Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-24/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih TE i BC, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1. KZ/11. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optužene TE i optuženog BC podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Kzd-2/2022-142 od 7. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, optužene TE i optuženog BC kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu optužena TE proglašena je krivom zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. i 1. KZ/11., za koje joj je, uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci, te za kazneno djelo iskorištavanje djece za pornografiju iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 163. stavak 2. KZ/11. za koje joj je, uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te je, na temelju članka 51. KZ/11., osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu joj je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode od 24. kolovoza 2021. do 23. rujna 2021.
1.1. Optuženi BC proglašen je krivim zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. i 1. KZ/11. i članka 37. stavak 1. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 163. stavak 2. KZ/11. i članka 37. stavak 1. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 163. stavak 2. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, te zbog kaznenog djela iz članka 163. stavak 2. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode od uhićenja 24. kolovoza 2021. pa nadalje.
2. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) dijete žrtva ČE je s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućen na parnicu.
3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08., optužena TE i optuženi BC oslobođeni su obaveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice žrtve.
4. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženicima izreknu strože pojedinačne kazne zatvora kao i jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.
5. Optužena TE se žali po branitelju, odvjetniku Bruni Petrovčiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. i 3. ZKP/08. i odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP/08., s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženicu oslobodi od optužbe za kazneno djelo iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. stavkom 2. KZ/11. te da joj izrekne kaznu zatvora u kraćem trajanju u odnosu na kazneno djelo iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. u vezi stavka 1. KZ/11., a podredno da joj izrekne kaznu zatvora u kraćem trajanju u odnosu na oba kaznena djela kao i blažu jedinstvenu kaznu zatvora, odnosno da ukine presudu u pobijanom dijelu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Optuženi BC se žali po branitelju, odvjetniku Damiru Barišiću, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe.
7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženici TE i BC, oboje s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
8. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
9. Žalbe nisu osnovane.
10. U odnosu na žalbu optužene TE, osim zbog odluke o kazni
10.1. Optužena smatra da se presuda ne može ispitati jer su razlozi nejasni, odnosno da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a iz istih razloga sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje i povrijedio kazneni zakon.
10.2. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na kazneno djelo iz članka 163. stavak 2. KZ/11., na koje se upire u žalbi, i suprotno tim navodima, pravilno je prvostupanjski sud u točki 31. obrazloženja naveo da su ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela iskorištavanje djece za pornografiju kada je optuženica neovlašteno snimila i distribuirala dječju pornografiju optuženom BC.
10.3. Jednako tako, suprotno žalbenim navodima, ovdje se ne radi o trajnom djelu i nije potreban kontinuitet u smislu bavljenja snimanjem i distribuiranjem dječje pornografije da bi se ostvarila obilježja tog kaznenog djela već je dovoljna i jedna radnja, koja je konkretno poduzeta snimanjem šest kraćih video zapisa.
10.4. Stoga nije osnovana žalba optuženice zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. niti je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima povrijedio kazneni zakon kada je opisane radnje optuženice koje je potpuno i pravilno utvrdio, ispravno označio kao kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 163. stavak 2. KZ/11. jer je u konkretnom slučaju optuženica proglašena krivom da je "…obnaženo spolovilo sina HE stavila u svoja usta i pomicala ustima po djetetovom spolovilu, izvršivši oralni spolni odnos, svjesna da spolno zlouporabi dijete, što je sve snimila video kamerom na mobitelu Honor DUA- L22, sačinivši 6 kraćih video-zapisa, znajući da snima spolne radnje s djetetom koje su namijenjene zadovoljavanju seksualnog interesa, koje video-zapise je potom putem aplikacije Messenger poslala optuženom BC" čime je kao bliska osoba nad posebno ranjivim djetetom neovlašteno snimila i distribuirala dječju pornografiju, pa je time nedvojbeno ostvarila predmetno kazneno djelo. S tim u vezi pogrešno se žaliteljica TE poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Kžzd- 119/2022., jer se u toj presudi okolnost dugotrajnog kontinuiranog bavljenja raznim modalitetima iskorištavanja djece za pornografiju od strane državnog odvjetnika ističe kao otegotna okolnost, a ne kao povreda kaznenog zakona.
11. U odnosu na žalbu optuženog BC, osim zbog odluke o kazni
11.1. Optuženik tvrdi da je odbijanjem dokaznih prijedloga obrane povrijeđeno njegovo pravo obrane, čime neosnovano upire na povredu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Naime, prvostupanjski je sud izvršio analizu i ocjenu svih u postupku izvedenih dokaza, a u sklopu analize dokazne građe izneseni su i razlozi za odbijanje dokaznih prijedloga obrane za psihijatrijskim vještačenjem pedofilskih sklonosti optužene TE i optuženog BC, to stoga jer iz drugih provedenih dokaza proizlazi da su oboje optuženka počinitelji radnji za koje se terete, kao i razloge za odbijanje telekomunikacijskog vještačenja kako je to prvostupanjski sud naveo u točkama 5.1 do 5.2. presude.
