Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: P-260/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sucu Siniši Rajnoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. I., OIB: …, P., protiv tuženika N. I., OIB: …, F., kojeg zastupa punomoćnica N. C., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, nakon glavne javne rasprave zaključene na ročištu od 12. ožujka 2024. na kojem je prisustvovao tužitelj, 26. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je s danom 1. studenog 2017. raskinut Ugovor – izjava od 4. siječnja 2016. ovjere potpisa 14. lipnja 2016., poslovni broj OV-2576/16, a puni pravni učinak ima cesija OV-4128/2015 od 12. svibnja 2015., što je tuženik dužan priznati i trpjeti, sve u roku 15 dana".

II Nalaže se tužitelju S. I., P., u roku od 15 dana tuženiku N. I., F., naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR-a (slovima: petstoeura) sa zakonskim zateznim kamatama koje od 26. travnja 2024. do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja u kojoj je naveo da su stranke 12. svibnja 2015. sklopile Ugovor o cesiji umjesto isplate duga za korist tužitelja. Stranke su učinile bez pravnog učinka cesiju OV-4128/15 izjavom od 4. siječnja 2016., ovjere potpisa 14. lipnja 2016., poslovni broj OV-2576/16 uz ugovoreni uvjet da tuženik umjesto citirane cesije isplati tužitelju 20.000,00 kuna u gotovini, najkasnije do kraja listopada 2017., a u protivnom se ima smatrati raskinutom Izjava OV-2576/2016 s danom 1. studenog 2017. po samom zakonu, čime pravni učinak ponovno dobiva već sklopljena cesija OV-4128/2015 i tužitelj je time opet vjerovnik tuženikova dužnika B. S. po presudi P-15/2016-15. Tuženik nije ispunio ugovoreni uvjet isplate do 31. listopada 2017. te se s danom 1. studenog 2017. ima smatrati raskinutom Izjava OV-2576/2016, a ponovni pravni učinak dobila je cesija broj OV-4128/2015. Dužnik B. S. obaviješten je o cesiji OV-4128/2015, ali i o raskidu Izjave OV-2576/2016 tj. da je dužnik tužitelju novčanog iznosa od 23.000,00 kn, koju tražbinu prema njemu ima tuženik N. I. iz pravomoćne presude ovog suda P- 15/2016. Naime, Općinski sud u Koprivnici presudom poslovni broj P-15/2016-185 od 7. studenog 2017. naložio je B. S. da ovdje tuženiku N. I. u roku od 15 dana vrati uplaćenu kupovninu u iznosu od 11.800,00 kuna i 1.500,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, a ta je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-340/2018-2 od 18. prosinca 2019. Tražbinu iz navedene presude tuženik kao vjerovnik prenio je na tužitelja kao novog vjerovnika cesijom OV-4128/2015 te tuženik nakon toga više nije vjerovnik navedene tražbine niti može njom raspolagati. Tuženik je pored cesije OV-4128/2015 tužitelju predao i pravomoćnu presudu Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P- 15/2016-15, a naknadno istom sudu u navedenom predmetu dostavio podnesak od 27. prosinca 2019. