REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Povrv-599/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z.,
O.: …, zastupanog po pun. J. Š. V., odvjetnici u S.,
protiv tuženika K. d.o.o. u stečaju, S., O.:
…, zastupanog po stečajnom upravitelju N. M. iz S., O.: …, a ona zastupana po pun. D. G., odvjetniku u S.,
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 15. ožujka 2024. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 26. travnja 2024. godine,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 6.veljače 2023.godine donijela JB iz S. M.
P. pod brojem Ovrv-32920/22, u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 126,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos od 37,17 eura od 24.veljače 2021.godine do isplate, na iznos od 26,29 eura od 25.2.2021. pa do isplate te na iznos od 62,74 eura teku od 24.3.2021. pa do isplate;
dok se isti ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 139,698 eura sa zakonskim zateznim kamatama po istoj stopi koje teku na iznos od 20,27 eura od 28.travnja 2021.godine do isplate, na iznos od 43,36 eura od 28.travnja 2021.godine do isplate, na iznos od 30,97 eura od 22.svibnja 2021.godine do isplate, na iznos od 12,39 eura od 23.svibnja 2021.godine do isplate, na iznos od 20,54 eura od 26.svibnja 2021.godine do isplate, na iznos od 0,37 eura od 22.listopada 2021.godine do isplate, na iznos od 2,97 eura od 9.studenog 2021.godine do isplate, na iznos od 2,65 eura od 9.studenog 2021.godine do isplate, te se zahtjev u ovom dijelu odbija kao neosnovan;
ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 6.veljače 2023.godine do isplate, jer je o troškovima cjelokupnog postupka trebalo donijeti jedinstvenu odluku.
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
Pred ovim sudom zaprimljen je prijedlog za ovrhu, tužitelj navodi da mu je tuženik dužan iznose po ispostavljenim računima na ime isporuke električne energije, dana 6. veljače 2023. godine doneseno je rješenje o ovrsi JB iz S.
M. P. broj Ovrv-32920/22 kojim je određena predložena ovrha i trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,09 eura. Protiv ovog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor navodeći da nije jasno na koja se potrošna mjesta računi iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja odnose. Svako potrošno mjesto da ima svoju oznaku, numeraciju brojila i adresu na kojoj se nalazi, tuženik da je korisnik više potrošnih mjesta odnosno brojila, iz priložene dokumentacije da nije razvidno odnose li se računi na brojila na potrošnim mjestima u S., Z., na Č. ili u Z..
Opreza radi ističe da je dana 23. veljače 2021. godine izvijestio tužitelja da je na nekretnini u O. G. na otoku Č. došlo do promjene vlasništva te da je
novi vlasnik društvo B. K. koji je ujedno i novi korisnik električne energije na tim mjernim mjestima i priključcima. Stečajna upraviteljica tuženika da je 8 puta izvijestila tužitelja o promjeni vlasništva na nekretnini i pri tome izvršila povrat računa. Dana 27. ožujka 2023. godine doneseno je rješenje ovog suda, SS u T. broj
Ovrv-32920/22 kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi JB u dijelu u kojem je određena ovrha te se ukidaju provedene radnje, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
Svojim podneskom od dana 18. listopada 2023. godine tužitelj dostavlja ispise neplaćenih računa koji sadržavaju podatke tuženika kao dužnika, tužitelj da je dokazao svoje potraživanje. Tužitelj da u svojoj evidenciji ima evidentiranu promjenu kupca odnosno korisnika mjernog mjesta od 2. svibnja 2021. godine na temelju podnesenog zahtjeva za promjenom vlasništva na obračunskom mjernom mjestu, dostavljeni predmetni računi da se odnose na razdoblje prije izvršenja prijepisa odnosno raskida ugovora, počevši od kamate za siječanj 2021. godine pa sve do konačnog računa za električnu energiju koji se odnosi na potrošnju do 2. svibnja 2021. godine.
