Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-41/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. ŠKV i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠK, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog ŠK podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kzd-4/2022. od 8. kolovoza 2023. u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, optuženog ŠK i braniteljice Aleksandre Vareškić Fodor, odvjetnice u Velikoj Gorici,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog ŠK preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženik djelima za koja je proglašen krivim pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude počinio osam kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to četiri kaznena djela teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. KZ/11. i dva kaznena djela teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u pokušaju iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11., jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11. i jedno kazneno djelo upoznavanje djece s pornografijom iz članka 165. stavak 1. KZ/11.

II Uslijed odluke pod točkom I preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženiku za dva kaznena djela teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u pokušaju iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju tog propisa, a uz primjenu članka 48. stavak 1., članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. i članka 34. stavak 2. KZ/11. utvrđuju kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine za svako djelo, dok se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora za četiri kaznena djela teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11., na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11, u trajanju od po 3 (tri) godine za svako djelo, za kazneno djelo iz članka 163. stavak 1. KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine i za kazneno djelo iz članka 165. stavka 1. KZ/11. u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te se optuženik uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. prosinca 2021. pa nadalje.

III Žalba državnog odvjetnika u cijelosti i u ostalom dijelu žalba optuženika, odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-4/2022. od 8. kolovoza 2023. optuženi ŠK proglašen je krivim da bi počinio osam kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to šest kaznenih djela teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11., jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11. te jedno kazneno djelo upoznavanje djece s pornografijom iz članka 165. stavak 1. KZ/11. te su mu utvrđene kazne za svako kazneno djelo i to: za šest kaznenih djela, na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11., u trajanju od po tri godine za svako djelo, za jedno kazneno djelo na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11. u trajanju od jedne godine i za jedno kazneno djelo na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11. u trajanju od osam mjeseci pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi ŠK osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina i šest mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. prosinca 2021. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi ŠK je u cijelosti oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.),

2. Protiv pobijane presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik po braniteljici Aleksandri Vareškić Fodor, odvjetnici u Velikoj Gorici.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženi ŠK osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju te da ga se obveže na plaćanje troškova kaznenog postupka.

2.2. Optuženi ŠK žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženog ŠK i braniteljice Aleksandre Valeškić Fodor, odvjetnice u Velikoj Gorici, putem video linka, dok uredno pozvani državni odvjetnik nije pristupio na sjednicu pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalba optuženog ŠK je djelomično osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

6.1. Suprotno tvrdnjama optuženika nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 2., članka 468. stavak 1. točka 11. i članka 468. stavak 2. ZKP/08.

6.2. Nije u pravu žalitelj, optuženik, da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 2. ZKP/08., kada navodi da je na raspravi sudjelovala sutkinja koja se trebala izuzeti na temelju članka 32. stavak 1. točka 5. ZKP/08., jer je sudjelovala u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom.

6.3. Naime, na temelju članka 32. stavak 1. točka 4. i točka 5. ZKP/08. sudac je isključen od obavljanja sudske dužnosti ako je u tom kaznenom predmetu u prethodnom postupku provodio dokazno ročište, odlučivao o prigovoru za zaštitu prava obrane ili o žalbi protiv rješenja o provođenju istrage ili odlučivao o potvrđivanju optužnice ili je sudjelovao u postupku kao tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik, savjetnik žrtve, opunomoćenik ili je ispitan ili treba biti ispitan kao svjedok ili vještak, što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj. Sutkinja za mladež, Sandra Kantolić, je bila predsjednica vijeća u ovom kaznenom predmetu, koji se vodio pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici pod brojem Kzd-4/2022., a u tom predmetu je odlučivala o žalbi državnog odvjetnika protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za određivanje istražnog zatvora, a potom i o žalbi protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora iz čega proizlazi da se ne radi o zauzimanju stava o nečijoj krivnji već o fazi postupka u kojem je dovoljna osnova ili osnovana sumnja radi počinjenja kaznenog djela te takve okolnosti ne izazivaju sumnju u nepristranost sutkinje kao predsjednice vijeća.