11.2. Jednako tako, s pravom je odbijen prijedlog optuženog BC za ispitivanje u svojstvu svjedokinje CE iz Centra za socijalnu skrb Koprivnica na okolnost jesu li djelatnice Centra s optuženom TE razgovarale u prisutnosti djelatnika policije jer, kako se navodi u razlozima presude, iz iskaza svjedokinje TEC, djelatnice Centra za socijalnu skrb Koprivnica, proizlazi da je razgovor s optuženom TE vođen u prostorijama policijske postaje, prvenstveno radi prikupljanja podataka važnih za provođenje mjera zaštite djece, tako da je svjedokinja GE iznosila svoja saznanja do kojih je došla tijekom razgovora kojeg su s optuženom TE vodile djelatnice Centra za socijalnu skrb, a ne djelatnici policije. Stoga ovdje nisu u pitanju podaci koje su prikupili djelatnici policije, i osim što se ne radi o nezakonito prikupljenim podacima kako sugerira obrana, pitanje eventualne prisutnosti policije razgovoru kojeg su sa optuženom TE vodile djelatnice Centra za socijalnu skrb Koprivnica ukazuje se nevažnim zbog čega je prvostupanjski sud s pravom odbio dokaz ispitivanja CE kako je i obrazložio u točki 5.3. presude.
11.3. Dakle, u odnosu na navode optuženog BC kojim pobija odluku prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznih prijedloga obrane, potrebno je istaknuti da je u članku 418. stavak 1. ZKP/08. određeno kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, što ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Naprotiv, prvostupanjski sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz članka 421. stavak 1. ZKP/08. pa je stoga i pitanje potrebe prihvaćanja prijedloga stranaka oko izvođenja nekog dokaza podložno ocjeni suda u svakom pojedinačnom slučaju. Stoga, okolnost da su dokazni prijedlozi obrane odbijeni, sama za sebe bez temeljitog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupni postupak i kako je prvostupanjski sud ocijenio dokazni materijal, ne znači da je povrijeđeno pravo na obranu. Prvostupanjski je sud odbijanje dokaznih prijedloga obrane dovoljno obrazložio jasnim i prihvatljivim razlozima i time nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Pokušaj ovog optuženika da te razloge ospori svodi se, zapravo, na činjenično pobijanje utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.
11.4. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje u odnosu na djela pod točkom 2), optuženi Igor Kučina u prvom redu prigovara vrednovanju obrane optužene TE koju prvostupanjski sud prihvaća, a koja ga tereti kao poticatelja djela. Tvrdi da ga optužena TE lažno tereti motivirana ljubomorom jer ju je optuženik ostavio.
11.5. Međutim, optužena TE osim što je priznala djela, čime je sebe teretila, okolnosno i uvjerljivo opisala je ulogu optuženog Igora Kučine u počinjenju djela koji je od nje zatražio da nad svojim sinovima, djeci, izvrši oralni spolni odnos, snimi mobitelom i pošalje mu snimke, prijeteći joj ako to ne učini, da će ju prijaviti socijalnoj službi i policiji da joj oduzmu djecu. Vještakinje mr.sc. Štefica Deuš, dr. med. Marina Kereša, prof. psihologije koje su nalaz izradile savjesno i stručno, zbog čega ih je s pravom prvostupanjski sud prihvatio, navele su da optužena TE nema dostatnih intelektualnih kapaciteta za manipulaciju, odnosno da bi mogla misaono konstruirati poželjne, pa tako i za sebe korisne odgovore, zbog čega osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika da bi optužena TE, ljubomorna zbog prekida njihove veze i činjenice da je on započeo novu ljubavnu vezu sa LE, iskonstruirala lažne optužbe protiv njega, kako bi mu se osvetila.
11.6. Kada se navedeni iskaz optuženice dovede u vezu s činjenicom da je digitalnim vještačenjem mobitela optuženika utvrđeno da je šest video zapisa pornografskog sadržaja, koji mu je optuženica poslala, optuženi BC preuzeo na svoj mobitel, da su reproducirani i nakon toga izbrisani, ali ih je operativni sustav premjestio u mapu Recycle, tada doista nema sumnje u istinitost onoga što je optuženica izjavila, ocjenjujući da je priznanje optužene TE u potpunosti potvrđeno drugim provedenim dokazima i to ponajprije sadržajem video snimki koje su "ekstrahirane" prilikom pretrage mobilnog telefona optuženog BC na kojima je prikazano inkriminirano postupanje optuženice kada liže i stavlja u usta obnaženo spolovilo djeteta.
11.7. Navedeno je potvrdio i otac optuženice UE, koji je tada živio u zajedničkom domaćinstvu s optuženicom i koja mu se povjerila nakon što joj je priopćio da je čuo dio razgovora između nje i optuženika iz kojeg je zaključio da se optuženica nečem protivila te tražio objašnjenje o čemu se radi. Također, dokaze za ova utvrđenja pravilno prvostupanjski sud nalazi i u iskazima svjedoka IE i TEC, koje svjedokinje jasno iskazuju da je optuženica telefonskim putem obavijestila SE da optuženik od nje traži da "popuši ČE", o čemu je telefonski obavijestila JE TEC i njihovom daljnjem postupanju i odlasku s optuženicom na policiju.
11.8. Žalbeni navodi citirani u žalbi optuženika kojim nastoji obezvrijediti obranu optužene TE jer se ne sjeća na koji način ju je nagovarao "mene je BC, ne sjećam se točno, SMS-om ili telefonom" izvučeni su iz konteksta te ne odražavaju pravi smisao onoga što je optuženica suštinski iskazala i nastoje obezvrijediti njenu obranu da ju je optuženik poticao na djelo prijetnjom da će joj Centar oduzeti djecu, a to stoga jer pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik znao, jer je to potvrdio u svom iskazu, da Centar za socijalnu skrb Koprivnica provodi mjeru stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi u odnosu na dvoje malodobne djece, tako da je iskoristio povodljivost optužene TE i potaknuo ju na počinjenje djela.
11.9. Iz navedenih razloga nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti je povrijeđen kazneni zakon kada je optuženik oglašen krivim i osuđen za tri kaznena djela činjenično i pravno opisana u točki 2), jednako kako je i optužen, jer je državni odvjetnik izmjenom optužnice od 16. prosinca 2022. samo dopunio pravnu kvalifikaciju za djelo koje je činjenično i pravno već opisano. Naime, optuženi BC je proglašen krivim točkom 2. za tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta kako je i optužen i to; da je optuženicu potaknuo da … izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju..., da ju je potaknuo da …neovlašteno snimi dječju pornografiju…, da je …pribavio za sebe dječju pornografiju…. Dakle, optuženik promašeno upire na povredu kaznenog zakona.
11.10. Konačno, nema nikakve dvojbe niti u odnosu na djelo pod točkom 3) da su pretragom tablet uređaja koji koristi upravo optuženik pronađeni sadržaji koji prikazuju djecu u seksualnom eksplicitnom ponašanju. Naime, iz 24 fotografije izdvojene na DVD-u koje je analizirao informatički vještak Igor Špoljarić u pisanom nalazu i mišljenju, te na raspravi kada je odgovaranjem na pitanja dopunjavao nalaz, pojasnio je da su predmetne fotografije nastale kao rezultat pristupanja stranicama pornografskog sadržaja, na kojima se nalaze i video zapisi obnažene djece i djece u spolnim eksplicitnim radnjama i to na dan 12. kolovoza 2021. Utvrđeno je da je optuženik u internetsku tražilicu Google upisivao ključne pojmove i to "seks sestri", "teen", "seks redovnice" i "milf teen", nakon čega je internet tražilica ponudila internet stranice povezane za ključne pojmove, a optuženik otvorio te poveznice i pregledavao galeriju video zapisa na tim internetskim stranicama, prilikom čega je operativni sustav tablet uređaja pohranio fotografije u obliku "thumbnail" fotografija. Upravo stoga, jer je optuženik prilikom pretraživanja koristio pojmove koji u sebi sadrže riječ "teen", a koja riječ je jedna od ključnih kod pretraživanja stranica sa dječjom pornografijom, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da su 24 fotografije sadržaja dječje pornografije, nađene u tablet uređaju marke Meanit kojeg koristi optuženik, nastale kao posljedica svjesnog pristupanja internetskim stranicama koje sadrže i dječju pornografiju, pa su prigovori žalbe da optuženik nije bio svjestan pristupanja sadržajima dječje pornografije potpuno promašeni.
11.11. Slijedom navedenog, nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega je neosnovana i žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona, odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
12. U odnosu na odluku o kazni
12.1. Žaleći se na odluku o kazni, državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio brojne olakotne okolnosti na strani optužene TE, ali da je kod odmjeravanja pojedinačnih kazni precijenio njihov značaj i neosnovano gotovo maksimalno ublažio kazne, jer da je trebalo imati na umu da se radilo o više istovjetnih spolnih radnji prema djetetu KE koje je napunilo tek 2 godine, te ponašanje optuženice nakon počinjena kaznenih djela, koja zasniva novu obitelj, rađa dijete, prepuštajući skrb o djeci KE i OE institucijama. U odnosu na optuženog BC državni odvjetnik smatra da utvrđene otegotne okolnosti, osuđivanost i upornost u počinjenju djela, ali i njegovo držanje pred sudom, kada cjelokupnu krivnju prebacuje na optuženu TE, prikazujući je kao lažljivu i motiviranu da mu se zbog prekida ljubavne veze osveti te sklonu pedofiliji, uporno tvrdeći da nije bio u posjedu tableta uz pomoć kojeg je pristupano internetskim stranicama s dječjom pornografijom, što sud nije posebno cijenio, ne opravdavaju pojedinačne i jedinstvenu kaznu u izrečenom prekratkom trajanju, a to posebice i stoga što je sud i kraj takvih pojedinačnih kazni, znatno umanjio jedinstvenu kaznu.
12.2. Optužena TE se žali zbog odluke o kazni, smatra da je previsoka, da je ublažavanje kazne trebalo biti još izraženije, pravilnim vrednovanjem olakotnih okolnosti i to; njezine bitno smanjene ubrojivosti, da je kaznena djela počinila na nagovor bivšeg partnera, optuženog BC, da iako je to od nje tražio, inkriminiranu radnju nije počinila i na štetu djeteta OE, da se sama prijavila, da je djela priznala, izrazila kajanje, da je neosuđivana i majka još jednog djeteta.
12.3. Optuženi BC smatra da je sud pretjerano strogo vrednovao otegotne okolnosti, osobito njegovu osuđivanost i da postoji očiti nerazmjer u visini izrečenih kazni u odnosu na optuženicu, tako da je i prema optuženiku trebalo primijeniti institut ublažavanja kazne.
12.4. Razmotrivši žalbene navode stranaka, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti kod optužene TE i to; bitno smanjenu ubrojivost, da je počinila kaznena djela na nagovor bivšeg partnera, optuženog BC, da djelo nije počinila i na štetu djeteta OE, iako ju je optuženik nagovarao, djela je priznala, izrazila kajanje, da je neosuđivana i majka još jednog djeteta i sama prijavila. Otegotnih okolnosti na strani optužene TE sud nije našao, ali je prilikom odmjeravanja pojedinačnih kazni za počinjena kaznena djela uzeo u obzir da je teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. i 1. KZ/11. te iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. KZ/11. optužena TE počinila u stjecaju više kvalifikatornih okolnosti (dob djeteta i više radnji), a što njezina djela čine težim. Pritom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da niz olakotnih okolnosti opravdavaju izricanje kazne zatvora ispod propisane donje granice kazne jer će se i takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. Ocjena je i ovog suda da utvrđene pojedinačne kazna i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine u dostatnoj mjeri izražavaju društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela te da će izrečena jedinstvena kazna utjecati na optuženu TE, ali i na druge građane da ne čine kaznena djela.
12.5. U odnosu na optuženog BC prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i vrednovao niz otegotnih okolnosti, njegovu raniju osuđivanost za kazneno djelo bludne radnje zbog kojeg je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, što ukazuje da ranija kažnjavanost optuženika nije ostvarila svrhu i odvratila optuženika od činjenja kaznenih djela. Ujedno, kao otegotnu okolnost, sud je cijenio upornost optuženog BC koju je iskazao pri poticanju optužene TE na počinjenje teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. i 1. KZ/11., budući da je, i nakon što je optuženica nad djetetom ŠE izvršila sa spolnim odnosom izjednačenu spolnu radnju, snimila to i poslala mu video zapise, od nje tražio da isto počini i u odnosu na dijete OE, prijeteći da će se pobrinuti da joj oduzmu djecu. Također, brojnost internetskih stranica koje sadrže dječju pornografiju, a kojim stranicama je optuženi BC svjesno pristupao, ukazuje na značajnu upornost i iznimnu količinu kriminalne volje. Žalba optuženika je uglavnom prigovor da je i prema njemu kao optuženoj TE trebalo primijeniti institut ublažavanja kazne, no, isto nije od značaja jer se svakom počinitelju kazna odmjerava individualno u smislu članka 47. KZ/11. Stoga je ocjena drugostupanjskog suda da su utvrđene pojedinačne kazne i izrečena jedinstvena kazna zatvora u odmjerenom trajanju od devet godina prikladne za ostvarenje svrhe kažnjavanja u općem i posebnom smislu.
12.6. Slijedom toga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženih TE i BC, zbog odluke o kazni.
13. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao ni povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 25. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
