Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni br. 24 P-409/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja Filozofski fakultet u Osijeku, L. Jagera 9, OIB: 58868871646, kojeg zastupa punomoćnik Velimir Slovaček, odvjetnik u Osijeku, Biljska cesta 66, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi predaje stana, na ročištu za objavu presude 25. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane, sa sjedištem u Zagrebu, OIB: 52634238587, da preda predmetni stan u vlasništvo slobodan od svih osoba i stvari i to stan koji se nalazi u kući br. 1, Jaegerov prolaz, u Osijeku, koja je izgrađena na k.č.br. 5468, ukupne površine 142 m2, stan broj 9, na četvrtom katu, sastojećeg od tri sobe, kuhinje, ostave, predsoblja i kupaonice, ukupne površine 65,23 m2, suvlasnički dio: 1356/10000, etažno vlasništvo (E-9), koji se sada vodi kao vlasništvo Svjetlane Peći, sve upisano u z. k. uložak br. 21781, za k.o. Osijek, tužitelj, sada Filozofski fakultet Osijek, sa sjedištem u Osijeku, L. Jaegera br. 9., OIB: 58868871646, kao i naknaditi tužitelju trošak ovog postupka sa pripadajućim kamatama koje teku od presuđenja, pa do isplate, sve u roku od osam dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.060,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 4524/2019- 2 od 25. listopada 2023. pod točkom I. prihvaćena je revizija tužitelja i točkom II. ukinuta su rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 5213/2018-2 od 19. studenog 2018., kao i Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-239/2017-22 od 17. travnja 2018. te se u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Pod točkom II. istog rješenja, odbacuje se revizija tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5213/2018-2 od 19. studenog 2018. (t. I.), kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-239/2017-20 od 13. travnja 2018. te pod točkom III. rješenja, ostavlja se prvostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizije.

2. Naime, Trgovački sud u Osijeku je Rješenjem poslovnog broja P-239/2017-20 od 13. travnja 2018. odbio prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje kao neosnovan, dok je Rješenjem poslovnog broja P-239/2017-22 od 17. travnja 2018., odbacio tužbu te naložio tužitelju da tuženiku podmiri trošak postupka. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-5213/2018-2 od 19. studenog 2018., odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđena su oba rješenja suda prvog stupnja.

3. Tužitelj se 7. listopada 2016., u smislu odredbe čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZPP), obratio prijedlogom nadležnom Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku (dalje: ŽDO) u kojem postavlja zahtjev za povrat stana koji se nalazi u Osijeku na adresi Jaegerov prolaz br. 1 i to stan br. 9 ukupne površine 65,23 m2, uz eventualno kumulirani zahtjev, ukoliko nije moguće ovaj vratiti, dodijeliti drugi stan u vlasništvo (slične površine i na sličnoj lokaciji, sličnih karakteristika). ŽDO u Osijeku je dopisom od 17. listopada 2016., otklonilo mogućnost za mirno rješenje spora.

4. U tužbi od 26. svibnja 2017., tužitelj navodi da je bio vlasnik stana u Osijeku, na adresi Jaegerov prolaz 1 i to stana broj 9 ukupne površine 65,23 m2. Navodi da je Ministarstvo obrane 2. svibnja 1994. tražilo od tužitelja da predmetni stan dodijeli na jednokratno raspolaganje tuženiku radi rješenja stambenog pitanja djelatnika. Tužitelj, tada Pedagoški fakultet u Osijeku se na prijedlog očitovao navodeći da je spreman udovoljiti tom zahtjevu pod uvjetom da ovdje tuženik iz svog stambenog fonda na jednokratno raspolaganje dodijeli u zamjenu stan ovdje tužitelju. Nakon toga, Župan Osječko-baranjske županije je u svom dopisu tužitelju od 12. svibnja 1994. naveo da će za slučaj pozitivnog rješavanja ovog pitanja i Županija pomoći u dodjeli drugog odgovarajućeg stana radi rješavanja problema sveučilišnih profesora. Tužitelj se 14. listopada 2014., nakon predaje stana na jednokratno korištenje, obratio tuženiku i zatražio povrat stana ili dodjelu drugog u vlasništvo. Tuženik je potom odgovorio da ne prihvaća prijedlog za povrat predmetnog stana jer nije upisan u njegovoj evidenciji i da nije bio ugovorna strana u stambenom zbrinjavanju Josipa Pećija, tada zaposlenog u Ministarstvu obrane. Isto tako otklanja mogućnost dodjele drugog odgovarajućeg stana jer tvrde da nisu u nikakvoj obvezi prema ovdje tužitelju. Slijedom navedenog, tužitelj traži da tuženik isplati tužitelju 560.000,00 kn na ime vrijednosti stana kojeg nije moguće predati, zajedno s kamatama.

5. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara nedostatku objektivnog identiteta tužbenog zahtjeva i zahtjeva istaknutog u zahtjevu za mirno rješenje spora. Osim toga, zahtjev tužitelja smatra neosnovanim jer tužitelj izričito ne navodi pravnu osnovu svog zahtjeva, a tuženik ne smatra da ima mjesta primjeni odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ili primjenu članka 262. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je iz zemljišnih knjiga razvidno da je tužitelj bio upisan kao hipotekarni vjerovnik te da se osnovano može smatrati da je prodao stan nositelju stanarskog prava i na taj način konzumirao svoja stvarna prava na predmetnom stanu. U odnosu na dopis Župana, tuženik ističe da je riječ o obećanju radnje treće osobe u smislu odredbe 153. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima te da u tom smislu ne postoji nikakva obveza tuženika.

6. Nakon primitka ovog podneska, a prije održavanja pripremnih ročišta, tužitelj mijenja tužbeni zahtjev na način da ponovno zahtjeva povrat stvari – stana i tome zahtjevu dodaje kao alternaciju ili ponudu prema kojoj se tuženik može osloboditi obveze povrata stvari na način da isplati novčani iznos vrijednosti te stvari. Međutim, sud do donošenja rješenja o reviziji nije bio odlučio o ovoj preinaci tužbe, a tuženik je nastavio raspravljati o zahtjevu stranke i o stvarnopravnom zahtjevu. Sud je nakon toga odbacio tužbu zbog nepostojanja objektivnog identiteta zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP.

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svom rješenju poslovni broj: Rev 4524/2019-2 od 25. listopada 2023. navodi da se u postupanju suda prvog stupnja ostvarila bitna povreda postupka propuštanjem donošenja odluke u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a, koja je naknadno dovela i do pogrešne primjene odredbe čl. 186.a ZPP-a, odnosno do nezakonitog odbacivanja tužbe. Također je istaknuto i da će, u ponovljenom postupku, sud donijeti formalnu odluku o preinaci tužbe prema podnesku tužitelja od 25. rujna 2017., a nakon toga nastaviti raspravljanje o meritumu stvari.

8. Pripremno ročište se održalo iznova 8. veljače 2024., a budući da se drži pred sudom u izmijenjenom sastavu. Kako su stranke bile suglasne da se ponovo ne provode dokazi, čitali su se zapisnici o izvođenju tih dokaza. Stranke iskazuju da su zainteresirane za mogućnost sklapanja nagodbe te mole sud kratki rok radi razmatranja te mogućnosti.

9. Punomoćnik tužitelja izjavljuje da ostaje kod tužbe i preinake tužbenog zahtjeva te dodaje da konverzijom iznos u tužbenom zahtjevu sada glasi na 74.324,77 eura. Predlaže da se provede novo vještačenje po istom vještaku te na iste okolnosti obzirom na protek vremena i promjenu vrijednosti nekretnina. Punomoćnik tuženika izjavljuje da ostaje kod odgovora na tužbu. Predaje u spis izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu i ugovor o kupovini stana između Pedagoškog fakulteta i Josipa Peći.

10. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 25. rujna 2017., a u skladu s uputom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz rješenja poslovni broj: Rev 4524/2019-2 od 25. listopada 2023. Naime, Vrhovni sud navodi: „Imajući u vidu cjelokupna procesna zbivanja u ovome sporu, te s obzirom na sve izneseno, po ocjeni ovoga suda, nema opravdanja za propust suda da rješenjem dopusti preinaku tužbe prema podnesku od 25. rujna 2017., nakon čega više ne bi postojala ni procesna smetnja iz čl. 196.a ZPP za nastavak raspravljanja o meritumu stvari. Pritom, ovaj sud smatra korisnim uputiti kako i Europski sud za ljudska prava, zauzima shvaćanje (u predmetu Omerović protiv Hrvatske, Zahtjev br. 22980/09) prema kojemu je potrebno izbjeći situaciju kad postupovna pravila prestaju služiti ciljevima pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava te postanu jedna vrsta prepreke stranci u parnici da njezin zahtjev nadležni sud razmotri u meritumu.“

11. Obzirom da su stranke zatražile kratak rok zbog mogućnosti sklapanja nagodbe, sud je odgodio ročište, no kako do sporazuma među strankama nije došlo, na ročištu od 12. ožujka 2024. sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za ponavljanjem građevinskog vještačenja na okolnosti vrijednosti predmetnog stana, između ostalog i jer je Vrhovni sud u gore navedenom rješenju istaknuo da je provođenje vještačenja na tu okolnost suvišno.

12. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Prijedlog mirnog rješenja spora (list 6-8 i 23-25), odgovor Županijskog državnog odvjetništva (list 9-10 i 26-27), dopis Ministarstva obrane (list 11 i 28), dopis Filozofskog fakulteta (list 12 i 29), dopis Pedagoškog fakulteta (list 13 i 30), povjeravanje prodaje stana (list 14 i 31), dopis Župana Osječko-baranjske županije (list 15 i 19), dopis Pedagoškog fakulteta od 5. svibnja 1994. (list 16 i 20), dopis Ministarstva obrane od 2. svibnja 1994. (list 17 i 21), potvrda Fonda za promet, stambeno i komunalno gospodarstvo Općine Osijek (list 18 i 22), Kupoprodajni ugovor i izvadak iz zemljišnih knjiga.

13. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. Nije sporno da je tužitelj bio vlasnik stana u Osijeku, na adresi Jaegerov prolaz 1 i to stana broj 9 ukupne površine 65,23 m2. Nesporno je i da je 2. svibnja 1994. načelnik Uprave za obranu Ministarstva obrane dopisom predložio tužitelju da donese odluku kojom će predmetni stan dati na jednokratno raspolaganje tuženiku radi rješenja stambenog pitanja djelatnika. Tužitelj, tada Pedagoški fakultet u Osijeku se na prijedlog očitovao navodeći da je spreman udovoljiti tom zahtjevu pod uvjetom da ovdje tuženik iz svog stambenog fonda na jednokratno raspolaganje dodijeli u zamjenu stan ovdje tužitelju. Tužitelj je, nakon predaje stana na jednokratno korištenje, 27. listopada 1994. sklopio ugovor s Josipom Peći o kupoprodaji predmetnog stana.

15. Međutim, ne proizlazi da se tuženik u bilo kojem trenutku obvezao da će uzvratiti bilo kojom protučinidbom tužitelju.

16. Činjenica da je Župan Osječko-baranjske županije Branimir Glavaš u dopisu tužitelju od 12. svibnja 1994. naveo da će za slučaj pozitivnog rješavanja stambenog problema načelnika Uprave za obranu, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske posredovanjem Županijskog poglavarstva obeštetiti tužitelja dodjelom drugog odgovarajućeg stana radi rješavanja problema sveučilišnih profesora, nije od nikakvog utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, sukladno odredbi članka 153. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994 i 111/1993) tuženika ne obvezuje ugovorni odnos u kojem nije ugovorna strana. Prema navedenoj odredbi, obećanje učinjeno drugom da će treći nešto učiniti ili propustiti, trećeg ne obvezuje, a obećavatelj odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što se treći neće obvezati ili izvršiti ili propustiti određenu radnju. Obećavatelj neće odgovarati ako je drugom obećao da će se samo zauzeti kod trećeg da se ovaj obveže da nešto učini ili propusti, a u tome nije uspio i pored svega potrebnog zalaganja. Dakle, iz dokaza priloženih spisu, kao i iz navoda svih strana u postupku ne proizlazi da se tuženik obvezao ispuniti bilo kakvu protučinidbu, a niti je bio stranom kupoprodajnog ugovornog odnosa u vezi predmetnog stana.