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tužitelj je priložio isprave na koje se pozvao u tužbi, predložio je izvest dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke i B. S. u svojstvu svjedoka te je predložio izvršiti uvid u spise ovog suda poslovni broj P-19/2015 i P-15/2016.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužiteljeve navode. Istakao je da su stranke 11. svibnja 2015. sklopile Ugovor o cesiji koji je ovjeren 12. svibnja 2015. Dana 11. svibnja 2015. stranke su sačinile i priznanicu koja je ovjerena 12. svibnja 2015., kojom tužitelj potvrđuje primitak cesije. Zatim su stranke 4. siječnja 2016. sporazumno Izjavom ovjerenom 14. lipnja 2016. raskinule Ugovor o cesiji od 11. svibnja 2015. Nakon toga, dvije godine kasnije, 3. studenog 2017. tužitelj tražbinu koja je bila predmet raskinutog Ugovora o cesiji od 11. svibnja 2015. u cijelosti ustupa M. P., tj. ustupa mu cjelokupnu tražbinu iz tužbenog zahtjeva u predmetu Općinskog suda u Koprivnici u predmetu poslovni broj P-15/2016 te je od tada M. P. vlasnik tražbine. M. P. je o navedenoj cesiji odmah obavijestio dužnika B. S. koji je obavijest primio 13. studenog 2017. M. P. potom u predmet Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-15/2016 dostavlja Ugovor o cesiji kojeg je sud zaprimio 10. studenog 2017. Tužitelj sada tužbom želi uspostaviti pravni učinak cesije koju je pravovaljano sporazumno raskinuo 4. siječnja 2016., a pored toga tužitelj nije vlasnik tražbine jer ju je u međuvremenu, 3. studenog 2017. prenio na M. P. Tuženik u cijelosti osporava tužiteljeve navode da bi stranke ugovorile uvjet da tuženik umjesto cesije isplati tužitelju iznos od 20.000,00 kuna u gotovini do konca listopada 2017., odnosno da bi bilo ugovoreno da se u slučaju neisplate tog iznosa raskida izjava OV- 2576/2016 pa da bi nakon toga ponovno nastupio pravni učinak cesije OV- 4128/2015. Tuženik je predložio izvesti dokaz saslušanjem M. P. na okolnost pregovora i sklapanja pravnih poslova 3. studenog 2017. koje je tuženik priložio u spis (stranica 23-28). Ovjerenom izjavom OV-2576/2016 od 14. lipnja 2016. cesija je pravovaljana sporazumom obiju parničnih stranaka raskinuta te je tuženik slobodno mogao pravovaljano raspolagati svojom tražbinom u korist M. P., što je i učinjeno 3. studenog 2017. u nazočnosti parničnih stranaka i M. P., a potpisi tužitelja i tuženika su ovjereni kod javnog bilježnika. Tuženik je kao dokaz priložio Ugovor o ustupu tražbine koji su 3. studenog 2017. sklopili tužitelj kao ustupitelj i M. P. kao primatelj, Ugovor o založnom pravu kojega su 3. studenog 2017. sklopili tuženik kao zalogodavac i M. P. kao zalogoprimac, Ugovor o ustupu tražbine kojeg su 3. studenog 2017. sklopili tuženik kao ustupitelj i M. P. kao primatelj, dopis kojim je M. P. kao novi vjerovnik obavijestio dužnika B. S. o prijenosu tražbine te podnesak M. P. upućen Općinskom sudu u Koprivnici u predmetu poslovni broj P-15/2016 kojim M. P. obavještava sud da mu je N. I. kao tužitelj u navedenom parničnom predmetu ustupio tražbinu koja je predmet postupka Ugovorom o ustupu tražbine od 3. studenog 2017. Tuženik je osporio tužiteljev pravni interes za vođenjem ovog postupka.