6.4. Odredbom članka 32. stavka 1. točke 5. ZKP/08. propisano je da je sudac isključen od obavljanja sudske dužnosti ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom. Izričaj "odluka koja se pobija žalbom" odnosi se, dakle, na suca koji bi sudjelovao u donošenju odluke tijekom drugostupanjskog odlučivanja u povodu žalbe podnesene protiv odluke koju je on sam donio ili u čijem je donošenju sudjelovao tijekom prvostupanjskog odlučivanja, što ovdje nije slučaj. Jednako tako, ne radi se niti o situaciji da bi sutkinja sudjelovala u donošenju odluke koja se pobija izvanrednim pravnim lijekom. Osim toga, nema nikakvih objektivnih negativnih pokazatelja koji bi mogli predstavljati dostatnu osnovu za zaključak da bi predsjednica vijeća u ovom kaznenom predmetu bila pristrana ili mogla biti pristrana tim više što istražni zatvor, a nakon potvrđivanja optužnice do pravomoćnosti presude može odrediti, produljiti i ukinuti raspravni sud u zasjedanju, što je dodatni razlog za zaključak da nisu ostvareni uvjeti za izuzeće predsjednice vijeća u ovom kaznenom predmetu, iz razloga koji se navode u žalbi. Navedeno stajalište suglasno je praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava iz koje proizlazi da se nepristranost suca pretpostavlja do dokazivanja suprotnog, a odlučivanje o istražnom zatvoru nije činjenica koja bi bila "blisko povezana s pitanjima odlučivanja o glavnoj stvari" pa da bi se moglo tvrditi da je predsjednica vijeća već zauzela stav o "glavnoj stvari" i da stoga postoji sumnja u njenu nepristranost. Naime, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, ne može se smatrati da činjenica da je sudac na kaznenom sudu donosio odluke i prije suđenja u predmetu, uključujući odluke vezane uz istražni zatvor, sama po sebi opravdava strah da nije nepristran; ono što je važno su opseg i priroda tih odluka (Fey protiv Austrije, stavak 30.; Sainte-Marie protiv Francuske, stavak 32.; Nortier protiv Nizozemske, stavak 33.). Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 2. ZKP/08.

6.5. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da postoji povreda identiteta optužbe i pobijane presude te da predstavlja izmjenu identiteta djela zato što je pod točkom 1. presude iz činjeničnog opisa djela prvostupanjski sud ispustio riječi "svoje prste" i "analni" te " fotografija" kao i riječ "slike", a naveo je da će se kasnije obrazložiti zbog čega izostaju te riječi pa kako isto nije obrazložio presuda nema razloga zašto je sud intervenirao u činjenični opis djela.

6.6. Međutim, ne radi se o bitnoj povredi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud vrlo jasno naveo zbog čega je određene riječi ispustio iz činjeničnog opisa pod točkom 1. obrazloženja prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud je obrazložio da je ispustio određene riječi zbog dokaza koji proizlaze iz fotografija fotografskog elaborata, a da je ispustio i riječi "fotografija", jer je isto usklađeno s dokazima, posebno nalazom i mišljenjem telekomunikacijskog vještaka prema kojem nisu pronađene poslane fotografije pornografskog sadržaja žrtve dok ona govori o video zapisima pa su takvi sadržaji usklađeni s iskazom žrtve. U skladu s tim izmjenama i iz zakonskog opisa ispuštane su riječi "slike i", a o čemu je prvostupanjski sud jasno naveo razloge.

6.7. Ujedno, nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja žrtve te da se radi o povredi ZKP/08. iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. jer time nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje već se radi o odluci suda, koji će u svakom konkretnom slučaju odlučiti koji će se dokazi provesti, a koji dokazi nisu potrebni, a to je i ispravno obrazložio prvostupanjski sud.

7. Stoga nisu ostvarene u žalbi istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

8. Međutim, u pravu je žalitelj, iako to neosnovano podvodi pod bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a ustvari sadržajno obrazlaže povredu kaznenog zakona jer pojedina činjenična utvrđenja relevantna za dokazanost kaznenih djela iz optužnice su dostatno razjašnjenja, da je povrijeđen kazneni zakon koji je primijenjen na ispravno utvrđeno činjenično stanje.

9. Naime, prema činjeničnom opisu kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. KZ/11. utvrđuje se da je ŠK počinio šest kaznenih djela dok se u opisu navodi za dva kaznena djela da je:" 29. svibnja 2019. u [obrt] u [adresa], gdje je u automobilu od djevojčice ŠKV tražio da prijeđe na vozačko sjedalo na kojem je on sjedio te se razgolitio i tražio da mu dijete sjedne u krilo pa je pokušao svojim spolnim organom penetrirati u njezin vaginalni otvor u čemu nije uspio, nakon čega je od djeteta zatražio da ga oralno zadovolji, a sve to je snimao mobitelom te je zatim neutvrđenog dana u lipnju 2019. nagovarao dijete ŠKV i pokušao svojim organom penetrirati u analni otvor djevojčice u čemu nije uspio". Time je smatrao prvostupanjski sud da je optuženik izvršio dva teška kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. KZ/11. iako su opisani pokušaji tih kaznenih djela.

9.1. Naime, prvostupanjski sud je u točkama 9. do 11. naveo zbog čega smatra da su ove dvije radnja pokušaja da svojim spolnim organom penetrira u vaginalni otvor djevojčice, a potom pokušaja da svojim spolnim organom penetrira u analni otvor djevojčice dovršena kaznena djela, iako je žrtva, djevojčica ŠKV, u svom iskazu navela da je u kampu [adresa], koji se nalazi malo dalje u njezinoj ulici, ušla u automobil optuženika, koji se tada predstavio kao Š te da je "prešla na njega", a on je pokušao staviti svoj spolni organ u nju, ali nije. Potom je tražio "pušenje spolnog organa", ali ona to nije htjela. Također, za pokušaj da svojim spolnim organom penetrira u spolni organ djevojčice, djevojčica je navela da ju je nagovarao, da je jednom pokušao kasnije od tog svibnja 2019., ali da ništa od toga nije bilo, pa kad nije uspio da su se obukli, sjeli u auto i onda su šetali.

9.2. Iako žalitelj optuženik navodi da bi se radilo o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna razlozima presude i ispravama u spisu, ustvari se osporava primjena materijalnog prava, dakle ističe se povreda kaznenog zakona jer počinjenje ovog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. KZ/11. je navedeno kao dovršeno kazneno djelo. Ono može biti dovršeno kada počinitelj izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju što je penetriranje muškog spolnog organa u spolni organ druge osobe i za dovršenje djela dovoljan je početak prodiranja, ali samo dodirivanje spolnih organa ne predstavlja dovršeno djelo, pa izričiti navod oštećenice da je pokušao svojim spolnim organom prodrijeti u njen spolni organ, odnosno pokušao prodrijeti u njen analni otvor, ali da nije uspio se treba smatrati pokušajem kaznenog djela spolne zloupotrebe djeteta mlađeg od petnaest godina koje je počinjeno prema posebno ranjivoj žrtvi, pa se radi o kvalifikatornom obliku pokušaja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11.

10. Stoga, opis ova dva kaznena djela 29. svibnja 2019. i neutvrđenog dana u lipnju 2019. su opisana kaznena djela pokušaja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta jer prema iskazu žrtve nije došlo do penetracije, odnosno optuženiku se stavlja na teret da je zatražio od djevojčice da ga oralno zadovolji, a sve je to snimao mobitelom dok mu se ne stavlja na teret da ga je doista djevojčica oralno zadovoljila, stoga se i na teret optuženiku stavlja pokušaj počinjenja ovog kaznenog djela 29. svibnja 2019. pa i pokušaja kaznenog djela točno neutvrđenog dana u lipnju 2019. Iako je prvostupanjski sud analizirao izdvojene fotografije sa video zapisa gdje se vidi kako žrtva nekog oralno zadovoljava te da isto je označeno sa godinom, mjesecom i danom kada je nastala datoteka, a to bi odgovaralo datumu 29. svibnja 2019. pa da bi iz toga proizlazilo da je žrtva oralno zadovoljila optuženika, za isto nije proglašen krivim prema izreci prvostupanjske presude jer mu se to nije niti stavljalo na teret. Iz toga proizlazi da je ovako opisanim radnjama pokušajem da svojim spolnim organom penetrira u vaginalni otvor žrtve i pokušaja da svojim spolnim organom penetrira u analni otvor djevojčice te je tražio da ga ista oralno zadovolji, počinio dva kaznena djela pokušaja, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11., pa je stoga preinačen opis kaznenih djela i pravna kvalifikacija ova dva kaznena djela, a kako je odlučeno ovom odlukom. Takve radnje su vremenski i prostorno prethodile ostvarenju bića kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta ispod 15 godina, jer je i namjera optuženika bila da izvrši spolne radnje, ali u tome nije uspio pa su oba djela ostala u pokušaju.

