku naloženo namiriti tražbinu tužitelja u iznosu 196,80 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama i odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev.

2. U pravovremeno podnesenoj žalbi protiv te presude, tužitelj izjavljuje da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu u cijelosti prihvati i održi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršiteljice dužnosti javnog bilježnika M. P. iz

Z. poslovni broj Ovrv-16070/2023 od 5. travnja 2023., a traži i trošak za sastav žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi isplate po neplaćenim računima za zajedničku pričuvu za stan u S., S. 33 za razdoblje od siječnja 2021. do zaključno prosinca 2021. u iznosu od ukupno 196,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

6. S obzirom na visinu tražbine tužitelja, radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), a na temelju čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava takav spor može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. Prilikom ispitivanja pobijane presude u skladu sa čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nalazi utvrđenim da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude, niti u postupku koji je prethodio njezinu donošenju, nije počinio bilo koju bitnu povredu postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik žalbenim navodima ne ukazuje na počinjenje neke određene bitne povrede odredaba postupka.

8. Iz stanja spisa proizlazi da se potraživanje tužitelja prema tuženiku odnosi na neplaćene račune za zajedničku pričuvu za stan u S., S. 33. Između

stranaka bilo je tijekom postupka kod suda prvog stupnja sporno, a sporno je i u žalbenoj fazi postupka, je li tuženik u razdoblju od siječnja 2021. do zaključno prosinca 2021. bio vlasnik predmetnog stana i time pasivno legitimiran za plaćanje računa za zajedničku pričuvu za to razdoblje.

9. Prema čl. 89. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP, doprinos na ime zajedničke pričuve dužni su plaćati suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, pa je stoga obveznik plaćanja pričuve vlasnik posebnog dijela nekretnine (stana) u visini koja odgovara razmjernom udjelu tog posebnog dijela (stana) u ukupnoj površini nekretnine (stambene zgrade).

10. Iz pobijane presude proizlazi da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave osporio i osnov i visinu tražbine, navodeći da je on vlasništvo predmetnog stana stekao 1. prosinca 2022., a da se tražbina tužitelja odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. u kojem on nije bio vlasnik stana, pa ne postoji niti njegova obveza plaćanja pričuve, te da je više puta kontaktirao djelatnike tužitelja kako bi riješio problem u odnosu na pogrešno zaduživanje njega kao obveznika plaćanja pričuve.

11. Tijekom postupka između stranaka nesporna je bila činjenica da je tuženik vlasnikom predmetnog stana postao na temelju rješenja o dosudi nekretnine koju je kupio u ovršnom postupku. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izjavio da je on stan kupio putem sudske dražbe i da je rješenje o dosudi doneseno 7. studenoga 2019., da je on punu kupovninu platio u prosincu 2019., ali je ovršenica u tom postupku protiv rješenja o dosudi podnijela žalbu o kojoj je pravomoćno odlučeno tek 1. prosinca 2022., da je uređujući sudac u tom ovršnom postupku u predmetu broj Ovr-2366/11 tek tada naložio Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu brisati ovršenicu kao vlasnicu stana i upisati ovdje tuženika kao vlasnika stana, pa je tuženik kao vlasnik stana upisan tek od 27. prosinca 2022.,

a do tada nije bio ni vlasnik ni posjednik tog stana, niti je mogao raspolagati kupovninom, pa nije bio ni obveznik plaćanja zajedničke pričuve.

12. Na temelju čl. 126. st 1. u vezi st. 2. ZVDSP-a odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, time da se pravo vlasništva na temelju sudske odluke stječe u trenutku pravomoćnosti te odluke.

13. Prvostupanjski je sud prije donošenja pobijane presude dostavio tužitelju prigovor protiv rješenja o ovrsi uz rješenje poslovni broj Povrv-2389/2023-2 od 19. rujna 2023. te ga pozvao na iznošenje činjenica na kojima temelji zahtjev, predlaganje dokaza za utvrđivanje iznesenih činjenica i predlaganje održavanja usmene rasprave, uz upozorenje da to može učiniti u roku od 15 dana, pa kako u tom roku tužitelj nije dostavio bilo kakvo očitovanje, prvostupanjski sud smatra da tuženik nije dužan isplatiti utuženu tražbinu jer tužitelj nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. bio vlasnik predmetnog stana.

14. Dakle, kako je nesporno utvrđeno da je tuženik vlasnik predmetnog stana postao na temelju rješenja o dosudi, a prema neosporenoj tvrdnji tuženika to je rješenje postalo pravomoćno 1. prosinca 2022., to je tuženik primjenom čl. 126. st. 1. u vezi st. 2. ZVDSP-a tek s tim danom postao vlasnik stana, pa kako je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik u razdoblju na koje se odnose računi za zajedničku pričuvu od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. nije bio vlasnik stana ni obveznik plaćanja zajedničke pričuve po bilo kojoj osnovi, pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 89. st. 1. ZVDSP-a kada je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršiteljice dužnosti javnog bilježnika M. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-

16070/2023 od 5. travnja 2023. i odbio tužbeni zahtjev.

15. Radi navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, kao u točki I. izreke ove presude.

16. Kako tužitelj nije uspio s podnesenom žalbom, to je u točki II. izreke ove presude, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan.

Bjelovar, 26. travnja 2024.

Sutkinja

Vesna Šuflaj Šestak, v.r.