17. Nadalje, iako tužitelj ne ukazuje na takav pravni osnov svog zahtjeva, napominje se da osnovano tuženik ističe da tužbeni zahtjev nije utemeljen niti na odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj 66/2019 i 155/2023), prema kojoj štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska, a budući da sud tijekom postupka ne nalazi elemenata nezakonitosti ili nepravilnog obavljanja poslova tuženika u ovoj pravnoj stvari.

18. Osim toga, tuženik nikako ne može vratiti tužitelju predmetni stan u vlasništvo, a kako se navodi u tužbenom zahtjevu, jer ne samo da je stan sada vlasništvo fizičke osobe Svjetlane Peći, nego tuženik nikad nije imao niti posjed niti pravo vlasništva niti bilo koje drugo stvarno pravo na predmetnom stanu. Stoga je tužbeni zahtjev neosnovan.

19. Sud nije odlučivao o drugom dijelu tužbenog zahtjeva, prema kojem se „tuženik može osloboditi naprijed opisane činidbe na način da ispuni slijedeću činidbu: Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za MInistarstvo obrane, sa sjedištem u Zagrebu, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju Filozofski fakultet Osijek, sa sjedištem u Osijeku, L. Jaegera br. 9., OIB: 58868871646, iznos od 560.000,00 kuna / 74.324,77 eura, na ime vrijednosti stana kojeg nije moguće predati, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem pologodištu uvećano za pet postotnih poena određen čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, kao i naknaditi tužitelju trošak ovog postupka sa pripadajućim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, sve u roku osam dana.“

20. Naime, kako to navodi Vrhovni sud: „riječ je o građanskopravnoj ponudi, tzv. facultas alternativi, postavljenoj u smislu čl. 327. ZPP, o kojoj nema nikakve potrebe raspravljati jer se tuženik eventualnim prihvatom ponude može osloboditi obveze na činidbu, dok tužitelj ispunjenje takve novčane obveze ne može tražiti prisilnim putem.“ Vrhovni sud u rješenju poslovni broj: Rev 4524/2019-2 od 25. listopada 2023. dalje navodi: „O toj novčanoj svoti sud ne raspravlja niti odlučuje, niti može ulaziti u ocjenu adekvatnosti visine iznosa koju tužitelj traži umjesto dužne činidbe, pa je utoliko provođenje vještačenja na tu okolnost bilo suvišno.“

21. Prema odredbi članka 327. ZPP-a, ako je tužitelj u tužbi tražio da se tuženiku naloži ispunjenje neke činidbe, a istodobno je u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto te činidbe primiti neku drugu činidbu, sud će ako prihvati tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženik može osloboditi činidbe čije mu je ispunjenje naloženo ako ispuni tu drugu činidbu. Budući da je sud odbio tužbeni zahtjev, sukladno navedenoj odredbi, građanskopravna ponuda nije sadržana u izreci presude.

22. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., 154. st. 1., 154.a, 155., i čl. 164. st. 1. te st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23; u daljnjem tekstu OT).

23. Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 9.060,00 eura, odnosno tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora (Tbr. 28. OT) 1.120,00 eura, odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT) u istom iznosu, obrazloženog podneska (Tbr. 8.1) u istom iznosu, trošak zastupanja na ročištu 11. listopada 2017. (Tbr. 9.2. OT) 560,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 7. prosinca 2017. (Tbr.9.1 OT) 1.120,00 eura, obrazloženog podneska (Tbr 8.1. OT), trošak zastupanja na ročištu 27. ožujka 2018. (Tbr.9.1 OT) 1.120,00 eura, pristup ročištu za objavu 17. travnja 2018. (Tbr. 9.3) 100,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 8. veljače 2024. (Tbr. 9.2. OT) 560,00 eura i trošak zastupanja na ročištu 12. ožujka 2024. (Tbr.9.1 OT) 1.120,00 eura.

24. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke, pa je sud iste i dosudio. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 25. travnja 2024.

Zapisničar

Sutkinja

Gordana Harc

Željka Matijević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

Broj zapisa: 9-30866-c5fd0

Kontrolni broj: 030bc-9845f-296be

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽELJKA MATIJEVIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.