Pr-5521/2021-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Danijele Mucić, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz S., OIB:…, zastupane

po punomoćniku M. R. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika K.

B. C. S., S., OIB: …, radi isplate-kolektivni ugovor, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene

dana 22. travnja 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice M. S., odvjetnika u S. i generalnog punomoćnika tuženika B. D. dipl. iur., zaposlenika tuženika, po objavi dana 25. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, za razdoblje od travnja 2016.g. do rujna 2023.g. u ukupnom iznosu od 582,21 EUR zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,39 EUR teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,37 EUR teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,56 EUR teče od 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,43 EUR teče od 15. svibanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 43,15 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,72 EUR teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 14,24 EUR teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,16 EUR teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,54 EUR teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,84 EUR teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,92 EUR teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,11 EUR teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,50 EUR teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,13 EUR teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,46 EUR teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,68 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,70 EUR teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 53,95 EUR teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,58 EUR teče od 15. travanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,85 EUR teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,92 EUR teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,42 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,62 EUR teče od 15. listopad 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 31,06 EUR teče od 15. studeni 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 329,17 EUR teče od 15. siječanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,40 EUR teče od 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,32 EUR teče od 15. srpanj 2023.,

do isplate u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 831,81 EUR-a sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 13. travnja 2021. tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće navodeći kako je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu. Tuženik da joj u utuženom razdoblju, a protivno Kolektivnom ugovoru, nije plaćao dodatak za otežane uvjete prekovremenog rada, kao i za rad noću, nedjeljom i blagdanom. Protivno Kolektivnom ugovoru da je obračunata i naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ne osporava osnovu tužbenog zahtjeva.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom evidencije rada i platnih lista tužitelja za utuženo razdoblje te financijskim vještačenjem po vještaku Z. C. dipl. oec..

4.Podneskom od 21. veljače 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka, na način kako glasi u izreci.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.Nesporno je između stranaka da je tužiteljica u utuženome razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu, da je radila u posebnim uvjetima rada, noću, nedjeljom i blagdanom.Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN, 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17).

7.Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao, pa time isplatio umanjenu plaću tužiteljici po osnovi dodatka za posebne uvjete rada, kao i po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Također, sporno je da li je potraživanje tužiteljice zastarjelo.

8.Odredbom čl. 47. KU/13, odnosno čl. 45. KU (NN 29/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

9.Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, odnosno čl. 53. TKU/17, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. Sukladno navedenim odredbama, tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvarila pravo.

10.Čl. 81.ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Čl. 36. KU/13 propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

11. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja od 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

12.S obzirom da je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnoga mjesta pomoćnog radnika Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu tužiteljica je radila u posebnim uvjetima rada, noću, nedjeljom i blagdanom pa joj sukladno čl. 94. ZR/14 pripada pravo na povećanu plaću.

13.Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove Z. C. dipl. oec., a sačinjenog po uvidu u evidencije o radnome vremenu tužitelja i obračunske listiće plaće, utvrđeno je kako se neplaćeni dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni koji su tužiteljici trebali biti isplaćeni u promatranom razdoblju (travanj/2016.– rujan/2023.), odnose isključivo za rad u drugoj smjeni i iznose kako je to prikazano u Tablici br. 2, tj. ukupno 214,45 kn, ili protuvrijednosti od 28,46 EUR-a. Kao posljedica pogrešno obračunatih dodataka na plaću iz utuženog razdoblja (travanj/2016.– rujan/2023.), tužiteljici je isplaćen manji iznos naknada bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) i to pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcu 14, Tabice. br. 3, tj. ukupno 4.172,18 kn, ili u protuvrijednosti od 553,74 EUR-a. Ukupan iznos predmetnih dodataka na plaću (za otežane uvjete rada) i naknada plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) koje tuženik nije isplaćivao tužiteljici u utuženom razdoblju (travanj/2016.– rujan/2023.), iznosi pojedinačno mjesečno (u HRK i EUR) kako je to prikazano u stupcima 6 i 7, Tablice br. 4, tj. sveukupno 4.386,62 kn, odnosno 582,21 EUR-a bruto.

