Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-19/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PL i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog PL i optuženog ŠL podnesenim protiv dijela rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us- 21/2022-3 od 12. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog PL i optuženog ŠL kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-21/2022-3 od 12. prosinca 2023., pod točkom I izreke, na temelju članka 431. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08), prihvaćen je prijedlog obrane optuženika PL, ŠL i BL, te su iz sudskog spisa kao nezakoniti dokazi izdvojeni posebno izvješće Policijske uprave zadarske, Službe kriminalističke policije broj: 511-18-04-06-K-76/14 MLK od 14. srpnja 2014., s Uvidom u zbirke i registre podataka TK operatera za mobilne telefone pozivnog broja [broj telefona], registriranog korisnika BL, pozivnog broja [broj telefona] registriranog korisnika NL, a stvarnog korisnika PL, te mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona] registriranog korisnika ĆL (list 36- 43 spisa).

1.1. Pod točkom II izreke odbijeni su prijedlozi optuženih PL, ŠL i BL da se iz spisa izdvoje nalog suca istrage Županijskog suda u Zadru broj 3 Kir-513/2013. od 22. studenog 2013. o određivanju provedbe posebnih dokaznih radnji kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana i to nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu za telefonske priključke broj [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] kojima se koristi RL (list 44-45 spisa) te dopis suca istrage Županijskog suda u Zadru broj 3 Kir-130/2015. od 26. svibnja 2015., upućen Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru s CD-om i prijepisom izdvojenih dijelova snimljene komunikacije-razgovora i SMS poruka obavljene preko tajno nadziranog mobitela pozivnog broja [broj telefona] kojim se koristi RL, a za dan 3. prosinca 2013., u 20:56:44, 21:00:00, 21:03:28, 21:07:39 i 21:10:57, te za dan 4. prosinca 2013., u 00:19:41 i 00:28:12 (list 190-191 spisa).

2. Protiv dijela tog rješenja, pod točkom II izreke, žalbe su podnijeli optuženi PL putem branitelja Borisa Grgića, odvjetnika iz Zadra i optuženi ŠL putem branitelja Ivana Stanića, odvjetnika iz Zadra.

2.1. Optuženi PL u žalbi ne navodi zakonske osnove pobijanja no predlaže preinačiti pobijano rješenje pod točkom II na način da se prihvati prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza, podredno, da se rješenje u pobijanom dijelu ukine i vrati na ponovnu odluku.

2.2. Optuženi ŠL žali se zbog bitne povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi navedeni pod točkom II izreke, podredno da se pobijano rješenje u točki II izreke ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Oba optuženika u žalbi ističu da u rješenju nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno o činjenicama iz kojih prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da su postojale zakonske pretpostavke iz članka 332. stavka 1. i članka 335. stavka 1. ZKP/08. za izdavanje predmetnog naloga i primjenu posebnih dokaznih radnji čime upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, ističu da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti činjenice i konkretizirati dokaze iz kojih proizlazi osnovanost izdavanja naloga za poduzimanje posebnih dokaznih radnji, odnosno iznijeti valjane i dostatne argumente o postojanju uvjeta za izdavanje takvog naloga, posebice glede postojanja razloga o tome zašto se dokazi ne bi mogli pribaviti na drugi način, nekom blažom mjerom čime da je izostalo obrazloženje koje bi otklonilo arbitrarnost u postupanju prvostupanjskog suda.

5.1. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja iznio jasne, valjane i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, o tome zašto u konkretnom slučaju ne nalazi osnovanim prijedlog za izdvajanjem predmetnih dokaza kao nezakonitih dokaza u smislu odredbi članka 10. ZKP/08. zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. niti je ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženici ističu da predmetni nalog suca istrage nije obrazložen u skladu s člankom 335. stavak 1. ZKP/08. odnosno da ne sadrži ocjenu osnova sumnje da je osoba protiv koje se traži izdavanje naloga počinila neko kataloško kazneno djelo i razloge o tome zašto se izvidi kaznenih djela ne mogu provesti na drugi, manje restriktivan način te po čemu je on skopčan s nesrazmjernim teškoćama. Optuženi ŠL navodi da se izdavanjem naloga koji nije dostatno obrazložen krši ustavno jamstvo nepovredivosti osobnog i obiteljskog života iz članka 35. Ustava te sloboda i tajnost svih oblika općenja iz članka 36. stavka 1. Ustava te članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U tom smislu, tvrdi da je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje odstupio od dosadašnjeg pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tome da su dokazi pribavljeni na temelju manjkavo obrazloženog naloga istražnog suca rezultat povrede članka 8. Konvencije pa time da nije poštivao standarde postavljene odlukama Europskog suda za ljudska prava (Dragojević protiv Hrvatske i Matanović protiv Hrvatske) kao i stav Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesen u odluci U-III- 857/2008. te U-III-4286/07.

7. Vezano uz ove žalbene navode ističe se da je u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovnog broja I Kž-Us-106/18-4 od 13. veljače 2019. već odlučivao o identičnom prijedlogu optuženika na način da je prihvaćena žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te je preinačeno rješenje Županijskog suda u Splitu broj K-Us-9/2016. od 14. studenog 2018., na način da je odbijen takav prijedlog optuženog PL, optuženog ŠL, optuženog RL i optuženog BL.