3. Tužitelj je u cijelosti osporio navode iz odgovora na tužbu. U podnesku od 10. siječnja 2023. predložio je izvest dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka V. G., I. V., B. Š. i N. T. na okolnost kupnje kuće iz 2020. u kojoj se kao kupac pojavljuje M. P.

4. Radi utvrđivanja spornih pravno odlučnih činjenica pročitan je sadržaj Ugovora o cesiji od 11. svibnja 2015. ovjerena kod javnog bilježnika N. B., K., pod brojem OV-4128/2015 od 12. svibnja 2015. (stranica 2-3 spisa), ovjerene Priznanice od 11. svibnja 2015. (4, 39), ovjerene Izjave od 4. siječnja 2016. (5), podneska iz predmeta ovog suda poslovni broj P-15/2016 (6, 30), pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-15/2016-15 od 7. studenog 2017. (7-12), ovjerenog Ugovora o ustupu tražbine od 3. studenog 2017. (23-24, 27-28), ovjerenog Ugovora o založnom pravu od 3. studenog 2017. (25-26), obavijesti o ustupu tražbine s preslikom povratnice (29), Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. svibnja 2016. (31), žalbe iz predmeta Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P- 718/2011 (43-44), Potvrde o zaprimljenim dokumentima (45), žalbe iz predmeta Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ovr-554/2012 (46-47), tužiteljeve izjave o opozivu "očitovanja" OV-664/2013 od 21. veljače 2013. (48-49), rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ovr-1290/2005-116 od 22. kolovoza 2019. (50-51, 66-67), rješenja Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-314/2019-2 od 7. siječnja 2020. (52-54, 58-60, 62-64), isprave o pozajmici s nalozima za plaćanje (82- 83) i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ovr-735/2017-2 od 5. rujna 2017. (84-85).

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

5.1. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev na utvrđenje da je s danom 1. studenog 2017. po samom zakonu raskinut Ugovor – Izjava od 4. siječnja 2016. ovjere potpisa 14. lipnja 2016., poslovni broj OV-2576/16 te da puni pravni učinak ima cesija OV- 4128/2015 od 12. svibnja 2015., što je tuženik dužan priznati i trpjeti.

7. Nije sporno da su tužitelj kao cesionar i tuženik kao cedent 11. svibnja 2015. sklopili Ugovor o cesiji koji je ovjeren kod javnog bilježnika N. B. 12. svibnja 2015. pod brojem: OV-4128/15. Tim je Ugovorom tuženik kao cedent prenio na tužitelja kao cesionara svoju tražbinu prema B. S., dospjelu 10. svibnja 2015. u iznosu od 11.800,00 kuna i 1.500,00 EUR-a, radi namirenja tuženikovog duga prema tužitelju. Dana 11. svibnja 2015. tužitelj i tuženik su potpisali priznanicu od 11. svibnja 2015., koju je javni bilježnik N. B. ovjerio 12. svibnja 2015. pod brojem OV- 4127/2015. U priznanici je tuženik priznao da ima novčanu obvezu prema tužitelju u iznosu od 20.450,00 kn, koji je dospio 20. studenog 2014., a tužitelj je priznanicom potvrdio primitak cesije na iznos od 11.8000,00 kuna i 1.500,00 EUR-a ili sveukupno 23.000,00 kuna, kojom cesijom N. I. podmiruje dugovanje S. I.

7.1. Nadalje je nesporno da su tužitelj i tuženik 4. siječnja 2016. sastavili i potpisani Izjavu koja je 14. lipnja 2016. ovjerena kod javnog bilježnika B. A. – M. pod brojem OV-2576/2016. Iz sadržaja navedene Izjave proizlazi da su tužitelj i tuženik sporazumno raskinuli Ugovor o cesiji od 12. svibnja 2015. koji je ovjeren kod javnog bilježnika N. B. pod brojem OV-4128/15.

7.2. Tužitelj smatra da je Ugovor – Izjava od 4. siječnja 2016., ovjere potpisa 14. lipnja 2016. pod brojem OV-2576/2016 raskinuta 1. studenog 2017. po samom zakonu jer tuženik najkasnije do listopada 2017. nije ispunio obvezu da će tužitelju umjesto cesije od 12. svibnja 2015. isplatiti iznos od 20.000,00 kuna u gotovini. Tuženik je osporio tužiteljeve navode o postojanju bilo kakve tuženikove obveze u Ugovoru – Izjavi od 4. siječnja 2016., odnosno osporio je da bi stranke ugovorile obvezu da tuženik umjesto cesije isplati tužitelju iznos od 20.000,00 kuna u gotovini do konca listopada 2017., jer da bi se u protivnom raskinula Izjava OV-2576/2016 nakon čega bi ponovno nastupio pravni učinak cesije OV-4128/2015.

7.3. Budući da je tuženik tijekom postupka osporio postojanje odnosno nepostojanje prava ili pravnog odnosa za koje je tužitelj u tužbi naveo da postoje odnosno da ne postoje, sud ocjenjuje da tužitelj ima pravni interes da sud u ovom postupku utvrdi postojanje odnosno ne postojanje prava ili pravnog odnosa koji je predmet spora.

8. Sporno je je li Izjava od 4. siječnja 2016., ovjerena 14. lipnja 2016. kod javnog bilježnika B. A. – M. raskinuta po samom zakonu 1. studenog 2017.

9. Prema odredbi čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/22,114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

9.1. Kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora čl. 362. ZOO-a).

10. Iz sadržaja Izjave o sporazumnom raskidu cesije koju su parnične stranke sklopile 4. siječnja 2016. i ovjerile kod javnog bilježnika 14. lipnja 2016. (ovjeren tužiteljev potpis) ne proizlazi da se tom izjavom tuženik obvezao tužitelju isplatiti iznos od 20.000,00 kuna najkasnije do kraja listopada 2017. jer da će se u protivnom navedena izjava smatrati raskinutom po samom zakonu, a ponovno bi pravni učinak dobila cesija OV-4128/2015. Sud stoga ne prihvaća kao vjerodostojan tužiteljev navod da bi stranke ugovorile obvezu po kojoj bi tuženik bio dužan tužitelju do kraja listopada 2017. isplatiti iznos od 20.000,00 kuna s pravnim posljedicama koje je tužitelj naveo jer je tuženik osporio takav tužiteljev navod, a tužiteljevi navodi ne proizlaze kao dokazani iz sadržaja Izjave o sporazumnom raskidu cesije od 4. siječnja 2016. Iz navedenih razloga sud nije izvodio dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke jer je pravno odlučne činjenice utvrdio na temelju sadržaja Izjave od 4. siječnja 2016. Sud nije izveo ni dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka B. S. jer je tužitelj odustao od tog dokaznog prijedloga na ročištu od 12. ožujka 2024. Kao nepotrebne sud nije izveo dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka M. P. na okolnost pregovora i sklapanja pravnih poslova od 3. studenog 2017., kao ni dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka V. G., I. V., B. Š. i N. T. na okolnost kupnje kuće tijekom 2020., jer činjenice o kojima su predloženi svjedoci trebali iskazivati nisu pravno odlučne za rješenje ovog spora, a iz istog razloga sud nije radi uvida pribavljao spise ovog suda poslovni broj P-19/2015 i P-15/2016.

11. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud utvrđuje da je tužitelj nije dokazao da bi se tuženik Izjavom od 4. siječnja 2016. obvezao tužitelju isplatiti iznos od 20.000,00 kuna najkasnije do kraja listopada 2017. jer da će se u protivnom navedena izjava smatrati raskinutom po samom zakonu, a ponovno bi pravni učinak dobila cesija OV-4128/2015. Tužitelj nije dokazao niti postojanje pretpostavki za raskid ugovora po samom zakonu propisan odredbom čl. 361. st. 1. i čl. 362. st. 3. ZOO-a. Slijedom toga, tužbeni je zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I izreke presude.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu i dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

13. Visina tuženikovih parničnih troškova odmjerena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: OT), vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.066,13 EUR-a koja je utvrđena na ročištu od 12. ožujka 2024. i tužiteljevom zahtjevu.

13.1. Tuženikov parnični trošak sastoji se od troška sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a i sastavljanja obrazloženog podneska od 10. veljače 2023. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8.1. OT) i troška PDV-a u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 46. OT), što ukupno iznosi 500,00 EUR-a, slijedom čega je za taj iznos prihvaćen zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima sukladno čl. 29. st. 2. ZOO. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u točki II izreke presude.

Đurđevac, 26. travnja 2024.

Sudac

Siniša Rajnović  v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

1. S. I., P.

2. Odvjetnica N. C., Z.