Poslovni broj: Usž-102/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježana Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. M. iz B. B., zastupane po opunomoćenici S. P., odvjetnici u O., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Z., radi prava na doplatak za pomoć i njegu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-747/2022-22 od 16. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-747/2022-22 od 16. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-747/2022-22 od 16. listopada 2023. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-07/21-01/1216, URBROJ: 524-11-02/6-22-4 od 13. svibnja 2022. (točka I. izreke) te za poništenje rješenja Centra za socijalnu skrb O., KLASA: UP/I-551-07/21-01/270, URBROJ: 2158-017- 03/14-21-6 od 10. svibnja 2021. (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb O., KLASA: UP/I-551-07/21-01/270, URBROJ: 2158-017-03/14-21-6 od 10. svibnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice radi priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu, uz obrazloženje da je Nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s
invaliditetom, Područni ured O. od 23. travnja 2021., utvrđeno da kod tužiteljice postoji prijeka potreba privremene pomoći i njege u smanjenom opsegu, ali s obzirom da mjesečni prihod imenovane prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ br. 157/2013, 52/2014, 99/2015, 52/2016, 16/2017, 130/2017,98/2019, 64/2020, 133/2020, 138/2020, 18/2022 – dalje: Zakon o socijalnoj skrbi/13), nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.
3. Tužiteljica pobija presudu zbog svih razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), napose zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je nalaz i mišljenje vještaka u sporu dan bez neposrednog pregleda, a zbog visokih troškova koje bi ona imala dolazeći na pregled u Z. U tom smislu i zbog tih razloga je i predložila provođenje dokaza vještačenjem po vještaku specijalisti neurologu, koji dokazni prijedlog je sud odbio, zbog čega je i činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. Predlaže usvajanje žalbe. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je postupak prije donošenja pobijane presude proveo prema odredbama ZUS-a te je presudu obrazložio u cijelosti sukladno odredbi članka 60. stavka 4. navedenog Zakona i odgovorio na prigovore tužiteljice iz tužbe.
7. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke te činjenice koje je sam utvrđivao u skladu s ovlaštenjem iz članka 33. stavka 2. ZUS-a, utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela donesena na temelju pravilno provedenog upravnog postupka te potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku i sporu te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
8. Naime, i ovaj Sud je stava da nije bilo osnove da se tužiteljici prizna predmetno pravo. Prema činjenicama utvrđenim provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. M. Z., spec. medicine rada, kod tužiteljice postoji više vrsta oštećenja (osjetilno i tjelesno oštećenje), te postoji teži invaliditet, ali ne postoji teški invaliditet, jer prilikom uspostavljanja komunikacije nema potpune nemogućnosti korištenja govora, znakovnog jezika ili ostalih sustava komunikacije, pa ne postoji potreba stalne pomoći i njege za sve aktivnosti svakodnevnog života. Kako je u upravnom postupku utvrđeno da tužiteljica, kod koje postoji prijeka potreba privremene pomoći i njege u smanjenom opsegu, s obzirom na mjesečni prihod koji prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi/13, ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu propisane odredbom članka 57. stavka 1. i 2. Zakona o socijalnoj skrbi/13, u sporu je utvrđivano ispunjava li tužiteljica pretpostavke propisane člankom 60. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi/13 za priznavanje predmetnog prava neovisno o uvjetima iz članka 57. stavak 2. Zakona o socijalnoj skrbi/13.
9. Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje pribavljen u upravnom sporu i prema ocjeni ovoga Suda, potpun je i uvjerljiv te dan u skladu s zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i struke, kao i odredbama propisa na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini, otklanja sve dvojbe na koje tužiteljica ukazuje te su jasno i valjano iznesene sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari. Kako se stalna sudska vještakinja, pozvana da se očituje na potrebu neposrednog pregleda tužiteljice, očitovala da pregledom ne bi bile utvrđene ikakve nove činjenice, no da je voljna tužiteljicu pregledati, te kako je tužiteljica odustala od neposrednog pregleda zbog visokih putnih troškova do mjesta pregleda (Z.), to prvostupanjski Sud nije počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka kada je svoju odluku temeljio na nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje medicinske struke danog u sporu bez neposrednog pregleda tužiteljice. Naime, sudska vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi da iz anamnestičkih podataka iz specijalističkih nalaza priloženih spisu te neurološkog i fizijatrijskog statusa, proizlazi da je tužiteljica samostalno pokretna povremeno uz pomoć ortopedskog pomagala, štake (nalaz fizijatra od 9. ožujka 2021.), da je hod nesiguran, spastično paretičan desnom nogom te da, s obzirom na vrstu oštećenja kod tužiteljice (posljedice oštećenja CNS-a), postoji trajno tjelesno oštećenje - hemipareza kao trajna posljedica oštećenja mozga zbog moždanog udara (nalaz neurologa od 11. studenog 2022.). Nadalje, sudska vještakinja utvrđuje da kod tužiteljice postoji smanjena funkcija dominantne ruke, ali je GMS dobro održana (4/5), pa se ne radi o težoj slabosti dominantne ruke, već o smanjenoj funkciji (umjerenoj slabosti dominantne ruke). Prema Listi težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti sudska vještakinja mišljenja je da kod tužiteljice postoji trajno tjelesno oštećenje zbog posljedice oštećenja CNS-a i da je prema oštećenju funkcionalnih sposobnosti tjelesno oštećenje 2. stupnja; ne postoji više vrsta oštećenja; postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju.; kod tužiteljice prema definicijama iz Pravilnika ne postoji teži invaliditet (definiran kao invaliditet zbog slabosti, otežane pokretljivosti /gubitka donjih ekstremiteta teže pokretna uz pomoć druge osobe ili hodalice/svakodnevnu uporabu invalidskih kolica koja može samostalno pokretati; Smanjena funkcija (teža slabost dominantne ruke, ili umjerena slabost obije ruke), značajnije smanjena pokretljivost ili prirođeni ili stečeni gubitak cijelog gornjeg ekstremiteta; potrebna je pomoć pri transferu)); niti postoji teški invaliditet (definiran kao nesposobnost samostalnog kretanja niti uz ortopedsko pomagalo, nemogućnost transfera; nemogućnost izvođenja bilo koje aktivnosti svakodnevnog života; potpuno ovisan o drugoj osobi u održavanju osobne higijene obavljanju fizioloških potreba te pri hranjenju, svlačenju i oblačenju). Kod tužiteljice postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju te postoji trajna potreba u smanjenom opsegu (III.stupanj, a moguće i II. stupanj) povremene pomoći i njege tj. pomoć pri obavljanju zahtjevnijih aktivnosti svakodnevnog života i kod korištenja zdravstvene zaštite. Zaključno sudska vještakinja navodi da kod tužiteljice ne postoji teži invaliditet ili druga teška trajna promjena u zdravstvenom stanju, prema odredbi članka 60. stavka 1. točke. 1. i 2. Zakona o socijalnoj skrbi/13, sve prema parametrima propisanim Uredbom i to prema Listi težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti koja je sastavni dio Uredbe.
10. Zbog toga, kod ovako utvrđenih činjenica pravilno je utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava ni pretpostavke za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu iz članka 60. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi/13, pa je tužbeni zahtjev osnovano odbijen.
11. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS- a). Upravni sud nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, stoga ih može preispitati te ponovo utvrđivati drugim dokaznim sredstvima. Kad sud sam utvrđuje činjenice, dokaze izvodi prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku, a izvedene dokaze u sudskom postupku neposredno ocjenjuje (članak 33. stavak 5. ZUS-a). U skladu s tim pravilima, svaka stranka je tada dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U predmetnom slučaju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještakinji specijalistici medicine rada koja je u cijelosti odgovorila na zadaću vještačenja, a dani je nalaz mogao činiti valjanu činjeničnu osnovu za sudsku odluku. Stoga, kako je nalazom vještaka pribavljenim u sporu u cijelosti potvrđeno mišljenje vještaka iz upravnog postupka oba stupnja, to što je prvostupanjski Sud odbio provesti dokaz novim medicinskim vještačenjem po vještaku specijalisti neurologu nije proizvoljno i ne predstavlja nerazmjerno ograničenje mogućnosti stranke u sporu da iznosi tvrdnje u prilog svom predmetu (primjerice, odluka Ustavnog suda broj: U-lll-3055/2017 od 19. svibnja 2020., t. 12.), a što bi predstavljalo povredu načela "jednakosti oružja", kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
12. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala i tijekom spora o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.
13. Trebalo je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4.
ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 26. travnja 2024.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić, v.r.