Tuženik u svom podnesku od 10. studenog 2023. godine navodi da je pravovremeno obavijestio tužitelja kako je rješenjem o dosudi TS u
Splitu broj St-2/2013 od 22. siječnja 2021. godine nekretnina na adresi O. G., (gdje se nalaze obračunska mjesta koja su
obuhvaćena tužbenim zahtjevom) dosuđena kupcu i novom vlasniku. Trgovačkom društvu B. K. d.o.o. te da je od tog trenutka taj novi kupac bio u obvezi podmirivati troškove električne energije za obračunska mjesta koja su navedena u utuženim računima. Unatoč tome tužitelj da je nastavio slati račune tuženiku i za iduće mjesece, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj ... 2021. godine, tuženik da je uredno svaki put vraćao račune i uz popratni dopis tužitelj da je to zaprimio. Navodi da nije njegova odgovornost što je tužitelj tek 2. svibnja 2021. godine evidentirao promjenu kupca odnosno korisnika mjernog mjesta jer je o promjeni vlasništva na obračunskom mjernom mjestu bio pravovremeno obaviješten od strane stečajne upraviteljice tuženika. Navodi da osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i da tužitelj nije dokazao na koji način je utvrdio visinu naknade za mjerna mjesta, iznosi iz računa koji su dostavljeni uz posljednji podnesak tužitelja da ne odgovaraju iznosima računa koji su navedeni u platnom nalogu.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 14. siječnja 2022. godine; računa tužitelja od 31. siječnja 2021. godine, 28. veljače 2021. godine, 31. ožujka 2021. godine, 30. travnja 2021. godine, 30. rujna 2021. godine; dopisa tužitelja stečajnom upravitelju tuženika od 19. listopada 2021. godine; računa tužitelja od 19. listopada 2021. godine; dopisa stečajne upraviteljice tuženika tužitelju od 23. veljače 2021. godine, 21. travnja 2021. godine, 13. srpnja 2021. godine, 27. srpnja 2021. godine, 17. kolovoza 2021. godine, 24. rujna 2021. godine, 15. listopada 2021. godine sa dokazima o slanju istih; rješenja TS u Splitu broj St-2/2013 od 22. siječnja 2021. godine.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika za plaćanje potroška i ostalih troškova isporuke električne energije po ispostavljenim računima za period od siječnja 2021. godine do svibnja 2021. godine te obračunatih kamata. Aktivna legitimacija tužitelja nije sporna, pasivna legitimacija tuženika je sporna, sporna je visina tužbenog zahtjeva.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
Među strankama nije sporno da je tuženik bio potrošač odnosno korisnik ugovorne usluge isporuke električne energije koje mu je za mjerna mjesta na Č. isporučivao upravo tužitelj. Tuženik navodi da je stečajna upraviteljica tuženika uredno, pisanim putem, obavijestila tužitelja kako je došlo do promjene vlasništva predmetnog prostora u postupku pred TS u Splitu te da tuženik kao
pravna osoba više nije vlasnik prostora i da je prestao biti korisnik prostora i usluge tužitelja. Tuženik je spisu priložio rješenje TS u Splitu broj St-2/2013
od 22. siječnja 2021. godine iz kojeg je razvidno da je društvu B. K. d.o.o. Z. dosuđena imovina tuženika kao stečajnog dužnika, anagrafske oznake u O. D., Č.. Radi se o prvostupanjskom rješenju i
iz točke 3. tog rješenja proizlazi da će se predmetna nekretnina predati u posjed društvu B. K. d.o.o. Z. nakon što isti namiri troškove unovčenja koji će naknadno biti određeni rješenjem o namirenju, a u skladu s odredbama Stečajnog zakona. Dakle, to prvostupanjsko rješenje doneseno je 22. siječnja 2021. godine i tužitelj još tada nije obaviješten na pravilan način o promjeni korisnika njegove usluge, prvi dopis stečajne upraviteljice tuženika tužitelju je onaj od 23. veljače 2021. godine i u tom dopisu obavještava se tužitelj o vraćanju računa za siječanj 2021. godine za utrošak električne energije u zgradi na lokaciji O. G., navodi se i da je društvo B. K. d.o.o. u stečajnom