11. Međutim, nije u pravu žalitelj, optuženik, kada osporava pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer da nije znao dob djeteta, niti njezinu emocionalnu nezrelost ili snižene kognitivne sposobnosti. Naime, djevojčica UK je pohađala svoje školovanje po prilagođenom programu, a vještakinje dr. sc. Jadranka Zorić i prof. psih. Marija Bogadi su navele da prosječna osoba može zamijetiti emocionalnu nezrelost i snižene kognitivne sposobnosti i to u svakodnevnoj komunikaciji, a to se isto moglo utvrditi i prema dopisivanju sa žrtvom.

11.1. Ujedno, prema provedenom psihijatrijskom vještačenju dr. EK proizlazi da je optuženik prosječna osoba, urednog kontakta, orijentiran u svim pravcima, urednih intelektualnih i anamnestičkih funkcija iz čega proizlazi da je razumio da se radi o djetetu koje je posebno ranjivo u dobi od 14 godina u vrijeme počinjenja djela.

12. Žalitelj ističe da je žrtva djevojčica UK opisivala događaje do polaska u prvi razred srednje škole, a to je deveti mjesec 2019. kada žalitelj navodi da je imala šesnaest godina, a ustvari točnim izračunom od vremena rođenja djeteta, a to je 12. kolovoz 2004. do rujna 2019. je ista tek navršila petnaest godina. Dakle, iz toga proizlazi da je doista počinjenje kaznenog djela prije nego je krenula u srednju školu, a kada je bila ispod petnaest godina života, suprotno žalbenim navodima.

12.1. Nije u pravu žalitelj kada navodi da nije sa sigurnošću utvrđeno da je optuženik u više navrata djetetu UK slao video zapise koji prikazuju pornografski sadržaj kao i dječju pornografiju prije njezine petnaeste godine jer to nedvojbeno proizlazi iz iskaza djeteta da je u razdoblju od ožujka 2019. do 12. kolovoza 2019. kada je žrtva napunila petnaest godina u [adresa] slao je putem aplikacija Lovely i WhatsUp pornografski sadržaj koji sadrži dječju pornografiju, konkretno video na kojem muškarac ima spolni odnos s djevojčicom, kako bi je upoznao s pornografijom da bi nakon višekratnog predlaganja susreta ponovno istoj predložio susret rekavši da se prvo mora naći s njegovim starijim bratom i spavati s njim, a o čemu je sve detaljno iskazivala žrtva. Neosnovani je i navod žalitelja, optuženika, da je pogrešno utvrđeno da je optuženik nagovarao žrtvu da se samozadovoljava, da stavlja sebi u vaginu bočicu dezodoransa, flomastere ili prste, jer isto proizlazi iz vrlo jasnog iskaza žrtve.

12.2. Nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje, kako to žalitelj navodi, da iako su pronađene fotografije sadržaja gdje se vidi samozadovoljavanje djevojčice i njezine snimke da se iz toga ne može zaključiti da je ona bila mlađa od petnaest godina niti da ju je on nagovarao da čini izjednačenu spolnu radnju spolnom odnošaju, a što je suprotno vjerodostojnom iskazu djevojčice koji iskaz je analiziran po prvostupanjskom sudu.

12.3. Stav optuženika da se ne radi o izjednačenoj spolnoj radnji je suprotan sudskoj praksi, koja je utvrdila da stavljanje predmeta u spolni organ i stavljanje prstiju u spolni organ je izjednačena spolna radnja sa spolnim odnošajem. Ujedno se žalitelju skreće pažnja na jasan zakonski tekst članka 158. stavak 1. KZ/11. u kojem je kriminalizirano ponašanje navođenje djeteta da izvrši nad samim sobom sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju.

13. Time nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koje se odnosi na navode žalbe da nije ponovno ispitana žrtva, dijete, odnosno da nije ponovno provedeno psihijatrijsko psihologijsko vještačenje same žrtve. Naime, žalitelj se ustvari ne slaže sa iznesenom ocjenom prvostupanjskog suda da je vjerodostojan iskaz žrtve i ne slaže se sa ocjenom da su potvrđena počinjenja pojedinih kaznenih djela, a što proizlazi iz iskaza same žrtve, provedenog vještačenja i nalaza Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.

14. Žalitelji, optuženik i državni odvjetnik, u žalbi zbog odluke o kazni oprečno smatraju da je prvostupanjski sud precijenio olakotne, odnosno otegotne okolnosti te je prema mišljenju optuženika kazna morala biti znatno niža, odnosno prema mišljenju državnog odvjetnika je trebalo izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.

