Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-176/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EL, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 27. ožujka 2024. broj Kv I-22/2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog EL kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 27. ožujka 2024. broj Kv I-22/2024. u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog EL, zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11., na temelju članka 124. stavka 1. i članka u vezi članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u koji je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 5. veljače 2022., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi EL po braniteljici, odvjetnici Gorani Roso bez posebnog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom "ukinuti rješenje o produljenju istražnog zatvora, podredno zamijeniti mjerom opreza kojom bi se optuženiku omogućilo liječenje sa slobode, a koja bi polučila smisao i svrhu istražnog zatvora".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene opća i posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog EL iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te je za svoju ocjenu dao valjane, dostatne i neproturječne razloge koje u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Neosnovano ističe žalitelj da u konkretnom slučaju ne egzistira iteracijska opasnost, odnosno da nema realne i objektivno predvidive opasnosti da bi isti boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno za koje se tereti, jer optuženik nije ranije osuđivan i protiv njega se ne vode drugi kazneni postupci. Za svoju odluku u pogledu postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te u pogledu neprikladnosti primjene blažih mjera protiv optuženika, prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud. Argumentaciju za svoju ocjenu prvostupanjski sud nalazi u načinu i okolnostima počinjenja kaznenog djela prema činjeničnom opisu optužnice, a koji ukazuju na naročitu upornost, bezobzirnost i brutalnost optuženika u protupravnom postupanju prema žrtvi, te izrazito visok stupanj kriminalne volje, pri počinjenju kaznenog djela za koje se tereti. Naime, potvrđenom optužnicom Županijskog držanog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-28/2022. od 2. kolovoza 2022. optuženiku se stavlja na teret da ja iskoristio poznanstvo i povjerenje ĆL koji je ne sluteći nikakvo zlo ušao s njim u automobil da bi nakon što tijekom prepirke optuženik od istog nije mogao doznati tko je podmetnuo požar na automobilu optuženikove supruge, iz neposredne blizine ispalio hitac u ĆL u predjelu spoja trbuha i rebrenog luka zadavši mu po život tešku ozljedu, zbog koje je ĆL ne manje od petnaest minuta trpio bolove jakog intenziteta i strah za vlastiti život. Stoga, unatoč isticanju optuženikove neosuđivanosti u žalbi, težina kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, uz visinu predviđene kazne te način počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela koja je takvog intenziteta da se može s uspjehom prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora.
7. Jednako tako, neosnovano žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje u konkretnom slučaju i to u fazi potvrđene optužnice, pogrešno smatrajući da je od utjecaja na postojanje osnovane sumnje, (kako to ona proizlazi iz podignute optužnice) okolnost što je Visoki kazneni sud ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio je na ponovno odlučivanje s uputom da u ponovljenom postupku sud prvog stupnja treba utvrditi da li je optuženik EL žrtvu ĆL usmrtio na okrutan način. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, te su stoga u cijelosti neosnovani žalbeni navodi optuženika usmjereni na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje se tereti optuženik jer sudovi prilikom odlučivanja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora nisu ovlašteni utvrđivati pravnu kvalifikaciju djela, nego je isto u nadležnosti raspravnog vijeće koje će o tome odlučiti nakon provedenog dokaznog postupka.
8. Kada se imaju u vidu sve izložene okolnosti u međusobnoj povezanosti, te po svom značaju, kvaliteti i težini, to dosadašnje trajanje istražnog zatvora nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja, jer se ne može zaključiti da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u dostatnoj mjeri utjecalo na optuženika na način da se opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. može otkloniti blažim mjerama. Prema tome, nije u pravu optuženik kada tvrdi da se istražni zatvor pretvorio u izvršenje kazne, čime na posredan način upire i na povredu načela razmjernosti, jer prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. Pritom, valja istaći da je u konkretnom slučaju produljenje istražnog zatvora protiv optuženika razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
9. Optuženik opetovano ističe okolnost svog narušenog zdravstvenog stanja, ističući da mu je potreban liječnički pregled sudskog vještaka medicinske struke, no prvostupanjski sud je ponovno u svom rješenju valjano utvrdio da se sva potrebna zdravstvena skrb može optuženiku pružiti unutar zatvorskog sustava. Skreće se pozornost optuženiku da navedeno uključuje i mogućnost pružanja zdravstvene skrbi i unutar zatvorskog sustava, sve sukladno procijeni liječnika, ukoliko to nalaže trenutno stanje optuženika. Prema tome, optuženik nije ni na koji način uskraćen u ostvarivanju prava na zdravstvenu skrb za vrijeme boravka u istražnom zatvoru.
10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 25. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