postupku steklo tu nekretninu i da je novi obveznik plaćanja računa po utrošku električne energije. Nakon toga slijede drugi, sadržajem slični, dopisi stečajne upraviteljice tuženika tužitelju, dakle, jasno je da je tužitelj o promjeni korisnika obaviješten prvi put ovim dopisom od 23. veljače 2021. godine, iz potvrde o slanju pošiljke razvidno je da je ovaj dopis upućen tužitelju 24. veljače 2021. godine, dakle, u ovom slučaju vezano za pasivnu legitimaciju tuženika kao korisnika tužiteljeve usluge nije relevantan datum donošenja rješenja TS u Splitu u
stečajnom postupku jer je jasno da tužitelj o tome nije uredno obaviješten, tada, a novi vlasnik nekretnine B. K. d.o.o. Z. u tom trenutku i nije dobio nekretninu u posjed, dakle, nije ni postao posjednik nekretnine niti korisnik tužiteljeve usluge. Kako je tužitelj krajem veljače 2021. godine obaviješten o promjeni korisnika usluge na predmetnim mjernim mjestima na Č., to je prigovor pasivne legitimacije za siječanj i veljaču istaknut od strane tuženika neosnovan, tuženik je u obvezi platiti pruženu uslugu za siječanj i veljaču tužitelju, a nakon toga, od ožujka tuženik više nije u obvezi spram tužitelja jer je uredno od strane stečajne upraviteljice tuženika obaviješten o raskidu ugovorne obveze i novom korisniku na predmetnim mjernim mjestima na Č.. Dakle, za račune ispostavljene za ožujak, travanj i svibanj 2021. godine zahtjev tužitelja nije osnovan jer tuženik za taj period nije pasivno legitimiran, nije bio korisnik usluge tužitelja i tužitelj je to znao, bez obzira kada je u svojoj poslovnoj evidenciji to proveo. Dakle, za navesti je da je prema stavu ovog suda tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos od 198,09 kn po računu za siječanj 2021. godine sa dospijećem od 24. veljače 2021. godine; iznos od 282,88 kn po računu za siječanj 2021. godine sa dospijećem 23. veljače 2021. godine, te iznos od 516,26 kn po računu za veljaču 2021. godine sa dospijećem 23. ožujka 2021. godine, tužitelj po ova tri računa traži iznose od 280,02 kuna (37,17 eura), 198,09 kuna (26,29 eura) i 472,68 kuna (62,74 eura), dakle, po dva računa manji iznos od onog koji je u računu iskazan, pa mu je sud dosudio ove zatražene iznose odnosno ukupno iznos od 126,20 eura i u tom dijelu glavnice valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi. Sve ostalo, daljnji vremenski period po računima ne pripada tužitelju od tuženika, za taj dio valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan, radi se o ukupnom iznosu od 139,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama, odnosno računima od ožujka 2021.godine pa nadalje. Na iznose tri glavnice koji su iskazani u eurima po fiksnom tečaju konverzije tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od dospijeća do isplate temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, pregledom ova tri računa utvrđeno je od strane suda da su računi pravilno ispostavljeni, pravilno strukturirani i da se radi upravo o utvrđenoj visini obveze tuženika kao ugovorne strane za ta tri računa. Dakle, za period siječnja i veljače 2021. godine tužitelj je dokazao i osnov i visinu zahtjeva te je radi navedenog odlučeno kao u izreci. Za ova prva dva mjeseca po tri ispostavljena računa, tuženik kao ugovorna strana dužna je kao sudionik u obveznom odnosu ispuniti svoju obvezu plaćanja električne energije temeljem odredbe čl. 9. ZOO-a, tuženik to nije platio, a dužan je platiti.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Dakle, valjalo je donijeti odluku o troškovima čitavog postupka, odnosno odlučiti kao u tč.II. izreke ove presude, primjenom odredbe čl.154.st.2 i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s obzirom na sve okolnosti slučaja, v.p.s., uspjeh stranaka u sporu po osnovu i visini, trošak koji je bio potreban za vođenje postupka, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
U Splitu, 26. travnja 2024. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