15. Suprotno tome po ocijeni ovog drugostupanjskog suda kod utvrđivanja svake pojedinačne kazne zatvora za svako pojedinačno kazneno djelo s pravom je prvostupanjski sud uzeo u obzir duljinu trajanja kriminalnog perioda u kojem su navedene spolne radnje vršene za svako pojedino kazneno djelo te s tim u vezi pokazanu upornost kao i stupanj kriminalne volje jer je koristio povjerenje žrtve koja je imala prema njemu povjerenje, a bio je svjestan da se radi o djevojčici s emocionalnom nezrelošću i sniženih kognitivnih sposobnosti, a bio je svjestan toga i svog nedopuštenog ponašanja. Ispravno je i osnovano prvostupanjski sud kao olakotno utvrdio da je u vrijeme počinjenja djela optuženik bio neosuđivan, smanjeno ubrojiv u većem stupnju, ali ne bitno, da zasada žrtva nije traumatizirana, prema mišljenju vještaka, jer je u vrijeme počinjenja djela bila zaljubljena u optuženika, a zamjera mu da joj je lagao za godine i utvrdio kazne zatvora za svako pojedino djelo blizu minimalne kazne predviđene za svako pojedino.

16. Ujedno, kako je ovaj drugostupanjski sud preinačio presudu u odluci o pravnoj kvalifikaciji uslijed toga je i donesena odluka da je za dva pokušaja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta sada utvrdio kaznu zatvora na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1., članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. u trajanju od po dvije godine za svako kazneno djelo. Kako se radi sada o pokušaju dva kaznena djela teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta preinačenom odlukom su utvrđene kazne na način da je ublažena kazna i to iz razloga što su djela ostala u pokušaju pa iako je zapriječen minimum kazne od tri godine za svako djelo je utvrđena kazna od po dvije godine, uvažavajući sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti po prvostupanjskom sudu.

16.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je prihvatio po prvostupanjskom sudu osudu na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina i šest mjeseci iz razloga što uz primjenu članka 51. stavak 1. KZ/11. na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, a to je da se radi o osobi s karakternom neurozom, pedofilijom, poremećajem seksualne sklonosti te da je neosuđivan do vremena počinjenja ovih kaznenih djela, a da su kaznena djela počinjena prema istoj žrtvi u slijedu sa većim brojem modaliteta i načina izvršenja.

17. Sve su to razlozi zbog kojih ovaj drugostupanjski sud nalazi da odmjerena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam godina i šest mjeseci je neophodna i dovoljna da se izrazi odgovarajući prijekor društva prema ovako teškim kaznenim djelima počinjenima na štetu djeteta, kojima se ugrožavaju spolne slobode djece.

18. Državni odvjetnik osporava presudu zbog odluke o kazni navodeći da se trebalo u vezi osuđivanosti cijeniti da se protiv optuženika vodi kazneni postupak, međutim, optuženik je osuđen presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-30/2021. za kaznena djela iz članka 163. stavak 2. KZ/11., koja je počinio od ožujka 2021.g., a odluka je pravomoćna 2.studenog 2021., a u tijeku je i postupak na Općinskom sudu u Koprivnici te je ispravno prvostupanjski sud zaključio da se radi o neosuđivanoj osobi u vrijeme počinjenja djela.

19. Također, državni odvjetnik se žali zbog troškova kaznenog postupka, jer smatra da je ta odluka neopravdana, jer je prvostupanjski sud naveo da je optuženik bez imovine, da ga majka uzdržava, te nije se vodilo računa o angažmanu policije, državnog odvjetništva i suda te provedenim vještačenjima.

20. Međutim, suprotno ovakvom navođenju državnog odvjetnika proizlazi da niti državni odvjetnik ne osporava da je optuženik bez imovine i da ga uzdržava majka te da se nalazi u istražnom zatvoru, već da su učinjeni troškovi kaznenog postupka pa ih se treba dosuditi. Suprotno stavu državnog odvjetnika samo postojanje troškova kaznenog postupka, ne mogu opravdati odluku suda da ih je dužan nadoknaditi optuženik, jer je potrebno utvrditi mogućnosti naknade tih troškova od strane optuženika i vjerojatnost da time neće biti ugroženo njegovo uzdržavanje, na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08., a o čemu je prvostupanjski sud ispravno odlučio, a kako je to i obrazloženo u točci 23. prvostupanjske presude.

21. S obzirom na sve naprijed izloženo, presuđeno je na temelju članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08., budući da na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. po službenoj dužnosti nisu pronađene povrede.

U Zagrebu 25. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić