Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-271/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DG zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavak 2. u svezi stavka 1. i člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog DG, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj K-25/2021. od 15. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog DG kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-25/2021. od 15. travnja 2022. optuženi DG proglašen je krivim zbog dva kaznena djela i to pokušaja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. u svezi s člankom 153. stavak 2. u svezi stavka 1. i člankom 34. KZ/11., te kaznenog djela protiv osobne slobode prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkom 1. izreke pobijane presude, te su mu na temelju članka 51. KZ/11. utvrđene sljedeće kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. u svezi s člankom 153. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 34. KZ/11., a na temelju članka 154. stavak 2. u svezi članka 34. stavak 2. KZ/11. te članka 48. stavak 2. u svezi članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11., a na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je optuženi DG na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca te mu je na temelju članka 57. stavak 1. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti 9 (devet) mjeseci kazne zatvora, a drugi dio kazne od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci zatvora neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počni novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja počinjenja teče od izdržane kazne.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom DG se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 19. listopada 2021. pa do 2. veljače 2022.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), optuženik se obvezuje nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. koji se odnosi na trošak provedenog vještačenja po sudskom vještaku dr. Nenadu Horvatu u iznosu od 1.960,80 kuna te putne troškove svjedoka u ukupnom iznosu od 102,00 kune odnosno ukupno s navedenog osnova 2.062,80 kuna, podmiriti paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna kao i nagradu i nužne izdatke branitelja koji je bio postavljen optuženiku po službenoj dužnosti, te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenice, o čemu će se donijeti posebno rješenje na temelju odredbe članka 148. stavak 4. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi DG po braniteljici Vlatki Ostrognaj, odvjetnici iz Varaždina i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni (pogrešno navedeno u kaznenoj sankciji). Predlaže da se prihvati žalba optuženika i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda te optuženoga oslobodi od optužbe u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik i predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a to iz razloga jer je obrazloženje pobijane presude u cijelosti nejasno i nedorečeno te da su razlozi koji se navode u obrazloženju kontradiktorni sami sebi i izreci presude kao i da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje je iznio optuženik u svojoj obrani, a bitni su za donošenje odluke te da se citira iskaz žrtve iako su pojedini dijelovi iskaza potpuno izvučeni iz konteksta. Navedenim upire na bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

7. Suprotno žalbenim navodima, u pogledu odlučnih činjenica prvostupanjski sud je označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude. U pobijanoj presudi nema proturječnosti između izreke i obrazloženja niti su izneseni razlozi međusobno proturječni. Isto tako prvostupanjski sud je naveo na temelju kojih dokaza proizlazi zaključak da je optuženik počinio kaznena djela navedena u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. To što sud u odnosu na pojedina utvrđenja ne prihvaća ocjenu dokaza kako to sugerira žalitelj, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

8. Nije u pravu optuženik kad se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ističe da je optuženik dobrovoljno odustao od počinjenja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. u svezi s člankom 153. stavak 2. KZ/11., odnosno dobrovoljno je prekinuo započeto počinjenje kaznenog djela, pa da ga je prvostupanjski sud bio dužan osloboditi, a posebno uzimajući u obzir da ga je žrtva prijavila za kazneno djelo nasilja u obitelji, a ne za pokušaj silovanja.

8.1. Naime, u pogledu dobrovoljnog odustanka na strani optuženika, u odnosu na pokušaj teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. u svezi sa člankom 153. stavak 2. u svezi stavka 1. i člankom 34. KZ/11. prvostupanjski sud je dao valjano obrazloženje pod točkom 5.5. pobijane presude navodeći da je za primjenu instituta dobrovoljnog odustanka po članku 35. KZ/11. nužno da kod počinitelja postoji svijest da je prema svim okolnostima radnju mogao dovršiti. Međutim, po stavu prvostupanjskog suda koje indicira sa mišljenjem žrtve optuženik je bio svjestan da zbog pruženog otpora žrtve neće moći izvršiti spolni odnos pa je navedeno uz okolnost da mu je žrtva obećala da će pristati na sve optuženika dovela do odluke da prestane s nasrtajem te otiđe po vodu. Ovakvo obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa stoga u konkretnom slučaju nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju se upire u žalbi. Od značaja nije ni činjenica za koje kazneno djelo je žrtva prijavila optuženika, jer ista ne mora znati obilježja pojedinih kaznenih djela.

9. Suprotno žalbenim navodima optuženika činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i na ocijeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su i zakoniti pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.

10. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je ocijenio iskaze žrtve JG kao vjerodostojan jer je potkrijepljen iskazima svjedoka IG i GG čije iskaze je prvostupanjski sud također ocijenio vjerodostojnima, a unatoč činjenici da se ne radi o očevicima samog čina pokušaja silovanja jer su iskazivali u prilog utvrđenja suda da je žrtva iskazivala istinito. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud obrazložio da unatoč činjenici da su navedeni svjedoci u dobrim odnosima sa žrtvom ne iskazuju tendenciozno, a da se njihovi iskazi nadopunjuju s iskazom žrtve što govori u prilog tvrdnje da se obrana optuženika ne može smatrati istinitom. Navedeno je ispravno obrazložio prvostupanjski sud pod točkom 5.7. pobijane presude, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.1. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da je žrtva slanjem sms poruke sadržaja "zovite policiju", cijeli događaj dogovorila, odnosno izazvala, a niti iz spisa proizlaze tvrdnje navedene u žalbi da je žrtva upravo prijavljivanjem kaznenog djela pronašla način kako bi optuženika natjerala da napusti kuću. Suprotno žalbenim navodima upravo iz iskaza žrtve proizlazi da joj je optuženik prijetio jer joj je govorio da će je ubiti, dignuti kuću u zrak, da će ubiti i sebe. Nakon dolaska policije kad mu je rekla da se sve to nije trebalo dogoditi i da su se mogli dogovoriti on joj je uzvratio da će za par dana izaći van te da će onda ona vidjeti svoje. Osim toga ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 5.10. obrazloženja pobijane presude naveo sve činjenice koje se odnose na kazneno djelo prijetnje koje je počinio optuženik, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U pogledu ozljeda izjasnio se ČG koji je naveo da mu je žrtva rekla kako su se ona i optuženik hrvali i drapali, ali da nema nikakve ozljede jer da je dobro obučena iako da je on na žrtvi vidio jednu ogrebotinu na unutrašnjoj strani ruke, ispod dlana. Žrtva nije pristala na pregled liječnika jer zapravo za to nije bilo ni razloga. Nadalje, u pogledu istaknutog navoda u žalbi da je važan i razlog koji zbog kojeg je žrtva dovedena u stresnu situaciju, a to da nije bilo zbog inkriminiranih radnji optuženika, jer je do napadaja panike kod žrtve došlo iz razloga kada ju je optuženik suočio sa saznanjem da ona ima izvanbračnu aferu, za istaknuti je da je tom pogledu prvostupanjski sud proveo sudsko- medicinsko vještačenje po sudskom vještaku, psihijatru dr. Nenadu Horvatu. Isti se decidirano izjasnio u pogledu paničnog poremećaja te miješane anksioznosti i depresivnog poremećaja te naveo kada su navedeni poremećaji aktivni kao i na sve druge okolnosti. Naveo je da ni jedna od uspostavljenih dijagnoza nema kvalitetu duševne bolesti i za sobom ne povlače duševno rastrojstvo te oboljeloj osobi ne iskrivljuje sliku stvarnosti do neprepoznatljivosti. Također se izjasnio da navedeni poremećaji, kad su aktivni, na pacijenta utječu svakodnevno i stalno, ne samo u stresnim situacijama, te da se unutar konkretne sporne situacije može govoriti o paničnom poremećaju koji se manifestira u paničnom napadu koji je uzrokovao vanjski stres, koji se između ostalog ogleda i osjećajem gušenja, nedostatka zraka i slično, a za što je sve prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje pod točkom 5.8. pobijane presude koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Osim toga navod istaknut u žalbi o izvanbračnoj aferi žrtve to ne proizlazi ni iz iskaza okrivljenika, kao ni iz iskaza žrtve, jer u ni jednom kontekstu nije spomenuta osoba s kojom bi žrtva bila u izvanbračnoj vezi.

11. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da je optuženik počinio kaznena djela na način kako je i to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje na koje se upućuje žalitelj.

12. Žaleći se na kaznu (pogrešno navedeno kaznenu sankciju) optuženik predlaže blaže kažnjavanje. Međutim, za istaknuti je da odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povredu kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnostima u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnostima u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

13. Prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti cijenio da je teško kazneno djelo protiv spolne slobode ostalo u pokušaju što je valorizirao kroz blaže kažnjavanje, isto tako i sila koju je primijenio optuženik prema žrtvi nije bila ekstremnog intenziteta te žrtva osim crvenila te bolova na rukama, koje je očito bila posljedica pružanja otpora nije pretrpjela drugih ozljeda. To što je optuženik otišao žrtvi po vodu kako bi se smirila vezano uz napad panike prvostupanjski sud ispravno ne sagledava u kontekstu dobrovoljnog odustanka već kao okolnost koja ukazuje na to da optuženik žrtvi ne želi zlo. Također je optuženiku kao olakotna okolnost ispravno cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otegotnih okolnosti na strani optuženika prvostupanjski sud nije našao. Stoga je prvostupanjski sud ispravno utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako od kaznenih djela te je potom optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca pa mu je na temelju članka 57. stavak 1. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti devet mjeseci kazne zatvora, a drugi dio od jedne godine i pet mjeseci zatvora se neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo time da vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne. Takvu kaznu prvostupanjski sud je izrekao ocjenjujući počiniteljevu ličnost i počinjenje kaznenih djela u ukupnosti, pa upravo sve navedeno, a u nedostatku žalbe državnog odvjetnika opravdava po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora kao i izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.

13.1. Stoga je i ovaj drugostupanjski sud ocijenio da će se ovako izrečenom kaznom izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te takvom kaznom utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te ispuniti zahtjev generalne i specijalne prevencije.

14. Kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 482. ZKP/08. donesena odluka kao u izreci.

U Zagrebu 25. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić