Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2789/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu ovoga suda, Vesni Kuzmičić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. P. d.o.o., OIB: ..., iz S. B., zastupan po djelatniku A. Č., dipl. iur., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-243/2020-11 od 24. listopada 2023., dana 26. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-243/2020-11 od 24. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. Ž. iz Z., poslovni broj Ovrv-73/2020 od 20. studenog 2020., kojim se nalaže tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: ..., da tužitelju B. P. d.o.o., OIB: ..., iz S. B., da u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 583,87 eur/ 4.399,14 kn1 (slovima: petstoosamdesettrieuraiosamdesetsedamcenti/ četiritisućetristodevedesetdevet kuna i četrnaeset lipa) za glavnicu sukladno priloženoj vjerodostojnoj ispravi sa zakonskim zateznim kamatama, od 16. listopada 2019. pa do isplate.
II. Nalaže se tuženici da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 63,84 eur/ 481,000 kn, kn u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tužena, te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim razlozima, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Na žalbu tužene odgovorio je tužitelj, porekao je žalbene navode te predložio odbijanje žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s osnove naknade za isporučenu toplinsku energiju, za stan u vlasništvu tuženice, a koji se nalazi u S. B., ..., za razdoblje od veljače 2020. do rujna 2020.
6. S obzirom na predmet tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju radi se o postupku u sporovima male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. u svezi članka 457. ZPP- a.
7. Po provedenom postupku, sud prvog stupnja utvrđuje da je postupak u ovoj pravnoj stvari iniciran podnošenjem ovršnog prijedloga ovrhovoditelja, sada tužitelja, javnom bilježniku temeljem vjerodostojne isprave – računa, koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenice (sada tuženice) pod poslovnim brojem Ovrv-73/2020 od 20. studenog 2020., a protiv kojeg je rješenja tuženica podnijela prigovor osporavajući aktivnu i pasivnu legitimaciju, kao i visinu tražbine tužitelja, posebno ističući prigovor zastare povodom kojeg prigovora je prvostupanjski sud rješenjem od 18. prosinca 2020. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
8. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je predmetni stan u utuženom razdoblju koristila D. K., kao najmoprimac, temeljem Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom sklopljenog s tuženom 4. svibnja 2018., a sporno je u ovoj fazi postupka, tko je obveznik plaćanja utroška toplinske energije, odnosno je li to stvarna korisnica stana D. K. kao najmoprimac, ili tuženica kao vlasnica istog. 9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je izvršio uvid u predmetni Ugovor o najmu stana, te utvrdio da je navedeni Ugovor sklopljen upravo u odnosu na stan u S. B., Naselje ..., 1. kat površine 60,33 m[2] , a da je prema sadržaju istog utvrđeno kako najmoprimac pored najamnine, je u obvezi plaćati sve druge troškove vezane uz korištenje stana i zajedničkih dijelova i uređaja u zgradi, prema računima ispostavljenim od nadležnih službi.
10. Po stajalištu prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju potrebno je primijeniti odredbu članka 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), kojom odredbom je propisano da je suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određeno posebnog dijela nekretnine, dužan snositi troškove svoga posebnog dijela ako što drugo nije zakonom određeno, a ako je obveznik plaćanja komunalnih usluga koje su povezane sa upotrebom posebnog dijela nekretnine neka druga osoba, onda je ona u obvezi plaćati, a suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze, kao i odredba članka 88. stavak 10. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom ("Narodne novine", broj 129/06, dalje: Opći uvjeti), kojom je propisano da je obveznik plaćanja računa vlasnik nekretnine, a uz vlasnika i korisnik, kada je korisnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika, pod uvjetom da se s tim složio distributer. 11. S obzirom na izneseno, po stajalištu prvostupanjskog suda, tužena kao vlasnica predmetnog stana, neovisno o tome je li se najmoprimac D. K. obvezala tužitelju plaćati utužene račune, je u obvezi plaćati troškove koji nastaju s redovnim korištenjem predmetnog stana radi čega je odbio prigovor promašene pasivne legitimacije i temeljem odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), te u svezi s člankom 451. stavak 3. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke.
12. Naime, na okolnost osnovane sumnje tužbenog zahtjeva sud je pregledom dostavljenih računa utvrdio da isti predstavljaju relevantan dokaz na okolnosti visine tužbenog zahtjeva, obzirom da su svi računi izdani od strane pravne osobe koja pruža komunalnu uslugu isporuke toplinske energije za predmetno mjesto potrošnje s tim da su svi računi napravljeni temeljem očitanja potrošnje uz navođenje svih drugih elemenata za utvrđivanje visine obveze koja je nastala u pojedinom vremenskom razdoblju za predmetni stan.
13. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
14. Gore navedene činjenična utvrđenja, odnosno pravne zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud. Nadalje, suprotno žalbenim prigovorima sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se pobijana presuda može ispitati obrazloženje presude nije nepotpuno i nerazumljivo i iz iste proizlazi osnovanost pobijane odluke, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije odlučio o dijelu zahtjeva o kojem je već prije pravomoćno presuđeno u odlukama Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1911/2020-15 od 20. rujna 2021. i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 272/2022-2 od 18. kolovoza 2022. jer u istim odlukama je suđeno za drugo razdoblje, a pitanje kamata na koje upire žaliteljica je određeno sukladno priloženim računima, u smislu odredbe članka 29. ZOO-a.
15. U odnosu na ostale žalbene prigovore odgovoriti je da je uvidom u Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom do 4. svibnja 2018. nedvojbeno utvrđeno da je člankom 7. ugovoreno da će najmoprimac, pored najamnine, plaćati sve druge troškove vezane uz korištenje stana i zajedničkih dijelova i uređaja u zgradi, prema računima ispostavljenim od nadležnih službi. Međutim, utuženi računi koje je tužitelj priložio u spis glase na Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske (K.), pa se iz navedenog ne može sa sigurnošću zaključiti da se tužitelj kao distributer toplinske energije suglasio s prijenosom obveze plaćanja usluge za toplinsku energiju na korisnicu predmetnog stana – D. K., jer tužitelj u tom slučaju ne bi evidentirao tuženicu kao obveznicu plaćanja u svojim evidencijama i ispostavljao račune za istu.
16. Stoga, a kako je prvostupanjski sud utvrdio visinu tražbine tužitelja na temelju priloženih računa, a radi se o činjeničnom utvrđenju koje ovaj sud u predmetu o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 467. ZPP-a, nije ovlašten razmatrati, te kako je pravilno, iz gore navedenih razloga odbijen prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije istaknut po žaliteljici, pravilno je primijenjeno materijalno pravo te je sud obvezao tuženicu na platež utuženog iznosa. Naime, to što je tužitelj u tuženim računima, osim ovršenice (sada tuženice) dodao i Ministarstvo unutarnjih poslova, nije i ne može utjecati na pasivnu legitimaciju tuženice jer navedeno ministarstvo nema pravnu osobnost.
17. Ni ostalim žalbenim navodima ničim nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.
18. Radi svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu, te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u svezi sa člankom 457. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu kao i odluku o troškovima postupka.
U Splitu 26. travnja 2024.
Sutkinja:
Vesna Kuzmičić, v. r.