14.Tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev jer da je vještvo utvrdilo kako u utuženom razdoblju uopće nije bilo prekovremenih sati pa da razlika, koju je vještak utvrdio, nikako ne može biti posljedica neobračunavanja dodataka i na odrađeni prekovremeni rad, već nečeg sasvim drugog, što nije bilo predmet tužbenog zahtjeva jer da u tužbi jasno piše kako se između ostalog traži i naknada za godišnji odmor i bolovanje, ali isključivo kao posljedica neisplate dodataka i na odrađeni prekovremeni rad, pa ako sud prihvati navode tužitelja kako predmet ovog spora nisu samo neisplaćene razlike u prekovremenom radu, tuženik da ističe prigovor zastare.

15.Tužiteljica tužbom i tužbenim zahtjevom potražuje manje isplaćene naknade plaće zbog pogrešno obračunatih i isplaćenih naknada plaće za godišnji odmor i bolovanje koji nisu samo posljedica neobračunavanja svih dodataka na plaću, pa se prigovor tuženika ukazuje neosnovanim. Naime, iz historijata tužbe je razvidno kako tužiteljica tvrdi kako joj tuženica nije isplatila za predmetno razdoblje svu naknadu koja joj pripada radi korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad te upravo na ovim činjenicama sud temelji svoju odluku. To što je tužiteljica u kontekstu neisplate naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isticala i kako je do toga došlo radi pogrešnog obračuna dodatka za posebne uvjete rada nipošto ne znači da je samo u okviru tog razloga sud trebao ispitivati je li tuženik sukladno kolektivnim ugovorima i zakonu isplatio tužiteljici naknadu za korištenje godišnjeg odmora i privremene neposobnosti za rad (ovako i u presudi Žup. suda u Splitu Gž R-448/2023-2 od 8. prosinca 2023.) pa sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove Z. C. dipl. oec., kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke u cijelosti prihvaća.

16.Naime, člankom 57. st. 1. i 2. KU/2013 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26.ožujka 2018.god., a primjenjuje se od 1.ožujka 2018.god. te sadrži identične odredbe kao KU/2013, odnosno odredba čl. 55. KU/2018 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. KU/2013.

17. S obzirom da je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta pomoćne radnice, tužiteljica je radila u posebnim uvjetima rada pa ima pravo na uvećanje plaće i zbog posebnih uvjeta rada za sve odrađene sate. Kako citirani kolektivni ugovori daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica ima pravo na isplatu dodatka po osnovi iz čl. 57. KU/2013 ( čl. 55. KU/18) , zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g., kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Također, potraživanje naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) zahtjev je također osnovano. Članak 36. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Članak 34. st.1 i 2 KU/18 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Od 1. rujna 2019. Dodatkom II KU/19 izmijenjen je stavak 2.čl. 34 tako da isti glasi:"za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika. Odredbom čl. 59.st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12), odnosno čl. 58.st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17), propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

18.U odnosu na istaknuti prigovor zastare, a koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, za navesti je kako je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tužba je podnesena 13. travnja 2021. time da je najstarija razlika naknade plaće dospjela na naplatu 15. lipanj 2017. pa je očito kako nije prošao zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl.139. Zakona o radu ( NN 93/14, 127/17 i 98/19 dalje: ZR).

19.S obzirom na navedeno, a kako je vještačenjem utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici propisane dodatake na plaću (za otežane uvjete rada) i naknadu plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana), pri čemu je tužbeni zahtjev tužiteljice sukladan nalazu i mišljenju vještaka, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

20.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, zatezne kamate na bruto iznose plaće dosuđene su kao u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

21.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a pa je tužiteljici, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” br. 138/23) trošak za sastav tužbe 50 bodova, za sastav podneska 50 bodova, za zastupanje na dva ročišta po 50 bodova, što pomnoženo sa 2,00 EUR-a, koliko iznosi vrijednost boda, uz PDV, daje iznos od 500,00 EUR-a. Također, trebalo je tužitelju priznati i trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR-a, pa tako ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 831,81 EUR-a. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), pa je i odlučeno kao u izreci presude.

Split, 25. travnja 2024.

SUDAC:

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - punomoćniku tužiteljice,

- pun. tuženika,

- u spis