Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-455/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade, D., K. B., V. D., J. P., I. M., I. M., Z. A., zastupani po upravitelju S. k. d.o.o., OIB..., Š., zastupani po direktoru M. K., Š., OIB..., a on zastupan po punomoćniku A. B., Š., OIB..., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. i K. d.o.o., Š., OIB..., protiv tuženika D. d.o.o., OIB..., D., zastupanog po direktoru Z. Ć., OIB..., D., zastupanog po punomoćnici P. M., odvjetnici u Š., radi naplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-228/2021 od 9. veljače 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-228/2021 od 9. veljače 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. N. iz Š. poslovni broj Ovr-699/2021 od dana 21. travnja 2021. godine, kojim je naloženo D. d.o.o., D., OIB..., tužiteljima u roku od 8 dana isplatiti iznos od 1.565,28 eura/11.793,60 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. siječnja 2019. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. veljače 2019. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. ožujka 2019. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. travnja 2019. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. svibnja 2019. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. lipnja 2019. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. srpnja 2019. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. kolovoza 2019. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. rujna 2019. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. listopada 2019. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. studenog 2019. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. prosinca 2019. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. siječnja 2020. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. veljače 2020. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. ožujka 2020. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. travnja 2020. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. svibnja 2020. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. lipnja 2020. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. srpnja 2020. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. kolovoza 2020. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. rujna 2020. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. listopada 2020. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. studenog 2020. godine do plaćanja,

- 65,22 eura/491,40 kuna od 20. prosinca 2020. godine do plaćanja,

do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. N. iz Š. poslovni broj Ovr-699/2021 od dana 21. travnja 2021. godine, kojim je naloženo D. d.o.o., D., OIB..., tužiteljima u roku od 8 dana isplatiti trošak ovršnog postupka u iznosu od 215,67 eura/1.325,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2021. godine do isplate, do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženiku D. d.o.o., D., OIB..., tužiteljima namiriti troškove parničnog postupka u iznosu od 879,67 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da ukine platni nalog i naloži tužitelju plaćanje parničnog troška.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da žalba tuženika nije osnovana jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrdi i naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove žalbenog postupka u cijelosti.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su navedeni razlozi nejasni i proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika time da ne navodi konkretno u čemu bi se sastojala istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ispitivao po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je utvrđeno da sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik suvlasnik zgrade na adresi D., koja je sagrađena na kčbr. 7/9 zgr. upisana u zk.ul.br. 1905 k.o. D.. Prema utvrđenju suda suvlasnici zgrade u D., zaključili su Međuvlasnički ugovor 5. srpnja 2018., sastavni dio kojeg je i popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i površinama, odnosno vlasničkim udjelima, te sud utvrđuje da ugovor sadrži potpise 5 od ukupno 7 suvlasnika te da na ugovoru nedostaje potpis tuženika i još jednog suvlasnika. Prema sadržaju Međuvlasničkog ugovora sud utvrđuje da je površina poslovnog prostora tuženika 105 m2, odnosno da on ima suvlasnički udio od 105/444. U članku 10. stavak 2. Međuvlasničkog ugovora suvlasnici su utvrdili visinu pričuve u iznosu od 4,49 kn/m2 mjesečno. Pregledom Izvještaja zatvorenih i otvorenih stavki od 14. siječnja 2021. sud je utvrdio da tuženik za utuženo razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. svibnja 2020. duguje na ime nepodmirene pričuve za poslovni prostor iznos od 11.793,60 kn te da u Izvještaju nisu navedene bilo kakve uplate na ime pričuve.

6.1. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da nije u obvezi platiti pričuvu jer je između suvlasnika zgrade i njega postignut sporazum kojim se naknada štete koja je nastala u poslovnom prostoru tuženika zbog neodržavanja zajedničkih dijelova zgrade i nekvalitetne sanacije krova zgrade prebija s odgovarajućim iznosom pričuve, odnosno iz razloga što na poslovnom prostoru tuženika nisu obavljeni radovi predviđeni projektom energetske obnove zgrade. Sud utvrđuje da tuženik tijekom postupka nije dostavio bilo kakav dokaz o izvršenim uplatama na ime pričuve za utuženo razdoblje, a niti sporazum o umanjenju plaćanja pričuve na ime ne obavljenih radova u njegovom poslovnom prostoru, iz kojih razloga zaključuje da je takav prigovor tuženika neosnovan pa nakon takvog utvrđenja navodi da je odbio prijedlog punomoćnice tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka V. D. i Z. L. na okolnost podmirenih dugovanja.

6.2. S obzirom da je u postupku utvrdio da tuženik duguje neplaćenu zajedničku pričuvu, usvojio je tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 380. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15.-pročišćeni tekst; dalje: ZV). Zatezne kamate na glavnicu sud je dosudio primjenom odredbe članka 183. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

7. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da činjenično stanje za sada nije potpuno i pravilno utvrđeno zbog čega ni materijalno pravo nije pravilno primijenjeno.

8. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud bez ikakvih dokaza utvrdio da su tužitelji aktivno legitimirani u ovom postupku te da nije dopušteno stranke u postupku označiti samo imenom i prezimenom. Ove žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je sud na temelju Međuvlasničkog ugovora utvrdio da su tužitelji suvlasnici stambene zgrade u D., zbog čega su oni aktivno legitimirani tražiti od tuženika kao suvlasnika iste nekretnine, plaćanje zajedničke pričuve sukladno odredbi članka 380. stavak 1. ZV-a. S obzirom da je suvlasnike u ovom postupku zastupao upravitelj zgrade u smislu odredbe članka 378. stavak 5. ZV-a te da je prema stavku 4. istog članka on ovlašten raspolagati sredstvima zajedničke pričuve, tužitelji su pravilno naznačeni samo imenom i prezimenom iz kojih razloga su te žalbene tvrdnje tuženika neosnovane.

8.1. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da Izvještaj otvorenih stavki tužitelja nije dokaz visine tražbine tužitelja jer je tuženik prema odredbi članka 380. stavak 1. ZV-a dužan uplaćivati pričuvu kao suvlasnik zgrade, a s obzirom da je osporavao tužbeni zahtjev, bio je dužan dokazati da je pričuvu platio, što u ovom postupku nije niti tvrdio.

8.2. Po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pogrešno je primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a kada je utvrdio da tuženik nije dokazao da je osnovan njegov prigovor da su podmirena sva tužiteljeva potraživanja na način da je tražbina tužitelja s osnova zajedničke pričuve prebijena sa zahtjevom tuženika za naknadom štete nastale na njegovom poslovnom prostoru.

8.3. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prema odredbi članka 299. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne već u tužbu i u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Tuženik je prije zaključenja prethodnog postupka predložio da se na navode prigovora u odnosu na činjenice o prijeboju tražbina saslušaju stranke i to z.z. upravitelja stambene zgrade M. K., z.z. tuženika Z. Ć. te svjedoci – predstavnici suvlasnika V. D. i Z. L.. Sud je te dokazne prijedloge odbio bez da je naveo razloge za odbijanje. Kako sud nije proveo dokaze koje je tuženik predlagao na okolnost prijeboja njegove tražbine s tražbinom tužitelja, sud je pogrešno zaključio da tuženik u ovom postupku nije dokazao da su njegove obveze s osnova zajedničke pričuve podmirene prijebojem s njegovom tražbinom koju ima prema tužiteljima.

9. Iz obrazloženih razloga činjenično stanje za sada je pogrešno i nepotpuno utvrđeno zbog čega je žalbu tuženika trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 370. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

10. U ponovnom postupku sud prvog stupnja provest će dokaz saslušanjem stranaka, a saslušanjem predložih svjedoka samo ako tuženik dostavi njihove adrese kako bi im se mogao uručiti poziv za glavnu raspravu. Nakon provedenih dokaza sud će ponovno ocijeniti sve provedene dokaza i odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja te o parničnih troškovima.

Koprivnica, 25. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković v.r.