7.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci, ne nalazi postojanje manjkavosti i nedostataka u nalogu suca istrage broj P513/2013. od 22. studenog 2013. o određivanju posebnih dokaznih radnji kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana u odnosu na telefonske priključke pozivnih brojeva kojima se koristio RL, a da bi zbog toga navedeni nalog bio nezakonit.

7.2. Naime, suprotno žalbenim navodima optuženika, i prema recentnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Kž-Us-1/2022. od 2. veljače 2023., a koji je utemeljen na presudi Suda Europske unije od 16. veljače 2023., HYA i drugi, C-349/21, ECLI:EU:C:2023:102, dostatno je u nalogu za posebnu dokaznu radnju citirati zahtjev državnog odvjetnika ako se usporednim čitanjem odluke o odobrenju i zahtjeva za nadzor može razumjeti razloge kojima se rukovodio sudac istrage izdajući nalog.

7.3. U predmetnom nalogu suca istrage, navedeni su svi razlozi za njegovo izdavanje, kako to propisuje odredba članka 335. stavka 1. ZKP/08. no iako su razlozi za izdavanje naloga i osnova sumnje na počinjenje kaznenog djela navedeni ukratko i bez opširnijeg i detaljnijeg elaboriranja, isti su dani na potpuno jasan i nedvosmislen način, te su dostatno i valjano obrazloženi, uz prihvaćanje svih navoda iz podnesenog zahtjeva državnog odvjetnika i priloga koji su uz taj zahtjev dostavljeni. Iz predmetnog naloga suca istrage jasno proizlazi da je isti nakon analize sadržaja zahtjeva za izdavanje naloga i priloga koji su dostavljeni uz taj zahtjev, ocijenio taj zahtjev osnovanim, u potpunosti prihvatio razloge za njegovo izdavanje te u obrazloženju rješenja citirao dijelove zahtjeva i dokumentacije na kojoj se zahtjev temelji. Stoga, suprotno navodima optuženika, nema govora o izostanku valjanih i dostatnih razloga za njegovo izdavanje, što bi rezultiralo nezakonitošću dokaza proizašlih iz tako izdanog i obrazloženog naloga.

8. Što se tiče dopisa suca istrage Županijskog suda u Zadru broj Kir-130/2015. od 26. svibnja 2015. upućenog Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru s CD-om i prijepisom izdvojenih dijelova snimljene komunikacije-razgovora i SMS poruka obavljenih preko tajno nadziranog mobitela pozivnog broja [broj telefona], kojima se koristio RL za dan 3. prosinca 2013. u 20:56:44, 21:00:00, 21:03:28, 21:07:39 i 21:10:57, te za dan 4. prosinca 2013., u 00:19:41 i 00:28:12 (list 190-191 spisa) protivno žalbenim navodima oba optuženika, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o zakonitim dokazima jer su nastali kao rezultat zakonito provedene posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu u smislu članka 332. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

8.1. Pozivajući se na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka I Kž Us- 66/2011. od 6. rujna 2012., I Kž Us-100/2009. od 4. veljače 2010.) optuženi ŠL u žalbi navodi da su snimljeni razgovori između DL i JL te DL i TL nezakoniti dokazi jer u odnosu na njih nije postojao sudski nalog za provođenjem posebnih dokaznih radnji te se ne radi o situaciji u kojoj dolazi u obzir primjena članka 334. (ispravno 335.) stavka 6. ZKP/08. Ističe da bi prihvaćanjem takvih tonskih zapisa kao zakonitih dokaza došlo do povrede članka 3., članka 14. stavka 2. i članka 36. Ustava Republike Hrvatske.

8.2. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da snimke ta dva razgovora nisu nezakoniti dokazi u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. s obzirom da se radi o snimkama razgovora koje je DL obavljala upravo putem mobitela pozivnog broja [broj telefona], a tajni nadzor tog broja je bio određen predmetnim nalogom suca istrage.

8.3. Također, protivno stavu optuženog ŠL, ovdje se radi o situaciji koja je propisana člankom 335. stavkom 6. ZKP/08. o mogućnosti korištenja "slučajnog nalaza" kao valjanog dokaza i u postupku za novootkriveno kazneno djelo i to neovisno o tome radi li se o djelu osobe prema kojoj su posebne dokazne radnje bile naložene ili se radi o nekoj drugoj osobi uz uvjet da se odnosi na neko od kaznenih djela navedenih u članku 334. ZKP/08. Također, člankom 338. stavkom 1. ZKP/08. izričito je propisano da se snimke, isprave i predmeti pribavljeni provođenjem radnji iz članka 332. stavka 1. ZKP/08. mogu koristiti kao dokaz samo u postupku protiv osobe iz članka 332. stavka 1. ZKP/08. i u slučaju iz članka 335. stavka 6. ZKP/08. što je ovdje slučaj.

9. Slijedom navedenog, kako navodima žalbi utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić